Osim prethodno najavljene knjige Blanke Matković (u suradnji s Magdalenom Vuković) o Imotskoj krajini u dokumentima Ozne i Udbe, u pripremi je još jedna knjiga o Imotskoj krajini uoči završetka Drugog svjetskog rata i u poraću. Riječ je o knjizi imotskog gimnazijalca Ivana Vujčića, pridruženog člana naše udruge i buduće nade hrvatske historiografije, čiji su tisak i predstavljanje planirani za prosinac ove godine. Molimo još jednom sve one koji mogu financijski pomoći tisak ovih izdanja da nam se jave putem emaila na adresu info@croatiarediviva.com ili uplate donaciju na račun naše udruga IBAN: HR75 2340 0091 1108 7391 9 (Za uplate iz inozemstva potreban je i SWIFT: PBZGHR2X) s naznakom “Za Imotsku krajinu”. Osim toga, u planu su još dvije knjige o biokovsko-neretvanskom kraju u Drugom svjetskom ratu i poraću istog imotskog autorskog trojca čiji je tisak planiran 2018., odnosno 2019.

U posljednjim mjesecima Drugog svjetskog rata i prvim mjesecima poraća čitava Europa prolazila je kroz drastične političke promjene te se suočavala s posljedicama proživljenog sukoba i različitim oblicima mirnodopskog nasilja. Nasilje na hrvatskim prostorima doseglo je vrhunac između jeseni 1944., kada su postrojbe tadašnje Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije ušle u, odnosno okupirale prve hrvatske gradove, i kasnog ljeta 1945. do kojeg su se masovne egzekucije odvijale diljem bivše Jugoslavije. Desetljećima se o ovim zločinima znalo malo ili ništa, a ogromni razmjeri tih zločina postali su vidljivi tek zadnjih 20-ak godina. Povijesna znanost komunističkog razdoblja fokusirala se na žrtve fašizma, a zločini provedeni pod komunističkim predznakom, koji su se u konačnici sveli na istrebljenje Hrvata, nastojali su se sakriti ili su bili pravdani borbom protiv ostataka „okupatora i kvislinga“. Živi Hrvati postahu građani drugog reda, a njihovi mrtvi mrtvi drugog reda, koje nije bilo vrijedno ni popisati. 
U utorak, 7. lipnja 2017. u prostorijama Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), nekadašnje propagandne utvrde Lazara Bačića, krenuo je novi udar nekih novih snaga na „revizioniste“. U skladu s rado korištenim pojmovima ondje udruženih propagandista, njima će vjerojatno odgovarati nazvati ih „antirevizionistima“. Ne događa se to slučajno, nego povezano sa slaganjem nove „hrvatske“ vlade. A budući da su propagandisti dio te vlade, nije čudno što je to što propagiraju toj novoj vladi i, još važnije, što poručuju onima zbog kojih su se sastali i održali svoju terevenku. Oni to čine sa slaganjem svake hrvatske vlade do sada i to im je očito misija. Treba nekako tražiti novac, barem prividno zaraditi ga i opravdati hrvatskoj sirotinji trošenje toga novca.
U