Arhiva kategorije: Domovinski rat i poraće

IZVJESNI MATKO MARUŠIĆ ISKORISTIO RAD ČLANOVA NAŠE UDRUGE U SVOM HDZ-SDSS PAMFLETU

Dana 11. kolovoza o.g. portal Narod je objavio tekst pod naslovom „Izjava srpske premijerke Ane Brnabić otkrila dvostruku paniku u Srbiji“ kojeg potpisuje izvjesni Matko Marušić, nekadašnji član vladajuće stranke (https://slobodnadalmacija.hr/split/prof-matko-marusic-napustio-hdz-u-pismu-pojasnio-zasto-odlazi-iz-stranke-postoje-hrvatske-svetinje-koje-se-ne-smije-dirati-537953). Uvidom u životopis spomenute osobe (http://neuron.mefst.hr/docs/znanost/ured%20za%20znanost/Istra%C5%BEiva%C4%8Dke%20grupe/Okru%C5%BEje%20za%20znanost/M%20Marusic_hrv.pdf), jasno je da dotični nije ni povjesničar ni stručnjak iz područja političkih znanosti, no to ga ne priječi da se upravo po tim temama redovito javlja povezujući ih s dnevno-političkim događanjima. Tako je uradio i u gore spomenutom tekstu u kojemu je izvjesni Matko naveo: „Dogovor g. Plenkovića i g. Miloševića potencijalno je prekretnica u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Ona je nužna, poželjna i moguća i dogodit će se prije ili poslije, bilo da joj Miloševićeva nazočnost u Kninu 2020. bude prvi korak ili ne.“

Ovakvim uvodom Matko se direktno stavio u službu sramotne politike novoizabrane Vlade bacivši Hrvatima pod noge još jedan klip o izmišljenoj „prekretnici“ u odnosima hrvatskih Srba prema Hrvatskoj te stavljajući štoviše u taj kontekst nedavni boravak Borisa Miloševića u Kninu za kojega je izvjesni Boris „imao želudac“ (https://www.novilist.hr/uncategorized/milosevic-ako-je-moj-dolazak-u-knin-za-obljetnicu-oluje-gesta-imam-zeludac-za-svaku-vrstu-geste/). Od proslave „Oluje“ prošlo je svega nekoliko dana što je nedovoljno da Hrvati zaborave da je boravak Matkovih uzvanika u tom hrvatskom gradu hrvatski narod platio segregacijom od strane odabrane svite koja je taj dan odlučila provesti ne zamarajući se nezadovoljstvom svojih „kmetova“. Matko je naravno propustio reći i to da je „prekretnica“ plaćena čitavim nizom „ustupaka“ kojima je hrvatski identitet izravno napadnut još 2017. uklanjanjem HOS-ove spomen-ploče u Jasenovcu pa sve do izravnog proglašavanja hrvatskih branitelja nepoželjnima na kninskoj proslavi (https://www.24sata.hr/news/pogledajte-galeriju-hos-ovce-u-kninu-zaustavila-vojna-policija-709560). Događa se ovo u trenucima kad Miloševićev stranački kolega Milorad Pupovac najavljuje mogući dolazak u Škabrnju, a četničko-komunistički pokolj nad Hrvatima tog mjesta naziva nekakvim „stradanjem“ (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nacelnik-skabrnje-treba-ispuniti-uvjete-za-dolazak-pupovca-ratni-zapovjednik-ja-sam-protiv-15012952). Ljudi stradavaju u prometnoj nesreći. One u Škabrnji su masakrirali četnički banditi i komunistički zločinci. Pukim slučajem u tim je paravojnim postrojbama prema navodima medija bilo i rodbine pojedinih članova SDSS-a (https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/s-bracom-vojislavom-mladenom-milorad-se-s-puskom-u-ruci-borio-protiv-hrvatske-899689/). Matkov pamflet događa se u trenucima kad bi hrvatski narod „nužnu, poželjnu i moguću“ prekretnicu mogao skupo platiti novim represalijama kojima mu prijeti upravo Matkova nekadašnja stranka čiji se koalicijski partner SDSS uvelike razmahao novim zahtjevima, odnosno ucjenama prema hrvatskom narodu kao svome domaćinu, počevši od najave o potpunoj zabrani hrvatskog pozdrava „Za dom spremni“ (https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-za-dom-spremni-treba-maknuti-iz-javnog-i-legalnog-prostora-to-je-originalno-ustaski-pozdrav-20200809). Izvjesni Matko o tome ne navodi ništa pa se može zaključiti da mu nije niti važno. Njegov fokus je isključivo na pokušaju dokazivanja zajedničkog i prijateljskog nastupa HDZ-SDSS koalicije bez obzira na posljedice. Stoga se Matko u svom stranačkom pamfletu osvrće isključivo na politiku Srbije nastojeći istovremeno zaštititi politiku koalicijskog partnera svoje nekadašnje stranke pa tako kaže: „Međutim, golem problem s tim pomirenjem ima Srbija, koja ne odustaje od svoje protuhrvatske a zapravo velikosrpske politike. A srbijanska politika nema ni tehničko niti moralno pravo tražiti od hrvatskih Srba da se ne mire s Hrvatima! Nastala je panika.“ Ovim Matko implicira da je politika SDSS u suprotnosti sa stavovima Republike Srbije te time doslovno abolira politiku SDSS-a unatoč činjenici da je čelnik te stranke izjavio da je „Beograd glavni grad matične države Srba u Hrvatskoj“ (https://www.braniteljski-portal.com/video-sokantna-izjava-pupovca-beograd-je-glavni-grad-srba-u-hrvatskoj-sto-ce-na-ovu-izjavu-pupovca-reci-predsjednica-i-predsjednik-vlade) iz čega proizlazi da Srbi u Hrvatskoj, odnosno oni predstavlja SDSS, ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju matičnu državu, a kamoli domovinu. Izvjesni Matko se niti na to ne osvrće nego nastavlja prodavati priču kako su odnosi hrvatskih Srba prema Hrvatskoj naizgled samostalni i slobodni od vanjskih utjecaja pa poručuje kako „Srbija tu ne može ništa“. Da to tako nije dokazuju bezbrojni pritisci kojima se hrvatski narod nalazi u posljednjih nekoliko godina te retorika koja sve više podsjeća na onu iz 1990. „U Hrvatskoj se živi dobro i mirno i takav su život zaslužili i građani srpske nacionalnosti“ pa je „glupo je da ga sami sebi oduzimaju – da bi ugodili srbijanskim snovima o Srbiji do Virovitice, Karlovca i Karlobaga“, nastavlja Matko. Nejasno je gdje je on to u Hrvatskoj našao dobar i miran život uz tisuće iseljenih, tisuće gladnih i tisuće nezaposlenih Hrvata koji nisu te sreće da zbog svojih krvnih zrnaca sjede u Saboru ili budu nagrađeni kakvom drugom političkom foteljom. Možda je takav život Matko našao u vlastitom domu u kojemu živi daleko od svakodnevnice brojnih građana čiji su životi uništeni privatizacijom, pretvorbom, pljačkom i nelustriranjem komunističkih kadrova, a sve to pod štafetnom palicom Matkove bivše stranke. Nadalje, želi li nam Matko možda reći da život Srba u Hrvatskoj 1990. nije bio „dobar“ jer ako jest, na temelju Matkovog zaključka se postavlja pitanje zašto su ga sebi oduzeli te godine. Nije li o takvome životu govorio upravo dr. Ivan Šreter koji je za svoje pozive na mir i normalan život „nagrađen“ otmicom, prebijanjem, zlostavljanjem i likvidacijom? Matko se obraća javnosti pokušavajući stranački pamflet prodati kao poziv na pomirbu i mir iako uopće ne spominje da se Hrvati nikada s nikim nisu niti svadili nego su bili napadanuti u vlastitom domu te također ne spominje da je taj hrvatski dom zajedno s Hrvatima branio i određeni postotak hrvatskih Srba kao i pripadnika drugih nacionalnih manjina. Matko priča o povijesnoj istini, no ime dr. Šretera – najpoznatijeg hrvatskog mirotvorca – ne spominje dok drobi o pomirbi. Dok zbori o istini, Matko bježi u neku udaljeniju povijest koja se zbila prije više od 70 godina. U toj povijesti nema HDZ-a. U toj povijesti nema pitanja o tome gdje su posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera. U toj povijesti nema upita njegovoj bivšoj stranci o nekažnjenom ubojici Gordana Lederera, nekažnjenim zločincima koji su ubili Martinu Štefančić i njezinu baku te o nekažnjenim ubojicama 402 djece. U toj povijesti nema pitanja o ubijenima, mučenima i silovanima, nema pitanja o ratnoj odšteti. Izvjesni Matko o tome ne pita. On se drži onoga što naizgled nema veze s njegovom nekadašnjom strankom. No, samo naizgled. Jer, dok izvjesni Matko nastoji iskoristiti jasenovačku problematiku kao smokvin list pa tako i znanstvene radove članova naše udruge Blanke Matković i Stipe Pilića, propušta reći još jednu tragičnu istinu, a ta je da je za stanje u kojemu se Hrvatska nalazi i u kojemu gubi rat u miru odgovorna ponajviše politika Matkove bivše stranke. Dok naša imena i rad koristi u propagandne svrhe s ciljem promoviranja lažne „pomirbe“, a ono što se u Hrvatskoj događa s pomirbom kao konceptom izgradnje mira nikakve veze nema, izvjesni Matko propušta reći da je upravo aktualni hrvatski premijer, dakle predsjednik Matkove bivše stranke, nedavno poručio ovo: „Nulta tolerancija na revizionizam “(https://portal.braniteljski-forum.com/blog/vijesti/jasenovac-milanovic-hosovu-plocu-treba-baciti-na-komemoraciji-za-bleiburg-nikad-nisam-bio-i-necu-plenkovic-nulta-tolerancija-za-revizionizam). Čini se da je HDZ-ovim vojnicima naš revizionizam „prihvatljiv“ samo onda kada je u službi opravdavanja štetne politike koju ta stranka provodi na račun hrvatskog naroda s ciljem da taj isti narod uvjeri da je velikosrpska politika na koljenima i u panici. Narod koji se opusti neće biti spreman, a ponajmanje će biti za dom spreman. Uostalom, nije li upravo to ono što nam Matkova bivša partija želi oduzeti? (https://net.hr/danas/hrvatska/plenkovic-se-izjasnio-oko-pozdrava-zds-ja-sam-osobno-protiv-tog-pozdrava-sdp-ga-je-legalizirao/)

Na kraju, od izvjesnog Matka očekujemo da ubuduće u svojim pamfletima preskoči naša imena i radove jer svoje ime nismo slučajno pronašli u močvari brojnih krimena poput privatizacije, pljačke, miniranja lustracije, četničke abolicije i pomilovanja ubojica Ante Paradžika. Naša imena dali su nam naši roditelji i nosimo ih časno dok naš znanstveni rad na kojemu već 15 godina radimo volonterski dajemo na znanje hrvatskome narodu i stavljamo u službu jata hrvatskih sokolova koji su unatoč svim nedaćama i podmetanjima bivših i sadašnjih partija bili i ostali za dom spremni!

KAKO SIJEŠ TAKO ĆEŠ I ŽETI

Prije 5 godina i 3 mjeseca uputili smo hrvatskim institucijama prvi dopis u vezi netočnih navoda na web stranici JUSP Jasenovac i statusa poslijeratnog logora Jasenovac. U tom razdoblju obratili smo se bivšem ministru (ne)kulture Berislavu Šipušu, bivšem ministru (ne)kulture Zlatku Hasanbegoviću, aktualnoj ministrici (ne)kulture Nini Obuljen Koržinek, veleposlanstvu RH u Washingtonu i bivšoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović. Sadržaj tih obraćanja nalazi se ovdje: http://croatiarediviva.com/2018/01/13/tri-godine-vodimo-bitku-s-hrvatskim-institucijama-istinu-jasenovcu/. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Umjesto toga, dobili smo pljuvanje i  baniranje na desnim portalima jer smo Istinu stavili ispred svetih političkih krava. Nikad nam se nije obratili niti jedna hrvatska udruga, počevši od onih razvikanijih poput Matice hrvatske i HU Benedikt koja je bila voljna podržati naše zahtjeve. Hrvati su izabrali šutnju!

Istraživali smo i povijest pozdrava “Za dom spremni” o čemu više ovdje http://croatiarediviva.com/2017/10/01/domovinu-spremni-pobijediti-umrijeti-pisalo-americkom-odlikovanju-iz-1814-godine/ , http://croatiarediviva.com/2017/08/27/rod-dom-spremni-zivot-dati-mrijeti-nekim-inacicama-nije-ustaski-pozdrav-hrvatska-djeca-recitirala-ga-1921-godine/http://croatiarediviva.com/2017/08/13/starohrvatski-pozdrav-dom/. Obraćali smo se i tzv. Vijeću za suočavanje s prošlošću o čemu više ovdje: http://croatiarediviva.com/2017/08/27/otvoreno-pismo-vijecu-suocavanje-s-prosloscu/. Uputili smo i dopise svim saborskim klubovima zastupnika. Slali smo emailove na brojne adrese udruga tražeći podršku, među njima i udrugama HOS-a. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Hrvati su izabrali šutnju!

Pripremili smo i nekoliko radova o lustraciji: http://croatiarediviva.com/lustracija/. U vezi te teme smo uputili dopis na preko 50 adresa hrvatskih organizacija diljem svijeta. Nitko nam nikada nije odgovorio. Pojedini Hrvati iz Australije naknadno su nam poručili da ih ne zanima što mi imamo za reći jer smo, za razliku od g. Leljka i g. Vukića, mi Hrvati pa stoga “nemate kredibilitet”. Hrvati su još jednom izabrali šutnju!

Udruge od braniteljskih pa do navodno super-hrvatskih su nas uredno ignorirale. U međuvremenu su nas “desni” mediji marginalizirali, a naše radove pripisivali onim istraživačima koji su im bili poželjniji jer nisu previše “talasali”. Na Facebook stranicama Hrvatske stranke prava smo banirani jer smo se drznuli reći da je predsjednik HSP Split 1991. bio Jozo Radanović: http://croatiarediviva.com/2020/03/01/priopcenje-hdp-dr-rudolf-horvat/. U posljednjih pet godina ljudi su nas nazivali marginalcima koji nisu pravi povjesničari i koje predvodi “koza s autizmom”.

Osim pojedinaca koji su nas podupirali i pojedinih manjih lokalnih udruga koje su nam pomogle u pripremi pojedinih promocija, niti jedna hrvatska udruga ili institucija nije javno stala uz naša priopćenja i zahtjeve osim nezavisnog saborskog zastupnika general Željka Glasnovića.

Jučer su Hrvati doznali da se o Jasenovcu nema više što raspravljati te da bi spomen-ploča poginulim hosovcima trebala završiti na smetlištu. Čitav dan Hrvati su kukali na Facebooku i portalima zbog okrutne sudbine koja ih je zatekla. No, je li vas doista zateklo? Nije da niste znali. Nije da nije bilo “marginalaca i koze s autizmom” koji se za vas nisu borili 15 godina otkako su počeli sa svojim radom i proveli zadnji 5 godina upozoravajući vas.  Birali ste gurati glavu u pijesak jer je bilo jednostavnije praviti se da se ništa bitno ne događa ili je eventualno bilo lagodnije voditi bojeve na Facebooku. Sami birate sebi vlast. Sami birate koje ćete udruge podržati. Sami birate koje ćete portale čitati i donirati. Rođeni ste sa slobodno voljom i prokletstvom izbora. Birali ste krivo. Zašto onda sada plačete?

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ NA UNIVERSITY OF TORONTO I UNIVERSITY OF WATERLOO (ENGLISH)

Na fotografiji: Studenti iz Croatian Student Association – University of Toronto s Blankom Matković

Predavanje Blanke Matković koje objavljujemo na našoj web stranici održano je na Sveučilištu Waterloo, Sveučilištu Toronto i mladima u hrvatskoj župi u Mississaugi između 13. i 16. ožujka ove godine. Kompletno predavanje preuzeto je iz Blankine knjige “Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944-1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime“, odnosno djelomično proširene disertacije koju je Blanka obranila u listopadu 2015. na Sveučilištu Warwick. Prezentacija uključuje dijelove Blankine prezentacije s Warwickove znanstvene konferencije za polaznike poslijediplomskih studija povijesti koja je održana u proljeće 2013. godine, kao i dijelove druge Blankine prezentacije koja je održana na jednoj od Warwickovih radionica. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ NA UNIVERSITY OF TORONTO I UNIVERSITY OF WATERLOO (ENGLISH)

“EMERGING FROM COMMUNISM”, TORONTO – GOVOR B. MATKOVIĆ

Dana 16. ožujka ove godine na University of Torontu (The Munk School of Global Affairs) održana je panel-diskusija u organizaciji The European Studies Students’ Association (ESSA) pod nazivom “Emerging from communism: How various Eastern European countries liberated themselves from communism“. U raspravi su sudjelovali Robert Austin (case study: Mađarska), Blanka Matković (case study: Hrvatska), Matthew Light (case studies: Rusija i Gruzija) i Crina Bud (case study: Rumunjska). Najveću pažnju prisutnih izazvao je upravo slučaj Hrvatske o kojoj su prisutni postavljali brojna pitanja. U izlaganju i raspravi Blanka se dotakla mnogobrojnih tema iz novije hrvatske povijesti i politike: Drugi svjetski rat, Jasenovac, Domovinski rat, lustracija, istraživanje ratnih gubitaka, reviziji povijesne znanosti i neprestano uništavanje hrvatske države od strane neokomunističkih elita. Ovim putem zahvaljujemo ESSA-i i Croatian Heritage Association koji su omogućili da Hrvatska bude zastupljena u ovoj raspravi tijekom koje su inozemni znanstvenici imali priliku upoznati se s problemima koji još uvijek opterećuju hrvatsko društvo.

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

Predavanje Blanke Matković koje objavljujemo na našoj web stranici održano je u hrvatskim župama u Hamiltonu, Mississaugi, Norvalu i Oakvillu između 9. i 11. ožujka ove godine. U Hamiltonu je održano kompletno predavanje, dok je u ostalim župama prezentirana skraćena verzija istog predavanja. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

NOVA PARTIJSKA KOMISIJA ISPISUJE HRVATSKU POVIJEST

Sutra, 28. veljače, hrvatski narod obilježava 122. godišnjicu smrti oca Domovine dr. Ante Starčevića. Istog dana partijska komisija, poznatija pod nazivom Vijeće za suočavanje s prošlošću, završit će svoju jednogodišnju misiju i priopćiti nam svoj naputak za dobro i trezveno življenje. Vijeće je osnovano u veljači prošle godine kao odgovor premijera Andreja Plenkovića, dakle diplomata koji je 2010. godine bio na sprovodu navodne jasenovačke žrtve Stanka Nicka, na “talasanja” naroda koji se u to vrijeme počeo buniti protiv velikosrpskih napada na spomen-ploču poginulim pripadnicima HOS-a, postavljenu u Jasenovcu krajem 2016. godine. Radi pacificiranja kritične mase koja se stvarala u to vrijeme, premijer se odlučio na mudar potez prebacivanja vrućeg krumpira Vijeću čiji je mandat biti jedna godina. Dovoljno je to vremena da se zaliječe stare rane, da barem dio naroda zaboravi, da se ljudi zaokupe nekim novim problemima, a dio da se iseli. Danas je kritična masa vjerojatno znatno manja nego prije godinu dana zbog čega je Vijeće spremno da u javnost izađe s partijskim pamfletom. U to vrijeme javljali su se i neki drugi koji su podržavali ideju Efraima Zuroffa o osnivanju nekakve međunarodne komisije koja bi dirigirala hrvatskom poviješću. Usprotivili smo se takvim idejama bez obzira na to iz kojih krugova one dolazile (vidi poveznicu) i zbog toga su nas kritizirali mnogi kojima smo dirnuli u njihove mesije. Također smo uputili otvoreno pismo spomenutom Vijeću. Njegov sadržaj podjednako je i aktualan danas kad hrvatski narod još jednom stenje pod velikosrpskom i komunističkom čizmom. Zbog toga je važno prisjetiti se sadržaja tog pisma:


Poštovani članovi Vijeća,

Početkom ove godine javno smo upozorili na opasnu ideju o politički oktroiranim „komisijama“ koje bi ZAUVIJEK skinule s dnevnog reda određena povijesna pitanja jer iz takvog pristupa proizlazi zaključak da je Republika Hrvatska toliko disfunkcionalna država da su nam gubernatori potrebni čak i u onome što bi trebala biti znanost, a ne politikanstvo. Stoga smo istaknuli da je jedino načelo na kojemu počiva znanost „sine ira et studio“ (bez srdžbe i naklonjenosti) koje podrazumijeva objektivan pristup znanstvenim istraživanjima. U ovakvom pristupu, na kojemu se također temelje istraživanja na najboljim svjetskim sveučilištima i drugim znanstvenim institucijama, znanost ne poznaje nacionalnost, političku pripadnost ili putovnicu već samo i isključivo etiku u istraživanju. Ovakav pristup također podrazumijeva da niti jedno pitanje u znanosti nije niti može biti ZAUVIJEK skinuto s dnevnog reda jer sve znanstvene teze konstantno se podvrgavaju novim testiranjima i nadopunjavaju rezultatima novih znanstvenih istraživanja. Pristup u kojemu jedna komisija od nekoliko ljudi zauvijek zaključuje jedno znanstveno pitanje nije u duhu najbolje znanstvene prakse već je daleko sličniji praksi totalitarnih režima u kojima se političke odluke sustavno nameću kao odgovori na nepolitička pitanja poput onih znanstvenih.

Početkom godine također je bilo upitno što je ustvari cilj novoosnovanog Vijeća. Još u siječnju premijer Andrej Plenković istaknuo je da Hrvatska mora „jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine“.  Iz ovog proizlazi da se razdobljem od 1941. do 1945. nije ni potrebno baviti jer je o njemu već sve rečeno „na trezven način“ i pod budnim okom Udbe. Već u ovoj najavi bilo je jasno da hrvatska povijesti iz tog razdoblja neće biti tretirana kao ona poratna koja će ipak biti podvrgnuta nekakvom promišljanju. U praksi ovo znači likvidaciju znanosti jer režim je odlučio da daljnja istraživanja ratnog razdoblja nisu ni potrebna iako je upravo taj dio naše povijesti pisan po partijskim napucima i od 1945. naovamo kontinuirano kontaminiran. Što će se događati s novootkrivenim dokazima u budućnosti? Bit će skriveni? Što se događati sa znanstvenicima koji ih objave? Doživjet će sudbinu istaknutog talijanskog znanstvenika Giordana Bruna? Što će se dogoditi s dokumentima jugoslavenske provenijencije o poslijeratnom logoru Jasenovac ako političko povjerenstvo donese presudu da takav logor nikada nije postojao? I na kraju, čemu osnivanje povjerenstva čiji je osnivač premijer Andrej Plenković već donio zaključak o rezultatima rada povjerenstva koje u tom trenutku još nije bilo osnovano?

Tek potkraj lipnja ove godine, dakle četiri mjeseca nakon osnivanja, Vijeće je objavilo svoje prvo priopćenje kojim je utvrđen osnovni cilj Vijeća, a taj je „praksu netolerancije zamijeniti s jednim konstruktivnim dijalogom”, odnosno “tolerantnim dijalogom”. Nakon toga – muk i to unatoč činjenici da ovo Vijeće mora završiti svoj rad do ožujka 2018. Rok od godinu dana za navodno „zatvaranje“ čitavih povijesnih poglavlja u najmanju je ruku neozbiljna, pa se stoga jedino možemo nadati da su članovi Vijeća čitavo ljeto proveli u hrvatskim arhivima i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici marljivo izučavajući dokumente koji bi im pomogli dati odgovore na pojedina pitanja.

No, ono što pouzdano znamo i što se može zaključiti na temelju razgovora s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem (Večernji list, 26.8.2017.) jest to da se od ovog Vijeća očekuju zaključci o temama koje će imati dalekosežne posljedice na Domovinski rat i hrvatske branitelje. Pritom prvenstveno mislimo na spomen-ploču poginulim pripadnicima HOS-a postavljenu u Jasenovcu 2016. zbog koje se pripadnici HOS-a i njihove udruge već deset mjeseci nalaze pod stalnim pritiscima, a zbog isticanja njihovog službenog obilježja i pozdrava uhićuju se, maltretiraju i procesuiraju brojni hrvatski građani. Politički pritisak na HOS dodatno je pojačala Radnička fronta koja je zbog postavljanja spomen-ploče u Jasenovcu kazneno prijavila Udrugu dragovoljaca HOS-a grada Zagreba i udruga Documenta svojim otvorenim pismom Vladi i Saboru RH. Ovakva postupanja ne predstavljaju samo pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata i barem jednog dijela hrvatskih branitelja nego i napad na temeljne elemente hrvatskog nacionalnog identiteta i bića. Podsjećamo još jednom da je, prema riječima članova Vijeća, cilj Vijeća „tolerantni dijalog“, a na masovan progon hrvatskih građana, posebno onih kojima možete zahvaliti postojanje vaših radnih mjesta i funkcija.

Znanstveno i objektivno argumentirani stav o pozdrav „Za dom – spremni“ veoma je jednostavan, no prvo želimo podsjetiti na još jednu važnu činjenicu. U svom razgovoru ministar Bošnjaković pozvao se na „tezu“ (neobična je to riječ jer teza je nešto što se znanstveno mora dokazati) saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da spomen-ploča sa službenim pozdravom HOS-a u Jasenovcu „može vrijeđati ljude koji su ondje stradali zbog rasne i nacionalne pripadnosti.“ Kao što smo to više puta dosada učinili u našim dopisima Ministarstvu kulture, JUSP Jasenovac, Vladi RH, Sabor RH, Uredu predsjednice RH i mnogim drugim hrvatskim institucijama, na temelju rezultata dugogodišnjeg znanstvenog istraživanja u svim hrvatskom arhivima i na terenu sa sigurnošću možemo istaknuti da do ovog trenutka nisu provedena objektivna znanstvena istraživanjimatemeljem kojih bi se ustanovila istina o događanjima u ratnom logoru Jasenovac, kao ni broj žrtava i razlozi njihovog stradanja. Ono što je o tom logoru poznato je niz komunističkih konstrukcija s kojima se hrvatski narod počeo blatiti već u prvoj godini Drugog svjetskog rata 1941./1942. zahvaljujući čemu je nastao mit kojim je hrvatskom narodu nametnut osjećaj kolektivne krivnje ne bi li se time skršio otpor komunističkoj represiji, a zatim i velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. U posljednje dvije godine članovi naše udruge i njihovi suradnici čitavim nizom tekstova dokazali su da su podaci o žrtvama ratnog logora Jasenovac masovno falsificirani, a za to do danas nitko nije odgovorao. Štoviše, bivša ravnateljica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić kojoj smo u više navrata bezuspješno pisali danas sjedi među vama, članovima Vijeća. Osim toga, bez odgovora su ostali i naši dopis kojima smo tražili ispravljanje netočnih navoda JUSP Jasenovac o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac o čemu smo prije skoro tri godine objavili izvorni znanstveni rad u jednom od časopisa HAZU, dakle institucije čiji je predsjednik ujedno i predsjednik ovog Vijeća. U tom logoru stradali su oni koji su bili za hrvatski dom spremni, a do ovog trenutka njihovo mjesto stradanja ničim nije obilježeno niti je njihovo stradanje službeno priznato od strane demokratske Republike Hrvatske u kojoj se navodno štuje pravo na život, ali i pravo na privatnost i obitelj. U presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Girard protiv Francuske iz 2011. godine Sud je zauzeo stav da članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima obuhvaća i pravo na grob, odnosno pravo obitelji da pokopa svoje najmilije o čemu se može pročitati na ovoj poveznici: https://strasbourgobservers.com/2011/10/06/the-right-to-bury-one%E2%80%99s-relatives/. Ovo pravo još je uvijek zanijekano tisućama hrvatskih obitelji čiji su članovi nestali u Drugom svjetskom ratu i poraću. To uključuje i one čiji se posmrtni ostatci nalaze na području Jasenovca gdje su ubijani jer su bili ili Hrvati ili jednostavno protivnici komunističke ideologije.

Na kraju ćemo se osvrnuti i na pozdrav „Za dom – spremni“. O ovom pozdravu, kao i o samom Jasenovcu, šire se najobičnije laži i ničim utemeljena podmetanja s ciljem diskreditacije hrvatske borbe za nezavisnost i državnu cjelovitost. Tako pojedinci ističu da je riječ o „ustaškom“, a ne starohrvatskom pozdravu. Stoga treba reći da se starohrvatski pozdrav “Za dom” u različitim inačicama pojavljuje u zapisima od 1684. godine. Dokaze o tome možete pronaći jednostavnim pretraživanjem web stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

  1. Pavao Ritter Vitezović, Odiljenje sigetsko, 1684. – „Za dom i za Boga“
  2. Bosiljak, 1868. – „Veselo moramo hrliti na bojište za dom, … treba da smo spremni, žrtvovati sve“
  3. Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinski, 1876. – „za dom, u boj“
  4. Neven, 1885., pjesma „Bratu“ – „za dom za rod, dok nam srce bije“
  5. Iskra, 1894., pjesma „U smrt Zvonimira Turka“ – „Doklen za dom tvoja duša u angjelskom koru moli“
  6. Virovitičan, 3.7.1921., tekst o dječjoj priredbi – „za rod i DOM SPREMNI život dati“
  7. Sveta Cecilija, 1927. – „Pjesmom za dom“
  8. Hrvatsko jedinstvo, 1939. – „Uz naš pozdrav: ZA DOM!“

Nema nikakve dvojbe da je doista riječ o starohrvatskom pozdrav na čije korištenje pravo imaju i nove hrvatske generacije. Nijekanje tog prava zbog činjenice da je službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio sličan („Za Poglavnika i dom spremni“) doveo bi u pitanje i mnoge druge stvari. Glavni grad NDH bio je Zagreb, država se zvala Hrvatska, narod se zvao Hrvatima, govorili su hrvatski jezik, djecu su nazivali istim osobnimimenima, Sabor se nazivao Saborom, novac se nazivao kunom te su postojale mnoge institucije koje postoje i danas.  Od kraja 1944. oružane snage nazivale su se „Hrvatske oružane snage“ čime ih samo jedna riječ razlikuje od Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zatiranje bilo kojeg dijela hrvatskog nacionalnog identiteta radi njegovog postojanja, odnosno korištenja u ovoj ili onoj državi najobičnije je negiranje osnovnih ljudskih prava i sloboda hrvatskog naroda u cjelini, čak i gore od onog kojeg su Hrvati iskusili u Karađorđevićevoj Kraljevini SHS kada su, kako smo se uvjerili, hrvatska djeca slobodno recitirala da su „za rod i dom spremni“.

Od ovog Vijeća tražimo odbacivanje bilo kakve rasprave o hrvatskim nacionalni vrijednostima, a od cjelokupne hrvatske javnosti, posebno „intelektulne elite“ i akademske zajednice“, da podupre ovaj naš zahtjev te time pruži moralnu potporu hrvatskim braniteljima i svim istinskim domoljubima.

ALAMO I FENIKS

Prije oko sat vremena uklonjena je spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu. Riječ je o velikom porazu ne samo hrvatske politike, nego i znanosti koja uporno šuti na medijska podmetanja i manipulacije hrvatskom poviješću. Gotovo pune tri godine uporno pišemo svim hrvatskim institucijama zahtjevajući znanstvena i objektivna istraživanja o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac. Odgovora još uvijek nema, a na našem putu opstruirali su nas i neki koji su sinoć gostovali u emisiji “Otvoreno”. U posljednjih 9 mjeseci u više navrata smo pisali i UDHOS grada Zagreba. Odgovora također nije bilo, pa smo u našoj borbi za povijesnu istinu o Drugom svjetskom ratu i poraću ostali usamljeni uz podršku pojedinaca na kojoj smo zahvalni. Uklanjanje ove spomen-ploče rezultat je ignoriranja politike, znanosti i civilnog društva na što smo nebrojeno puta upozoravali i zbog čega smo bili napadani, uglavnom od strane poltrona i uhljeba kojima su stranke i političari iznad njihove domovine.
Današnji poraz neće nas pokolebati u našim nastojanjima da iznesemo povijesnu istinu i oslobodimo hrvatski narod osjećaja kolektivne krivnje koji se sustavno nameće od strane onih koji ne žele bilo kakvu samostalno hrvatsku državu. Naša znanstvena Oluja se nastavlja, a za nekoliko tjedana javnosti će biti predstavljeno iznenađenje. Jednog dana u Jasenovcu ćemo podići ploče svim hrvatskim vojnicima i civilima koji su ondje stradali od komunističke i četničke ruke. Taj dan možda nećemo doživjeti mi, ali hoće oni koji će nakon nas doći. Mi ćemo pobijediti jer mi smo – spremni!

OTVORENO PISMO VIJEĆU ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

“Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” uputila je svim članovima Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, Vladi RH, svim klubovima zastupnika u hrvatskom Saboru, Uredu predsjednice RH i većem broju portala otvoreno pismo koje u cijelosti objavljujemo i na našoj web stranici. Nastavi čitati OTVORENO PISMO VIJEĆU ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ (INTERVJU): SVOJU POVIJEST PISAT ĆEMO MI

Ekskluzivno objavio Hrvatski tjednik 12. siječnja 2017. (pdf)

Reagiranje na intervju objavljeno u Hrvatskom tjedniku 26. siječnja 2017. (pdf)

(Prenio MaxPortal, Dragovoljac, Croative, HU Benedikt, HKV)

Fotografije koje objavljujemo su snimljene tijekom terenskih istraživanja Blanke Matković i Stipe Pilića između 2007. i 2010. u Hrvatskoj i Sloveniji. Nikada ranije nisu objavljivane i dio su privatnog foto albuma naše udruge. Sve fotografije nastale su slučajno i spontano jer poziranje nam nije jača strana, posebno ne na masovnim grobištima i stratištima. Ovim putem zahvaljujemo svim onim rijetkim pojedincima koji su svih ovih godina na različite načine podržavali naš rad i vjerovali u zajednički cilj, ali i svima onima koji nam se ovih dana javljaju. Naš dan će doći!

Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.
Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.

Prošlo je osam godina od smrti Dinka Šakića, zapovjednika logora ili sabirnoga centra Jasenovac iz doba NDH. Sada ste se zajedno s kolegama pojavili radom na temu presude Dinku Šakiću i dokazujete da je osuđen bez ikakvoga krunskoga dokaza za potrebe politike, a ne zakona i pravde. Jeste li svih osam godina istraživali okolnosti suđenja i presude Dinku Šakiću i zašto ste se posvetili slučaju, ipak, samo jednoga čovjeka?

Istraživanjem Jasenovca sam se počela baviti prije gotovo 11 godina. Dinka Šakića sam upoznala u proljeće 2006. zbog istraživanja na jednom drugom istraživačkom projektu i on je tom prilikom izrazio želju da ga ponovo posjetim jer je primjetio da me zanimaju i neke druge teme koje se nisu ticale tog projekta. U to vrijeme boravio je u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a kasnije je prebačen u zatvor poluotvorenog tipa u selu Bitoševje nedaleko Lepoglave. Nastavila sam ga posjećivati sve do 2008. kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo i u ljeto te godine je umro. U tom razdoblju nastojala sam ga posjećivati što redovitije jer je bilo mnogo tema o kojima smo htjeli razgovarati, no između posjeta također smo se dopisivali pa mi je o mnogim stvarima tada slao i neke dodatne podatke i dokumente. Među njima su bili i sudski spisi s njegova suđenja, dakle optužnica, presuda i izjave svjedoka koje smo koristili u feljtonu objavljenom u Hrvatskom tjedniku.

U toj početnoj fazi mojih istraživanja bila sam sama, nezaposlena i bez potrebnih sredstava da odradim nekakvo značajnije istraživanje. Pomagao mi je jedino moj otac koji je zajedno sa mnom odrađivao terenski rad. Najviše vremena proveli smo u selima imotske i vrgorske krajine skupljajući podatke o raznim događajima iz Drugog svjetskog rata, ali i provjeravajući podatke o onima koji su navodno stradali u Jasenovcu. Potkraj 2007. u radu mi se pridružio kolega Stipo Pilić i u ožujku 2008. zajedno smo osnovali našu udrugu koja smo nazvali Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat. Time smo htjeli odati počast znamenitom hrvatskom povjesničaru Rudolfu Horvatu koji je početkom 20. stoljeća zbog svojih političkih stavova ostao bez posla. U to vrijeme Horvat se protivio politici bana Khuena Hedervaryja, a zatim i onoj hrvatsko-srpske koalicije te je drugovao sa Stjepanom Radićem s kojim je osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku. Svoja istraživanja financirao je sam, a nakon uspostave Kraljevine SHS umirovljen je zbog kritike jugoslavenskog grba. Nakon atentata na Stjepana Radića kod Horvata jača uvjerenje o potrebi stvaranja nezavisne hrvatske države. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske Horvat se reaktivira kao povjesničar i profesor te predaje na Domobranskoj akademiji i Zastavničkoj školi. 1942. imenovan je za saborskog zastupnika, a 1944. postao je redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1942. Horvat je objavio poznatu knjigu „Hrvatska na mučilištu“ u kojoj se osvrće na političku situaciju u Hrvatskoj u prvoj Jugoslaviji. Zbog svog rada u ljeto 1945. je izveden pred komunistički Sud za zaštitu nacionalne časti koji mu je oduzeo građanska i politička prava na deset godina, a ostao je i bez profesorske mirovine koju više nikada nije primio. Njegova djela se nisu smjela slobodno koristiti. Horvat je bio znanstvenik koji je doista žrtvovao sve za povijesnu istinu i ljubav prema svojoj Domovini. Za života je sustavno bio omalovažavan i onemogućavan u radu iako je bio jako plodan istraživač i pisac. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske povijesti i kroz popularizaciju znanosti borio se za obnovu hrvatske državnosti. Sve ono što je Horvat bio također predstavlja ono što smo mi nazivom naše udruge željeli istaknuti kao naše ciljeve. Nastavi čitati MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ (INTERVJU): SVOJU POVIJEST PISAT ĆEMO MI

TOMORROW JERUSALEM-Lawfare as a Means of Defining Military Doctrine in the 21st Century

Ante Gotovina, P.A. ErcegovacOni koji su ranije propustili pročitati odličan rad našeg člana dr. P. A. Ercegovca i njegovog koautora Marinka Tomašića pod naslovom “TOMORROW JERUSALEM: Lawfare as a Means of Defining Military Doctrine in the 21stCentury, IDF as an example to the CDF in the Wake of the ITFY in the Hague” o Domovinskom ratu i razdoblju nakon Domovinskog rata mogu skinuti kompletan rad na ovoj poveznici.