Arhiva oznaka: Hrvatski tjednik

N. Banić i M. Koić: Komunistički autogol – USHMM u raljama jasenovačkog mita

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 12. listopada 2017. godine (PDF)

Ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) je u SAD-u kako se navodi na njezinim mrežnim stranicama „živući spomen na holokaust“. U sklopu mrežnih stranica USHMM-a moguće je pronaći mnoge podatke o žrtvama holokausta kao i o preživjelim logorašima. Za pretpostaviti je da bi ovakva ozbiljna ustanova trebala davati točne podatke o žrtvama i tako ostaviti neku vrstu trajne i dostojanstvene uspomene na njih, no što pomisliti kad takva ustanova počne koristiti dvojbene i očito kontradiktorne podatke o žrtvama? Kako primjerice objasniti njezino naizgled neobjašnjivo negiranje nekih od žrtava Auschwitza ili izmišljanje i umnažanje lažnih smrtno stradalih žrtava logora? Treba li se zabrinuti kad postane očito da se neki od podataka koji se navode odnosi na ljude koji uopće nikad nisu niti postojali? Ukratko: što misliti kad takva ustanova upadne u ralje jasenovačkih laži?

Da bi se objasnilo zašto ima smisla postavljati navedena pitanja, treba krenuti od početka. Na mrežnim stranicama USHMM-a je odnedavno na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/source_view.php?SourceId=45409 moguće pronaći „Popis individualnih žrtava koncentracijskog logora Jasenovac“ pri čemu se u opisu spominje kako popis sadrži 83.837 osoba. Navodi se i da je USHMM taj popis primio u srpnju 2017. godine. Kao vrsta popisa se navodi popis smrti, a dodana je i poveznica na mrežne stranice Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac. To ukratko znači da je cijeli mrežni jasenovački popis preseljen i na stranice USHMM-a te da su podaci dostupni na JUSP-ovim mrežnim stranicama sad dostupni i na mrežnim stranicama USHMM-a. Iako bi se na prvi pogled moglo protumačiti da se radi o uspješnom širenju (dez)informacija s dokazano mnogo pogrešaka koje se u mnogim svojim dijelovima mogu okarakterizirati kao masovna prevara, zapravo se radi o svojevrsnom komunističkom autogolu.

Postoji više razloga zašto je tome tako. Što se tiče mrežnog jasenovačkog popisa dostupnog na JUSP-ovim stranicama, zbog njegove je tehničke izvedbe korištenjem javnih usluga arhiviranja moguće zabilježiti samo izgled njegove prve stranice u vremenu kad je arhiviranje zatraženo. Time se jasno mogu vidjeti sve promjene vršene na prvoj stranici, a vidi se i povećanje sveukupnih stranica popisa kako je vrijeme prolazilo. Iako su već i to vrlo korisni podaci, time ipak nije moguće arhivirati pojedine mrežne stranice za svaku osobu s popisa da ostanu kao sigurni dokaz lažiranja i masovnih prevara podataka u političke svrhe. No sustav prikaza istih ovih podataka uvezenih iz JUSP-a na mrežne stranice USHMM-a je tehnički drukčije izveden pa je moguće dobiti individualne poveznice na podatke o svakoj pojedinoj osobi. To automatski znači da je sadržaj tih poveznica moguće i arhivirati . Zainteresirani čitatelji mogu popis poveznica na osobe u USHMM-u poredanih tako da odgovaraju poretku osoba u JUSP-ovu mrežnom jasenovačkom popisu kao i njihove arhivirane inačice dobiti slanjem upita na adresu elektroničke pošte jasenovacki.popis@gmail.com.

Prikladno je spomenuti nekoliko osoba za koje na USHMM-u sad postoje kontradiktorne informacije. Jednostavnosti radi ima smisla početi od više puta spominjanog Stanka Nicka, hrvatskog diplomata i znanca trenutnog predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića koji mu je bio i na sprovodu 2010. godine. Da je Stanko Nick preživio rat jasno se vidi na USHMM-ovoj stranici dostupnoj na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5003266 gdje se između ostaloga navodi i da je nakon rata s njim proveden intervju u duljini od jednog sata, petnaest minuta i pedeset sekundi. No na USHMM-ovim mrežnim stranicama je sad na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7554720 moguće pronaći i kontradiktoran podatak da je isti taj Stanko Nick ubijen kao dijete od ustaša 1941. godine. U USHMM-u moraju biti svjesni u što su se upustili i u kakvo su vrzino kolo upali.

