Na današnji dan prije 72 godine ubijen je istaknuti splitski domoljub Vojko Krstulović. Vojko je rođen u Splitu 22. prosinca 1918. Već sa 16 godina postao je pripadnikom Hrvatske seljačke stranke. Godine 1939. pokrenuo je list “Za slobodu i stare pravice” u kojemu se osvrnuo i na komunističku ideologiju istaknuvši da se “uvriježilo među našim radnicima naskroz krivo mišljenje izraženo u riječima: radnik mora biti komunist” kojim “ovako osvojeno radništvo guraju ovi plaćenici u klasnu borbu protiv svoje braće, protiv ljudi koje tišti jednako stanje nevolje i bijede – protiv seljaka”, te zaključuje da nam “slučaj Španjolske najjače ilustrira tegobe i štetnost ovakovih pojava u životu jednog naroda”.
Početak Drugog svjetskog rata ga je zatekao na školovanju na Trgovačkoj akademiji u Splitu, nakon čega odlazi u Omiš gdje će, s prekidima, ostati do kapitulacije Italije rujna 1943. Potkraj 1943. intenzivno radi na oživljavanju HSS-ovog rada na širem splitskom području, a njegov sve agilniji rad nije promakao čelnicima Komunističke partije.
“Glas Splita”, glasilo Gradskog narodnooslobodilačkog odbora Split, objavilo je u broju 12 od 18. lipnja 1944. da Vojko Krstulović organizira plaćeničke bande ‘bijele garde’, koje sa okupatorskim oružjem u rukama prave zasjede u želji da napakoste dalmatinskim partizanima. U Splitu pretvara ‘Narodnu zaštitu’ u svoje kukavičko gnijezdo, odakle hoće da sutra pucaju na vlastiti narod. Sa slugama okupatora ustaško-domobranskim gadovima oficirima na čelu sa Zaharijom paktuje i stvara planove kako bi sutra, po istjerivanju okupatora, kojeg je svesrdno pomagao i oduševljavao se dok je on klao hrvatski narod, pobrao plodove narodne krvi i znoja. Doista je zanimljivo znati na koje sve mogućnosti računa ova pokvarena mačekovska banda i čime li sve špekuliraju ne bi li ostvarili smiješne podle svoje snove… Pravi Vojko račun bez krčmara. Ali ne će ni on još dugo sa svojim podlostima, prevarama, lažima i izmišljotinama zujati oko naših ušiju… Silne se vojske osvetničke kreću, i na sve izdajice dolazi red…
Četiri dana kasnije Vojko Krstulović je ubijen dok se vozio na svom biciklu. Ubojica mu je pristupio s leđa i ispalio hitac u sljepoočnicu nakon čega se Krstulović srušio na pod. Ubojica mu je zatim prislonio pištolj na glavu i ispalio još dva naboja, a smrt je nastupila odmah.
U službenoj zabilješci pripadnika SUP-a Josipa Jurjevića, nastaloj 24. svibnja 1966., navedeno je da je Krstulović je ubijen “od članova otpora zato što je aktivno saradjivao sa ustašama i okupatorom”.
Unatoč intenzivnoj istrazi identitet Krstulovićevog atentatora razotkrilo je izvješće Okružnog komiteta KPH Split od 25. lipnja 1944. u kojemu se navodi da su akciju izvršili pripadnik Komunističke partije Tito Kirigin i jedan skojevac.
Krstulović je pokopan 24. lipnja 1944., a splitski dnevni tisak popratio je ove događaje istaknuvši da se Vojko isticao idealizmom, bistrinom i poštenjem te da je često isticao kako iznad svih hrvatskih političkih struja mora da stoji pojam i ideja države kao jedini nepromjenjivi i vjekovni cilj.
Rad Blanke Matković o likvidaciji Vojka Krstulovića možete pročitati ovdje.
