Arhiva kategorije: Obljetnice

SERIJA TRIBINA “HRVATSKO SRCE” – U SPOMEN NA HRVATSKE VELIKANE: UVODNI GOVOR DR. BLANKE MATKOVIĆ

Između 17. i 26. travnja ove godine na sedam lokacija diljem Hrvatske (Metković, Split, Zagreb, Osijek, Rijeka, Gospić i Zadar) je održana serija tribina pod nazivom “Hrvatsko srce” – U spomen na hrvatske velikane” (povodom 200 godina rođenja dr. Ante Starčevića te 150 godina rođenja dr. Rudolfa Horvata i Antuna Gustava Matoša). Idejni začetnik i glavni koordinator ovih tribina je predsjednica naše udruge dr. Blanka Matković koja je s radom na osnovnoj ideji započela prije godinu dana, a u kolovozu 2022. je kontaktirala veći broj potencijalnih izlagača i suorganizatore nakon čega smo krenuli u realizaciju ovog projekta. Glavni organizator na nacionalnoj razini je HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Dr. Blanka Matković također je izlagala na tribinama u Splitu i Metkoviću, a u Osijeku i Zagrebu je vodila program. Zbog bolesti program nije mogla voditi u Gospiću gdje je tu ulogu preuzeo dopredsjednik udruge Stipo Pilić. Na svim lokacijama tribine su održavane uz potporu suorganizatora koji su program vodili u Metkoviću, Splitu, Rijeci i Zadru. Ovdje objavljujemo uvodni govor Blanke Matković za tribine u Zagrebu, Osijeku i Gospiću. Zapis je snimljen dana 20. travnja 2023. u Osijeku.

SERIJA TRIBINA „HRVATSKO SRCE“ – U SPOMEN NA HRVATSKE VELIKANE (POVODOM 200 GODINA ROĐENJA DR. ANTE STARČEVIĆA TE 150 GODINA ROĐENJA DR. RUDOLFA HORVATA I ANTUNA GUSTAVA MATOŠA)

Nedavno smo obilježili 15 godina djelovanja naše udruge, no unatoč novim knjigama koje su u pripremi, odlučili smo proslaviti ovu obljetnicu na nešto drugačiji način. Ove godine hrvatski narod obilježava važne obljetnice od nacionalnog značaja i to 200 godina rođenja Otca domovine dr. Ante Starčevića te 150 godina rođenja hrvatskog povjesničara dr. Rudolfa Horvata i proslavljenog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša. Stoga pod geslom „I dok je srca, bit će i Kroacije“ Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ u suradnji s Hrvatskim domobranom – Ogranak Metković, Maticom hrvatskom – Ogranak Split, Maticom hrvatskom – Ogranak Zadar, Maticom hrvatskom – Ogranak Rijeka, Udrugom za promicanje baštine „Primorski Hrvat“, Braniteljskim centrom za društveni razvoj, Hrvatskim domobranom – Ogranak Zaprešić, Zajednicom žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije (Hrvatski domobran – Ogranak Osijek, HOZ Jazovka – Ogranak Đakovo i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osječko-baranjske županije) te Gradom Gospićem organizira seriju tribina pod nazivom „Hrvatsko srce“ – U spomen na hrvatske velikane. Tribine će se održati prema sljedećem rasporedu:

METKOVIĆ, 17.4.2023., 19 h, Gradsko kulturno središte, Stjepana Radića 1

SPLIT, 18.4.2023., 18 h, Dvorana Nadbiskupskog sjemeništa, Zrinsko-frankopanska 19

ZAGREB, 19.4.2023., 18 h, Dom specijalne policije, Trg žrtava fašizma 1

OSIJEK, 20.4.2023., 18 h, Pastoralni centar, Vikarijat Osijek, J.J. Strossmayera 58

RIJEKA, 24.4.2023., 18 h, Hrvatska čitaonica Trsat, Šetalište Joakima Rakovca 33

GOSPIĆ, 25.4.2023., 17.30 h, Kulturno-informativni centar, Budačka 12

ZADAR, 26.4.2023., 18 h, Don Ive Prodana 1

PROGRAM:

Na svim lokacijama će govoriti različiti izlagači od amaterskih istraživača i studenata do sveučilišnih profesora. Posjetitelji će tako imati prilike odabrati između 35 različitih izlaganja na različite teme iz hrvatske povijesti 19. i 20 stoljeća. Na svim lokacijama izlaganja su organizirana u tematske cjeline i to:

Metković (17.4. – uz goste iz Bosne i Hercegovine):

Organizatori: Hrvatski domobran – Ogranak Metković u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

Jezik i književnost u kontekstu očuvanja nacionalnog identiteta

  1. dr. sc. Domagoj Vidović: Hrvatska borba za jezičnu samobitnost između književnih dogovora i deklaracija
  2. Anita Martinac: Povijesne teme u književnosti/pisati o stvarnim događajima s odmakom vremena

Komunistička represija i hrvatski protukomunistički otpor

  1. Iva Kajfeš: Život i smrt dubrovačkog biskupa, dr. Josipa Marije Carevića, jedinog ubijenog biskupa u Drugom svjetskom ratu
  2. Dr. Blanka Matković: Križari na neretvanskom prostoru (1945.-1946.): Skupina Ivana Milasa
  3. Darko Utovac: Skupine protukomunističkog otpora u Neretvi nakon Drugog svjetskog rata (1959.-1964.)
  4. Maja Raguž: Društveno-političke prilike u BiH i ratne godine u Općini Neum
  5. Bojnik Mijo Vukušić: „Neretvanski gusari“ – 116. brigada Hrvatske vojske

 

Split (18.4.):

Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Split u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

Stradanje Hrvata kroz prvu polovicu 20. stoljeća

  1. Josip Rapić: Pobuna hrvatskih vojnika na Kulikovu polju kao uvod u pokolj hrvatskih vojnika u Odesi 1916. godine
  2. Dr. Blanka Matković: Poslijeratni protukomunisticki otpor u gradu Splitu i okolici (1945.-1947.)

Domovinski rat (uz posebne goste kao svjedoke vremena)

  1. Matej Gabrilo: O Muzeju Domovinskog rata u Splitu i djelovanju pomorskih diverzanata Hrvatske ratne mornarice 1991. godine

Svjedoci vremena:

  1. dr. sc. Mihovil Biočić: Etika liječnika s crvenom zvijezdom, kokardom i hrvatskim grbom: Zagreb 1945., Vukovar 1991., Knin 1995.
  2. General Mirko Šundov, jedan od ratnih zapovjednika 4. gardijske brigade

 

Zagreb (19.4. – uz goste iz Bosne i Hercegovine):

Organizatori: Braniteljski centar za društveni razvoj i Hrvatski domobran – Ogranak Zaprešić u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

  1. Filip Katanić: Demografski gubitci i najvažnije bitke Prvoga svjetskoga rata

Hrvatski otpor velikosrpskoj i komunističkoj represiji (od prve Jugoslavije do Domovinskog rata)

  1. Stipo Pilić: Velikosrpska represija između dva svjetska rata kroz knjigu Hrvatska na mučilištu Rudolfa Horvata
  2. dr. sc. Vladimir Šumanović: Zatajena svjedočanstva – medijska vidljivost iskaza partizanskih dužnosnika o jugoslavenskim zločinima 1945. u javnom životu Republike Hrvatske
  3. Vedran Petrović: Vinko Nikolić i njegova cjeloživotna borba za povijesnu istinu svoje Domovine
  4. Iva Kajfeš: Doprinos kanadskih Hrvata stvaranju, međunarodnom priznanju i obrani Republike Hrvatske

Osijek (20.4.):

Organizatori: Zajednica žrtvoslovnih udruga Osječko-baranjske županije (Hrvatski domobran – Ogranak Osijek, HOZ Jazovka – Ogranak Đakovo, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika Osječko-baranjske županije) u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

Komunistička represija i prikrivena grobišta

  1. Marko Krznarić: Poslijeratni logori na području Osječko-baranjske županije
  2. Pero Šola: Grobišta na području Đakovštine
  3. Ivo Tubanović: Prikrivena grobišta na jajačkom području (BiH)

Bitke Domovinskog rata

  1. Drago Štokić: Domovinski rat u Požeštini – Crtice o nekoliko manje poznatih događaja

Svjedoci vremena:

  1. Tanja Belobrajdić, književnica i hrvatska braniteljica iz Vukovara
  2. Mirko Adžaga, nekadašnji pripadnik HOS-a i sudionik bitke za Nuštar

 

Rijeka (24.4.):

Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Rijeka i Udruga za promicanje baštine „Primorski Hrvat“ u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

Uvodni dio:

Dr. sc. Hrvoje Pende: Riječke pravaške davorije (kratko predstavljanje knjige)

GOVORNICI I TEME:

  1. dr. sc. Željko Bartulović: Hrvatski pogledi na državnopravni status Rijeke do 1918. (s kratkim osvrtom na prvu Jugoslaviju)

Pravaštvo

  1. dr. sc. Željko Bistrović: Pravaši Hrvatskog primorja (s posebnim naglaskom na one iz Rijeke i Sušaka)
  2. Tea Dimnjašević: Erazmo Barčić – riječki lav i rodoljub
  3. Goran Crnković: Istarsko pravaštvo
  4. dr. sc. Stjepan Matković: Hrvatsko primorje, saborski izbori i pravaštvo
  5. Leo Marić: Ante Starčević i izvorno pravaštvo u svjetlu europske politike 19. stoljeća

Posebni gosti: folklorna skupina Udruge za promicanje baštine „Primorski Hrvat“

 

Gospić (25.4.):

Organizatori: Grad Gospić u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

Otac Domovine Dr. Ante Starčević

  1. Katarina Mataija: Život i djelo dr. Ante Starčevića kroz arhivsko gradivo
  2. dr. sc. Ante Bežen: Dr. Ante Starčević iz ličke perspektive

Bune i otpori (od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata)

  1. Krešimir Matijević: Protuhrvatski pokreti u Lici 1941.
  2. Danijel Jurković: Buna 1950. u kotaru Slunj
  3. mr. sc. Ivan Kozlica: Junačka obrana Gospića 1991.

 

Zadar (26.4.):

Organizatori: Matica hrvatska – Ogranak Zadar u suradnji s Hrvatskom družbom povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

GOVORNICI I TEME:

Hrvatska u komunističkoj Jugoslaviji

  1. dr. sc. Zlatko Begonja: Drugi svjetski rat i poraće između činjenica i predrasuda
  2. Luka Knez: Jugoslavenske tajne službe i partijsko rukovodstvo: historiografska promišljanja
  3. dr. sc. Radomir Jurić: Zadarski studenti u Hrvatskom proljeću

Pozivamo Vas da nam se pridružite na nekoj od sedam navedenih lokacija i uveličate ovu manifestaciju nacionalnog obilježja jer dok je naših srca, bit će i Kroacije!

 

10 GODINA „DUGOPOLJSKOG ŽRTVOSLOVA“ – PRVE KNJIGE SAMOSTALNOG ISTRAŽIVAČKOG PROJEKTA „HRVATSKA POVIJEST 1941.-1948.“

Krajem lipnja navršilo se točno 10 godina otkako je hrvatskoj javnosti predstavljena knjiga „Dugopoljski žrtvoslov“ u nakladi Općine Dugopolje. Radilo se ujedno o prvoj knjizi samostalnog istraživačkog projekta „Hrvatska povijest 1941.-1948.“ kojega je još 2006. pokrenula povjesničarka Blanka Matković.

U godinama koje su uslijedile, dugopoljska priča je dobila nastavak. Naime, na stranicama 102-103 pod rednim brojem 343 zabilježen je Andrija Rogošić „Baškić“ rođen 11. ožujka 1918. u Dugopolju (roditelji Petar i Anđa r. Balić). Dotični je bio neoženjen, navodno vojnik odnosno pripadnik redarstva NDH, a uhićen je od strane Nijemaca u Zagrebu 1943. i odveden u logor nakon čega mu se gubi trag. Ovi podaci preuzeti su iz spisa Narodnog odbora Općine Solin iz 1957. (Državni arhiv u Splitu, fond 553, Narodnog odbor Općine Solin, svežanj 28, br. 2164/57, S-32/57). U Stanju duša kao datum smrti zabilježen je 28. veljače 1943.  Prema podacima Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga svjetskog rata (1991.-2002.), Rogošić je boravio u Zagrebu odakle su ga 1945. odveli komunisti s dvojicom kolega i ubili ga. Isti se na dugopoljskom spomeniku iz 1971. nalazio upisan kao civil. U popisu žrtava KCL Jasenovac, objavljenom na mrežnoj stranici Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac, nalazi se Andrija Rogošić Petrov rođen 1918. u Dugopolju, navodno ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1945. Spomenuti podaci temelje se na jednom jedinom izvoru i to na podacima tzv. Projekta Dotrščina (1980.-1985.). Prema tom izvoru,  Rogošić Andrija Petrov rođen 1918. u Dugopolju kraj Splita, uhićen je 1944. i odveden u Jasenovac gdje je 1945. navodno ubijen. U dokumentu je također istaknuto da je spomenuti Rogošić bio policajac u Zagrebu. Stoga se iz svih osobnih podataka može zaključiti da je riječ o istoj osobi, naročito zato jer u Dugopolju nije zabilježen niti jedan drugi Andrija Rogošić stradao tijekom Drugog svjetskog rata. Zapis iz Projekta Dotrščina poziva se također na jedan jedini izvor i to na kartoteku Zbirke arhivskog gradiva za povijest radničkog pokreta Zagreba, no originalni dokument na kojemu se zasniva teza o Andriji Rogošiću kao jasenovačkoj žrtvi do danas nije pronađen. U svom stručnom radu kojeg je pod naslovom „Holocaust in Croatia – Documentation and research perspectives“ objavio dr. sc. Josip Kolanović, bivši ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu, u Arhivskom vjesniku u studenom 1996., autor je istaknuo da je za potrebe istraživanja Projekta Dotrščina pregledan sav relevantniji arhivski materijal u Hrvatskom državnom arhivu, kao i dokumentacija koja se čuva u drugim institucijama u Zagrebu i Beogradu, odnosno preko 7 000 kutija arhivskog gradiva i drugih materijala. No, dokumenti lokalnih arhiva očito su bili ignorirani jer upravo je u Državnom arhivu u Splitu pronađen spomenuti spis iz 1957. u kojemu je, nakon temeljitih provjera tadašnjih vlasti, navedeno da je 1943. Andrija Rogošić, rođen 1918. u Dugopolju, ipak uhićen od strane Nijemaca u Zagrebu te njegova sudbina ostaje nepoznata. Na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac istaknuto je da je poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac te da „kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka“. Stoga je Općina Dugopolje početkom 2017. uputila dopis spomenutoj instituciji dostavivši precizne podatke o sudbini Andrije Rogošića. Unatoč arhivskim izvorima, JUSP Jasenovac zadržalo je Andriju Rogošića na popisu jasenovačkih žrtava iako je dana 28. ožujka 2017. izvršena nadopuna o ostalim verzijama o njegovoj smrti i to na temelju knjige „Dugopoljski žrtvoslov“.