Nadalje, sad se može reći da USHMM preuzimanjem podataka od JUSP-a nesvjesno negira i neke od žrtava Auschwitza. Primjera radi vrijedi spomenuti Josipa Sterna rođenog ocu Marku 1917. godine u Orešcu. Na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4891947 se na mrežnim stranicama USHMM-a za Josipa Sterna se jasno navodi da je uhićen 13. kolovoza 1942. godine te da je doveden u Auschwitz 18. kolovoza 1942. godine. Međutim, sad je zahvaljujući podatcima iz JUSP-a na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7527187 moguće pronaći i kontradiktornu informaciju da je ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. To znači da je stigao u Auschwitz nakon što je prethodne godine ubijen od ustaša u Jasenovcu. Budući da je ova zadnja informacija dodana kasnije, to je sprdanje sa zdravim razumom.

Zbog premalog broja stvarnih žrtava koji ne bi mogao opravdati tzv. procjene, a stvarno propagandističke izmišljotine o najmanje pola milijuna pa do milijun i četiristo tisuća žrtava na jasenovački popis se stavljalo svako ime koje se na neki način moglo povezati s Jasenovcem. USHMM je preuzimajući podatke od JUSP-a nekritički preuzeo podatke komunističke propagande koja u nekim trenutcima zbog svoje pretjeranosti prelazi u apsurd i blamažu. Tako su primjerice preuzeti podatci o Pavlu Löwu bez navedene godine smrti. U ovom slučaju godina smrti nije navedena zato što je Pavle Löw u rujnu 1943. godine pobjegao iz Jasenovca i kasnije postao major tzv. JNA pod imenom Pavle Levković. Odmah nakon rata radio je u komunističkoj Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača[1]. Vjerojatno je imao čudan smisao za humor kada se njegovo ime našlo na popisu jasenovačkih žrtava i to dva puta. Drugi put zahvaljujući podatku iz knjige Melite Švob na JUSP-ovom popisu, a sada i u USHMM-u našao se kao Pavao Läw. Sličan je slučaj i sa Stojanom Ražokrakom koji se navodi kao dječja jasenovačka žrtva, premda se na mrežnoj usluzi YouTube može vidjeti razgovor s njim u kojem on već u poznim godinama priča o svom životu i kako ga je udomila jedna hrvatska obitelj. Unatoč tom nepobitnom dokazu i njegovo se ime i dalje nalazi na jasenovačkom popisu, a sada i u bazi podataka USHMM-a.

U trenutku pisanja ovog teksta krajem rujna 2017. godine u mrežnom jasenovačkom popisu kod Rose Mirić se navodi da je rođena 3968., a u USHMM su podatci u kojima je ta nevjerojatna godina rođenja promijenjena u 1913. godinu. Pri tome treba naglasiti da je izvor podataka ostao isti, a radi se o tzv. Subnoru iz Bosanske Gradiške. Kako je došlo do te fantomske promjene podataka može se vidjeti ako se pogledaju podatci kod Kose Mirić koja je prema podacima preuzetim iz JUSP-a rođena baš te 1913. godine. Iz navedenog se može zaključiti da je godina rođenja Rose Mirić jednostavno prepisana od Kose Mirić. To znači da se manipulira podatcima o žrtvama bez obzira na izvorišne podatke. Indirektno je priznato da su Rosa i Kosa dvojnice. Najvažnije od svega je saznanje da su u JUSP-u ili USHMM-u svjesni da ovakve gluposti ne mogu samo tako proći na međunarodnoj sceni i zato su mijenjali podatke jer koji bi to morao biti bjelosvjetski šarlatan ili institucija koji bi podupirali popis u kojem se nalazi žrtva koja još nije niti rođena, a i neće biti još skoro dva tisućljeća? Takve gluposti mogu proći jedino u nelustriranoj Hrvatskoj. Jasno je i zašto se takve nebuloze ne mijenjaju u mrežnom jasenovačkom popisu koji pokriva prostor „regiona“. Vjerojatno postoji strah da bi to dovelo da domino efekta jer kada bi se popis počeo raditi po znanstvenim kriterijima malo bi toga ostalo na njemu. Gubitak takve političke batine kojom se desetljećima mlate Hrvati čim malo pridignu glavu imao bi za posljedicu propast daljnje miloradizacije Hrvatske, a to stari saveznici četnici i partizani ne žele dopustiti jer bi to bio njihov kraj. Zanimljivo da drugi kraj ekstremnih godina rođenja iz jasenovačkog popisa, onaj kod Laze Kesonje, nije promijenjen, a prema napomenama rođen je 1807. godine. Nije promijenjen samo zato što je navedena druga godina rođenja 1884., a 1807. je slabo uočljiva onako skrivena među podatcima o izvorima. Zanimljivo da su za razliku od Rose Mirić dvojica navodnih jasenovačkih žrtava rođenih desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Herman Switzer (1969.) i Panto Đuričić (1975.) transferirani u USHMM u nepromijenjenom obliku. Ljudi rođeni u vrijeme letova na Mjesec ubijeni u Jasenovcu. Takvi podatci daju potpuno novi smisao povijesti i nisu jedini jer transferom podataka iz JUSP-a sada su u USHMM-u i neki s jasenovačkog popisa umrli ili ubijeni i to ne samo prije Drugog već i prije Prvog svjetskog rata kao primjerice Vida Kovačević (+1910.) i Ile Brkić (+1914) uz napomenu da je Brkić rođen 1918. znači četiri godine nakon što je ubijen. Dvostruka blamaža na antifa način sada se je zahvaljujući transferu imena žrtava iz baze podataka JUSP-a probila i na svjetsku scenu.

Još jedan dobar primjer nevjerojatnih podataka je Josip Kramer. Kod njega između ostaloga nije navedena godina smrti, ali niti izvor podataka tako da u USHMM-u kod svih tih rubrika piše NULL pa čak i kod logora. Postavlja se pitanje zašto je uopće Josip Kramer na tom popisu?! Kod još jedanaest žrtava s jasenovačkog popisa uopće nije navedeno u kojem su logoru stradali, a sada su se ti podatci našli i u USHMM-u pa tako ako se u tržilicu USHMM-a upiše Milka Borojević, Stevo Ćurguz, Josip Grossmann, Darinka ili Persa Jovanić, Ana (1912.) ili Simo Pavlović (1882.), Antonija Piha, Jovo Popović (iz Vrbovljana), Kata Rajković i Teodor Živković (iz Širinaca) kod logora (Camp) će kod prvo troje s popisa pisati NULL, a kod ostalih te rubrike neće biti. Znači navodne jasenovačke žrtve kod kojih se uopće ne navodi da su stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Evo još nekoliko ekstremnih slučajeva s mrežnog jasenovačkog popisa koji su završili u USHMM-u. To su Gustav Drle-Indorfer nastao premetaljkom imena dr. Gustava Leindorfera. Isti doktor se na popisu pojavljuje još jednom u inačici Gustav Leimdörfer. U Hrvatskom tjedniku od 21. rujna 2017. godine u rubrici Aktualno Nastazio Peša dokazuje da njegov otac Stanko Peša iz Zatona kod Zadra rođen 1913. nije ubijen u Jasenovcu. Stanko Peša je prema tim informacijama iz domobrana prebjegao u partizane, ali je kasnije zarobljen i sproveden prvo u Staru Gradišku pa zatim u Jasenovac od kuda je pobjegao 1945. godine. Prema podatcima koje je USHMM preuzeo od JUSP-a kod Stanka Peše nije navedeno ime otca, godina rođenja, nacionalnosti pa čak ni godina smrti, a jedini izvor je podataka je fotografija iz zbirke Spomen područja Jasenovac. O (ne)uvjerljivosti fotografije kao izvora već je pisano u prethodnim tekstovima, a slučaj Stanka Peše to dodatno potvrđuje. Fotografije su u mrežnom jasenovačkom popisu jedini izvor podataka o žrtvama u još 135 slučajeva (sic!). U još 170 slučajeva uz fotografije se navodi još jedan izvor, a najčešće je to Subnor.

