Arhiva kategorije: Obljetnice

Obljetnica škabrnjskog masakra – 18.11.1991.

Piše: Jure Soldić mag.theol.

Početkom 1990-ih obnavlja se savez dviju kula; crvena petokraka i četnička kokarda u zajedničkom cilju uništenja hrvatske države i naroda odnosno uspostave mitske velike Srbije. Tenkovi posuti cvijećem s beogradskih ulica i noževi “blagoslovljeni” od Srpske pravoslavne crkve počinju svoj krvavi pir.

1. Četnici se iživljavaju nad mrtvim tijelom civila
Četnici se iživljavaju nad mrtvim tijelom civila

Već u kolovozu 1990. godine na području  Dalmacije Srbi su pokrenuli otvorenu pobunu, koja je započela paljenjem hrvatskih šuma, provokacijama i terorizmom.

Hrvatski Srbi u velikom su dijelu prihvatili četničku politiku i započeli oružanu pobunu protiv Hrvatske. Tako su 17. kolovoza 1990. godine naoružani Srbi zatvorili ceste u mjestima sjeverne Dalmacije i Like, postavljajući zapreke i naoružane civile, što je početak tzv. “balvan revolucije”.

Među prvim mjestima koja su se našla na nemilosrdnom udaru utjelovljenog Zla bila je pitoma Škabrnja, bogato ravnokotarsko selo bogobojaznih i domoljubnih Hrvata.

Prvi topnički napad dojučerašnjih “komšija” iz okolnih sela potpomognutih JNA dogodio se 17.rujna 1991. godine. Slijedila su svakodnevna masivna granatiranja zbog kojih su civili bivali evakuirani i ponovno vraćani u selo.

2.Srušena crkva u Škabrnji
Srušena crkva u Škabrnji

Do formiranja prvog samostalnog bataljuna Škabrnje pod vodstvom Marka Miljanića selo i okolna mjesta branili su sami mještani uz malobrojne pripadnike 2. bojne 112. brigade HV-a.  U samoj Škabrnji nalazile su se dvije čete s oko 240 branitelja. Oprema i oružje su bili oskudni i nikakvi; samo manji broj branitelja je imao odore, ostali su bili u jeans hlačama i tenisicama dok je agresor imao na raspolaganju sve potrebne resurse tada četvrte vojne sile u Europi – JNA pod zapovijedništvom ratnog zločinca Ratka Mladića.

Tog dvostruko tužnog dana 18.11.1991. (Vukovar je pao isti dan) u napadu na Škabrnju sudjelovalo je tridesetak tenkova, više stotina Srba bilo pobunjenika bilo vojnika JNA uz pomoć helikoptera. Uz tako nepovoljan odnos snaga branitelji nisu imali nikakve prilike za uspjeh te je usprkos srčanosti i požrtvovnosti istih Škabrnja pala.

3.Dio žrtvi škabrnjskog masakra
Dio žrtvi škabrnjskog masakra

Zločini koji su uslijedili po ulasku agresorskih snaga u selo bili su stravični.  Međunarodne konvencije o postupanju prema zarobljenicima nisu se poštivale kao ni u ostalim mjestima koja su pala u srpske ruke. Civili uključujući žene i djecu te branitelji bili su izvrgnuti bolesnom iživljavanju: prebijanja, pucnjave, klanja te gaženje tenkovima bili su samo neki od načina kako su Hrvati u Škabrnji skončavali svoje živote. Sva materijalna dobra su opljačkana, a što se nije dalo opljačkati uništeno je. Bolje nisu prošle ni crkvene građevine koje su bile ili potpuno ili djelomično uništene.

U akciji Maslenica u siječnju 1993. godine Škabrnja je na dva mjeseca  oslobođena. U čuvanju položaja  posebno se tada istaknula IX. bojna HOS-a, koja je u gotovo potpunom okruženju sa sloganom “Za dom spremni” branila i obranila Škabrnju.

Agresor je tek uspio ponovno zauzeti selo kada je IX. Bojna HOS-a nakon 42 dana iznimno hrabrog i domišljatog držanja položaja dobila smjenu. Konačno oslobođenje je ostvareno  tek pobjedom u operaciji Oluja u kolovozu 1995. godine.

4.Thomas Crowley-Irac-posebno se istaknuo hrabrošću i domišljavošću
Thomas Crowley-Irac-posebno se istaknuo hrabrošću i domišljatošću

Kasniji sudski postupci vezani za zločine počinjene u Škabrnji nisu ispunili svoj cilj tako da osim nekoliko osuđenih zločinaca poput Zorane Banić i Jovana Badžoke koji su dobili male zatvorske kazne u odnosu na počinjene zločine, nitko od nalogodavaca nije odgovarao. Istinska pomirba i suživot tako ostaju tek nametnuti ideali budući da žrtve i njihove obitelji nisu od agresora doživjele ni minimum kajanja, a kamoli zadovoljštine.

5. Spomen mjesto Škabrnja
Spomen mjesto Škabrnja

 

POPIS ŽRTAVA ŠKABRNJSKOG MASAKRA

Branitelji:

  1. Miroslav Bašić
  2. Zoran Bašić
  3. Rade Bilaver
  4. Stanko Bilaver
  5. Željko Bilaver
  6. Vladimir Horvat
  7. Jakov Ivković
  8. Nediljko Ivković
  9. Šime Ivković
  10. Mile Jurić
  11. Nediljko Jurić
  12. Slavko Miljanić
  13. Zdenko Modrić
  14. Mile Pavičić
  15. Nediljko Pavičić
  16. Gašpar Perica
  17. Ante Ražov
  18. Marko Rogić
  19. Milan Rogić
  20. Bude Šegarić
  21. Ivica Šegarić
  22. Miljenko Šegarić
  23. Šime Šegarić
  24. Nediljko Škara
  25. Stanko Vicković

Civili:

  1. Ivan Babić
  2. Grgo Bilaver
  3. Luka Bilaver
  4. Marija Bilaver
  5. Peka Bilaver
  6. Šime Bilaver
  7. Ana Brkić
  8. Josipa Brkić
  9. Joso Brkić
  10. Marija Brkić
  11. Marko Brkić
  12. Mate Brkić
  13. Mijat Brkić
  14. Marija Dražina
  15. Jure Erlić
  16. Dumica Gospić
  17. Ljubomir Ivković
  18. Marko Ivković
  19. Tereza Ivković
  20. Anica Jurić
  21. Grgo Jurić
  22. Jela Jurić
  23. Petar Jurić
  24. Šimica Jurjević
  25. Mirko Kardum
  26. Benito Karlić
  27. Joso Miljanić
  28. Niko Pavičić
  29. Petar Pavičić
  30. Josip Perica
  31. Kata Perica
  32. Ljubo Perica
  33. Danica Ražov
  34. Grgica Ražov
  35. Ivan Ražov
  36. Jela Ražov
  37. Marko Ražov
  38. Šime Ražov
  39. Kata Rogić
  40. Nikola Rogić
  41. Petar Rogić
  42. Grgica Šegarić
  43. Krsto Šegarić
  44. Luca Šegarić
  45. Rade Šegarić
  46. Vice Šegarić
  47. Pera Škara
  48. Petar Škara
  49. Stana Vicković
  50. Mara Žilić
  51. Milka Žilić
  52. Pavica Žilić
  53. Roko Žilić
  54. Tadija Žilić
  55. Marko Župan

Stradali u minskim poljima:

  1. Drago Bilaver
  2. Ljubo Bilaver
  3. Milan Ivković
  4. Nediljko Ivković
  5. Milovan Karlić
  6. Ante Klarić

Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje

Dana 18. studenog 1991. četnički agresori i tzv. Jugoslavenska armija zauzeli su grad Vukovar i Škabrnju, selo u zadarskom zaleđu, gdje su počinili brojne zločine nad hrvatskim civilima i vojnicima. Stoga se na današnji dan prisjećamo svih žrtava Vukovara i Škabrnje, ali i ostalih – poginulih, nestalih i stradalih – u Domovinskom ratu. Opširnije o padu Škabrnje možete pročitati u tekstu člana naše udruge Jure Soldića, a u videu  “Hrvatskog vojnika”, službenog glasila Ministarstva obrane, možete pogledati kako je izgledala bitka za Vukovar.

 

15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO

Na današnji dan prije 26 godina napadnut je grad Split nakon čega su uslijedile bitke u Splitskom i Korčulanskom kanalu u kojima je tada još mlada Hrvatska ratna mornarica (HRM) izvojevala pobjede nad znatno nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom (JRM). Time su deblokirane sve hrvatske luke, osim Dubrovnika, i uspostavila normalne komunikacije na moru, a JRM je bila prisiljena povući se iz unutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja i odakle su se konačno povukli u svibnju 1992.

Poveznica na cijeli članak

 

OBLJETNICA STRADANJA HRVATSKOG STANOVNIŠTVA U BOSNI, LICI I SJEVERNOJ DALMACIJI

Na današnji dan prisjećamo se stradanja hrvatskog stanovništva u komunističko-četničkom ustanku u Bosni, Lici i sjevernoj Dalmaciji 1941. u kojemu su mučene i ubijene stotine hrvatskih civila (žena, djece i staraca). O ovim događajima ostao je sačuvan dokument o vođi ustanika koji je talijanskom satniku predao poruku sa zamolbom da je uruči talijanskom zapovjedništvom u Kninu: „Stanovništvo Like moli italijansku vojsku da smesta zauzme celu zonu provincije jer ne može više da živi od hrvatskog tlačenja. Željno vas očekujemo. Stanovništvo i četnici.“ Ovaj dokument razotkriva stvarnu narav “narodnog ustanka” koji je za cilj imao masovne likvidacije Hrvata na tom prostoru te pripojenje hrvatskog teritorija nekim drugim državama. Ti događaji neodoljivo nas podsjećaju na neke druge događaje iz ljeta 1990. pa je zato još strašnija činjenica da se takvi događaji u današnjoj Republici Hrvatskoj neometano slave.

SVIM ČITATELJIMA ČESTITAMO DAN DRŽAVNOSTI, A SVIM PRIPADNICIMA HOS-a I 26. OBLJETNICU OSNIVANJA HOS-a

25. lipnja 1991. Hrvatski sabor donio je Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske kojom je naša Domovina proglašena samostalnom i neovisnom državom. Od 2001. na taj dan slavi se Dan državnosti koji se prethodno obilježavao 30. svibnja svake godine, u spomen na konstituiranje prvog višestranačkog Sabora 1990. godine. Svim našim čitateljima čestitamo sve dane državnosti i nezavisnosti koje slave.

Osim toga, svim pripadnicima HOS-a čestitamo 26. obljetnicu osnivanja Hrvatskih obrambenih snaga.

 

DAN ORUŽANIH SNAGA RH I DAN HRVATSKE KOPNENE VOJSKE

Na današnji dan prije 26 godina prve brigade Zbora narodne garde predstavljene su hrvatskoj javnosti na svečanoj smotri i polaganjem prisege na stadionu NK Zagreb u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu. Danas se taj dan slavi kao Dan Oružanih snaga RH i Dan Hrvatske kopnene vojske.  Uz video snimke tog povijesnog događaja prisjetimo se ponosa kojeg smo tada osjećali.

 

BITKA ZA ODŽAK I STRADANJE HRVATSKOG NARODA U BOSANSKOJ POSAVINI

 

Proljeće 1945. na našim prostorima obilježile su tzv. završne operacije za oslobođenje Jugoslavije okončane predajom Hrvatskih oružanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja. Rat je završio sedam dana kasnije, pisao je nakon rata Milan Basta, tadašnji politički komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armije, koji je aktivno sudjelovao u navedenim događajima. Jugoslavenski primjer nije bio izolirani slučaj. Iako je većina zapovjednika postrojbi Wehrmachta položila oružje u skladu s naredbama generala Jodla i generala Keitela o bezuvjetnoj predaji od 7. i 8. svibnja 1945., dio postrojbi pod zapovjedništvom feldmaršala Ferdinanda Schörnea nastavio se boriti sve do 11. i 12. svibnja. Slijedećeg dana predale su se i preostale njemačke postrojbe u Čehoslovačkoj. Garnizon na otoku Alderney u kanalu La Manche predao se 16. svibnja, a manja skupina njemačkih vojnika izgubila je radio vezu te ostala izolirana na norveškom otoku Svalbard sve do rujna 1945. Uvriježeno je mišljenje da je posljednja velika bitka Drugog svjetskog rata u Europi tzv. Gruzijski ustanak na nizozemskom otoku Texel koji je rezultirao ogromnim gubicima na obje strane te je okončan 20. svibnja 1945. dolaskom kanadskih vojnih postrojbi. Slabije je poznata činjenica da je posljednja bitka na europskom tlu ustvari bila bitka za Odžak, gradić smješten u sjevernoj Bosni. Štoviše, jedini pisani trag u široj javnosti o borbama kod Odžaka, zabilježen između 1945. i 1990. u Jugoslaviji, jest tekst beogradskog časopisa NIN koji u broju od 1. lipnja 1975. navodi da je „u trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede – 25. srpska divizija i 27. divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.

Prilikom osvajanja ovoga dijela Posavine postrojbe 25. srpske divizije u suradnji s domaćim komunistima vršili su masovne likvidacije i strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovništva i zarobljenika. Veći se dio hrvatskih bojovnika i civilnog stanovništva povukao na lijevu obalu Bosne u Podvučjak gdje su civili prihvaćeni i smješteni, a dio hrvatskih bojovnika koji nije nastavio daljnje povlačenje prema Zagrebu raspoređen na linije obrane tog prostora.

Unatoč nedostatku dokumenata, može se zaključiti da je završna bitka za Odžak, koja je započela 3. svibnja 1945., s povremenim zatišjima, najvjerojatnije okončana 27. ili 28. svibnja, a u nju su uključeni zrakoplovstvo i tenkovi. Dio branitelja se uspio izvući u proboju iako je njihova daljnja sudbina nepoznata, dio se povukao u šumu, a dio je zarobljen i zatočen u logore i zatvore odakle je odveden na likvidaciju. Podvučjak je pao gotovo dva tjedna nakon predaje Hrvatskih oružanih snaga kod Bleiburga, a mnogi detalji završne bitke Drugog svjetskog rata na europskom tlu ostaju obavijeni velom tajne.

Opširnije o borbama za Odžak i stradanju hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini možete pročitati u znanstvenom radu Stipe Pilića i Blanke Matković koji je 2012. objavljen u časopisu Bosna Franciscana Franjevačke teologije u Sarajevu (pdf).

70. GODIŠNJICA SMRTI RUDOLFA HORVATA

Rudolf Horvat
Rudolf Horvat

Danas obilježavamo 70. godišnjicu smrti istaknutog hrvatskog povjesničara i domoljuba Rudolfa Horvata po kojemu je naša udruga dobila svoje ime. Povodom ove obljetnice u ožujku, kada smo obilježavali godišnjicu njegovog rođenja i 9. rođendan naše udruge, objavili smo duži tekst našeg člana Stipe Pilića o ovom još uvijek marginaliziranom hrvatskom znanstveniku i velikanu. Tekst možete pročitati na ovoj poveznici.