4. lipnja o. g. započeli smo s prikupljanjem financijskih sredstava za troškove tiskanja knjige o Imotskoj krajini koje je planirano za kraj rujna. Do ovog trenutka prikupljeno je nekoliko donacija, odnosno 27 % potrebnih sredstava s napomenom da će se taj iznos povećati na oko dvije trećine iznosa po primitku donacije koja je također dogovorena. Do ovog trenutka također smo se obratili pojedinim udrugama i medijima s područja Imotske krajine sa zamolbom da na svojim Facebook stranicama podijele našu objavu s letkom, no ove zamolbe su odbijene ili ignorirane. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje svim pojedincima koji su spomenutu objavu podijelili i time nam pomogli da je pročita što veći broj ljudi. Naročito zahvaljujemo našim donatorima među kojima ima o onih koji nisu iz Imotske krajine, no prate naš rade i žele pomoći ovakva istraživanja na svim hrvatskim prostorima.
Arhiva oznaka: žrtve
CITIRANJE POSTOJEĆE LITERATURE SRPSKI “ISTORIČAR” MILAN RADANOVIĆ NAZIVA – RASIZMOM!
Na tribini u dvorani Srpskog privrednog društva “Privrednik” Saša Kosanović, Nataša Mataušić, Tihomir Ponoš i Milan Radanović izrekli su niz netočnih podataka o Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata, a demantiraju ih brojni arhivski dokumenti dostupni u hrvatskim arhivima. Osim toga, srpski “istoričar” Milan Radanović pripisao je Stipi Piliću i Blanki Matković zaključak istraživačice Ljubice Štefan kojeg oni spominju u osvrtu na raniju literaturu o poslijeratnom logoru Jasenovac i to uredno navodeći bilješku prema kojoj je jasno da je riječ o zaključku te autorice. Na temelju takvog “razmišljanja” Radanović zaključuje da su Pilić i Matković – rasisti! Argumentiran odgovor sa svim izvorima dotičnim osobama slijedi… No, ne očekujemo i argumentiranu raspravu sa spomenutim osobama jer jedino što znaju je pljuvati iza leđa kada oni koje pljuju nisu nazočni te izmišljati, falsificirati i negirati zločine nad hrvatskim narodom.
DEMANTIJ LAŽNIH NAVODA NA PORTALU NOVOSTI
7. lipnja 2017. portal Novosti objavio je tekst pod naslovom “Istina u 758 slika” u kojemu se navodi izjava srpskog “istoričara” Milana Radanovića koji je istaknuto da je “zadarski ogranak Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavio članak Stipe Pilića i Blanke Matković, članova Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koji su posthumne ostatke žrtava iz Donje Gradine pripisali sudionicima Križnog puta”.
Netočna je tvrdnja da je Blanka Matković član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac jer niti ona to jest niti je ikada bila. Istraživanje poslijeratnog logora Jasenovac Blanka Matković i Stipo Pilić proveli su samostalno i to kao suosnivači Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat”. Sva dosadašnja istraživanja provedena su u sklopu rada naše udruge te nikakve veze nemaju s radom Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Važnije pitanje je to zbog čega srpskom “istoričaru” znanstveni rad naše udruge smeta čak toliko da će naše postojanje radije prešutjeti i izvrgnuti se javnom sramoćenju te potencijalo i zakonskim sankcijama. U svom “osvrtu” spomenuti “istoričar” također netočno navodi da u našem znanstvenom radu pripisujemo ekshumirane posmrtne ostatke žrtava Križnog puta. Nije nam poznato tko je točno dotični niti kakve kvalifikacije ima, no jasno je da se muči s elementarnim poznavanje izvora i metodologije povijesne znanosti, pa čak i naziva institucije koja je objavila naš znanstvenik rad.
U skladu sa Zakonom o medijima danas, 10. lipnja 2017., redakciji Novosti upućen je zahtjev za objavom demantija lažnih navoda neupućenog ili nepismenog srpskog “istoričara” Milana Radanovića. Očekujemo li od spomenutog portala da poštuje hrvatske zakone? Teško.
POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA (1944.-1948.)
U Hrvatskom tjedniku od 1. lipnja o. g. objavljen je prijepis popisa likvidiranih stanovnika Imotske krajine koji je prethodno objavljen u knjizi Blanke Matković “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Na našoj web stranici objavljujemo kompletan dokument sa svim bilješkama i ukupno 67 poginulih. Nastavi čitati POPIS LIKVIDIRANIH IMOĆANA (1944.-1948.)
ZAHVALA DOBROČINITELJU IZ IMOTSKE KRAJINE
Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” zahvaljuje dobročinitelju iz Imotske krajine koji je danas uplatio prvu donaciju za troškove tiska knjige o Imotskoj krajini koju planiramo tiskati u jesen ove godine. Zahvaljujući ovoj donaciji prikupljeno je 20 % potrebnog iznosa. Nadamo se da će se našem pozivu odazvati i druge osobe koje mogu pomoći tiskanje ove vrijedne knjige u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o komunističkoj represiji u Imotskoj krajini.
M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova
Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 1.6.2017. (pdf)
Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3] Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova
POZIV IMOĆANIMA I OSTALIMA KOJI ŽELE POMOĆI
U pripremi je knjiga o Imotskoj krajini u kojoj će po prvi put biti objavljeni brojni dokumenti o tom prostoru i narodu svih sela Imotske krajine uoči Drugog svjetskog rata, za vrijeme Drugog svjetskog rata i u prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata. Među ovim dokumentima nalaze se popisi likvidiranih, nestalih i suđenih te brojni drugi podaci koji otkrivaju razmjere komunističke represije u Imotskoj krajini. Na našoj web stranici objavljujemo dva dokumenta koji svjedoče o tim događajima.
Ova knjiga bit će posvećena časniku Poglavnikovog tjelesnog sdruga Miroslavu-Anti (“Mirko”) Gudelju Matinom, rođenom na današnji dan godine 1919. u Zmijavcima koji je posljednji put viđen živ u koloni kod Dravograda te svim njegovim supatnicima i njihovim obiteljima koje se nisu prestale nadati, tražiti, a na kraju pod cijenu života čuvati jedino što je od njihovih voljenih ostalo – njihove fotografije.
Ovim putem pozivamo sve Imoćane, ali i ostale zainteresirane, da nam se jave putem emaila na adresu info@croatiarediviva.com ukoliko su u mogućnosti financijski pomoći tisak ove knjige jer nam je vaša pomoć neophodno potrebna. Knjiga će biti dovršena u rujnu ove godine, a predstavljanje planiramo organizirati u Imotskom i Zagrebu.
Podupiratelj našeg rada g. Ilija Nikolić iz Vinkovaca (rodom iz Imotske krajine) koji izrađuje izvorne hrvatske suvenire obavijestio nas je da će onim donatorima koji će većim iznosima poduprijeti tisak knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću u znak zahvalnosti pokloniti izvornu hrvatsku klupu. Ovim putem zahvaljujemo g. Nikoliću i zainteresirane čitatelje upućujemo da posjete njegovu Facebook stranicu Izvorni hrvatski suveniri.
PRIKAZ LOKACIJA MASOVNIH ZLOČINA U DOMOVINSKOM RATU U GOOGLE MAPS
U prikazu koji objavljujemo na stranici Masovni zločini dostupni su osnovni podaci o pojedinim masovnim zločinima počinjenima nad hrvatskim građanima tijekom Domovinskog rata. Popis, koji je izradio naš član Miljenko Klarić, također zaslužan za prikaz grobišta i puteva Križnog puta, je nepotpun pa stoga pozivamo sve one koji raspolažu podacima o tim i drugim zločinima da nam se jave putem emaila na info@croatiarediviva.com.
“JUTARNJI LIST” (27.5.2017.): DRAGO PILSEL PROTIV ZNANOSTI
(Objavio portal Kamenjar)
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavljen je tekst autora Drage Pilsela pod naslovom “Konačni dokazi obmane: U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora“. Spomenuti tekst predstavlja još jedan pokušaj propagiranja partijskih dogmi kakvima se hrvatsko društvo trovalo u posljednje 72 godine. U ovom tekstu još je jednom istaknut čitav niz neistina koje su članovi naše udruge uspješno demantirali svojim znanstvenim radom i predočenim dokazima, posebno arhivskim dokumentima iz Državnog arhiva u Sisku i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu koji su u više navrata objavljivani u hrvatskim medijima. Unatoč tome, i nakon dvije i po godine upornog kontaktiranja JUSP Jasenovac i Ministarstva kulture pod vodstvom tri različita ministra (Berislav Šipuš, Zlatko Hasanbegović, Nina Obuljen Koržinek) od strane članova naše udruge, ove institucije ostaju nijeme na sve znanstvene dokaze te nastavljaju propagirati laž koja je danas predočena i čitateljima Jutarnjeg lista. Na našoj web stranici objavljujemo naš današnji email Dragi Pilselu napisan na razini koju zaslužuje (vrtićki uzrast) uz napomenu da je dana 29. listopada 2016. dotičnom već dostavljena kompletna analiza knjige na koju se u današnjem tekstu poziva sa svim potrebnim dokazima. Stoga ne može reći: “nisam znao”.
“Poštovani” “g.” Pilsel,
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavili ste pogrešne informacije kojima se grubo krše autorska prava članova naše udruge, odnosno znanstvenika koji su objavili izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji vi iz nekog nepoznatog razloga stavljate na dušu nekim drugim ljudima koji s tim radom nikakve veze nemaju. Ovaj potez također predstavlja grubo kršenje novinarske etike.
Osim toga, “iznenađujuće” je da se jedan novinar vašeg kalibra nije udostojio pregledati sve dokaze o spomenutoj tematici, pa tako i one pisane koji se čuvaju u Državnom arhivu u Sisku i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Umjesto toga citirali ste završenog srednjoškolca S. Goldsteina koji ni nakon 13 i po mjeseci nije odgovorio na analizu svih netočnih navoda u njegovoj knjizi koju su pripremili naši članovi-znanstvenici (u privitku). Štoviše, kod navedene osobe zavladao je muk, a teret laži preuzeli ste vi na svoja nejaka pleća. Naslov teksta bio vam je tako bombastičan da smo se nadali najmanje Pulitzeru. Umjesto toga dobili smo pamfletić dostojan “Modre laste”. Doista nam je žao posječenih stabala, a začuđujuće je da je vama kao osviještenom ljevičaru toliko malo stalo do ekologije.
Znamo da dugo skrivana istina boli, ali ne brinite. Za nekoliko desetljeća priviknut ćete se i na nju jer drugog izbora nemate. Mi nikud ne idemo.
Bilježimo se s našim borbenim pozdravom: “Drugovi ne mogu sakriti koliko mi možemo naći!”.
mr. sc. Blanka Matković
predsjednica HDP “Dr. Rudolf Horvat”
BITKA ZA ODŽAK I STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BOSANSKOJ POSAVINI
Proljeće 1945. na našim prostorima obilježile su tzv. završne operacije za oslobođenje Jugoslavije okončane predajom Hrvatskih oružanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja. Rat je završio sedam dana kasnije, pisao je nakon rata Milan Basta, tadašnji politički komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armije, koji je aktivno sudjelovao u navedenim događajima. Jugoslavenski primjer nije bio izolirani slučaj. Iako je većina zapovjednika postrojbi Wehrmachta položila oružje u skladu s naredbama generala Jodla i generala Keitela o bezuvjetnoj predaji od 7. i 8. svibnja 1945., dio postrojbi pod zapovjedništvom feldmaršala Ferdinanda Schörnea nastavio se boriti sve do 11. i 12. svibnja. Slijedećeg dana predale su se i preostale njemačke postrojbe u Čehoslovačkoj. Garnizon na otoku Alderney u kanalu La Manche predao se 16. svibnja, a manja skupina njemačkih vojnika izgubila je radio vezu te ostala izolirana na norveškom otoku Svalbard sve do rujna 1945. Uvriježeno je mišljenje da je posljednja velika bitka Drugog svjetskog rata u Europi tzv. Gruzijski ustanak na nizozemskom otoku Texel koji je rezultirao ogromnim gubicima na obje strane te je okončan 20. svibnja 1945. dolaskom kanadskih vojnih postrojbi. Slabije je poznata činjenica da je posljednja bitka na europskom tlu ustvari bila bitka za Odžak, gradić smješten u sjevernoj Bosni. Štoviše, jedini pisani trag u široj javnosti o borbama kod Odžaka, zabilježen između 1945. i 1990. u Jugoslaviji, jest tekst beogradskog časopisa NIN koji u broju od 1. lipnja 1975. navodi da je „u trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede – 25. srpska divizija i 27. divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.
Prilikom osvajanja ovoga dijela Posavine postrojbe 25. srpske divizije u suradnji s domaćim komunistima vršili su masovne likvidacije i strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovništva i zarobljenika. Veći se dio hrvatskih bojovnika i civilnog stanovništva povukao na lijevu obalu Bosne u Podvučjak gdje su civili prihvaćeni i smješteni, a dio hrvatskih bojovnika koji nije nastavio daljnje povlačenje prema Zagrebu raspoređen na linije obrane tog prostora.
Unatoč nedostatku dokumenata, može se zaključiti da je završna bitka za Odžak, koja je započela 3. svibnja 1945., s povremenim zatišjima, najvjerojatnije okončana 27. ili 28. svibnja, a u nju su uključeni zrakoplovstvo i tenkovi. Dio branitelja se uspio izvući u proboju iako je njihova daljnja sudbina nepoznata, dio se povukao u šumu, a dio je zarobljen i zatočen u logore i zatvore odakle je odveden na likvidaciju. Podvučjak je pao gotovo dva tjedna nakon predaje Hrvatskih oružanih snaga kod Bleiburga, a mnogi detalji završne bitke Drugog svjetskog rata na europskom tlu ostaju obavijeni velom tajne.
Opširnije o borbama za Odžak i stradanju hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini možete pročitati u znanstvenom radu Stipe Pilića i Blanke Matković koji je 2012. objavljen u časopisu Bosna Franciscana Franjevačke teologije u Sarajevu (pdf).