USHMM je iz mrežnog jasenovačkog popisa u paketu preuzeo i dva Alfonsa Pollaka, koji se razlikuju samo prema mjestu rođenja. Kod jednoga to je Slavonski Brod, a kod drugog Požega. Zanimljivo da se u oba slučaja navodi isti izvor. Kod obojice je isto ime otca Vilim, ista godina rođenja 1905. i obojica su naravno ubijeni od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U oba slučaja navodi se da je „odveden iz Sl. Broda“, a kod navodne žrtve iz Slavonskog Broda dodano je „Požega“. Najzanimljivije u ovom slučaju da se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze tri zapisa na upit za Alfonsa Pollaka i sva tri se odnose istog čovjeka iz Berlina starijeg četiri desetljeća od dvojice slavonskih klonova. Znači osim što se u ovom slučaju radi o klonovima nema nikakve potvrde da se radi o stvarnoj žrtvi, a ne o komunističkoj propagandi. Sličan slučaj je Cvija Jerkić u dva izdanja. U oba slučaja ime otca je Jozo, a godina rođenja 1926. Razlikuju se po tome što se u jednom slučaju radi o ženi iz sela prigodnog naziva Blizanci kod Čitluka, Hrvatici ubijenoj od ustaša u Jasenovcu 1944. godine. U drugom slučaju radi se o ženi iz Žitomislića kod Mostara. Sela Blizanci i Žitomislić nalaze se jedno nasuprot drugom uz obale Neretve. Prema navedenim podatcima Cvija Jerkić iz Žitomislića također je ubijena od ustaša u Jasenovcu, ali godinu kasnije 1945. Iz napomena je vidljivo da se u prvobitnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine Cvija Jerkić iz Žitomislića navodi kao muškarac, a Cvija Jerkić iz Blizanaca kao Crnogorka Evija. Dvostruka blamaža na juspovski način proširena je ovako i na međunarodnu scenu kontaminiravši i USHMM. USHMM je odjednom postao i umnožitelj navodnih žrtava. Primjerice Stana Vukmanović rođena ocu Luki 1900. godine u Derezi u mrežnom jasenovačkom popisu pojavljuje se dva puta, a jedina razlika između dvije navodne žrtve su dva različita izvora podataka za ovog klona. U USHMM se na adresama https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7522270 i https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7556740 može vidjeti da se radi o potpuno istim osobnim podatcima. Od ostalih čuda tu je Rade Furtula kojeg su ubili drugi logoraši u logoru Krapje, a ne ustaše pa Dušan Keco ubijen 1942.*, a kako piše u napomenama „zadnji put se javio 23.3.1943.“ Ili netko laže o godini smrti ili se radilo o spiritističkoj seansi. Treba navesti i Miju Srnčevića i to ne samo zato što piše da je nestao pa zatim da je ubijen od ustaša 1943.* u logoru Jasenovac*, već zato što kod njega piše „1945., KRIŽNI PUT“. Znači postoje podatci da se radi o Hrvatu smaknutom nakon rata od partizanskih „osloboditelja“ i to možda baš u Jasenovcu. Ovo je samo mali isječak ekstremnih slučajeva lažnjaka s mrežnog jasenovačkog popisa koji su sada promovirani na svjetsku scenu.

Između originalnih JUSP-ovih podataka i onih koje prikazuje USHMM postoje još dvije značajne razlike. Prva da su za nekoliko osoba napomene u USHMM-u kraće u odnosu na one za iste osobe u JUSP-u. Sve te kraće napomene duge su točno 255 znakova. Upućeniji računalni stručnjaci među čitateljima će vjerojatno prepoznati o kojem potencijalno ozbiljnom problemu se ovdje radi. Druga razlika je u navedenim nacionalnostima žrtava. Primjerice u JUSP-u se navode Rusini i Ukrajinci, a u USHMM-u se ne navode Ukrainians već samo Rusyns i Ruthenian. Moglo bi se raspravljati jesu li Rusini i Ruteni isto, ali primjerice Ruteni nisu nužno i Ukrajinci jer se taj pojam odnosi na stanovništvo iz nekoliko država.

Treba vidjeti kako će se stvari sad dalje odvijati. Navedeni i još tisuće drugih nevjerojatnih u prethodnim tekstovima opisanih slučajeva kao i onih još neobjavljenih sad su u svjetskom izlogu. Ovaj potez JUSP-a se može opisati kao znanstveni autogol, a na USHMM-u je da se odluči jesu li „živući spomen na holokaust“ ili JUSP-ova propagandna platforma. Ovakav popis na svjetskoj sceni može neko vrijeme opstati samo u zaštićenom političkom okolišu, ali tada će i najsporijima postati jasno o čemu se tu radi.

