Arhiva oznaka: ratne žrtve

REAGIRANJE NA NAŠ TEKST O POKOLJIMA U VOĆINU

Ovim putem se zahvaljujemo gospođi koja nam se obratila povodom teksta našeg člana Drage Štokića o pokoljima u Voćinu 1991. izjavivši slijedeće:

Pročitala članak, sjećamo se  nekih dijelova jer mi je to u blizini u Slavoniji, zato su nas čuvali naši hos-ovci dan i noć na punktovima, a za to vrijeme moj buraz je bio zarobljen od braće u Beogradu? Užasno mi je toga se i sjetiti. Ali proživljavam to opet čitajući ovaj tekst. Hvala, Btb

Drago nam je što našim radom podsjećamo hrvatski narod na pojedine, katkad i zaboravljene epizode iz naše novije povijesti, te također nastojimo odati počast svima onima koji su žrtvovali svoje živote za boljitak Hrvatske. Također pozivamo naše čitatelje da nam se obrate putem emaila (info@croatiarediviva.com) sa svojim sugestijama i komentarima. Unaprijed zahvaljujemo!

VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

Piše: Drago Štokić

Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.

Prije nekoliko dana napokon je podignuta optužnica protiv 29 okrivljenika zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Kako prenosi portal Dnevnik.hr, optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugookrivljeni Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu),  trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik „Zvečevskog odreda“), četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.

Prema dostupnim izvorima nitko od okrivljenika se ne nalazi u Hrvatskoj pa će im se svima suditi u odsustvu. Nastavi čitati VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU

Ilija Prodanović rođen ocu Bogdanu i majci Stani u Klakaru Gornjem 1941. godine navodno je ubijen 1942. godine od ustaša kao jednogodišnja beba kako navodi mrežni jasenovački popis javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP). To je laž budući da je umro pet dana prije svojeg 69. rođendana u bolnici „Dr. Stjepan Benčević“ u Slavonskom Brodu 2010. godine. Ovo nije slučajna pogreška jer dosad je objavljeno preko tisuću poimeničnih slučajeva „slučajnih pogrešaka“ lažnih jasenovačkih žrtava s mrežnog popisa koje još uvijek nisu ispravljene. Lažne žrtve se mogu pronaći na vrlo mnogo mjesta, a spomenuti Ilija Prodanović samo je jedan primjer do kojeg se došlo na temelju osobnih dokumenata uz pomoć drugih ljudi kojima ovom prilikom hvala.

No i pregledom javno dostupnih podataka moguće je pronaći lažne žrtve. Primjerice, u jednom od prethodnih članaka već je pokazano da je mnogo podataka moguće pronaći na mrežnim tražilicama gradskih grobalja. Jedan od dosad neobjavljenih takvih primjera je Moise Danon rođen ocu Sabetaju i majci Raheli u Sarajevu 1913. godine, a umro 1969. godine. Dio ovih podataka moguće je pronaći i na mrežnoj tražilici grobova u Zagrebu, ali usprkos tome mrežni jasenovački popis navodi da je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Slične podatke uz fotografije nadgrobnih spomenika moguće je pronaći i na stranici https://billiongraves.com/grave/Moise-Danon/18476448#/. Na slici groba u kojem je pokopan Moise Danon vidi se da su u njemu pokopani još neki ljudi koji se spominju na mrežnom jasenovačkom popisu.   Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara

Na 16. obljetnicu pada junačkog grada Vukovara u ruke srpskih i jugoslavenskih agresora 18. studenog 2007. godine u Zagrebu je umrla Nada Sonnenschein rođena ocu Oskaru i majci Josipi u Požegi 1923. godine. Međutim, mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) prema podacima komunističkog popisa iz 1964. godine podudarnim s istraživanjima iz projekta Dotrščina iz prve polovice 1980-ih u zadnjem desetljeću prije propasti komunističkog režima i „potvrđenim“ istraživanjima Melite Švob objavljenima u nezavisnoj Hrvatskoj 2004. godine u knjizi o Židovima izdanoj u suradnji s Istraživačkim i dokumentacijskim centrom „Cendo“ navodi da je Nada Sonnenschein s potpuno istim osobnim podacima ubijena 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, a jedina dvojba u podacima je radi li se o Židovki ili Hrvatici. I što sad? To vjerojatno nije slučajna pogreška, već jedna od mnogih jasenovačkih laži jer slučajne pogreške se ispravljaju, a u lažima se ustraje. Osim podudaranja datuma pada Vukovara i pravog datuma smrti Nade Sonnenschein, postoje i druge veze između Jasenovca i Vukovara i to propagandne. Mit o hrvatskoj genocidnosti za vrijeme komunističkog režima propale Jugoslavije bio je temeljen na preuveličavanju ustaških, a preneseno hrvatskih zločina što je posebice vidljivo na mitu o 700.000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara

DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

Piše: dr. sc. Roman Malarić

https://www.youtube.com/watch?v=6JIcR7otDy4

Europska zajednica (EZ) je tijekom jugoslavenske krize (krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) nastojala na razne načine utjecati na događaje u bivšoj Jugoslaviji.

U to vrijeme ona je predstavljala zajednicu od  12 država koje su iako ujedinjene radi postizanja stanovitih zajedničkih ciljeva imale i svaka svoje vlastite interese što se u velikoj mjeri odražavalo i na ukupno djelovanje te asocijacije koje je katkada ili bilo slabo koordinirano ili je kasnilo za događajima na terenu.

U prvo je vrijeme EZ (kao i druge relevantne međunarodne institucije, organizacije, pa i velike sile) podržavala opstanak Jugoslavije uz demokratizaciju političkih odnosa. Vidljivo je to, među ostalim i po Deklaraciji o budućim odnosima Jugoslavije i Europske zajednice iz prosinca 1990. godine prema kojoj je u budućnosti bio predviđen i ulazak Jugoslavije u Europsku zajednicu, a takvo stajalište je potvrđeno i u posebnoj Deklaraciji  Europske zajednice iz ožujka 1991. godine u kojoj je navedeno da najbolje izglede za ulazak u Europsku zajednicu ima Jugoslavija, ali samo „ujedinjena i demokratska“. Ovo stajalište potvrđeno je i prigodom dolaska izaslanstva EZ-a u Beograd u svibnju 1991. godine, kada je naglašeno „da raspad Jugoslavije ne bi bio rješenje za njezine političke i privredne probleme“.

Međutim, zauzimanje ovakvog stava i donošenje deklaracija u kojima se govorilo o potrebi očuvanja Jugoslavije nisu spriječili agresiju JNA na Sloveniju i kasnije na Hrvatsku, niti utjecali na spremnost ovih republika da proglase neovisnost.  Jedna od bitnih stvari koju tadašnja EZ, pa i cjelokupna međunarodna  javnost nisu razumjevali, sastojala se u činjenici da je Jugoslavija bila nesposobna demokratizirati se – ponajprije zbog jakih unitarističkih tendencija Srbije i JNA, što je ujedno bio i temeljni uzrok nesporazuma u tadašnjoj SFRJ. Nastavi čitati DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

“Ekskluzivni” dokumenti Romana Leljka koji to ipak nisu

Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.
Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.

Potkraj rujna MaxPortal objavio je navodno ekskluzivni dokument s popisom Hrvata likvidiranih na celjskom području kojeg je navodno pronašao Roman Leljak. Spomenuti dokument čuva se u Arhivu Republike Slovenije, fond AS-1931, Republiški sekretariat za notranje zadeve SRS, Mikrofilmovi – serija U, a pronašli su ga tijekom istraživanja u slovenskim arhivima Stipo Pilić i Blanka Matković 2009. godine. Kopija dokumenta priložena je elaboratu koji je pod naslovom “Grobišta (Republika Slovenija): Celje-Laško-Sevnica-Krško-Brežice” na ukupno 328 stranica (uz brojne dodatne priloge i dokumente u zasebnim mapama) pripremila Blanka Matković u suradnji sa Stipom Pilićem i to kao prilog broj 1 na stranicama 110 i 111 navedenog elaborata. U prosincu 2009. elaborat je predan Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Državnom odvjetništvu RH. Dakle, kopija “ekskluzivnog” dokumenta već je punih 7 godina na raspolaganju hrvatskim vlastima zajedno s mnoštvom drugih, dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju Hrvata na području Slovenije koje smo iste godine dostavili DORH-u.

Dokument možete pogledati ovdje.

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačka znanstvena ANTIFAntastika

LEVIJATAN

Pavao LöwNa mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Pavao Löw, rođen 1910. godine u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša u logoru Jasenovac, ali autori popisa nisu napisali godinu smrti jer je nema niti u izvornim podacima. Pavao Löw je jedna od navodnih žrtava kojima kao izvor podataka nije naveden potpuno diskreditirani fantomski komunistički popis žrtava iz 1964. godine. U ovom slučaju radi se o podacima koje je prikupila istraživačica Melita Švob u knjizi objavljenoj u Zagrebu 2004. godine. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu se ne slučajno nalazi i Pavao Läw, rođen 1910. u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U napomeni je kao izvor podataka za Pavla Läwa naveden komunistički popis iz 1964. godine. Dva Pavla, Läw i Löw, prema podacima iz dvaju različitih izvora imaju oca istog imena, iz istog su grada, stradali su u istom logoru na isti način, jedina razlika su dva različita njemačka preglasa. Znači ista osoba je upisana dva puta i to ne zbog šlampavosti ili nepažnje, jer se količina svih navedenih, a i još nenavedenih „pogrešaka“ u jasenovačkom popisu ne može objasniti samo neznanjem i nesposobnošću, već tu mora biti uključena i zloba, a sve s namjerom da se što više umnoži broj navodnih žrtava u nedostatku pravih kako bi se i dalje održavale komunističke laži.

Suđenje Dinku ŠakićuNa suđenju Dinku Šakiću, jednom od zapovjednika logora Jasenovac, u optužnici se u iskazu svjedoka Tibora Lovrenčića spominje bijeg dvojice Židova iz logora Jasenovac u jesen 1943. godine pri čemu je spomenuto da je jedan od bjegunaca bio nogometaš Lew. Na mrežnoj stranici http://www.reprezentacija.rs/index.php/home/1235 nalaze se podaci o Pavlu Löwu tj. Pavlu Levakoviću, nekadašnjem igraču nogometne reprezentacije Kraljevine Jugoslavije iz 1930-ih godina. Na toj mrežnoj stranici nalazi se dosta opširan životopis pa se tako može saznati da je prema tim podacima Pavao Löw/Pavle Levaković rođen u Zagrebu 1910. godine, a umro je 01.01.1986. u Dubrovniku. Igrajući za HŠK Concordia iz Zagreba osvojio je dva prvenstva tadašnje Jugoslavije, a 1933. godine je tri puta nastupio za državnu reprezentaciju. Krajem lipnja 1941. godine odveden je u logor Slano na Pagu, a zatim u Jasenovac iz kojega je pobjegao u rujnu 1943. godine. Ti podaci podudarni su u nekim detaljima s iskazom svjedoka sa suđenja Dinku Šakiću. Na istoj srpskoj mrežnoj stranici navodi se da su mu u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradali otac Alfred, majka Malvina i sestra Elza. Pavao Löw je nakon Drugog svjetskog rata promijenio ime u Pavle Levaković. Preselio se u Beograd i kratko vrijeme bio je čelnik nogometnog kluba komunističke vojske FK Partizan. Kao major tzv. JNA radio je u poslijeratnoj „Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“ pa je dobrim dijelom „zaslužan“ za članke o lažnim jasenovačkim žrtvama. Usponi i padovi poslijeratne karijere Pavla Löwa/Pavla Levakovića vremenski su podudarni s karijerom i sudbinom Aleksandra Rankovića, jugoslavenskog komunističkog Himmlera, pa čak i u detalju da su obojica zbog zdravstvenih razloga „preseljeni“ u Dubrovnik gdje su dočekali kraj životnog puta. Pavao Löw/Pavle Levaković nije bio nepoznata osoba u Kraljevini Jugoslaviji, a niti kasnije za vrijeme Titova komunističkog režima. To znači da se za njega uz malo truda moralo znati, premda nije bio ni blizu nogometnom umijeću i ostalim ljudskim kvalitetama legendarnog Ice Hitreca, vjerojatno najboljeg hrvatskog predratnog nogometaša koji je iznenada umro u 36. godini života poratne 1946. godine u Zagrebu, u vrijeme crvenih levijatana kada su stotine tisuća Hrvata iznenada umirale, a drugi mijenjali kapute, stanove, imena i povijest.

Na temelju iznesenoga je vidljivo da djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) velikim dijelom i u nedostatku stvarnih žrtava na popis slijepo stavljaju koga god stignu. Izgleda da im je već sama činjenica da je netko bio u Jasenovcu dovoljna da odmah zaključe da je tamo i ubijen. Slučaj Pavla Läwa/Löwa/Levakovića i kako god da se još zvao je vrlo znakovit jer je kao poslijeratni major i čovjek od velikog povjerenja vrhuške obavještajnog miljea komunističkog režima i sam sudjelovao u izradi popisa žrtava Drugog svjetskog rata, a njegovo ime se dva puta nalazi na tom popisu. To nije slučajno i možemo zamisliti da je možda iskoristio promjenu imena da vlastito odbačeno ime stavi na popis jasenovačkih žrtava. Druga pojava njegovog imena na jasenovačkom popisu jednim dijelom je vezana uz „sposobnosti“ istraživačice Melite Švob. Jasenovački popis mora se temeljiti na znanstvenim principima pomoću kojih se anuliraju nesposobnost, neznanje i unutarnji demoni istraživača, a to je posao autora popisa. Je li sve ovo opet dokaz krajnje nesposobnosti autora popisa? Što god da je, samo dodatno pokazuje krajnju nevjerodostojnost cijelog jasenovačkog popisa. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačka znanstvena ANTIFAntastika

STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

(objavili portal Kamenjar i Obiteljska stranka)

Na javnim tribinama sloboda je nedopuštena

U utorak 25. listopada 2016. u 18 sati je održana javna tribina u dvorani srpskog privrednog društva „Privrednik“, zdanju Lazara i Jovana Bačića iz Jasenovca, s gore navedenim naslovom, kojoj je organizator bilo Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, a gosti teolog i novinar Drago Pilsel i povjesničar Dragan Markovina, dok je tribinu vodio novinar Saša Kosanović. Zanimljivo da S. Kosanović nije mogao naći nikoga iz svoje narodnosne zajednice tko bi o tome imao što reći, pa se „jadan“ morao osloniti na „Khuenove“ Hrvate. Budući se tema ticala i suautorskog rada kolegice mr. sc. Blanke Matković i mene, nazočio sam tribini i pokušao doći do riječi jer su sudionici na tribini nekritički, ideološki, propagandistički i bez ikakvog znanstvenog utemeljenja na tribini blatili naš znanstveni rad o poslijeratnom zarobljeničkom logoru Jasenovac. Tako je navedeni trojac prekršio osnovna demokratska i znanstvena načela u kojima riječ treba reći i druga, napadana strana. Tribinu su naprasno i nasilno prekinuli, tobože jer su oni „ugroženi“ u „svetom hramu Privrednika“. Ovdje ću dati nešto dulji svoj osvrt na cijelu tribinu s posebnim naglaskom na one dijelove u kojima se govori o našem radu o poslijeratnom Jasenovcu, ali i o ostalim dijelovima koji govore o pristupu i metodologiji sudionika tribine, ali i društvenom kontekstu. Nastavi čitati STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA: ODGOVOR SLAVKU GOLDSTEINU

ciceronU travnju ove godine Stipo Pilić i Blanka Matković objavili su poduži odgovor (download) na niz neistina iznesenih u knjizi-pamfletu Slavka Goldsteina objavljenom pod naslovom “Jasenovac – tragika, mitomanija, istina” (2016.). Do dana današnjeg Slavko Goldstein nije odgovorio na niti jedan naš navod, kao što u svome pamfletu nije uspio osporiti niti jedan dokument na kojemu se temelji naš izvorni znanstveni rad “Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima” objavljen u prosincu 2014. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. O tom znanstvenom radu govorio je član uredništva Radova dr. sc. Zlatko Begonja čije izlaganje možete pročitati ovdje, a tonski zapis poslušati na našoj stranici.

Umjesto odgovora kojemu smo se nadali Goldstein je nastavio svoj klevetnički pohod po srpskim medijima, posebice u tjedniku “Danas“, u kojemu je objavljen i njegov najnoviji intervju.

Radi što potpunijeg obavještavanja javnosti još jednom objavljujemo naše priopćenje iz travnja 2016. na koje strpljivo očekujemo Goldsteinov odgovor.

Nastavi čitati PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA: ODGOVOR SLAVKU GOLDSTEINU

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: TOPLA VODA – JASENOVAČKI LOV U MUTNOM

U posljednjem broju Hrvatskog tjednika naš suradnik Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su najnovije podatke o manipulacijama imenima i brojevima žrtava logora Jasenovac.

Njihov članak možete pročitati na portalu Narod.hr.