Arhiva oznaka: Hrvatski tjednik

Spomen područje Jasenovac navodi četiri puta više židovskih žrtava od Yad Vashema

Pišu: M. Koić i Nikola Banić

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 15. veljače 2018.  (pdf

Do sada je u objavljenim tekstovima argumentirano pokazano da se oko 10.000 imena navodnih žrtava ne bi smjelo nalaziti na jasenovačkom popis. U ovom tekstu problematizirat će se još 10.000 jasenovačkih žrtava. Usporedbom broja žrtava iz mrežnog popisa Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac i podatka o žrtvama iz digitalnog arhiva Yad Vashema moglo bi se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema. JUSP Jasenovac bolji od Yad Vashema i ostatka svijeta! To je fenomenalan uspjeh i nevjerojatan doprinos istini i stabilnosti u ovom vremenu lažnih vijesti i nekontroliranih revizionista. Nije lako postati najbolji na svijetu. Jusp über alles!

Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno 19.396. zapisa za oba logora. Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista tj. kad se uzmu u obzir samo podatci kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, tzv. Page of Testimony (PoT), krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio je 4.061 zapis tj. bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony. Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili da je bio na prisilnom radu i sl. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu tj. redundanata u digitalnom arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a za Staru Gradišku 87 tj. 1.056 oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484 zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa dobije se 3.249 potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirna brojka jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete podataka. Neki zapisi su vrlo oskudni s identifikacijiskim podatcima, a dodatni problem mogu biti pogreške u digitalnim obrascima. Primjerice zatipci nastali tijekom prijepisa obrazaca iz pisanog oblika u digitalni format te prijevodi s različitih jezika pri čemu je dodatni problem kod translacije iz različitih alfabeta. Takve se greške akumuliraju i otežavaju pretragu. Uz to jedan od manjih problema kod usporedbe podataka su alteracije imena primjerice Petar – Pinkas, Regina – Rivka,, Resa – Roza – Reizl, Tereza – Reizl, Šlomo – Mirko, Gina – Yenta – Jeanette ili prezimena Adler – Abler, a veći problem za automatiziranu pretragu su potpuno različita višestruka imena kod nekih žrtava primjerice Irena Rivka Eidel Khaia ili Elza Yehudit. Ta imena u različitim zapisima tj. prema različitim izvorima mogu biti pojedinačna ili u različitim kombinacijama. To se može riješiti pomoću imena roditelja, supružnika i tome sličnog, naravno, samo u slučajevima kada su ti podatci navedeni u obrascu. Kako je već prije navedeno, nakon što se makne višak i manjkavi podatci, u digitalnom arhivu Yad Vashema ostaje oko 3.249 potencijalnih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To još uvijek nije konačna brojka jer se još moraju verificirati svi preostali zapisi, a među njima ima i onih kojima tamo nije mjesto. Primjerice, kad se tih 3.249 zapisa usporedi s imenima židovskih žrtava u do sada publiciranim tekstovima za koje je pokazano da ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu i kad se makne podudarne, ostaje 3.146 potencijalnih žrtava. To je otprilike najveći mogući broj potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Naravno, može se ići još dalje pa ako se usporede navedeni podatci sa zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema primjerice sa žrtvama iz logora Đakovo kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, može se naći stotinjak usporedivih žrtava, a tako se može napraviti i s ostalim mjestima smrti kao što su Auschwitz pa srpski logori Sajmište, Banjica, Topovske šupe, Šabac, Crveni krst itd.

Blam ili Blum

Digitalni arhiv Yad Vashema je ogromna baza podataka u kojoj ima iskaza o pojedinačnim žrtvama, ali i raznih popisa žrtava. Izvori tih podataka su različiti, a vjerodostojnost podataka ovisi o samim izvorima tj. o autorima tih podataka. Primjerice uvjerljiviji su iskazi bliske rodbine iz 1950-ih dok su sjećanja još bila svježa, a svjedoci vremena još bili vitalni nego iskazi poznanika iz 1990-ih koji nisu iz prve ruke i mogu biti kontaminirani utjecajem dugodišnje propagande. Ekstreman primjer nepouzdanih podataka je često spominjani Spiska žrtava rata. Ustvari to je srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64) publicirana tijekom Domovinskog rata. Takav uradak može poslužiti samo kao kontrolni izvor podataka ili dokaz pomoću negacije.

Dobar primjer kako se dodatnom provjerom podataka može još smanjiti broj potencijalnih jasenovačkih žrtava u arhivu Yad Vashema je Emerik Blum. Prema jednom zapisu iz Yad Vashema u Jasenovcu je ubijen Emerik Blum, star 30 godina, rodom iz Sarajeva. Kao izvor podataka navodi se Community Yugoslavia, ali iz toga nije jasno radi li se o nekoj židovskoj općini ili o nekom udruženju preživjelih Židova s područja nekadašnje Jugoslavije. Prema navedenoj starosti od 30 godina možemo pretpostaviti da je taj Emerik Blum rođen vjerojatno između 1911. i 1915. godine, a to odgovara Emeriku Blumu iz Sarajeva rođenom 1911. godine. On je bio gradonačelnik Sarajeva nakon Drugog svjetskog rata sve do svoje smrti 1984. godine. Blum je 1941. godine interniran u logor Jasenovac gdje je taj po struci inženjer elektrotehnike bio zadužen za održavanje logorske električne centrale sve do svog bijega iz logora 1944. godine.[1] U Yad Yashemu je još jedan zapis u kojem se spominje inženjer Emerih Blum, ali kao logoraš koji je u ožujku 1943. godine u logoru Stara Gradiška dobio paket od Židovske općine Zagreb. Važno je spomenuti i da je Blum bio osnivač i direktor sarajevskog Energoinvesta. Ta tvrtka izdala je jednu monografiju s imenima navodnih jasenovačkih žrtava. Kakva je vjerodostojnost tih podataka najbolje svjedoči to da su djelatnici JUSP Jasenovac u zadnjoj reviziji s popisa maknuli neka imena kojima je izvor podataka bila baš ta gore spomenuta tvornička monografija. O tome je opširnije već pisano u jednom od prethodnih tekstova.

Alat istine

Bez obzira na svoju nesavršenost arhiv Yad Vashema je moćan alat za istraživanje istine jer omogućuje istraživačima usporedbu i provjeru podataka, a sve ostalo ovisi samo od njihovih sposobnosti. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i osobe opisane u nastavku. Sarika Heršković rođena 1923. godine, iz Vinkovaca, otac Izidor, prema podatcima iz knjiga M. Švob i A. Miletića stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Sara Beck rođena 1922. godine, također iz Vinkovaca, očevo ime nije navedeno, prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) i knjige M. Švob i ona je stradala 1942. godine u Jasenovcu. Treća je Sara Heršković, rođena 1922., iz Debeljače u općini Kovačica u južnom Banatu, otac Izidor, a prema SZSJ64 stradala je 1942. godine u Staroj Gradiški. Kao što to obično biva u jasenovačkom popisu, slučajnosti ne postoje i vrag se uvijek krije u detalju, a tako je i u ovim slučajevima. U digitalnom arhivu Yad Vashema je prijepis iskaza ujaka prema kojem je Sara Lea Heršković, roditelji Izidor i Tereza, rođena 1922. godine u Debeljači, sa stalnim boravkom u Vinkovcima stradala u Staroj Gradiški 1942. godine. Prema drugom zapisu temeljenom na popisu Židova određenih za deportaciju Sara Beck rođ. Heršković, rođena 1922. godine, sa stalnim boravkom u Vinkovcima, roditelji Izidor i Terezija, poslana je na prinudni rad. U svim navedenim slučajevima uočljive su podudarnosti imena i prezimena ne samo žrtava već i njihovih roditelja, a isti je slučaj s godinama i mjestima rođenja tj. stalnog boravka. Znači tri navodne jasenovačke žrtve mogu se svesti na jednu, a sve ostalo spada pod kreativnost i imaginaciju autora popisa. Tri su izvora ovih podataka SZSJ64, te knjige M. Švob i A. Miletića, a to pokazuje da je blago rečeno upitna ne samo vjerodostojnost tih izvora već i autora popisa. Kada bi se s popisa maknula sva imena žrtava prema ta tri navedena izvora, od popisa bi malo toga preostalo.

10.000 pitanja

Prema gore prikazanim podatcima iz Yad Vashema prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židovskih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema trenutnom stanju krajem siječnja 2018. godine u mrežnom jasenovačkom popisu ima 13.147 židovskih žrtava u ta dva logora međusobno udaljena tridesetak kilometara zračne linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz nesuvislo objašnjenje da se radi o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000 žrtava. Ako se nije uspjelo sastaviti taj popis, ipak se je uspjelo postići da u JUSP-ovom popisu ima četiri puta više židovskih žrtava nego što se to može zaključiti na temelju referentnih podataka iz Yad Vashema. To bi se moglo tumačiti kao da su stručnjaci iz JUSP Jasenovac četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema pa im u tom slučaju sigurno neće biti problem objasniti kako to da oni imaju oko 10.000 više židovskih žrtava na popisu nego što je to moguće prema podatcima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji se mogu naći u digitalnom arhivu Yad Vashema.

BILJEŠKE: 

[1] https://bs.wikipedia.org/wiki/Emerik_Blum

N. Banić i M. Koić: Pregled 2017. godine s obzirom na jasenovački popis

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 11. siječnja 2018. (PDF)

Do sada je objavljeno oko 2.000 imena osoba s mrežnog jasenovačkog popisa Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac za koje postoje podatci da nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za više od 8.000 navodnih žrtava to je pokazano pomoću demografskih podataka, statistika, računalnih simulacija itd. To znači da je prema do sada objavljenim podatcima na popisu preko 10.000 tj. oko 12% imena kojima tamo nije mjesto, a biti će toga još. Brojke su takve da prelaze svaku granicu moguće pogreške ili slučajnosti. Na popisu se nalaze i navodne dječje žrtve koje su prema napomenama sredovječni ljudi u četvrtom desetljeću života. Osim umrlih nakon Drugog svjetskog rata na jasenovačkom popisu nalaze se i stradali u drugim logorima i to ne samo u ND Hrvatskoj, već i stradali u njemačkim, talijanskim i srpskim logorima. Na popisu se nalaze i imena stradalih u transportu iz Lepoglave, a zanimljivo da ima i stradalih u tadašnjem SSSR-u. U nedostatku stvarnih žrtava na popis su se stavljali i poginuli kao pripadnici komunističke gerile tzv. partizana stotinama kilometara daleko od Jasenovca kao npr. Albert Vladislović. Zanimljiv je slučaj Ernesta Lederera koji je nakon kratkotrajne internacije pušten iz Jasenovca u studenome 1941. godine, zatim je bio u interniran u talijanskim logorima i na kraju je poginuo kao komunistički gerilac u borbama oko Siska. Na popisu su čak i žrtve partizanskog bombardiranja logora iz 1944. i 1945. godine. Kod nekoliko navodnih žrtava uopće nije naveden izvor podataka, a kod brojnih drugih navedeni su fantomski izvori kao primjerice KĆ-NAŠ za koje nema objašnjenja u kraticama. Takve neznanstvene podatke može tolerirati samo loša politika. Kakvih sve podataka ima u jasenovačkom popisu dobro ilustrira slučaj Milana Radmanovića. Naime njegov otac se prema podatcima s popisa zove Slak. Ovakva „ET“ imena naročito su česta kod navodnih romskih žrtava. Nisu samo imena iz svemira već i mjesta rođenja. Primjerice, kod Matilde Karlo se u napomenama navodi da je rođena u selu Sputnik. Ne radi se o šali, već o sasvim ozbiljnim podatcima iz popisa žrtava temeljenog na „znanstvenim“ osnovama koji pruža državna institucija. Vlast bi se trebala zapitati kakva je to znanost i u ime koje države se to radi? U nastavku ovog članka dan je opis i pregled članaka objavljenih od prethodnog preglednog članka do danas. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Pregled 2017. godine s obzirom na jasenovački popis

ZAHVALA SVIM DONATORIMA I PODUPIRATELJIMA

U protekloj godini, zahvaljujući nesebičnom zalaganju i trudu članova naše udruge,  Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” postigla je zapažene rezultate u proučavanju suvremene hrvatske povijesti, naročito razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća. U posljednjih sedam mjeseci objavili smo dvije knjige – “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” – koje su predstavljene u Zagrebu te diljem Splitsko-dalmatinske županije. Osim toga, u Sjedinjenim Američkim Državama objavljena je knjiga Blanke Matković pod naslovom  Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime. Također su u pripremi dvije nove knjige koje ćemo predstaviti u travnju i svibnju 2018. godine.

Ovi rezultati ne bi bili mogući bez brojnih privatnih donatora kojima se ovim putem još jednom zahvaljujemo i kojima ćemo se obratiti zasebnim pismom koje će dobiti na kućnu adresu. Također se zahvaljujemo svima onima koji su pomogli organizaciju predstavljanja naših izdanja, uključujući Hrvatsku stranku prava Splitsko-dalmatinske županije (posebno podružnice Imotski, Podstrana, Kaštela i Dugopolje), HVIDR-u Solin, Grad Solin i braniteljsku udrugu “Stina pradidova” iz Kaštela, te redakciji Hrvatskog tjednika koja je nastavila objavljivati brojne novinske tekstove naših članova i pomogla promoviranje naših izdanja. Svim našim dobročiniteljima, podupirateljima i čitateljima želimo sve najbolje u novoj godini.

 

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Revizionizam iz Yad Vashema

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. prosinca 2017. (pdf)

U mrežnom jasenovačkom popisu je 2.816 židovskih žrtava iz logora Jasenovac (24%) kod kojih je godina rođenja od samih autora popisa označena kao nepouzdan podatak. Zanimljivo da se u samo 88 slučajeva kao izvor podataka navodi Yad Vashem odnosno, kako se to spominje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac, „imenik žrtava holokausta izrađen prema svjedočenjima datim Yad Vashemu“. Znači samo u 3% slučajeva kao izvor se koristi vjerojatno najopsežnija baza podataka o stradalim Židovima. Izgleda kao da autori popisa zaziru od Yad Vashema kao vrag od tamjana. Međutim još je nevjerojatniji podatak da u čak 58 slučajeva (66%) citirani podatci iz Yad Vashema ne samo da ne potvrđuju već u potpunosti opovrgavaju podatke iz mrežnog jasenovačkog popisa. Tako se primjerice u napomenama jasenovačkog popisa kod 12 navodnih žrtava navode podatci iz Yad Vashema prema kojima su stradali u njemačkim logorima, pretežno u Auschwitzu i Treblinki. U 4 slučaja žrtve su stradale u srpskim logorima smrti i to tri u Beogradu te jedan slučaj iz Niša. U 13 slučajeva se kao mjesto smrti navode neki drugi logori u ND Hrvatskoj kao primjerice Đakovo, Lepoglava, Pag i Gospić, a ne Jasenovac ili Stara Gradiška. U ostalih 29 slučajeva navodi se da je mjesto smrti nepoznato ili Yugoslavia tj. Jugoslavija. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Revizionizam iz Yad Vashema

M. Koić i N. Banić: Jasenovački photoshop

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14. prosinca 2017. (PDF)

Mrežni jasenovački popis je nepresušni izvor čuda. U tom popisu je oko 140 navodnih žrtava kod kojih se kao jedini izvor podataka navodi zbirka fotografija Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac.[1] Sveukupno kod preko 1100 navodnih žrtava kao izvor ili jedan od izvora navodi se zbirka fotografija. Već je u prethodnim tekstovima pisano o znanstvenoj utemeljenosti fotografije kao izvoru za jasenovački popis. Ukratko, fotografije snimljene prije Drugog svjetskog rata ne mogu biti dokaz o stradanju i/ili o mjestu stradanja. Uz fotografije bi morali biti priloženi podatci o identitetu i o ratnoj sudbini s navedenim izvorom tih podataka. Bez takvih podataka fotografija ne može biti izvor za popis žrtava. U ovom tekstu prikazat će se brojni primjeri koji pokazuju da se u ovom slučaju radilo po raznim principima, a najmanje po znanstvenim. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovački photoshop

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Mala doza istine o Jasenovcu

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 16. studenog 2017. (pdf)

Budući da je mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac masovna prevara s tisućama lažnih žrtava, navođenje tek nekoliko novih lažnih jasenovačkih žrtava, iako važno jer širi istinu o prevari, može se kvantitativno smatrati opisom tek malog dijela te velike prevare. U tom je smislu i ovaj članak koji navodi nekoliko novih lažnih žrtava samo mali djelić istine o jasenovačkom mitu. Istina boli lažljivce pa makar bila i u malim dozama. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Mala doza istine o Jasenovcu

N. Banić i M. Koić: Sudac Gideon u borbi s istinom?

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 2. studenog 2017. godine (PDF)

