Arhiva oznaka: Radovi

PRIOPĆENJE: “BUJICU” ODNIJELA CENZURA

U četvrtak 26. siječnja o. g. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” obratila se putem emaila uredništvu Osječke TV zatraživši da prilikom slijedećeg emitiranja emisije “Bujica” objavi naše reagiranje na pojedine navode izrečene u emisiji emitiranoj 25. siječnja 2017. U ponedjeljak (30. siječnja) glavna urednica Osječke TV Ružica Smolčić obavijestila nas je da od početka ove godine Osječka TV više nije nakladnik emisije “Bujica” već je to Z1 televizija napomenuvši da je naše reagiranje proslijedila uredniku i voditelju emisije “Bujica” Velimiru Bujancu. Dotični nas nije ni na koji način kontaktirao niti je naše reagiranje do ovog trenutka objavljeno. Štoviše, u ponedjeljak 30. siječnja predstavnici naše udruge Blanka Matković i Pero Ercegovac komentirali su na Facebook stranici Velimira Bujanca osvrnuvši se pritom na komentar jednog gledatelja o neophodnosti “međunarodne komisije” koja bi izvršila iskapanja u Jasenovcu. Blanka Matković na to je odgovorila: “Međunarodna komisija??? Vidim da Zuroffova ideja pušta korijenje”, a odgovor Pere Ercegovca možete pročitati ovdje ili ovdje. Ovi komentari su izbrisani što je indikacija da u “Bujici” naše reagiranje neće biti objavljeno jer Hrvatima bi moglo pasti na um da Zuroffovu ideju o “međunarodnim” povjerenstvima koje bi stavljale ad acta na hrvatska pitanja ipak odbace. Ova situacija još jednom ilustrira cenzuru i medijsko nasilje koji vladaju u hrvatskom javnom prostoru kontroliranom od strane raznoraznih partija s ciljem sprječavanja bilo kakvog pokušaja slobodnog promišljanja i djelovanja te održavanja partijskog jednoumlja. S obzirom da su se urednik emisije Velimir Bujanec oglušio na naš zahtjev da objave reagiranje na emisiju u kojoj su prekršena naša autorska prava, V. Bujanec i Z1 televizija prijavljeni su Agenciji za elektroničke medije. Naše reagiranje objavljujemo u cijelosti. Nastavi čitati PRIOPĆENJE: “BUJICU” ODNIJELA CENZURA

DOBAR GLAS SE OPET DALEKO ČUJE: TEKST NENADA PISKAČA “Tri intervjua: Robin Harris, Blanka Matković i Roman Leljak”

Na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća autor Nenad Piskač osvrnuo se na tri intervjua objavljena početkom ove godine, među kojima je i onaj Blanke Matković u Hrvatskom tjedniku.

U tekstu pod naslovom “Partijsku povijest potrebno je revidirati” autor navodi slijedeće:

“Početkom ove godine izišla su tri zanimljiva intervjua. Osnovne im naglaske, koliko god bili važni za povijest, sadašnjost i budućnost, ne ćete čuti na HTV-u, niti pročitati u novinama glavne struje. Riječ je o politički nekorektnim razgovorima objavljenima u Glasu Srca Isusova i Marijina, Hrvatskome tjedniku i Glasu Koncila. Robin Harris govori o Stepincu, Blanka Matković o jasenovačkom mitu, a Roman Leljak dokazuje rad jasenovačkoga logora poslije 8. svibnja 1945. Sva tri intervjua rastvaraju hrvatsku nepodnošljivu stvarnost i nastoje popraviti iskrivljene slike uz pomoć kojih se hrvatskome narodu onemogućuje punina slobode i dostojanstva. Zajednički im je nazivnik poziv na reviziju partijske interpretacije povijesti iz doba sredine i drugoga dijela dvadesetoga stoljeća. (…)

U Hrvatskom tjedniku od 12. siječnja 2017. (str. 37 -49) objavljen je intervju s povjesničarkom Blankom Matković, koja se s razlogom zalaže za dvije osnovne teze: Odbaciti povijest koju je pisala Partija i svoju povijest moramo pisati sami. U posljednje vrijeme zapažena je njezina analiza suđenja Dinku Šakiću u kojoj je dokazala kako je riječ o montiranom procesu. Osim s povijesnoga stajališta ova je analiza zanimljiva i s pravosudnoga. Šakiću je, naime, suđeno u Republici Hrvatskoj.

