U medijima je objavljena vijest da bi na sjednici Vlade trebalo biti osnovano Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću koje bi navodno trebalo pridonijeti „ZATVARANJU“ otvorenih povijesnih pitanja iz 20. stoljeća. U prethodnom priopćenju od 1. veljače o. g. upozorili smo na opasnu ideju o „komisijama“ koje bi ZAUVIJEK skinule s dnevnog reda određena povijesna pitanja kakvu je iznio i Efraim Zuroff, a koju je podržalo i Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Tada smo istaknuli da su takve inicijative na tragu Documentina REKOM-a ili na primjer mješovite komisije o postupku kanonizacije Alojzija Stepinca u kojoj o hrvatskoj povijesti odlučuje i nezaobilazna Srpska pravoslavna crkva. Iz takvog pristupa proizlazi da je Republika Hrvatska toliko disfunkcionalna država da su nam gubernatori potrebni čak i u onome što bi trebala biti znanost, a ne politikanstvo.

S obzirom na najnoviju inicijativu hrvatske Vlade, potrebno je još jednom istaknuti da je jedino načelo na kojemu počiva znanost „sine ira et studio“ (bez srdžbe i naklonjenosti) koje podrazumijeva objektivan pristup znanstvenim istraživanjima. U ovakvom pristupu na kojemu se također temelje istraživanja na najboljim svjetskim sveučilištima i drugim znanstvenim institucijama znanost ne poznaje nacionalnost, političku pripadnost ili putovnicu već samo i isključivo etiku u istraživanju. Ovakav pristup također podrazumijeva da niti jedno pitanje u znanosti nije niti može ZAUVIJEK biti skinuto s dnevnog reda jer sve znanstvene teze konstantno se podvrgavaju novim testiranjima i nadopunjavaju rezultatima novih znanstvenih istraživanja. Pristup u kojemu jedna komisija od nekoliko ljudi zauvijek zaključuje jedno znanstveno pitanje nije u duhu najbolje znanstvene prakse već je daleko sličnija praksi totalitarnih režima u kojima se političke odluke sustavno nameću kao odgovori na nepolitička pitanja poput onih znanstvenih.

Upitno je što je ustvari cilj najnovijeg povjerenstva. Još u siječnju premijer Andrej Plenković istaknuo je da Hrvatska mora „jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine“.  Iz ovog proizlazi da se razdobljem od 1941. do 1945. nije ni potrebno baviti jer je o njemu već sve rečeno „na trezven način“ i pod budnim okom Udbe. Već u ovoj najavi bilo je jasno da hrvatska povijesti iz tog razdoblja neće biti tretirana kao ona poratna koja će ipak biti podvrgnuta nekakvom promišljanju. U praksi ovo znači likvidaciju znanosti jer režim je odlučio da daljnja istraživanja ratnog razdoblja nisu ni potrebna iako je upravo taj dio naše povijesti pisan po partijskim napucima i od 1945. naovamo kontinuirano kontaminiran. Što će se događati s novootkrivenim dokazima u budućnosti? Bivat će skriveni? Što se događati sa znanstvenicima koji ih objave? Doživjet će sudbinu istaknutog talijanskog znanstvenika Giordana Bruna? Što će se dogoditi s dokumentima jugoslavenske provenijencije o poslijeratnom logoru Jasenovac ako političko povjerenstvo donese presudu da takav logor nikada nije postojao? I na kraju, čemu osnivanje povjerenstva čiji je osnivač premijer Andrej Plenković već donio zaključak o rezultatima rada povjerenstva koje još nije ni osnovano?

Ponadali smo se da smo prerasli vrijeme ideoloških zabrana jer zločinima se moraju baviti sud i policija, a poviješću povjesničari i to znanstvenom metodologijom, a ne politički oktroirano povjerenstvo. Povijest je za vrijeme komunističke Jugoslavije bila prividna „povijest“ prvenstveno u službi politike, a najnoviji razvoj događaja vraća nas u mračnu prošlost. Jedina smisao osnivanja ovakvih KOMISIJA je daljnje cementiranje mitova koji opterećuju hrvatsku znanost i društvo i kriminalizacija svakog pokušaja objektivnog istraživanja i znanstvene revizije utemeljene na novim dokazima. Umjesto lustracije i otvaranja arhiva rodilo se Povjerenstvo!