Nedavno je jedan (bjelo)svjetski povjesničar u razgovoru s novinskom agencijom iz dijela Bosne i Hercegovine koji se pompozno naziva Republika Srpska govorio sve i svašta o povijesti o kojoj vjerojatno zna malo ili ništa te je tom prigodom spomenut i logor za djecu u sklopu Jasenovca. I sam mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac navodi brojne navodne dječje žrtve, iako je u desetcima tekstova izravno pokazano kako su mnoge od žrtava s jasenovačkog popisa lažne, kako uključuju i poznate osobe iz javnog života moderne Hrvatske, osobe koje je kao starce moguće vidjeti na videozapisima itd. Ima jedna starozavjetna priča o sucu Gideonu i 300 ratnika u borbi protiv brojčano nadmoćnog neprijatelja. Smisao te priče je da nije potrebna velika vojska da se porazi neprijatelj, već predanost i srčanost. U Domovinskom ratu se dobro vidjelo da kao u onoj narodnoj boj ne bije svjetlo oružje, već boj bije srce u junaka. Neprijatelj je, nakon što je prestalo brektanje traktora, shvatio samo dio te narodne mudrosti i misli da im je za pobjedu u miru dovoljna predanost laži i poneki bjelosvjetski arbitar. Groteskno je vidjeti Židova Gideona kako u suradnji s tvorevinom nastalom na genocidu propovijeda o holokaustu. U ovom teatru sjena sve su uloge već podijeljene, radnja se zna, ali kraj priče uvijek ovisi o sporednim ulogama – malim ljudima. U ovom slučaju o malim Hrvatima jer veliki su već prerasli granice ove za njih premale države. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Sudac Gideon u borbi s istinom?

N. Banić i M. Koić: Nove jasenovačke žrtve iz XXI. stoljeća

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 26. listopada 2017 (PDF)

Na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se Mile Basara rođen ocu Milošu u Podsedlu kod Vojnića 1919. godine i navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine pri čemu se kao izvori podataka navode komunistički popis žrtava iz 1964. godine i knjiga „Kotar Vojnić u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji“ iz 1989. godine. Nedaleko od Podsedla nalaze se Slunjski Moravci. Ciljanim traženjem moguće je pronaći smrtni list prema kojem je Mile Basara rođen ocu Milošu i majci Mariji u Slunjskim Moravcima 5. listopada 1919. godine i zbog blizine mjesta te podudarnosti preostalih podataka može se zaključiti da se vrlo vjerojatno radi o istoj osobi kao što je to već često bio slučaj dosad. Spomenuti smrtni list međutim kao datum smrti navodi 3. veljače 2009. godine, a podaci se temelje na onima iz matice umrlih matičnog ureda Stuttgart po čemu bi se moglo zaključiti da je Mile Basara vjerojatno umro u Njemačkoj prije manje od jednog desetljeća. Je li ga to spasilo od Jasenovca? Očito nije! Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Nove jasenovačke žrtve iz XXI. stoljeća

N. Banić i M. Koić: Komunistički autogol – USHMM u raljama jasenovačkog mita

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 12. listopada 2017. godine (PDF)

Ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) je u SAD-u kako se navodi na njezinim mrežnim stranicama „živući spomen na holokaust“. U sklopu mrežnih stranica USHMM-a moguće je pronaći mnoge podatke o žrtvama holokausta kao i o preživjelim logorašima. Za pretpostaviti je da bi ovakva ozbiljna ustanova trebala davati točne podatke o žrtvama i tako ostaviti neku vrstu trajne i dostojanstvene uspomene na njih, no što pomisliti kad takva ustanova počne koristiti dvojbene i očito kontradiktorne podatke o žrtvama? Kako primjerice objasniti njezino naizgled neobjašnjivo negiranje nekih od žrtava Auschwitza ili izmišljanje i umnažanje lažnih smrtno stradalih žrtava logora? Treba li se zabrinuti kad postane očito da se neki od podataka koji se navode odnosi na ljude koji uopće nikad nisu niti postojali? Ukratko: što misliti kad takva ustanova upadne u ralje jasenovačkih laži? Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Komunistički autogol – USHMM u raljama jasenovačkog mita

M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. rujna 2017. godine (PDF)

U napomenama jasenovačkog popisa mogu se naći podatci koji negiraju navode iz samog popisa i ukazuju na lažne žrtve. Zbog brojnosti takvih podataka u ovom slučaju uzeti su u obzir samo oni podatci kod kojih se u napomenama kao jedan od izvora navodi projekt Dotršćina i s time povezane ekstenzije. Podatci iz projekta Dotršćina nisu u svim primjerima suprotni podatcima iz jasenovačkog popisa jer se može primijetiti da se pri sastavljanju jasenovačkog popisa pazilo da se ne uzimaju u obzir primjeri koji bi kvarili komunističku dogmu o Jasenovcu. Čini se da se već i na projektu Dotršćina iz sredine 1980-ih dobro pazilo da se ne odstupa od prevladavajuće crvene niti komunističke povijesti. Međutim prema zakonu velikih brojeva i najbudnijim čuvarima tekovina revolucije u njezinoj zadnjoj fazi prije konačnog kraha promakli su neki potpuno različiti podatci koji diskreditiraju podatke iz jasenovačkog popisa. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama