PIŠU: MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ I DRAGOMILA POŠA, ČLANICE HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA „DR. RUDOLF HORVAT“- ZAGREB
Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 10.8.2017. (pdf)
Objavljeno i na službenoj stranici Hrvatske stranke prava
HSP-ov drugi i posljednji pokušaj uvrštenja Lustracijskog zakona na dnevni red Sabora 1999.
U tekstu pod naslovom “Kako je HDZ rušio prijedloge HSP-ovih lustracijskih zakona 1998. godine”, objavljenom u Hrvatskom tjedniku 27. srpnja 2017., osvrnuli smo se na događaje iz 1998. kada je Hrvatska stranka prava prvi put uputila u saborsku proceduru Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima”.
Drugi i posljednji put, HSP će isti Prijedlog zakona iznijeti pred Zastupnički dom Sabora u jesen 1999. godine. Protivnici uvrštenja tog Prijedloga na dnevni red Sabora, odnosno zastupnici koji su uložili prigovore, bit će iz istog kruga kao i godinu dana ranije, dakle iz redova Hrvatske demokratske zajednice, a i argumenti i rezultati glasovanja također će biti slični. Nastavi čitati KAKO BI IZGLEDALA DANAS HRVATSKA DA JE IZGLASAN I PROVEDEN HSP-OV PRIJEDLOG ZAKONA O LUSTRACIJI
U tekstu pod naslovom “27 godina čekamo Zakon o lustraciji”, objavljenom u Hrvatskom tjedniku 6. srpnja, naveli smo da su jedine dvije bivše komunističke zemlje, a danas članice Europske Unije koje nisu donijele lustracijski zakon Republika Slovenija, u kojoj se 1997. na saborskoj raspravi glasalo protiv usvajanja takvog zakona, te Republika Hrvatska, u kojoj je 1998. i 1999. „Prijedlog zakona o otklanjanju posljedica totalitarnog komunističkog režima“ Hrvatske stranke prava (HSP) skinut sa dnevnoga reda Sabora glasovanjem, pa se o njemu nije ni raspravljalo. O tim događajima opširnije ćemo pisati u ovom i narednom tekstu. 
U posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata i prvim mjesecima poraća čitava Europa prolazila je kroz drastične političke promjene te se suočavala s posljedicama proživljenog sukoba i različitim oblicima mirnodopskog nasilja. Nasilje na hrvatskim prostorima doseglo je vrhunac između jeseni 1944., kada su postrojbe tadašnje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ušle u, odnosno okupirale prve hrvatske gradove, i kasnog ljeta 1945. do kojeg su se masovne egzekucije odvijale diljem bivše Jugoslavije. Desetljećima se o ovim zločinima znalo malo ili ništa, a ogromni razmjeri tih zločina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina. Povijesna znanost komunističkog razdoblja fokusirala se na žrtve fašizma, a zločini provedeni pod komunističkim predznakom, koji su se u konačnici sveli na istrebljenje Hrvata, nastojali su se sakriti ili su bili pravdani borbom protiv ostataka „okupatora i kvislinga“. Živi Hrvati postahu građani drugog reda, a njihovi mrtvi mrtvi drugog reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati.