U Hrvatskom tjedniku od 21. ožujka o.g. objavljena je najava promocija knjige “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koautora Blanke Matković i Ranka Topića. U istom broju objavljeno je i nekoliko dokumenata iz dosjea Marijane Brkljačić, srednjoškolke koja je zbog pristupanja Ustaškoj mladeži u dobi od 14 godina osuđena na deset godina gubitka nacionalne časti i šest godina prisilnog rada. Kompletan članak možete pročitati ovdje.
Arhiva oznaka: mediji
POJEDINI DOKUMENTI O REPRESIJI U LICI OBJAVLJENI U HRVATSKOM TJEDNIKU (2)
U Hrvatskom tjedniku od 14. ožujka o.g. objavljena je najava promocija knjige “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koautora Blanke Matković i Ranka Topića. U istom broju objavljeno je i nekoliko dokumenata iz dosjea Olge Hunjet, punice ustaškog pukovnika i pregovarača na Bleiburškom polju Danijela Crljena koja je osuđena na pet godina gubitka nacionalne časti i jednu godinu prisilnog rada. Kompletan članak možete pročitati ovdje uz najavu još jednog teksta kojega objavljujemo u narednom broju Hrvatskog tjednika.
POJEDINI DOKUMENTI O REPRESIJI U LICI OBJAVLJENI U HRVATSKOM TJEDNIKU (1)
U Hrvatskom tjedniku od 21. veljače o.g. objavljena je najava promocija knjige “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koautora Blanke Matković i Ranka Topića. U istom broju objavljeno je i nekoliko dokumenata iz dosjea Željka Bedekovića, nekadašnjeg gradonačelnika Gospića koji je osuđen na sedam godina gubitka nacionalne časti i konfiskaciju jedne polovice njegove imovine. Kompletan članak možete pročitati ovdje uz najavu novih tekstova koji će biti objavljeni u narednim tjednima.
PORTAL NOVOSTI OBJAVIO NETOČNE NAVODE O RADU NAŠE UDRUGE
Dana 7. listopada o. g. autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ u kojemu je iznio netočne navode o radu naše udruge. Stoga je uredništvu spomenutog portala upućeno reagiranje sljedećeg sadržaja:
Poštovani,
U skladu sa člankom 40. Zakona o medijima, molimo Vas da u Vašemu glasilu objavite ispravak netočne informacije.
Dana 7. listopada o. g. autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ (https://www.portalnovosti.com/ministarstvo-branitelja-ndh) u kojemu navodi sljedeće: „Zahvaljujući financijskoj potpori Medvedova ministarstva, Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat izdala je knjigu i pokrila troškove promocije na kojoj je u travnju ove godine član udruge i suautor knjige Stjepan Štimac ustvrdio da su ‘sve jame koje su pune Hrvata i dalje pune, dok niti jedna koje su Hrvati navodno napunili Srbima ni najmanje ne svjedoči u korist službene priče, odnosno nema kostura’.“
Nije nam poznato odakle spomenutom autoru ovakvi podaci, no ono što nam jest poznato je to da se autor Hrvoje Šimičević nikada nije obratio Hrvatskoj družbi povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i zatražio točne informacije, kako mu nalaže novinarska etika. Za razliku od pojedinih udruga i glasila, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ ne financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Troškove naših aktivnosti snosimo samostalno, iz vlastitog džepa ili prodajom naših izdanja. Naši članovi, pa tako i ovdje prozvani Stjepan Štimac, su volonteri.
U ljeto 2017. godine naša udruga se prijavila na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja o stradalnicima Drugoga svjetskog rata. Naš projekt dobio je potporu spomenutog Ministarstva koje je sufinanciralo tisak knjige „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i Neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije“ u iznosu od 30.000 kn. S obzirom da je ukupan trošak tiska iznosio gotovo 50.000 kn, ostatak iznosa smo podmirili samostalno. Osim toga, naša udruga financirala je troškove naših promocija zbog čega je navod autora Hrvoja Šimičevića da je HDP „Dr. Rudolf Horvat“ pokrila troškove promocije spomenute knjige zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva hrvatskih branitelja, notorna laž koja se veoma lako može demantirati brojnim dokazima.
Na kraju, nejasno nam je što to ponajviše muči autora Hrvoja Šimičevića: činjenica da je Ministarstvo hrvatskih branitelja sufinanciralo tiskanje knjige čiji je koautor Stjepan Štimac hrvatski branitelj i ratni vojni invalid ili činjenica da su u spomenutoj knjizi objavljeni autentični arhivski dokumenti jugoslavenske provenijencije s popisima SVIH ŽRTAVA Drugoga svjetskog rata na spomenutom području bez obzira na ideološku ili drugu opredijeljenost, uključujući osobe ubijene od strane svih zaraćenih strana u tom sukobu, one koji su skončali u logorima kao i one ubijene ili proganjane nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moguće da je Vašim autorima takav pristup nepoznat, moguće da žrtve dijelite prema „zaslužnima“ i „bezvrijednima“, ovisno o njihovoj nacionalnost, vjeri ili političkim uvjerenjima, no takav pristup nema mjesta u civiliziranom svijetu kojemu pripada Republika Hrvatska niti svjetskoj historiografiji u kojoj su svoje mjesto pronašli pojedini radovi članova naše udruge.
Od Vas očekujemo objavu ovog reagiranja uz ispriku radi lažnog navoda. U suprotnom ćete biti prijavljeni nadležnim državnim institucijama koje su vas u prošlosti velikodušno financirale.
mr.sc. Blanka Matković
predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“
UTAJIVAČI POREZA NA PORTALU INDEX DOTAKNULI DNO – POVIJESNA ISTRAŽIVANJA PROGLASILI EKSTREMIZMOM
Od novinara bi se očekivalo da privuku pažnju javnosti objektivnim i pravodobnim izvješćivanjem, no portal Index uspio je to – kriminalom. Osnivač portala i njegova suradnica pravomoćno su osuđeni za utaju poreza, a jedan zatvorski dan su, kakve li ironije, odlučili zamijeniti radom za opće dobro.
Jučer je Index dotakao novo dno. Dana 30. kolovoza novinar (kukavički potpisan samo inicijalima G.D.) je objavio tekst pod naslovom “Hrvatska Wikipedija je dotaknula samo dno novim člankom o Jasenovcu“. U tom uratku G.D. lažno navodi: “većina referenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Wikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruge Željke Markić Narod.hr, Hrvatski tjednik i Maxporta.”
U samom tekstu na Wikipediji zabilježeno je 67 bilješki. Među njima je i tridesetak izvora koji se teško mogu pripisati medijima koje navodi G.D., pa se tako autor “spornog” teksta poziva i i na R. Bulatovića, S. Goldsteina, M. Riffera, N. Mataušić, portal Lupiga, službenu stranicu JUSP Jasenovac i mnoge druge.
U nastavu svog pamfleta G. D. piše da se tekst na Wikipediji “poziva se i na revizionističku povjesničarku Blanku Matković koja je poznata po svojim ekstremističkim stavovima”, ne spominjući pritom koautora znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac Stipu Pilića. Novinar naravno ne objašnjava o kakvim se “ekstremističkim stavovima” radi, pa čak se niti ne trudi demantirati barem jedan navod iz spomenutog znanstvenog rada. Novinar također ne iznosi podatak da je rad Blanke Matković i Stipe Pilić o kojemu je riječ objavljen kao izvorni znanstveni rad u izdanju HAZU-a te da je prošao rigorozan recenzentski postupak. Ključni navodi iz toga rada također su korišteni u disertaciji Blanke Matković koja je obranjena na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick, trenutno 37. najbolje rangirani Odsjek za povijest na svijetu, i to pred komisijom u kojoj zasigurno nije bilo “Hrvata s ekstremističkim stavovima”. Disertacija je objavljena u listopadu 2017. u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Pressa. Osim toga, G.D. također uopće ne spominje autore koji se u bilješkama spominju s daleko većim brojem radova o Jasenovcu.
Na samome kraju svoga teksta, G.D. naziva Romana Leljka “slovenačkim“, a ne slovenskim istraživačem. Tom rečenicom je ustvari otkrio gdje se krije njegova najveća bol.
KAMENJAR: “NIJEDAN POVJESNIČAR SE NIJE DOHVATIO TEME PARTIZANSKIH LOGORA”
U tekstu pod naslovom “Gdje su nestali ‘ubijeni’ iz prvog ustaškog logora Danica?“, koji je objavljen jučer na portalu Kamenjar, autor Mladen Pavković navodi sljedeće: “Zanimljivo je da se još ni jedan povjesničar nije dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira. Zašto?”
Nije nam poznato je li g. Pavković prespavao posljednjih 28 godina, ali rado ćemo mu ustupiti na čitanje neki od brojnih naslova na ovu temu iz naše privatne knjižnice. Upravo su o takvim logorima objavljeni brojni dokumentima u svim izdanjima HDP “Dr. Rudolf Horvat”, no moguće je da g. Pavković nas ne smatra povjesničarima.
SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE DOBILA NASTAVAK – OPARA POZIVA POVJESNIČARE DA ISTRAŽUJU, A ISTOVREMENO IGNORIRA POZIVE NA PROMOCIJE NJIHOVIH KNJIGA
Jučer smo objavili reagiranje naše udruga na sramotan istup splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je naveo da o stradalnicima logora Gripe u Splitu ne znamo – ništa. Izjava Andre Krstulovića Opare je notorna neistina. U proljeće prošle godine naša udruga je objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj su po prvi put objavljeni nepotpuni popisi logoraša splitskih logora, kao i brojni drugi dokumenti o stradanju Hrvata na splitskom području. Također je objavljen i nepotpuni popis likvidiranih logoraša s Gripa koji je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Predstavljanju tog izdanja u Splitu 3. svibnja 2017. bila je nazočna današnja zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović, pa se stoga može zaključiti da među osobama bliskima gradonačelniku postoji barem jedna koja o ovoj problematici zna daleko više, a to svakako nije ništa.
Gradonačelnikovu sramotnu izjavu prenio je i portal Dalmacija Danas, no iz tog detaljnijeg teksta doznajemo da je Opara pozvao znanstvene djelatnike i povjesničare “da osvijetle prošlost, bez čega nećemo doći do prave istine”. Podsjetit ćemo stoga da smo u proteklu godinu dana uredu splitskog gradonačelnika poslali pozivnica za dva nova izdanja koja smo u međuvremenu objavili, a odgovor nikada nismo dobili.
Svojim istupom Opara želi uvjeriti birače da se o stradanju Hrvata u splitskim logorima ne zna ništa, a krivnju za to naravno svaljuje na povjesničare, dakle iste one koji objavljuju knjige o temi o kojoj on ne zna ništa i iste one čije pozivnice na predstavljanja uporno ignoriraju on i njegovi zamjenici. Svojim sramotnim istupom Opara je uvrijedio sve stradalnike diljem Hrvatske čiji su članovi obitelji nakon listopada 1944. bili zatočeni na splitskim Gripama, kao i sve vrijedne ljude koji posljednjih desetljeća marljivo istražuju te događaje. I to bez ikakve plaće, za razliku od njega i njegovih zamjenika.
SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE
Povodom dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, mediji su prenijeli izjavu splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je poručio: “Tu su fašisti gušili i uništavali one koji su bili za slobodu i protiv fašizma. Nakon njih dolazi Narodno-oslobodilačka vojska i ovdje su od listopada 1944. godine krenuli krici i pucnjava i toga se sjećaju ljudi koji su živjeli ovdje. Oko 350 ljudi ovdje je noć pojela. I što mi znamo o njima – ništa“.
Netočno je da o ljudima koji su bili zatvoreni u logoru Gripe i odande nestali ne znamo ništa jer upravo je Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u svibnju 2017. objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj je po prvi put objavljen nepotpuni popis zarobljenika koji su nakon listopada 1944. bili zatočeni u tom splitskom logoru. Osim toga, u knjigu je uvršen u nepotpuni popis logoraša s Gripa koji su likvidirani, a isti popis je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Također smo objavili mnoštvo drugih dokumenata o stradanju građana na širem splitskom području.
Moguće je da Andro Krstulović Opara nikada nije čuo o ovoj knjizi i spomenutim dokumentima iako je na prvom predstavljanju navedene knjige u Splitu bila nazočna njegova trenutna zamjenica Jelena Hrgović koja ga je s lakoćom mogla uputiti u ovu problemtiku. Podsjetit ćemo i na to da je naša udruga u listopadu 2017. objavila zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Imotske krajine u koju je također uvršen popis Imoćana koji su bili zatočeni u splitskom logoru knjigu, ali i popisi zatočenika u drugim logorima na području Splitsko-dalmatinske županije. U travnju ove godine objavili smo zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Vrgorske krajine, Makarskog primorja i neretvanskog kraja, također s popisima logoraša i likvidiranih. Promocije ovih izdanja organizirane su diljem Hrvatske, a naša udruga je poslala pozivnicu i uredu splitskog gradonačelnika iz kojega nikada nije stigao nikakav odgovor.
Uzevši u obzir dugogodišnji rad istraživača koji su objavili brojne tekstove i knjige o stradanju Hrvata na području srednje Dalmacije, posebno Splita, uključujući i rad članova naše udruge koji su u Državnom arhivu u Splitu pregledali kompletno gradivo iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća, izjava Andre Krstulovića Opare odražava elementarno neznanje osobe koja bi po definiciji trebala zastupati interese svih građana Splita, ali i svih obitelji čiji su bližnji stradali u splitskim logorima i drugim lokacijama.
DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA
Danas obilježavamo spomen na žrtve totalitarnih režima, a žrtve jugoslavenskog totalitarnog režima su i svi građani Hrvatske koji su u Domovinskom ratu ubijeni, ranjeni, mučeni i proganjani.
Svake godine redovito svjedočimo medijskom zagađivanju današnjeg spomen-dana. Tako je prije četiri dana Robert Bajruši objavio članak pod naslovom “Hrvatski desničari ne shvaćaju da Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima ne uključuje sjećanje na ubijene ustaše.“
U ovom tekstu Bajruši priznaje da se “viđenje komunizma razlikuje u različitim zemljama, pa tako ne postoji ni konsenzus odnosi li se spomendan i na pripadnike kvislinških postrojbi koji su bili žrtve represije na kraju Drugog svjetskog rata”, no dalje navodi da se “u stvarnosti, Dan sjećanja se – kako je zamišljen – ne odnosi na one koje zastupaju hrvatski desničari – na pripadnike kvislinških postrojbi, koji su bili žrtve represije na završetku Drugoga svjetskog rata“. Svoj stav objašnjava nezgrapnom rečenicom “jer za Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, koja bi kao žrtve predstavila ustaše, četnike ili pripadnike latvijskog ili estonskog SS-a, nikada ne bi glasali socijalisti i liberali u Europskom parlamentu, a oni jesu podržali Rezoluciju“. Bajruši svojim navodima teži promijeniti čitav smisao Ženevskih konvencija prema kojima likvidacije nenaoružanih ljudi, bez obzira o njihovom vojnom statusu, ipak jest zločin što po definiciji njih čini žrtvama.
Bajruši, ali i brojni drugi “hrvatski” mediji i političari mogli bi štošta naučiti iz primjera nekih drugih zemalja koje su nakon dugogodišnjih sukoba pristupile drugačijem shvaćanju pojma “žrtve”, poput Sjeverne Irske u kojoj se bez razlike komemoriraju sve žrtve sjevernoirskog sukoba, a brojne organizacije pomažu preživjelim žrtvama tog sukoba ne pitajući pritom za političke stavova ili pripadnost nekadašnjim paravojnim organizacijama.
Ovakvim pristupom u hrvatskom društvu mainstream mediji pokazuju slijepu odanost bivšem totalitarnom sustavu u kojemu je status “žrtve” definirala ideološka opredijeljenost, a ne istinsko stradanje i patnja. Time se svakoj žrtvi odriče njezina ljudskost i ona se pretvara o najobičnijeg pijuna na političkoj šahovskoj ploči. Žrtva se dehumanizira čime joj se negiraju osnovna ljudska prava. Nimalo iznenađujuće od strane onih interesnih skupina u hrvatskom društvu koje su nekoć propagirale uništavanje grobova, a danas, zaogrnuti lažnim plaštom demokracije i navodne brige za ljudska prava, ljude još uvijek dijele na podobne i one koji za njih ljudi uopće nisu.
DEMANTIJ NAVODA NA PORTALU DNEVNO.HR
Dana 17. svibnja portal Dnevno.hr je objavio tekst pod naslovom „KUKAVIČLUK i hrvatska ŠUTNJA dolaze na naplatu, SRBIJANSKE LAŽI o pola milijuna ubijenih u JASENOVCU postaju istina!“ autora Damira Kramarića. U uvodnik spomenutog teksta autor navodi sljedeće: „Zamolili smo za razgovor i povjesničarku Blanku Matković, koja se bavila upravo Jasenovcem, posebice događajima u logoru nakon Drugog svjetskog rata te koja je ranije u više navrata, zajedno s kolegom Stipom Pilićem, isticala da su u arhivima pronašli dokumente koji nedvosmileno potvrđuju da je i nakon svibnja 1945. u Jasenovcu bio logor u kojega su komunističke vlasti zatvarali građane, no ni ona do objavljivanja ovog teksta nije odgovorila na naš upit.“
Do ovog trenutka na moj osobni e-mail ili e-mail adresu Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ nije stigao niti jedan e-mail sa zahtjevom za intervju navedenog novinara Damira Kramarića. Također nije poslan niti jedan takav upit putem Facebook stranice naše udruge. S obirom da g. Kramarić nije moj Facebook kontakt, njegov upit nije se pojavio ni među mojim osobnim porukama. Iz tog razloga, jutros su pregledani zahtjevi za kontakt na mom osobnom Facebooku gdje je pronađena poruka g. Kramarića poslana u ponedjeljak 14. svibnja. U toj poruci g. Kramarić je naveo da bi zamolio za komentar te da radi na portalu Promise.hr, iako povremeno piše i na portalu Dnevno.hr. Zahtjev za intervju uopće nije naveden kao ni podatak da bi intervju bio objavljen na portalu Dnevno.hr. Ovakvo postupanje je suprotno dobroj novinarskoj praksi.
Također želim istaknuti da je dosadašnja suradnja s tabloidom Dnevno.hr bila izuzetno nezadovoljavajuća i frustrirajuća. Spomenuti portal koristi svaku priliku bombastičnim naslovima izvučenima iz konteksta, sugovornike staviti u izuzetno tešku poziciju u kojoj su izloženi neprimjerenim napadima i pritiscima onog dijela javnosti koji ne čita dalje od takvih naslova. Osim toga, upravo je tjednik 7Dnevno, koji je nekoć imao istog urednika kao i portal Dnevno.hr, 5. svibnja prošle godine objavilo moj falsificirani intervju pod naslovom „Bruna Esih i Roman Leljak nisu otkrili ni Hudu jamu ni Kočevski rog“. O ovom falsifikatu doznala sam 7. svibnja 2017. i istog dana objavila demantij zajedno s originalnim intervjuom u kojemu nije bilo izjava koje je 7Dnevno objavilo u naslovu i uvodniku tog teksta uz pojedina pitanja koja su također bila promijenjena bez moga znanja. Time je uredništvo teško prekršilo novinarsku etiku i moja ljudska prava iskoristivši moj znanstveni rad i ime za političke obračune uoči lokalnih izbora koji sa mnom i mojim radom nemaju nikakve veze. Do ovog trenutka uredništvo tog lista kao ni novinarka Franciska Jurak koja je intervju potpisala, iako joj ga ja uopće nisam dala niti s njome ikada imala bilo kakav kontakt, nisu se ispričali za ovakvu podvalu. Štoviše, unatoč činjenici da je dana 3. lipnja 2017. 7Dnevno objavilo demantij po mom punomoćeniku Davorinu Karačiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog ovog falsificiranog intervjua već punu godinu dana trpim pritiske, opstrukcije i podvale iz određenih političkih krugova kojima smo meta moj znanstveni rad i ja osobno.
Poučena ovakvim iskustvom, bilo kakav intervju za 7Dnevno ili portal Dnevno.hr ne bih ni dala, iako bih novinaru pristojno odgovorila na upit kojega u ovom slučaju nije niti bilo, a od svibnja prošle godine surađujem isključivo s predstavnicima onih medija koji su se u prethodnom razdoblju pokazali kao ljudi od struke koji poštuju svoga sugovornika. Promoviranje istine o hrvatskoj povijesti moguće je samo kroz one medije kojima je cilj objektivno informiranje javnosti.
Blanka Matković
Predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“