Na samom kraju zanimljivo je spomenuti i navode nepoznatog tekstopisca na Wikipediji koji je na stranici o „Dugopoljskom žrtvoslovu“ maliciozno naveo da „za razliku od primjerice pisanja Blanke Matković o postojanju poslijeratnog komunističkog logora u Jasenovcu, Dugopoljski žrtvoslov nije doživio kritika u stručnoj i općoj javnosti“. Ovakav navod netočan je iz dva razloga. Prvo, izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je objavljen u koautorstvu s povjesničarom Stipom Pilićem i to u Radovima Zavoda za hrvatsku povijesti HAZU u Zadru prošao je strogi recenzentski postupak. Šest i po godina nakon objavljivanja tog rada, objavljeni rezultati nisu doživjeli negativnu kritiku stručne javnosti, no ono što jesu doživjeli su bili neargumentirani, amaterski i ideološki obojani napadi političara i „aktivista“. Osim toga, kako su naveli sami autori u knjizi i do na temelju dokumentacije Općine Dugopolje, nastanak „Dugopoljskog žrtvoslova“ nije bilo lagan ni jednostavan. Podaci koji su objavljeni u toj knjizi bili su ključni za podizanje novog spomenika u Dugopolju svim ratnim i poratnim žrtvama, a upravo je to izazvalo napade koga drugog nego političara i „aktivista“.

Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici

Članak je izvorno objavljen 15.5.2019. na https://velyka.wordpress.com/


Ovaj kratki članak trebao bi ukazati na dio lokacija u gradu Požegi i njenoj bližoj okolici na kojima se nalaze posmrtni ostatci poginulih ili ubijenih pripadnika  poražene Hrvatske vojske na završetku II. svjetskog rata, ali i u razdoblju nakon njega. Većina ovih lokacija gotovo je nepoznata široj javnosti, kao i detalji oko stradavanja.

Ovaj popis nije konačan i nastao je na temelju jednoga moga većeg projekta o žrtvama II. svjetskog rata i poraća koji još nije završen. Uz mjesta stradanja u članku je obrađena i spomen ploča u novoj Požeškoj gimnaziji.

Prilikom pisanja članka koristio sam se dostupnom literaturom, te arhivskom građom iz Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu i Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, odjel u Požegi.  U ovom članku nisu navedeni pojedinačni izvori i sl. no koga zanima može mi se obratiti i vrlo rado ću mu dostaviti originalnu verziju sa svim navodima.

Ovaj članak, tj. popis, u budućnosti će sigurno doživjeti reviziju i nadopunu. Naime, vjerujem da sam uspio obraditi tek jedan mali djelić literature i  arhivske građe koji bi mogao biti koristan za ovu temu. Također bi bilo vrlo korisno da se izvrše sondiranja i iskapanja pojedinih lokacija, jer se ovako većina informacija temelji na iskazima svjedoka i za sada oskudnim informacijama iz arhivske građe.

Ukoliko koji čitatelj ovog članka ima kakvu konstruktivnu kritiku na ovaj članak ili ima kakav podatak koji je voljan ustupiti, dostupan sam na e-mail: drago.stokic@gmail.com  Nastavi čitati Mjesta stradanja hrvatskih vojnika na kraju II. svjetskog rata i u poraću, u Požegi i bližoj okolici

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA

Danas obilježavamo spomen na žrtve totalitarnih režima, a žrtve jugoslavenskog totalitarnog režima su i svi građani Hrvatske koji su u Domovinskom ratu ubijeni, ranjeni, mučeni i proganjani.

Svake godine redovito svjedočimo medijskom zagađivanju današnjeg spomen-dana. Tako je prije četiri dana Robert Bajruši objavio članak pod naslovom “Hrvatski desničari ne shvaćaju da Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima ne uključuje sjećanje na ubijene ustaše.

U ovom tekstu Bajruši priznaje da se “viđenje komunizma razlikuje u različitim zemljama, pa tako ne postoji ni konsenzus odnosi li se spomendan i na pripadnike kvislinških postrojbi koji su bili žrtve represije na kraju Drugog svjetskog rata”, no dalje navodi da se “u stvarnosti, Dan sjećanja se – kako je zamišljen – ne odnosi na one koje zastupaju hrvatski desničari – na pripadnike kvislinških postrojbi, koji su bili žrtve represije na završetku Drugoga svjetskog rata“. Svoj stav objašnjava nezgrapnom rečenicom “jer za Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, koja bi kao žrtve predstavila ustaše, četnike ili pripadnike latvijskog ili estonskog SS-a, nikada ne bi glasali socijalisti i liberali u Europskom parlamentu, a oni jesu podržali Rezoluciju“. Bajruši svojim navodima teži promijeniti čitav smisao Ženevskih konvencija prema kojima likvidacije nenaoružanih ljudi, bez obzira o njihovom vojnom statusu, ipak jest zločin što po definiciji njih čini žrtvama.

Bajruši, ali i brojni drugi “hrvatski” mediji i političari mogli bi štošta naučiti iz primjera nekih drugih zemalja koje su nakon dugogodišnjih sukoba pristupile drugačijem shvaćanju pojma “žrtve”, poput Sjeverne Irske u kojoj se bez razlike komemoriraju sve žrtve sjevernoirskog sukoba, a brojne organizacije pomažu preživjelim žrtvama tog sukoba ne pitajući pritom za političke stavova ili pripadnost nekadašnjim paravojnim organizacijama.

Ovakvim pristupom u hrvatskom društvu mainstream mediji pokazuju slijepu odanost bivšem totalitarnom sustavu u kojemu je status “žrtve” definirala ideološka opredijeljenost, a ne istinsko stradanje i patnja. Time se svakoj žrtvi odriče njezina ljudskost i ona se pretvara o najobičnijeg pijuna na političkoj šahovskoj ploči. Žrtva se dehumanizira čime joj se negiraju osnovna ljudska prava. Nimalo iznenađujuće od strane onih interesnih skupina u hrvatskom društvu koje su nekoć propagirale uništavanje grobova, a danas, zaogrnuti lažnim plaštom demokracije i navodne brige za ljudska prava, ljude još uvijek dijele na podobne i one koji za njih ljudi uopće nisu.

U SPOMEN NA VRGORAČKE “LIPANJSKE ŽRTVE

Dana 15. lipnja navršilo se 76 godina otkako su partizanske postrojbe zauzele grad Vrgorac i na mjesnom groblju počinile masovnu likvidacije vrgoračkih civila. Povodom ove obljetnice u Slobodnoj Dalmaciji je objavljen prilog Mate Primorca u kojemu se autor osvrnuo i na nedavno objavljeno izdanje HDP “Dr. Rudolf Horvat” koje je pod naslovom “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” u proljeće ove godine predstavljeno diljem Hrvatske, pa tako i u Vrgorcu u kojemu se 24. travnja nisu pojavili predstavnici gradskih vlasti. U uvodnom dijelu ove knjige objavljen je duži prilog o masovnim likvidacijama u Vrgorcu u lipnju 1942. godine s dokumentima vlasti NDH i Komunističke partije o spomenutom događaju. Knjigu možete naručiti na naš e-mail info@croatiarediviva.com.