Godine 2009. sa suradnicima je otkrila dokument koji potvrđuje postojanje poslijeratnoga logora Jasenovac. Iz opširnoga intervjua iskače Šakićeva tvrdnja da je do 1944. kroz jasenovački logor prošlo oko 18.000 ljudi. Svaka smrt u logoru bilježila se u samome logoru i u Općini Jasenovac. Matkovićeva tvrdi kako nije točno da u hrvatskim arhivima nema ničega, da je sve očišćeno. „U ovome trenutku još uvijek se ne može računati na mogućnost da ovakav posao odrade državne institucije, a takvo stanje odgovara svima onima koji nam upravo zbog Jasenovca nameću osjećaj krivnje, ne samo za događaje koji su se zbili tijekom Drugoga svjetskoga rata već i za one koji su se dogodili tijekom Domovinskoga rata“.

Zanimljivi su i ovi naglasci: JUSP Jasenovac širi četničku propagandu koju jednako tako možemo nazvati velikosrpskom, jugoslavenskom ili komunističkom; Ravnateljica Nataša Jovičić odgovorna je za rabotu koja se ondje radi – za sve već dokazane falsifikate; Jure Francetić čist je kao suza – protiv njega nikada nije pokrenut nikakav sudski postupak; Nas se namjerno drži u sukobu niskoga intenziteta nakon Drugoga svjetskoga rata i nakon Domovinskoga rata i to ponajviše preko Jasenovca; Dokazali smo da u Jasenovcu nisu ubijane izbjeglice s Kozare; Suđenje Šakiću nije imalo veze s pravdom jednostavno zato što se temeljilo na lažima, a sud nije učinio ništa da ustanovi barem djelomičnu istinu.

Iz svojih bilježaka uz intervju prenosim i ovo: „U posljednje vrijeme sve više i više slušamo istu onu retoriku ka se uz zveckanje oružjem čula pokraj 80-ih, a svi putovi nekako misteriozno vode upravo u Jasenovac. Šakićevo se suđenje odvijalo nakon Oluje i nakon tzv. mirne reintegracije istočne Slavonije. Hrvatska je konačno bila cjelovita u avnojevskim granicama, ali trebalo je zauzdati da ne postane samostalna država. Razlika između teritorijalne cjelovitosti i istinske nezavisnosti je očita jer lutak na koncu može biti svatko“.

Matkovićeva drži kako je Šakićevo suđenje i presuda pokušaj da se zacementira novi jasenovački mit Vladimira Žerjavića i Jugoslavenskoga viktimološkoga društva o minimalno 80.000 navodnih žrtava. „Te brojke temelje se na dokumentima istih onih koji su nam desetljećima lagali i govorili da je u Jasenovcu 700.000 ljudi“.

O aktualnoj vlasti kaže da nije desna niti državotvorna, već liberalno-oportunistička s repovima iz bivšega sustava. S druge strane, „Srbija vodi državotvornu politiku i to zato što su kod njih i komunisti Srbi. U Hrvatskoj nema ljevičara Hrvata“. Opsežan intervju Blanke Matković neobično je hrabar, istinoljubiv i beskompromisan u odnosu na povijest kakvu je montirala, krivotvorila, pisala i nametnula komunistička Partija.”

Drago nam je da naša glavna misao o pozitivnosti revizionizma ulazi u širu uporabu 🙂

OBJAVLJEN DRUGI NASTAVAK FELJTONA O SUĐENJU DINKU ŠAKIĆU

U najnovijem broju Hrvatskog tjednika objavljen je drugi nastavak našeg feljtona o manipulacijama na suđenju Dinku Šakiću te naš dopis Ministarstvu kulture. Ovaj nastavak feljtona objavit ćemo na našoj web stranici u nedjelju, 25.12.2016.

OLUJA 2 – NOVI HRVATSKI NARODNI PREPOROD

Hrvatski tjednik, 15.12.2016.
Hrvatski tjednik, 15.12.2016.

U prošlom broju Hrvatskog tjednika član našeg Upravnog odbora Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su tekst pod naslovom „Zatišje pred oluju“. Ovaj tekst privukao je veću pažnju čitateljstva iako je malo tko shvatio da je ustvari riječ o Oluji. Pa neka Oluja 2 otpočne…

Ovim putem zahvaljujemo uredništvu Hrvatskog tjednika na suradnji i objavi ovog iznimno važnog feljtona pod naslovom “Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću?” koji potpisuju Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić. Prvi nastavak bit će objavljen i na našoj web stranici u nedjelju, 18. prosinca 2016.

ČLAN NAŠEG UPRAVNOG ODBORA DON JOSIP DUKIĆ OBJAVIO RAD O DON IVANU FILIPOVIĆU GRČIĆU (1660.-1715.)

Na prigodnoj svečanosti koja će se održati sutra, 3. prosinca, na vrhu sinjskih Kvartira, bit će otkriven spomenik svećeniku, piscu vitezu don Ivanu Filipoviću Grčiću.

Don Ivan Filipović bio je među najvećim junacima u borbama protiv osmanlijskih osvajača i jedan od predvodnika obrane Sinja 1715. godine. Izdanak je stare loze Filipović Grčić. Iako prema dostupnim spisima i dokumentima nije zabilježeno, smatra se da je don Ivan bio jedan od utemeljitelja Sinjske alke.

Program svečanosti počinje u 11 sati u Alkarskim dvorima. Uz Sinjane, posebno iz plemena Filipović Grčić, svečanosti će nazočiti splitsko – makarski nadbiskup monsinjor Marin Barišić, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja fra Joško Kodžoman, župan Zlatko Ževrnja, načelnici i gradonačelnici Cetinskog kraja, predvođeni sinjskom gradonačelnicom Kristinom Križanac, alkari i alkarski momci, čelnici VAD-a, te brojne osobe iz javnog, vjerskog, kulturnog, političkog života.

Svečanost organizira Inicijativni odbor za podizanje spomenika don Ivanu Filipoviću Grčiću, čiji je predsjednik dekan Cetinskog dekanata i župnik Trilja don Stipe Ljubas, između ostaloga kazao:

‘U spomenik don Ivanu Filipoviću Grčiću na simboličan način ugrađene su tri armature. Prva je ona vjerska, jer je don Ivan istinski vjernik, druga je crkvena, jer je on zajedno s fra Pavlom Vučkovićem branio svoju jedinu i apostolsku crkvu kojoj je pripadao, a treća armatura je ona braniteljska, jer on je bio vitez koji je i Turcima rekao: ‘Branit ćemo svoju grudu do zadnje kapi krvi i predaje nema?’.

Don Stipe Ljubas uputio je poziv svima da dođu na svečanost otkrivanja spomenika, koji je rad akademskog kipara Marka Gugića, kojom će se Sinj i Cetinski kraj odužuti velikom junaku i svećeniku don Ivanu Filipoviću Grčiću.

O dokumentima koji govore o velikoj ulozi don Ivana u sinjskom boju i njegovom životu, koji su pronađeni u zadarskom i venecijanskom arhivu, govorit će doc. dr. sc. Marko Rimac i doc. dr. sc. don Josip Dukić. Nakon molitve, spomenik će otkriti alkari roda Filipović Grčić. Uz alkare i alkarske momke u narodnim nošnjama bit će Dugopljoci i Klišani, jer je don Ivan Filipović Grčić bio župnik Dugopolja, a pokopan je na Klisu. U prigodnom glazbenom dijelu programa nastupit će klapa Zagora, koju čine pjevači iz nekoliko naselja Cetinske krajine.

Izvor: Ferata.hr

Rad don Josipa Dukića i Marka Rimca pod naslovom “Don Ivan Filipović Grčić, Svećenik, pjesnik i vitez otrgnut zaboravu” u nakladi Kulturnog društva Trilj i Inicijativnog odbora za postavljanje spomenika don Ivanu Filipoviću Grčiću (Sinj, 2016.) možete pročitati ovdje.

“Ekskluzivni” dokumenti Romana Leljka koji to ipak nisu

Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.
Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.

Potkraj rujna MaxPortal objavio je navodno ekskluzivni dokument s popisom Hrvata likvidiranih na celjskom području kojeg je navodno pronašao Roman Leljak. Spomenuti dokument čuva se u Arhivu Republike Slovenije, fond AS-1931, Republiški sekretariat za notranje zadeve SRS, Mikrofilmovi – serija U, a pronašli su ga tijekom istraživanja u slovenskim arhivima Stipo Pilić i Blanka Matković 2009. godine. Kopija dokumenta priložena je elaboratu koji je pod naslovom “Grobišta (Republika Slovenija): Celje-Laško-Sevnica-Krško-Brežice” na ukupno 328 stranica (uz brojne dodatne priloge i dokumente u zasebnim mapama) pripremila Blanka Matković u suradnji sa Stipom Pilićem i to kao prilog broj 1 na stranicama 110 i 111 navedenog elaborata. U prosincu 2009. elaborat je predan Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Državnom odvjetništvu RH. Dakle, kopija “ekskluzivnog” dokumenta već je punih 7 godina na raspolaganju hrvatskim vlastima zajedno s mnoštvom drugih, dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju Hrvata na području Slovenije koje smo iste godine dostavili DORH-u.

Dokument možete pogledati ovdje.

STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

(objavili portal Kamenjar i Obiteljska stranka)

Na javnim tribinama sloboda je nedopuštena

U utorak 25. listopada 2016. u 18 sati je održana javna tribina u dvorani srpskog privrednog društva „Privrednik“, zdanju Lazara i Jovana Bačića iz Jasenovca, s gore navedenim naslovom, kojoj je organizator bilo Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, a gosti teolog i novinar Drago Pilsel i povjesničar Dragan Markovina, dok je tribinu vodio novinar Saša Kosanović. Zanimljivo da S. Kosanović nije mogao naći nikoga iz svoje narodnosne zajednice tko bi o tome imao što reći, pa se „jadan“ morao osloniti na „Khuenove“ Hrvate. Budući se tema ticala i suautorskog rada kolegice mr. sc. Blanke Matković i mene, nazočio sam tribini i pokušao doći do riječi jer su sudionici na tribini nekritički, ideološki, propagandistički i bez ikakvog znanstvenog utemeljenja na tribini blatili naš znanstveni rad o poslijeratnom zarobljeničkom logoru Jasenovac. Tako je navedeni trojac prekršio osnovna demokratska i znanstvena načela u kojima riječ treba reći i druga, napadana strana. Tribinu su naprasno i nasilno prekinuli, tobože jer su oni „ugroženi“ u „svetom hramu Privrednika“. Ovdje ću dati nešto dulji svoj osvrt na cijelu tribinu s posebnim naglaskom na one dijelove u kojima se govori o našem radu o poslijeratnom Jasenovcu, ali i o ostalim dijelovima koji govore o pristupu i metodologiji sudionika tribine, ali i društvenom kontekstu. Nastavi čitati STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

IZLAGANJE DR.SC. ZLATKA BEGONJE O NAŠEM RADU O POSLIJERATNOM LOGORU JASENOVAC (ZADAR, 19.5.2016.)

U četvrtak 19. svibnja 2016. u Zadru je predstavljena knjiga Jasenovački logori – istraživanja. U svom izlaganju predstavljač knjige dr. sc. Zlatko Begonja s Odsjeka za povijest Sveučilišta u Zadru posebno se osvrnuo na naš znanstveni rad istaknuvši slijedeće:

“Revizija povijesti ovdje proizlazi kao rezultat znanstvenog rada, što joj samim time daje pozitivnu konotaciju (…). Reviziji se žestoko protivi izražajna strast onih koji žude za vlašću, onih koji iz toga razloga mrze raspravu, kritiku i autokritiku, pa time i svaku dobronamjernu izmjenu misli. (…) O činjenicama poslijeratnog funkcioniranja logora Jasenovac, hrvatsku znanstvenu i širu javnost upoznali su autori Stipo Pilić i Blanka Matković, koji su svoj kategorizirano izvorni znanstveni rad naslova Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima, po prvi puta objavili u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 56, od 2014. (rad je zaprimljen u rujnu 2013. godine). Svojim temeljitim znanstvenoistraživačkim radom, oni su neosporno dokazali funkcioniranje sustava zarobljeničkih logora Jasenovac u mirnodopskim okolnostima, čime su u vremenskom i prostornom smislu rasvijetlili dotadašnju ciljano zatamljenu stranu dijela naše povijest. Međutim, upravo takav pristup koji je rezultirao novim saznanjima i rezultatima, a sve temeljeno na izvornom arhivskom gradivu, dokumentima i vjerodostojnim svjedočanstvima, izazvao je niz protivljenja i to poglavito onih koji su u proteklom komunističkom totalitarnom razdoblju, ali još i danas u Republici Hrvatskoj, bili i ostali zagovaratelji predočavanja problematiziranih povijesnih događaja po načelu predrasuda s naglašeno različitim pristupom prema zločinačkim postupanjima s jedne strane ustaškog, i s druge strane komunističkog totalitarnog režima. (…) Autori svojim radom, podastirući činjenice o poslijeratnom funkcioniranju skupine logora Jasenovac, i time rezultirajućim zločinstvima nastalim od strane nastupajućeg komunističkog totalitarnog režima, ukazuju zapravo na njegovu stvarnu narav čime pored ostalog u potpunosti diskreditiraju postojeće apologete toga nenaravnog sustava. (…) Na koncu valja konstatirati kako je ovaj rad doista izuzetno vrijedan prilog rasvjetljavanju značajnog dijela novije hrvatske prošlosti, premda opterećene teretom ideoloških predrasuda, ali ipak prošlosti koja pruža sliku, što je za naglasiti, mirnodopskog vremena u kojemu su nastala stradanja i počinjeni zločini nad pojedincima i skupinama ljudi koji u pravilu nisu imali mogućnosti u legalnim sudskim postupcima dokazati svoju nevinost.”

Kompletno izlaganje možete pročitati ovdje:

Izlaganje dr.sc. Zlatka Begonje o našem radu o Jasenovcu