Arhiva oznaka: Nikola Banić

N. Banić i M. Koić: Komunistički autogol – USHMM u raljama jasenovačkog mita

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 12. listopada 2017. godine (PDF)

Ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) je u SAD-u kako se navodi na njezinim mrežnim stranicama „živući spomen na holokaust“. U sklopu mrežnih stranica USHMM-a moguće je pronaći mnoge podatke o žrtvama holokausta kao i o preživjelim logorašima. Za pretpostaviti je da bi ovakva ozbiljna ustanova trebala davati točne podatke o žrtvama i tako ostaviti neku vrstu trajne i dostojanstvene uspomene na njih, no što pomisliti kad takva ustanova počne koristiti dvojbene i očito kontradiktorne podatke o žrtvama? Kako primjerice objasniti njezino naizgled neobjašnjivo negiranje nekih od žrtava Auschwitza ili izmišljanje i umnažanje lažnih smrtno stradalih žrtava logora? Treba li se zabrinuti kad postane očito da se neki od podataka koji se navode odnosi na ljude koji uopće nikad nisu niti postojali? Ukratko: što misliti kad takva ustanova upadne u ralje jasenovačkih laži?

Da bi se objasnilo zašto ima smisla postavljati navedena pitanja, treba krenuti od početka. Na mrežnim stranicama USHMM-a je odnedavno na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/source_view.php?SourceId=45409 moguće pronaći „Popis individualnih žrtava koncentracijskog logora Jasenovac“ pri čemu se u opisu spominje kako popis sadrži 83.837 osoba. Navodi se i da je USHMM taj popis primio u srpnju 2017. godine. Kao vrsta popisa se navodi popis smrti, a dodana je i poveznica na mrežne stranice Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac. To ukratko znači da je cijeli mrežni jasenovački popis preseljen i na stranice USHMM-a te da su podaci dostupni na JUSP-ovim mrežnim stranicama sad dostupni i na mrežnim stranicama USHMM-a. Iako bi se na prvi pogled moglo protumačiti da se radi o uspješnom širenju (dez)informacija s dokazano mnogo pogrešaka koje se u mnogim svojim dijelovima mogu okarakterizirati kao masovna prevara, zapravo se radi o svojevrsnom komunističkom autogolu.

Postoji više razloga zašto je tome tako. Što se tiče mrežnog jasenovačkog popisa dostupnog na JUSP-ovim stranicama, zbog njegove je tehničke izvedbe korištenjem javnih usluga arhiviranja moguće zabilježiti samo izgled njegove prve stranice u vremenu kad je arhiviranje zatraženo. Time se jasno mogu vidjeti sve promjene vršene na prvoj stranici, a vidi se i povećanje sveukupnih stranica popisa kako je vrijeme prolazilo. Iako su već i to vrlo korisni podaci, time ipak nije moguće arhivirati pojedine mrežne stranice za svaku osobu s popisa da ostanu kao sigurni dokaz lažiranja i masovnih prevara podataka u političke svrhe. No sustav prikaza istih ovih podataka uvezenih iz JUSP-a na mrežne stranice USHMM-a je tehnički drukčije izveden pa je moguće dobiti individualne poveznice na podatke o svakoj pojedinoj osobi. To automatski znači da je sadržaj tih poveznica moguće i arhivirati . Zainteresirani čitatelji mogu popis poveznica na osobe u USHMM-u poredanih tako da odgovaraju poretku osoba u JUSP-ovu mrežnom jasenovačkom popisu kao i njihove arhivirane inačice dobiti slanjem upita na adresu elektroničke pošte jasenovacki.popis@gmail.com.

Prikladno je spomenuti nekoliko osoba za koje na USHMM-u sad postoje kontradiktorne informacije. Jednostavnosti radi ima smisla početi od više puta spominjanog Stanka Nicka, hrvatskog diplomata i znanca trenutnog predsjednika Hrvatske vlade Andreja Plenkovića koji mu je bio i na sprovodu 2010. godine. Da je Stanko Nick preživio rat jasno se vidi na USHMM-ovoj stranici dostupnoj na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5003266 gdje se između ostaloga navodi i da je nakon rata s njim proveden intervju u duljini od jednog sata, petnaest minuta i pedeset sekundi. No na USHMM-ovim mrežnim stranicama je sad na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7554720 moguće pronaći i kontradiktoran podatak da je isti taj Stanko Nick ubijen kao dijete od ustaša 1941. godine. U USHMM-u moraju biti svjesni u što su se upustili i u kakvo su vrzino kolo upali.

Nadalje, sad se može reći da USHMM preuzimanjem podataka od JUSP-a nesvjesno negira i neke od žrtava Auschwitza. Primjera radi vrijedi spomenuti Josipa Sterna rođenog ocu Marku 1917. godine u Orešcu. Na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4891947 se na mrežnim stranicama USHMM-a za Josipa Sterna se jasno navodi da je uhićen 13. kolovoza 1942. godine te da je doveden u Auschwitz 18. kolovoza 1942. godine. Međutim, sad je zahvaljujući podatcima iz JUSP-a na adresi https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7527187 moguće pronaći i kontradiktornu informaciju da je ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. To znači da je stigao u Auschwitz nakon što je prethodne godine ubijen od ustaša u Jasenovcu. Budući da je ova zadnja informacija dodana kasnije, to je sprdanje sa zdravim razumom.

Zbog premalog broja stvarnih žrtava koji ne bi mogao opravdati tzv. procjene, a stvarno propagandističke izmišljotine o najmanje pola milijuna pa do milijun i četiristo tisuća žrtava na jasenovački popis se stavljalo svako ime koje se na neki način moglo povezati s Jasenovcem. USHMM je preuzimajući podatke od JUSP-a nekritički preuzeo podatke komunističke propagande koja u nekim trenutcima zbog svoje pretjeranosti prelazi u apsurd i blamažu. Tako su primjerice preuzeti podatci o Pavlu Löwu bez navedene godine smrti. U ovom slučaju godina smrti nije navedena zato što je Pavle Löw u rujnu 1943. godine pobjegao iz Jasenovca i kasnije postao major tzv. JNA pod imenom Pavle Levković. Odmah nakon rata radio je u komunističkoj Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača[1]. Vjerojatno je imao čudan smisao za humor kada se njegovo ime našlo na popisu jasenovačkih žrtava i to dva puta. Drugi put zahvaljujući podatku iz knjige Melite Švob na JUSP-ovom popisu, a sada i u USHMM-u našao se kao Pavao Läw. Sličan je slučaj i sa Stojanom Ražokrakom koji se navodi kao dječja jasenovačka žrtva, premda se na mrežnoj usluzi YouTube može vidjeti razgovor s njim u kojem on već u poznim godinama priča o svom životu i kako ga je udomila jedna hrvatska obitelj. Unatoč tom nepobitnom dokazu i njegovo se ime i dalje nalazi na jasenovačkom popisu, a sada i u bazi podataka USHMM-a.

U trenutku pisanja ovog teksta krajem rujna 2017. godine u mrežnom jasenovačkom popisu kod Rose Mirić se navodi da je rođena 3968., a u USHMM su podatci u kojima je ta nevjerojatna godina rođenja promijenjena u 1913. godinu. Pri tome treba naglasiti da je izvor podataka ostao isti, a radi se o tzv. Subnoru iz Bosanske Gradiške. Kako je došlo do te fantomske promjene podataka može se vidjeti ako se pogledaju podatci kod Kose Mirić koja je prema podacima preuzetim iz JUSP-a rođena baš te 1913. godine. Iz navedenog se može zaključiti da je godina rođenja Rose Mirić jednostavno prepisana od Kose Mirić. To znači da se manipulira podatcima o žrtvama bez obzira na izvorišne podatke. Indirektno je priznato da su Rosa i Kosa dvojnice. Najvažnije od svega je saznanje da su u JUSP-u ili USHMM-u svjesni da ovakve gluposti ne mogu samo tako proći na međunarodnoj sceni i zato su mijenjali podatke jer koji bi to morao biti bjelosvjetski šarlatan ili institucija koji bi podupirali popis u kojem se nalazi žrtva koja još nije niti rođena, a i neće biti još skoro dva tisućljeća? Takve gluposti mogu proći jedino u nelustriranoj Hrvatskoj. Jasno je i zašto se takve nebuloze ne mijenjaju u mrežnom jasenovačkom popisu koji pokriva prostor „regiona“. Vjerojatno postoji strah da bi to dovelo da domino efekta jer kada bi se popis počeo raditi po znanstvenim kriterijima malo bi toga ostalo na njemu. Gubitak takve političke batine kojom se desetljećima mlate Hrvati čim malo pridignu glavu imao bi za posljedicu propast daljnje miloradizacije Hrvatske, a to stari saveznici četnici i partizani ne žele dopustiti jer bi to bio njihov kraj. Zanimljivo da drugi kraj ekstremnih godina rođenja iz jasenovačkog popisa, onaj kod Laze Kesonje, nije promijenjen, a prema napomenama rođen je 1807. godine. Nije promijenjen samo zato što je navedena druga godina rođenja 1884., a 1807. je slabo uočljiva onako skrivena među podatcima o izvorima. Zanimljivo da su za razliku od Rose Mirić dvojica navodnih jasenovačkih žrtava rođenih desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Herman Switzer (1969.) i Panto Đuričić (1975.) transferirani u USHMM u nepromijenjenom obliku. Ljudi rođeni u vrijeme letova na Mjesec ubijeni u Jasenovcu. Takvi podatci daju potpuno novi smisao povijesti i nisu jedini jer transferom podataka iz JUSP-a sada su u USHMM-u i neki s jasenovačkog popisa umrli ili ubijeni i to ne samo prije Drugog već i prije Prvog svjetskog rata kao primjerice Vida Kovačević (+1910.) i Ile Brkić (+1914) uz napomenu da je Brkić rođen 1918. znači četiri godine nakon što je ubijen. Dvostruka blamaža na antifa način sada se je zahvaljujući transferu imena žrtava iz baze podataka JUSP-a probila i na svjetsku scenu.

Još jedan dobar primjer nevjerojatnih podataka je Josip Kramer. Kod njega između ostaloga nije navedena godina smrti, ali niti izvor podataka tako da u USHMM-u kod svih tih rubrika piše NULL pa čak i kod logora. Postavlja se pitanje zašto je uopće Josip Kramer na tom popisu?! Kod još jedanaest žrtava s jasenovačkog popisa uopće nije navedeno u kojem su logoru stradali, a sada su se ti podatci našli i u USHMM-u pa tako ako se u tržilicu USHMM-a upiše Milka Borojević, Stevo Ćurguz, Josip Grossmann, Darinka ili Persa Jovanić, Ana (1912.) ili Simo Pavlović (1882.), Antonija Piha, Jovo Popović (iz Vrbovljana), Kata Rajković i Teodor Živković (iz Širinaca) kod logora (Camp) će kod prvo troje s popisa pisati NULL, a kod ostalih te rubrike neće biti. Znači navodne jasenovačke žrtve kod kojih se uopće ne navodi da su stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Evo još nekoliko ekstremnih slučajeva s mrežnog jasenovačkog popisa koji su završili u USHMM-u. To su Gustav Drle-Indorfer nastao premetaljkom imena dr. Gustava Leindorfera. Isti doktor se na popisu pojavljuje još jednom u inačici Gustav Leimdörfer. U Hrvatskom tjedniku od 21. rujna 2017. godine u rubrici Aktualno Nastazio Peša dokazuje da njegov otac Stanko Peša iz Zatona kod Zadra rođen 1913. nije ubijen u Jasenovcu. Stanko Peša je prema tim informacijama iz domobrana prebjegao u partizane, ali je kasnije zarobljen i sproveden prvo u Staru Gradišku pa zatim u Jasenovac od kuda je pobjegao 1945. godine. Prema podatcima koje je USHMM preuzeo od JUSP-a kod Stanka Peše nije navedeno ime otca, godina rođenja, nacionalnosti pa čak ni godina smrti, a jedini izvor je podataka je fotografija iz zbirke Spomen područja Jasenovac. O (ne)uvjerljivosti fotografije kao izvora već je pisano u prethodnim tekstovima, a slučaj Stanka Peše to dodatno potvrđuje. Fotografije su u mrežnom jasenovačkom popisu jedini izvor podataka o žrtvama u još 135 slučajeva (sic!). U još 170 slučajeva uz fotografije se navodi još jedan izvor, a najčešće je to Subnor.

USHMM je iz mrežnog jasenovačkog popisa u paketu preuzeo i dva Alfonsa Pollaka, koji se razlikuju samo prema mjestu rođenja. Kod jednoga to je Slavonski Brod, a kod drugog Požega. Zanimljivo da se u oba slučaja navodi isti izvor. Kod obojice je isto ime otca Vilim, ista godina rođenja 1905. i obojica su naravno ubijeni od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U oba slučaja navodi se da je „odveden iz Sl. Broda“, a kod navodne žrtve iz Slavonskog Broda dodano je „Požega“. Najzanimljivije u ovom slučaju da se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze tri zapisa na upit za Alfonsa Pollaka i sva tri se odnose istog čovjeka iz Berlina starijeg četiri desetljeća od dvojice slavonskih klonova. Znači osim što se u ovom slučaju radi o klonovima nema nikakve potvrde da se radi o stvarnoj žrtvi, a ne o komunističkoj propagandi. Sličan slučaj je Cvija Jerkić u dva izdanja. U oba slučaja ime otca je Jozo, a godina rođenja 1926. Razlikuju se po tome što se u jednom slučaju radi o ženi iz sela prigodnog naziva Blizanci kod Čitluka, Hrvatici ubijenoj od ustaša u Jasenovcu 1944. godine. U drugom slučaju radi se o ženi iz Žitomislića kod Mostara. Sela Blizanci i Žitomislić nalaze se jedno nasuprot drugom uz obale Neretve. Prema navedenim podatcima Cvija Jerkić iz Žitomislića također je ubijena od ustaša u Jasenovcu, ali godinu kasnije 1945. Iz napomena je vidljivo da se u prvobitnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine Cvija Jerkić iz Žitomislića navodi kao muškarac, a Cvija Jerkić iz Blizanaca kao Crnogorka Evija. Dvostruka blamaža na juspovski način proširena je ovako i na međunarodnu scenu kontaminiravši i USHMM. USHMM je odjednom postao i umnožitelj navodnih žrtava. Primjerice Stana Vukmanović rođena ocu Luki 1900. godine u Derezi u mrežnom jasenovačkom popisu pojavljuje se dva puta, a jedina razlika između dvije navodne žrtve su dva različita izvora podataka za ovog klona. U USHMM se na adresama https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7522270 i https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7556740 može vidjeti da se radi o potpuno istim osobnim podatcima. Od ostalih čuda tu je Rade Furtula kojeg su ubili drugi logoraši u logoru Krapje, a ne ustaše pa Dušan Keco ubijen 1942.*, a kako piše u napomenama „zadnji put se javio 23.3.1943.“ Ili netko laže o godini smrti ili se radilo o spiritističkoj seansi. Treba navesti i Miju Srnčevića i to ne samo zato što piše da je nestao pa zatim da je ubijen od ustaša 1943.* u logoru Jasenovac*, već zato što kod njega piše „1945., KRIŽNI PUT“. Znači postoje podatci da se radi o Hrvatu smaknutom nakon rata od partizanskih „osloboditelja“ i to možda baš u Jasenovcu. Ovo je samo mali isječak ekstremnih slučajeva lažnjaka s mrežnog jasenovačkog popisa koji su sada promovirani na svjetsku scenu.

Između originalnih JUSP-ovih podataka i onih koje prikazuje USHMM postoje još dvije značajne razlike. Prva da su za nekoliko osoba napomene u USHMM-u kraće u odnosu na one za iste osobe u JUSP-u. Sve te kraće napomene duge su točno 255 znakova. Upućeniji računalni stručnjaci među čitateljima će vjerojatno prepoznati o kojem potencijalno ozbiljnom problemu se ovdje radi. Druga razlika je u navedenim nacionalnostima žrtava. Primjerice u JUSP-u se navode Rusini i Ukrajinci, a u USHMM-u se ne navode Ukrainians već samo Rusyns i Ruthenian. Moglo bi se raspravljati jesu li Rusini i Ruteni isto, ali primjerice Ruteni nisu nužno i Ukrajinci jer se taj pojam odnosi na stanovništvo iz nekoliko država.

Treba vidjeti kako će se stvari sad dalje odvijati. Navedeni i još tisuće drugih nevjerojatnih u prethodnim tekstovima opisanih slučajeva kao i onih još neobjavljenih sad su u svjetskom izlogu. Ovaj potez JUSP-a se može opisati kao znanstveni autogol, a na USHMM-u je da se odluči jesu li „živući spomen na holokaust“ ili JUSP-ova propagandna platforma. Ovakav popis na svjetskoj sceni može neko vrijeme opstati samo u zaštićenom političkom okolišu, ali tada će i najsporijima postati jasno o čemu se tu radi.

[1] http://jadovno.com/arhiva/testimony-of-zlatko-vajler.html

M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28. rujna 2017. godine (PDF)

U napomenama jasenovačkog popisa mogu se naći podatci koji negiraju navode iz samog popisa i ukazuju na lažne žrtve. Zbog brojnosti takvih podataka u ovom slučaju uzeti su u obzir samo oni podatci kod kojih se u napomenama kao jedan od izvora navodi projekt Dotršćina i s time povezane ekstenzije. Podatci iz projekta Dotršćina nisu u svim primjerima suprotni podatcima iz jasenovačkog popisa jer se može primijetiti da se pri sastavljanju jasenovačkog popisa pazilo da se ne uzimaju u obzir primjeri koji bi kvarili komunističku dogmu o Jasenovcu. Čini se da se već i na projektu Dotršćina iz sredine 1980-ih dobro pazilo da se ne odstupa od prevladavajuće crvene niti komunističke povijesti. Međutim prema zakonu velikih brojeva i najbudnijim čuvarima tekovina revolucije u njezinoj zadnjoj fazi prije konačnog kraha promakli su neki potpuno različiti podatci koji diskreditiraju podatke iz jasenovačkog popisa. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovac – istina skrivena u napomenama

PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

U pripremi je knjiga o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću, autorice Blanke Matković. Ova dugo očekivana i pomno pripremana knjiga uskoro će imati i svoju imotsku promociju, a da biste joj što upućeniji svjedočili ovdje vam donosimo razgovor s autoricom Blankom Matković. Intervju smo, zbog važnosti teme i iscrpnih autoričinih odgovora, odlučili objaviti u dva dijela. Prvi pročitajte sada, a drugi za nekoliko dana, pred samu promociju knjige u Imotskom. Nastavi čitati PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

M. Koić i N. Banić: Ni na istina

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14. rujna 2017. godine (PDF)

U odgovoru iz Ministarstva kulture na upit iz Hrvatskog tjednika o djelovanju Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac objavljenom u Hrvatskom tjedniku broj 767 od 7. rujna 2017. godine kao integralni dio odgovora iz ministarstva koristi se nekoliko rečenica teksta s mrežne stranice JUSP Jasenovac http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284.

Poimenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka.” Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Ni na istina

N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 31. kolovoza 2017. godine (PDF)

U ovom članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina koja je započeta i nastavljena u nekoliko prethodnih članaka. Na mrežnom popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se mnogo osoba za koje se tvrdi da su stradale u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a za koje komunistički projekt Dotršćina, koji je nastao kasnije od glavnog dijela jasenovačkog popisa, istovremeno navodi suprotno, odnosno da nisu stradali u Jasenovcu, već negdje drugdje. To je samo još jedan od pokazatelja da čak i komunistički izvori sami ruše jasenovački mit. U mnogim dokumentima projekta Dotršćina se za mnoge osobe ne navodi uvijek precizno godinu, već se to navodi okvirno oko neke godine. Jednako tako već je u mnogo navrata pokazano da niti mrežni jasenovački popis ne drži previše do točnih godina rođenja, već štoviše sadrži i mnogo očito namještenih godina rođenja što jasno pokazuju statistički testovi. Cilj ovog članka spomenuti neka podudaranja u mrežnom jasenovačkom popisu i dokumentima projekta Dotršćina koji uključuju blago razilaženje godina ili mjesta rođenja bez obzira o tome radi li se o slučajnim pogreškama ili o namjernom crvenom zamućivanju podataka kako bi se prikrila istina. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena pomrčina

N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena magla kod Knina

U ovom članku slijedi nastavak ljetne ofenzive korištenjem dokumenata projekta Dotršćina koja je započeta u prethodnom članku. Budući da je tragove jasenovačke masovne prevare moguće pronaći na mnogo mjesta i budući da je Knin ovih dana u središtu pozornosti zbog proslave pobjede na srpskim agresorom, možda je najprikladnije i ovaj članak početi jednom kninsko-jasenovačkom vezom. Na mrežnom popisu žrtava Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se Albert Vladislović rođen ocu Viktoru 1924. godine u Bakru koji je navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine, a izvori za to su komunistički Popis žrtava Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije te Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije u izdanju Bošnjačkog instituta iz 1992. godine. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić: Ljetna ofenziva: Crvena magla kod Knina

M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

U Hrvatskom tjedniku od 27. travnja 2017. citiran je navod iz knjige A. Miletića o Romima u Jasenovcu: „vrlo malo je evidentiranih Cigana — samo nekoliko stotina (…)“.[1] Za one koji možda ne znaju, Miletić je oficir bivše JNA. U komunističkom režimu godinama je pisao knjige o Jasenovcu, a s time je nastavio u Srbiji i nakon raspada Jugoslavije, znači da sigurno nije „revizionist“, već baš suprotno. Da bi se opravdao nesrazmjer između poznatih poimeničnih podataka o Romima upućenim u Jasenovac i broja navodnih žrtava, tvrdi se da Romi nisu popisivani. U prethodnim tekstovima pokazano je da to nije točno. Postoje i popisi Roma deportiranih u Jasenovac, samo ih je na tim popisima premalo za održavanje na životu antifa mitova o hrvatskoj genocidnosti. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Romi – mitovi i brojke

INTERVJU NIKOLE BANIĆA U “GLASU KONCILA”

U “Glasu koncila” od 30. srpnja o. g. objavljen je intervju s članom Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikolom Banićem pod naslovom “Poimenični popis JUSP-a Jasenovac masovna je prijevara”. Intervju možete pročitati na ovoj poveznici.

Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine
Podaci JUSP Jasenovac prema kojima je Stanko Nick ubijen u Jasenovcu 1941. godine

 

U ovom razgovoru Nikola se još jednom osvrnuo na slučaj Stanka Nicka, navodne dječje jasenovačke žrtve, koji je ustvari umro 2010. godine u Zagrebu, a na pogrebu mu je bio trenutni hrvatski premijer Andrej Plenković. O tom slučaju više je pisano u ranijem tekstu u Hrvatskom tjedniku. Stanko Nick bio je profesor na Sveučilištu u Zagrebu, a njegov potpis s upisanom ocjenom ostao je zabilježen u indexu predsjednice naše udruge Blanke Matković s datumom 24. siječnja 2002. Stoga sa sigurnošću možemo reći da Stanka Nicka nisu ubile ustaše u Jasenovcu.

Rukopis "jasenovačke dječje žrtve" Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković
Rukopis “jasenovačke dječje žrtve” Stanka Nicka u indeksu Blanke Matković

 

N. Banić i M. Koić : Ljetna ofenziva: Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?

Budući da smo usred ljeta, najbolje je vrijeme za ljetnu ofenzivu otkrivanja većeg broja novih poimeničnih lažnih jasenovačkih žrtava kako bi se za mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac dodatno pokazalo da je u mnogim svojim dijelovima masovna prevara. Kod tvrdnji da je netko ubijen u logoru Jasenovcu, autori popisa iz JUSP Jasenovac se izrazito pristrano koriste različitim izvorima. Primjerice, ako jedan izvor za neku osobu navodi da je stradala u Jasenovcu, a neki drugi izvor navodi da je stradala u Auschwitzu, ta će se žrtva u pravilu pripisati Jasenovcu. Čak i kad se u nekoliko izvora navodi da je osoba stradala negdje drugdje, a dovoljno je da se pojavi samo jedan nevjerodostojan izvor koji navodi suprotno, tj. da je ta osoba stradala u Jasenovcu, onda i JUSP Jasenovac tu osobu vodi kao žrtvu Jasenovca. Takvo ponašanje nema veze sa znanošću, već s propagandom i namjernim uvećavanjem broja žrtava. Primjerice, velika većina ljudi se može složiti da je majka Terezija bila vrlo pozitivna osoba, no gotovo sigurno se može naći i neke čudake koji će o njoj reći sve najgore – po jasenovačkoj logici to bi značilo da je ona onda vrlo zla i opasna osoba. Nastavi čitati N. Banić i M. Koić : Ljetna ofenziva: Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?

M. Koić i N. Banić: Jasenovački “trogodišnjaci”

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 21. srpnja 2017 (pdf)

U izvješću poslijeratne komunističke tzv. Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina između ostalog glede jasenovačkog logora navodi se i ovo: „Zatočenici su primjetili, da su ustaški zapovjednici prigodom preuzimanja novih zatočenika postupali neobično strogo s nekim zatočenicima, te ih odmah izdvojili od ostalih. Ispočetka zatočenici nisu znali, po kojem kriteriju ustaše izdvajaju stanovita lica i izdvojene ne uvode u logor. Konačno se saznalo, da se izdvajaju ‘trogodišnjaci‘, t. j. ona lica koja su po ustaškoj policiji bila presuđena na kaznu zatočenja u trajanju od 3 godine“. Nastavi čitati M. Koić i N. Banić: Jasenovački “trogodišnjaci”