[1] http://jadovno.com/arhiva/testimony-of-zlatko-vajler.html

M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. rujna 2017. godine (PDF)

U napomenama jasenovačkog popisa mogu se naći podatci koji negiraju navode iz samog popisa i ukazuju na lažne žrtve. Zbog brojnosti takvih podataka u ovom slučaju uzeti su u obzir samo oni podatci kod kojih se u napomenama kao jedan od izvora navodi projekt Dotršćina i s time povezane ekstenzije. Podatci iz projekta Dotršćina nisu u svim primjerima suprotni podatcima iz jasenovačkog popisa jer se može primijetiti da se pri sastavljanju jasenovačkog popisa pazilo da se ne uzimaju u obzir primjeri koji bi kvarili komunističku dogmu o Jasenovcu. Čini se da se već i na projektu Dotršćina iz sredine 1980-ih dobro pazilo da se ne odstupa od prevladavajuće crvene niti komunističke povijesti. Međutim prema zakonu velikih brojeva i najbudnijim čuvarima tekovina revolucije u njezinoj zadnjoj fazi prije konačnog kraha promakli su neki potpuno različiti podatci koji diskreditiraju podatke iz jasenovačkog popisa. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

„ZA DOM(OVINU) SPREMNI ILI POBIJEDITI ILI UMRIJETI“ PISALO JE NA AMERIČKOM ODLIKOVANJU IZ 1814. GODINE

Piše: Blanka Matković

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28.9.2017. (pdf)

Povezani tekst – Otvoreno pismo

Drevna Sparta bila je najmoćnija peloponeska država čija se vojska smatrala najboljom u Grčkoj. Za razliku od drugih grčkih gradova – država, Sparta je imala profesionalnu vojsku, a vojna služba počinjala je već u sedmoj godini života. Spartaci su živjeli prema veoma strogim pravilima, a posebno su se ponosili odanošću prema domovini. Prije polaska u bitku, žene su im davale štitove govoreći: „S njim ili na njemu.“ Spartanci pobjednici vraćali su se sa svojim štitovima, a na štitovima su donosili svoje mrtve. Spartanci se nisu predavali niti uzmicali, pa je rezultat svake njihove bitke doista bio jednostavan: pobjeda ili smrt.

Grb američkog Senata
Grb američkog Senata

Drevna Sparta daleka je povijest, ali spartansko junaštvo do danas je ostalo legendarno. Bili su škrti na riječima, no u zapisima nekih drugih naroda ostala su upamćene ideje koje svakako podsjećaju na načela kojima su Spartanci bili odani čitavog života. Tako je u pjesmama rimskog pjesnika Horacija ostao zapisan stih „dulce et decorum est pro patria mori“ koji u prijevodu znači „slatko je i lijepo/ispravno umrijeti za domovinu“.

Medalja Georgea Washingtona
Medalja Georgea Washingtona

Ovaj moto ostao je zapisan na spomenicima brojnih naroda diljem svijeta – Brazilu, Kanadi, Kubi, Indiji, Dominikanskoj Republici, Novom Zelandu, Švedskoj, Ujedinjenom Kraljevstvo, Sjedinjenim Američkim Državama i drugima. Osim toga, također je riječ o službenom sloganu Portugalske vojne akademije te pojedinih postrojbi Kraljevske nizozemske vojske i Kraljevskog australskog pješadijskog korpusa. U svom skraćenom obliku – „Pro Patria“ („Za dom(ovinu)“) – isti slogan zadržala je vojska Šri Lanke i jedna kanadska pukovnija. Ovaj, među „hrvatskim“ političarima navodno „sporni“ pozdrav, sačuvao se i u jednom drugom, i to baš onom „najspornijem“ obliku.

Američka medalja iz 1814. s natpisom “Pro patria paratus” (Za dom(ovinu) spremni)
Američka medalja iz 1814. s natpisom “Pro patria paratus” (Za dom(ovinu) spremni)

Tako je na odlikovanju Lewisa Warringtona ostalo zapisano „Pro patria paratus aut vincere aut mori“ što u prijevodu znači „Za dom(ovinu) spremni ili pobijediti ili umrijeti“. Bilo je to 1814. – punih 127 godina prije osnivanja Nezavisne Države Hrvatske. Na nesreću tzv. antifašista i općenito mrzitelja hrvatskih nacionalnih obilježja, jedna australska pukovnija bijaše – baš poput starih Spartanaca – škrta na riječima, pa je njihovim sloganom postao – „Paratus!“ (u prijevodu: „Spremni“).

Grb St. Gallena (Švicarska)
Grb St. Gallena (Švicarska)

U posljednje vrijeme u Hrvatskoj su sve glasniji oportunistički glasovi (Ante Starčević nazivao ih je Slavoserbima) onih koji smatraju da svi „kompromitirani“ povijesni simboli moraju biti zabranjeni, pa čak i onda ako se radi o onima koji su postojali  prije „kompromitacije“. Ovakve zahtjeve pravdaju nam, naravno, demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima, odnosno svim onim načelima koja su upravo pod tzv. antifašizmom, dakle režimom na čijim „tekovinama“ takvi inzistiraju tvrdeći da je na njima izgrađena današnja hrvatska država, bila sustavno gažena.

Grb Kube
Grb Kube

Među znakovljem koje je bez sumnje itekako kompromitirano, na primjer brojnim zločinima nad hrvatskim civilima u Dalmaciji i drugdje u primorju te upornim pokušajima zatiranja hrvatskog identiteta na tim prostorima, svakako je fascio po kojemu je čitav jedan režim dobio ime.

Francuski grb
Francuski grb

Fascio datira iz starog Rima u kojemu je simbolizirao vlast, moć i pravdu. Istu simboliku zadržao je i danas, pa ga, baš poput latinske inačice pozdrava „Za dom spremni“, koriste brojni drugi narodi. Tako fascio ukraša grbove Fracuske, Kube i Ekvadora, Senata Sjedinjenih Američkih Država, švicarskog kantona St. Gallen, ali i poznati kip Abrahama Lincolna iz 1920. godine. Nitko od ovdje spomenutih nije odbacio jedan povijesni simbol samo radi toga jer je taj isti simbol u jednom povijesnom razdoblju bio kompromitiran. Slična je situacija i sa svastikom koja se još uvijek nalazi na zastavi Finskih zračnih snaga.

Zastava finskih zračnih snaga
Zastava finskih zračnih snaga

Teško je za povjerovati da brojni povjesničari među hrvatskim političarima nisu svjesni ovih činjenica. Jednako tako nemoguće je povjerovati da brojni pravnici među hrvatskim političarima nikada nisu naučili ni riječ latinskog. Teško je povjerovati da čitave horde beskorisnih diplomata na svojim proputovanjima nisu vidjele niti jedan ovdje spomenuti grb. Uostalom, riječ je o državama koje svoja predstavništva imaju i u Zagrebu. Vjerojatnije je da u vlastitom oportunizmu pribjegavaju floskulama kojima žele prikriti političku trgovinu, bezidejnost svojih programa i općenito nedostatak ikakvih ideala, a javnost uvjeriti da je potrebno zabranjivati hrvatske nacionalne simbole koji su u povijesti navodno „kompromitirani“ (po partijskom tumačenju) jer upravo tako navodno čine sve civilizirane i demokratske zemlje ovoga svijeta.

Grb Ekvadora
Grb Ekvadora

Navedene činjenice ih ne samo demantiraju nego štoviše ukazuju da one se države koje brojni hrvatski političari ističu kao primjere uređenih društva itekako ponose svojom tradicijom i simbolima nacionalnog identiteta. Tako nešto nije dozvoljeno Hrvatima, barem ne onima koji ne žele biti omalovažavani kao „nazadni, krezubi i neuki desničari“ i onima koji ne žele plaćati stotine kune za prekršajne prijave te eventualno ići u zatvor. Mnogi hrvatski simboli preživjeli su stoljeća tuđih osvajanja i represivnih režima, pa su unatoč tome ostali zapamćeni u sjećanju hrvatskog naroda. Misli li doista netko, izabran na svega četiri godine vlasti, da jednim dekretom može izbrisati stoljeća povijesti? To nije uspjelo čak ni jugoslavenskom komunističkom režimu koji je preživio punih 45 godina. Jedino što je taj režim postigao je bilo to da je u trenutku kada je to bilo najpotrebnije većina Hrvata bila pro patria paratus!


“SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU” – PLAGIJAT?

Neznanje škodi, jedna je druga latinska izreka. Koliko god neznanje privremeno blaženo bilo, dugoročno može izazvati nesagledivu štetu, naročito onda kada se uporno ističe u javnom prostoru. U Hrvatskoj je to svakodnevna pojava, pa od osoba koje popunjavaju javni prostor  – političara i novinara – veoma često možemo čuti potpuno pogrešne interpretacije kako povijesnih događaja, tako i povijesnih simbola i slogana. Tako je u hrvatskom Saboru jedna zastupnica uskliknula „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, želeći time naglasiti svoje „antifašističko“ opredjeljenje.

Slogan je to koji je zabilježen u kolovozu 1941. u tadašnjem „Vjesniku“, glasilu Narodnooslobodilačkog pokreta, a s vremenom je prerastao u službeni pozdrav NOV-e. No, slabije je poznato da je veoma slična fraza zabilježena u glasilu hrvatskih revolucionara – „Ustaša“. Tako se u zaglavlju jednog broja navodi ustaško geslo „Dušmanu smrt – Hrvatskoj sloboda“. Bilo je to u lipnju 1930., dakle punih 11 godina prije početka Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Ostaje nepoznato jesu li komunisti ustvari plagirali izvorni ustaški pozdrav, pa nam ostaje samo nadati se da će presudu o tome donijeti partijska komisija nazvana Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima…ona ista koja nažalost ne poznaje osnove latinskog jezika, heraldike i hrvatske povijesti.

N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 31. kolovoza 2017. godine (PDF)

U ovom članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina koja je započeta i nastavljena u nekoliko prethodnih članaka. Na mrežnom popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se mnogo osoba za koje se tvrdi da su stradale u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za koje komunistički projekt Dotršćina, koji je nastao kasnije od glavnog dijela jasenovačkog popisa, istovremeno navodi suprotno, odnosno da nisu stradali u Jasenovcu, već negdje drugdje. To je samo još jedan od pokazatelja da čak i komunistički izvori sami ruše jasenovački mit. U mnogim dokumentima projekta Dotršćina se za mnoge osobe ne navodi uvijek precizno godinu, već se to navodi okvirno oko neke godine. Jednako tako već je u mnogo navrata pokazano da niti mrežni jasenovački popis ne drži previše do točnih godina rođenja, već štoviše sadrži i mnogo očito namještenih godina rođenja što jasno pokazuju statistički testovi. Cilj ovog članka spomenuti neka podudaranja u mrežnom jasenovačkom popisu i dokumentima projekta Dotršćina koji uključuju blago razilaženje godina ili mjesta rođenja bez obzira o tome radi li se o slučajnim pogreškama ili o namjernom crvenom zamućivanju podataka kako bi se prikrila istina. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 24.8.2017. (pdf)

Tijekom Drugog svjetskog rata i prvim godinama poraća stanovništvo svih hrvatskih krajeva bilo je izloženo različitim oblicima nasilja koje je doseglo svoj vrhunac između ljeta 1944. i ljeta 1945., odnosno u razdoblju kada su se masovni zločini događali diljem zemlje, a brojni hrvatski zarobljenici – vojnici i civili – mučeni i likvidirani na stotinama stratišta od Slovenije do Makedonije. Desetljećima se o ovim događajima tek povremeno i potiho govorilo u najužem krugu, a bilo kakva znanstvena istraživanja ovih događaja bila su onemogućena. Tijekom tog razdoblja bivše jugoslavenske vlasti i druge organizacije pripremile su nekoliko popisa ratnih žrtava i to: Zemaljska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (1946.), Savez udruženja boraca NOR-a – SUBNOR (1950.) i Savezni zavod za statistiku SFRJ (1964.). Podaci o rezultatima istraživanja iz 1946. i 1950. sačuvani su u hrvatskim arhivima i dostupni javnosti. Različite popise likvidiranih, uhićivanih, proganjanih i osuđenih pripremale su i druge organizacije „narodnih vlasti“ poput OZN-e, UDB-e, Komunističke partije, narodnih odbora i ostale. Nastavi čitati BLANKA MATKOVIĆ: IMOTSKA KRAJINA U DRUGOM SVJETSKOM RATU I PORAĆU

VEĆ TREĆU GODINU ŠALJEMO DOPISE, UPORNO UPOZORAVAMO NA OPASNOSTI, A ODGOVORA I DALJE NEMA

U posljednjih nekoliko dana primjećujemo masovnu histeriju u vezi izvješća State Departmenta. No, da događaji vode u ovakvim smjeru upozoravali smo u proljeće ove godine kada smo objavili dva veoma važna teksta. Prvi tekst je bilo naše reagiranje koje je objavljeno 6. ožujka i to povodom neistina koje je objavio američki institut i muzej Smithsonian. Na web stranici te institucije objavljen je tekst američke novinarke Erin Blakemore u kojemu su preuveličane čak i službene brojke navodnih jasenovačkih žrtava Spomen-područja Jasenovac, falsificirani su posljednji popisi stanovništva u RH, a hrvatska predsjednica proglašena je – muškarcem. Koliko nam je poznato, naša udruga jedina je reagirala i od Smithsoniana zatražila ispravke. Prihvatili su našu tvrdnju da je Kolinda Grabar Kitarović ipak žensko, no ostale podatke odbili su ispraviti. Povodom ovog događaja obratili smo se Uredu predsjednice, Ministarstvu vanjskih poslova RH i hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu. Nikada nismo primili bilo kakav odgovor. Naš tekst objavio je jedino portal Dragovoljac. Drugi pod naslovom “Sustavno posrtanje hrvatske demokracije u Jasenovcu” objavljen je u Hrvatskom tjedniku 20. travnja 2017.
Oba teksta koje ovdje navodimo sadrže podatke koji su bili jasno upozorenje na situaciju koja je sada postala stvarnost. Osim Hrvatskog tjednika i portala Dragovoljac, svi ostali mediji, pa tako i navodno “desni” portali, ignorirali su ove naše tekstove. Ukoliko ih je netko ipak objavio, a mi o tome ne znamo, molimo da nam javi. Napomenut ćemo još jednom da od siječnja 2015. uporno šaljemo dopise svim hrvatskim državnim i javnim institucijama (Vladi, Ministarstvu kulture, Ministarstvu znanosti, Ministarstvu vanjskih poslova, svim ministrima u ovim ministarstvima koji su u tim foteljama sjedili od početka 2015., Saboru, klubovima zastupnicima, političkim strankama, Uredu predsjednice, veleposlanstvu u Washingtonu, drugim institucijama poput Matice hrvatske, HAZU, Katoličke crkve, brojim iseljeničkim organizacijama u Australiji, Kanadi, SAD). Do dana današnjeg nije nam odgovorio NITKO. Sada je kasno za kukanje!

M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

U Hrvatskom tjedniku od 27. travnja 2017. citiran je navod iz knjige A. Miletića o Romima u Jasenovcu: „vrlo malo je evidentiranih Cigana — samo nekoliko stotina (…)“.[1] Za one koji možda ne znaju, Miletić je oficir bivše JNA. U komunističkom režimu godinama je pisao knjige o Jasenovcu, a s time je nastavio u Srbiji i nakon raspada Jugoslavije, znači da sigurno nije „revizionist“, već baš suprotno. Da bi se opravdao nesrazmjer između poznatih poimeničnih podataka o Romima upućenim u Jasenovac i broja navodnih žrtava, tvrdi se da Romi nisu popisivani. U prethodnim tekstovima pokazano je da to nije točno. Postoje i popisi Roma deportiranih u Jasenovac, samo ih je na tim popisima premalo za održavanje na životu antifa mitova o hrvatskoj genocidnosti. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

INTERVJU NIKOLE BANIĆA U “GLASU KONCILA”

U “Glasu koncila” od 30. srpnja o. g. objavljen je intervju s članom Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikolom Banićem pod naslovom “Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara”. Intervju možete pročitati na ovoj poveznici.

Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine
Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine

 

U ovom razgovoru Nikola se još jednom osvrnuo na slučaj Stanka Nicka, navodne dječje jasenovačke žrtve, koji je ustvari umro 2010. godine u Zagrebu, a na pogrebu mu je bio trenutni hrvatski premijer Andrej Plenković. O tom slučaju više je pisano u ranijem tekstu u Hrvatskom tjedniku. Stanko Nick bio je profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a njegov potpis s upisanom ocjenom ostao je zabilježen u indexu predsjednice naše udruge Blanke Matković s datumom 24. siječnja 2002. Stoga sa sigurnošću možemo reći da Stanka Nicka nisu ubile ustaše u Jasenovcu.

Rukopis "jasenovačke dječje žrtve" Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković
Rukopis “jasenovačke dječje žrtve” Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković