Arhiva oznaka: Slavko Goldstein

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“: „BUJICU“ JOŠ JEDNOM ODNIJELA CENZURA

Dana 23. travnja o.g. u emisiji „Bujica“ na Z1 televiziji gostovao je suosnivač Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i profesor povijesti Stipo Pilić, široj javnosti poznat po izvornom znanstvenom radu o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je u koautorstvu s mojom malenkošću objavio u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru krajem 2014. godine.

U ovoj emisiji kolega Stipo Pilić osvrnuo se i na dopise koji su po objavi našega rada bili poslani pojedinim državnim institucijama. Dana 15. siječnja 2015. uputila sam prvi takav dopis tadašnjoj ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić i tadašnjem ministru kulture Berislavu Šipušu. Naknadno sam isti dopis uputila uredu predsjednice RH i drugim državnim institucijama te ga poslala u još nekoliko navrata jer od spomenutih institucija nije bilo odgovora.

Početkom 2016. godine osobno sam uputila novi dopis tadašnjem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, mom nekadašnjem studentskom kolegi i dugogodišnjem poznaniku. Odgovora ni tada nije bilo, a nekoliko tjedana kasnije iz medija smo doznali da je Slavko Goldstein, kako je to osobno izjavio, bio primljen na razgovor kod spomenutog ministra tijekom kojega mu je Hasanbegović navodno obećao da „ideoloških promjena“ u JUSP Jasenovac neće biti. G. Hasanbegović nikada nije demantirao Goldsteinove navode zbog čega Goldsteinovu izjavu zasad uzimamo kao točnu. U više navrata smo isticali neprimjerenost takvih izjava, a posebice obećanja jednog ministra, koji je u navodno demokratskom društvu u kojemu je sloboda istraživanja i govorenja zajamčena brojnim zakonskim aktima, jednom običnom građaninu, dakle Slavku Goldsteinu, OBEĆAO da nekakvih „ideoloških promjena“ neće biti. Stoga se s pravom pitamo koji su to točno ideološki stavovi koje zastupa takva vlast, takvo ministarstvo, takav ministar i takva javna institucija – Spomen-područje Jasenovac. Zastrašujuća je činjenica da ovakvo obećanje u praksi znači potpunu likvidaciju znanosti zahvaljujući kojoj Spomen-područje Jasenovac još uvijek ustraje u tvrdnji da poslijeratni logor Jasenovac nikada nije postojao te uporno krivotvori popis navodnih jasenovačkih žrtava unatoč svim dokazima koje je naša udruga predstavila javnosti posljednjih godina. Obećanje bilo kojega političara da nekakvih „ideoloških promjena“ neće biti u praksi znači održavanje statusa quo koji je zacementiran u bivšoj državi u kojoj je upravo jasenovački mit postao glavnom batinom po hrvatskim glavama.

E-mailove sam nastavila slati na više adresa tijekom 2016., a novi dopis je u ime udruge upućen Ministarstvu kulture u prosincu iste godine. Do dana današnjeg odgovora nema, a jedini „politički“ odgovor koji su članovi naše udruge ikada zaprimili bio je usmeni odgovor Zlatka Hasanbegovića, tada bivšeg ministra kulture. U svibnju 2017. na tribini HU Benedikt u Zagrebu, na upit Stipe Pilića o dokumentima kojima smo dokazali postojanje poslijeratnog logora Jasenovac i stradanje hrvatskih zarobljenika na tom području, Hasanbegović je odgovorio da je riječ o našoj – interpretaciji, te time ostao dosljedan obećanju Slavku Goldsteinu da sveti gral neće biti diran. Time je Hasanbegović još jednom eliminirao znanost te usput pljunuo na patnje hrvatskih vojnika i civila koji su u poslijeratnom logoru Jasenovac bili ubijani, mučeni i ispitivani. Osobno me takav stav nije iznenadio jer je riječ bila o povjesničaru koji nas je, u godinama prije političkog angažmana, više puta susreo u Hrvatskom državnom arhivu gdje me često pitao o dokumentima na kojima sam radila. Pokazivala sam mu dokumente Ozne i drugih partijskih organa, objašnjavala mu podatke o stradanju hrvatskog naroda na koje smo kolega Pilić i ja nailazili, govorila mu da gradiva ima previše za dvoje ljudi te da nam treba pomoć još kojega povjesničara. Povjesničar Hasanbegović nije nam pomogao. Umjesto toga, često me znao potapšati po ramenu, reći „samo ti radi“ i otići u kafić. Ovakvom postupanju svjedočio je i kolega Stipo Pilić s kojim sam zajednički istraživala u vrijeme dok to nitko drugi nije činio, a još manje „čačkao“ po „opasnim“ temama. Stoga upravo mi imamo moralno pravo izreći istinu o ponašanju bivšeg ministra, a oni koji po nama žele pljunuti, dobit će to pravo tek onda kada za rad koji godinama volonterski prezentiramo hrvatskoj javnosti podnesu podjednaku žrtvu.

Od jeseni 2007. pa sve do mog odlaska na doktorat u inozemstvo u jesen 2012., kolega Stipo Pilić i ja smo uglavnom samostalno, te djelomično u okviru istraživačkog projekta Hrvatskog državnog arhiva, istraživali u svim arhivima u Hrvatskoj i Sloveniji. Troškove našeg istraživanja plaćali smo ponajviše iz vlastitog džepa žrtvujući obrok da bismo mogli platiti prijevoz ili kopiranje dokumenata, vrijeme koje smo mogli provesti s obitelji ili prijateljima, pa čak i vlastito zdravlje. Putovali smo i po mećavama i ledu te po tropskim žegama u starom automobilu bez klima uređaja. Ustajali smo u 4 ujutro da bismo u arhivu bili u 8 sati i radili čitav dan, veoma često bez jela. Po završetku rada u arhivu često smo obilazili područje na kojemu smo se zatekli, obilazili stara groblja, prikupljali podatke te razgovarali sa svjedocima i sudionicima povijesnih događaja. U Zagreb smo se vraćali u ponoć, odspavali 4 sata i u zoru opet krenuli na put. Tako smo radili godinama pa ću ponoviti – s nama nije bilo niti jednog novog idola, političara i raznoraznih Facebook jurišnika koji su se posljednjih dana obrušili na kolegu Pilića i to zato jer se usudio javno izreći istinu koju sam ja izrekla nebrojeno puta i nastavit ću je ponavljati do smrti jednostavno zato jer je ta istina naš dug prema hrvatskim stradalnicima poslijeratnog logora Jasenovac i Križnog puta općenito.

Gostujući u emisiji „Bujica“, kolega Pilić pokušao je u više navrata doći do riječi i izreći zastrašujuću istinu o postupanju jednog političara. U tome je grubo i neprofesionalno prekidan od strane voditelja Velimira Bujanca koji je vlastitom gostu, kojega je pozvao u emisiju, mahao papirima pred nosom i na samom kraju emisije istaknuo sljedeće: „Ovo s Hasanbegovićem ću provjeriti. To vam zamjeram što ste rekli. Znate da kod mene ne možete govoriti protiv Hasanbegovića. Nema tu demokracije.“ Bujanec je u pravu. Nema tu demokracije. U hrvatskom medijskom prostoru vlada jednoumlje koje se po ničemu ne razlikuje od onoga u Jugoslaviji u kojoj bi jedan uspješan znanstvenik, poput kolege Pilića, također bio eliminiran ako bi se drznuo dirnuti u svetu kravu Tita. Štoviše, Bujančeva izjava da će navode kolege Pilića „provjeriti“ je uvredljiva za samog gosta kojemu se očito ne vjeruje unatoč svim njegovim referencama. Osim toga, tko je to Bujanec da provjerava navode jednog znanstvenika koje podupire toliki broj dokaza, a o čemu je postojao čak i video zapis iz svibnja 2017. godine kada je tribina na kojoj je Pilić postavio pitanje Hasanbegoviću emitirana na većem broju portala? I na kraju, čemu poziv gostu kojega se u emisiji uživo diskvalificira jer očito ne pleše kako nečija partija svira i usudi se reći istinu? Radi javnog poniženja i poruke ostalima kojima bi palo na pamet uraditi nešto slično? Uostalom, o odnosu medija koji uporno zataškavaju ili drugim oblicima rugla izvrgavaju članove naše udruge progovorio je prije nekoliko dana u hrvatskom Saboru nezavisni zastupnik general Željko Glasnović.

Dok smo čekali znanstvene provjere „akademika“ – voditelja Bujanca, na društvenim mrežama i portalima svjedočili smo novim napadima na kolegu Stipu Pilića, uglavnom od strane osoba zaljubljenih u pojedine političare kojima je, za razliku od Pilića, vrhunac hrabrosti izreći svoje mišljenje anonimno ili barem krijući se negdje za tipkovnicom. Tako je čitateljica portala Narod oh_commeallye_faithful navela o Piliću: „Što mu je trebalo prozivati Hasanbegovića, gdje mu je mudrost.“ Engleski filozof, matematičar i povjesničar Bertrand Arthur William Russell istaknuo je da je pobjeda nad strahom početak mudrosti. Dojam je da je Pilić pokazao vlastitu mudrost u trenutku kada je u emisiji uživo i pred izuzetno pristranim voditeljom demonstrirao odsustvo ikakvog straha, što je daleko više od onoga što možemo očekivati od osobe koja se usudi reći svoje mišljenje samo onda kada nitko ne zna tko je i što je. Dotična nije propustila još jednom pljunuti na Pilića istaknuvši da je „zbrkan i dosadan“, no promakla joj je činjenica da se u svega 23 minute, koliko je imao na raspolaganju (uključivo s komentarima voditelja), Pilić ipak uspio dotaknuti većeg broja izuzetno važnih tema iz suvremene hrvatske povijesti i politike pokazavši dokumente kojima je potkrijepio svoje navode i sve to unatoč činjenici da je veoma često bio prekidan od strane voditelja zbog čega nije uspijevao dovršiti svoje rečenice. Uredništvo portala Narod nije reagiralo na ove napade na kolegu Pilića iako je u prošlosti baniralo čitatelje za mnogo nedužnije izjave.

Osim toga, napadi na Pilića su nastavljeni i na Facebook stranici Velimira Bujanca na kojoj su zabilježeni komentari osobe „Ljubice“ koja se javila s profila pod imenom Tomislav Pupić. Dotična je Pilića pogrdno nazvala „starim“ i kukavički ga „uputila“ da mu „nije bilo potrebno prozivanje g. Hasanbegovića“. Oglasio se i Franjo Podravski istaknuvši da „Stari nije čist i vukao je na krivu stranu“ uz drugi komentar da je „Stari imao u glavi za metu časnog gospodina Hasanbegovića i bio je to pucanj u ništa“ u čemu ga je podržala spomenuta „Ljubica“. Za razliku od ovih obožavatelja lika i djela Josipa Broza Tita, pardon Zlatka Hasanbegovića, Pilić je ipak bio dovoljno „čist“ da vuče na stranu istine. Ostavljam pravo Franji, Ljubici i drugim jurišnicima na vlastito mišljenje da je strana istine za takve poput njih – kriva, no također uzimam sebi za pravo da istaknem da je jednoumlje koje takve osobe zastupaju pucanj u pravdu, pa i samu znanost. Naravno, administrator stranice nije se očitovao o ovakvim neumjesnim komentarima jer oni služe onome što je bila namjera emisije – diskvalifikacija jednog znanstvenika i hrvatskog branitelja te eliminacija zdravog razuma.

Ušutkavanje jednog građanina koji javno iznosi svoje iskustvo s bilo kojom osobom koja se kruhom naroda hrani pa samim time narodu mora račune polagati, karakteristično je za totalitarne režime i medije koji svoju moć koriste da bi kontrolirali javno mnijenje, a samim tim i potencijalne promjene u jednom društvu. S obzirom da je Zlatko Hasanbegović našao vremena na sastanak primiti običnog građanina i nekadašnjeg poručnika Jugoslavenske armije Slavka Goldsteina, time alibi kojim je voditelj Velimir Bujanec pristrano i neprofesionalno pokušao obraniti omiljenog prijatelja o „zatrpanosti poslom“ pada u vodu. U trenutku kada je kolega Stipo Pilić istaknuo da je kao nastavnik povijesti u osnovnoj školi uvijek nalazio vremena za svakog učenika, Bujanec je odgovorio da „ne možemo uspoređivati ministarstvo i školu“. Nažalost, bio je u pravu jer doista je teško uspoređivati uhljebničke državne institucije i osobe koje bez ikakvog osjećaja odgovornosti, ali s povećom dozom bahatosti, odbijaju kontakte s građanima, s 10-godišnjacima koji za nenapisanu školsku zadaću bivaju kažnjeni jedinicom ili ukorom. No, dok hrvatski narod ne počne kritički razmišljati i one koje svojim mukotrpno stečenim novcem hrani ne počne za neobavljeni posao kažnjavati jedinicom, boljoj budućnosti u kojoj će Hrvatska doista biti Hrvatom ne možemo se nadati!

Mr.sc. Blanka Matković

Predsjednica Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

 

BLANKA MATKOVIĆ: OTVORENO PISMO MIRJANI KASAPOVIĆ

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 12.4.2018. (pdf)

DRAG MI JE PLATON, ALI MI JE DRAŽA ISTINA

Nedavno je pozornost javnosti privukla vijest koju su objavile beogradske Večernje novosti. „Hrvatska želi po svaku cijenu iz Srbije izvući dokumentaciju o zlodjelima ustaša i NDH tijekom Drugog svjetskog rata“, doznajemo tako iz srpskih medija, a „riječ je o ključnim dokumentima o ustaškim logorima i zločinima koje su činili pripadnici ustaških postrojbi, te o diplomatskoj aktivnost tadašnjeg Zagreba, funkcioniranju policije, domobrana, državnih institucija i lokalnih samouprava“. “Hrvatska već dulje vrijeme posredstvom Povjerenstva za sukcesiju pokušava doći do ovog povijesnog blaga, originalne dokumentacije koja dokazuje i dodatno osvjetljava zločine NDH”, navodi dalje ista tiskovina istaknuvši i da je “namjera Zagreba jasna” – dolaskom u posjed tih dokumenata i filmova “zarobiti istinu”. Među „spornim“ gradivom, nalaze se i filmovi iz razdoblja NDH u vezi kojih srpska strana poručuje da ih vratiti neće “jer su oni zaštićeno kulturno dobro važno za Srbe i Srbiju“ uz pitanje: „Uostalom, zašto bi filmovi o Jasenovcu bili više hrvatski nego srpski?” Argument da ono što je važno za Srbe treba biti pohranjeno u Boegradu valjan je otprilike koliko onaj o svakom komadiću zemlje na koji je kročila srpska noga kao – srpskom. Nastavi čitati BLANKA MATKOVIĆ: OTVORENO PISMO MIRJANI KASAPOVIĆ

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

Predavanje Blanke Matković koje objavljujemo na našoj web stranici održano je u hrvatskim župama u Hamiltonu, Mississaugi, Norvalu i Oakvillu između 9. i 11. ožujka ove godine. U Hamiltonu je održano kompletno predavanje, dok je u ostalim župama prezentirana skraćena verzija istog predavanja. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U HRVATSKIM ŽUPAMA U KANADI

REAGIRANJE HDP “DR. RUDOLF HORVAT” NA NAVODE IVE GOLDSTEINA U NOVOM LISTU

Dana 22. ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” je uputila reagiranje uredništvu Novog lista u vezi razgovora s Ivom Goldsteinom koji je taj medij objavio 5. ožujka o.g. Do ovog trenutka nismo dobili odgovor uredništva, a reagiranje objavljujemo na našoj web stranici. Nastavi čitati REAGIRANJE HDP “DR. RUDOLF HORVAT” NA NAVODE IVE GOLDSTEINA U NOVOM LISTU

Blanka Matković i Stipo Pilić: Sastale se delije nasred zemlje Croatiae

Nisu pročitali ni jedan dokaz, ali su zaključili da su logor Jasenovac uništile nakon 1956. godine – ustaše!

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 29.6.2017. (pdf)

(Prenio portal Kamenjar)

U utorak, 7. lipnja 2017. u prostorijama Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), nekadašnje propagandne utvrde Lazara Bačića, krenuo je novi udar nekih novih snaga na „revizioniste“. U skladu s rado korištenim pojmovima ondje udruženih propagandista, njima će vjerojatno odgovarati nazvati ih „antirevizionistima“. Ne događa se to slučajno, nego povezano sa slaganjem nove „hrvatske“ vlade. A budući da su propagandisti dio te vlade, nije čudno što je to što propagiraju toj novoj vladi i, još važnije, što poručuju onima zbog kojih su se sastali i održali svoju terevenku. Oni to čine sa slaganjem svake hrvatske vlade do sada i to im je očito misija. Treba nekako tražiti novac, barem prividno zaraditi ga i opravdati hrvatskoj sirotinji trošenje toga novca.

Tribinu je vodio provjereni „hrvatski domoljub“ Saša Kosanović, završeni srednjoškolac i dokazani „ekspert“ za sva znanstvena pitanja. Predstavljači knjige bili su predsjednica Upravnog vijeća JUSP Jasenovac dr. sc. Nataša Mataušić, provjereni novinar još provjerenijega Novog lista, navodno i povjesničar, Tihomir Ponoš i nova snaga iz Srbije, stanoviti povjesničar i nostalgičar Milan Radanović. Sastale se delije nasred zemlje Croatiae. Predstavljanju svoje knjige nije nazočio autor Đorđe Mihovilović, za što predstavljači nisu imali suvislo opravdanje. Izvješće o tribini može se vidjeti na poveznici: http://www.portalnovosti.com/istina-u-758-slika, a tijek cijele tribine: https://www.youtube.com/watch?v=pc_wJ2vllKU-. Nastavi čitati Blanka Matković i Stipo Pilić: Sastale se delije nasred zemlje Croatiae

Novinar Drago Pilsel poručuje znanstvenicima da su idioti i da budu kuš

Slika govori više od tisuću riječi. Da je ovo 1945. dobili bismo metak i jamu. Na veliku žalost druga Pilsela, upravo su jugoslavenski dokumenti oni koji dokazuju postojanje poslijeratnog logora Jasenovac, a među njima su i dokumenti Udbe. A zahvaljujući drugu Pilselu, doznali smo da je Udba imala neuostaške stavove. Na još veću žalost druga Pilsela, drug Goldstein nije sahranio nas, no to ne isključuje mogućnost da je sahranio nekog drugog.

“JUTARNJI LIST” (27.5.2017.): DRAGO PILSEL PROTIV ZNANOSTI

(Objavio portal Kamenjar)

U današnjem broju Jutarnjeg lista objavljen je tekst autora Drage Pilsela pod naslovom “Konačni dokazi obmane: U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora“. Spomenuti tekst predstavlja još jedan pokušaj propagiranja partijskih dogmi kakvima se hrvatsko društvo trovalo u posljednje 72 godine. U ovom tekstu još je jednom istaknut čitav niz neistina koje su članovi naše udruge uspješno demantirali svojim znanstvenim radom i predočenim dokazima, posebno arhivskim dokumentima iz Državnog arhiva u Sisku i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu koji su u više navrata objavljivani u hrvatskim medijima. Unatoč tome, i nakon dvije i po godine upornog kontaktiranja JUSP Jasenovac i Ministarstva kulture pod vodstvom tri različita ministra (Berislav Šipuš, Zlatko Hasanbegović, Nina Obuljen Koržinek) od strane članova naše udruge, ove institucije ostaju nijeme na sve znanstvene dokaze te nastavljaju propagirati laž koja je danas predočena i čitateljima Jutarnjeg lista. Na našoj web stranici objavljujemo naš današnji email Dragi Pilselu napisan na razini koju zaslužuje (vrtićki uzrast) uz napomenu da je dana 29. listopada 2016. dotičnom već dostavljena kompletna analiza knjige na koju se u današnjem tekstu poziva sa svim potrebnim dokazima. Stoga ne može reći: “nisam znao”.


“Poštovani” “g.” Pilsel,
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavili ste pogrešne informacije kojima se grubo krše autorska prava članova naše udruge, odnosno znanstvenika koji su objavili izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji vi iz nekog nepoznatog razloga stavljate na dušu nekim drugim ljudima koji s tim radom nikakve veze nemaju. Ovaj potez također predstavlja grubo kršenje novinarske etike.
Osim toga, “iznenađujuće” je da se jedan novinar vašeg kalibra nije udostojio pregledati sve dokaze o spomenutoj tematici, pa tako i one pisane koji se čuvaju u Državnom arhivu u Sisku i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Umjesto toga citirali ste završenog srednjoškolca S. Goldsteina koji ni nakon 13 i po mjeseci nije odgovorio na analizu svih netočnih navoda u njegovoj knjizi koju su pripremili naši članovi-znanstvenici (u privitku). Štoviše, kod navedene osobe zavladao je muk, a teret laži preuzeli ste vi na svoja nejaka pleća. Naslov teksta bio vam je tako bombastičan da smo se nadali najmanje Pulitzeru. Umjesto toga dobili smo pamfletić dostojan “Modre laste”. Doista nam je žao posječenih stabala, a začuđujuće je da je vama kao osviještenom ljevičaru toliko malo stalo do ekologije.

Znamo da dugo skrivana istina boli, ali ne brinite. Za nekoliko desetljeća priviknut ćete se i na nju jer drugog izbora nemate. Mi nikud ne idemo.

Bilježimo se s našim borbenim pozdravom: “Drugovi ne mogu sakriti koliko mi možemo naći!”.

mr. sc. Blanka Matković
predsjednica HDP “Dr. Rudolf Horvat”

ZA BIVŠE HRVATSKE MINISTRE POSLIJERATNI LOGOR JASENOVAC I DALJE NE POSTOJI

Večerašnjoj tribini HU Benedikt održanoj u Zagrebu prisustvovao je i suosnivač i član naše udruge g. Stipo Pilić koji je bivšem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću postavio pitanje o dopisu naše udruge iz siječnja 2016. kojim je postavljeno pitanje zbog čega Javna ustanova Spomen područja Jasenovac, koja se nalazi pod ingerencijom Ministarstva kulture i financira iz hrvatskog državnog proračuna, na svojoj službenoj web stranici objavljuje lažne podatke kojima se zagovara teza završenog srednjoškolca Slavka Goldsteina da u Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata nije postojao logor nego nekakva “radna grupa” i zbog čega Ministarstvo kulture ne čini ništa da se službeni podaci JUSP Jasenovac usaglase s novootkrivenim podacima.
Od siječnja 2015. Ministarstvu kulture i svim ministrima, kao i drugim državnim i javnim institucijama, poslali smo veći broj dopisa koji su do danas ostali bez odgovora. Unatoč postavljanju konkretnog pitanja, konkretan odgovor ni večeras nismo dobili, no čuli jesmo da jedan bivši ministar kulture dokumente o poslijeratnom logoru Jasenovac, koji po zakonskoj definiciji predstavljaju kulturno blago Hrvatske, proglašava običnom “interpretacijom” iako u spomenutim dokumentima iz 1946. jasno piše “logor Jasenovac”, “Kazneni zavod Jasenovac” i “Zavod za prisilni rad Jasenovac”. Žalosno je bilo čuti da je sve ono što se u Jasenovcu događalo nakon uspostave komunističke Jugoslavije za jednog bivšeg ministra, koji se kruhom naroda hrani i prema tome mora narodu račune polagati, samo “interpretacija”, a ne još jedan komunistički zločin nad hrvatskim narodom. No, odgovor smo ipak dobili, a taj je još jednom bio – šamar i to ne samo nama nego i hrvatskim stradalnicima. Čestitamo kolegi Stipi Piliću na odvažnosti da već 10 godina sustavno istražuje komunističke zločine, o toj temi piše radove i beskompromisno brani istinu.
Upit g. Pilića možete pogledati oko 1:23:00 na ovoj poveznici.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAC – “CIGANSKI LOGOR”

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 27.4.2017. (pdf)

Prema izvješću Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o zločinima u logoru Jasenovac ustaše su: „Primjenjujući u Hrvatskoj rasističku teoriju o čistoći rase i nacije, odlučili su da istrijebe sve Srbe, Židove, Cigane; odlučili su da istovremeno likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji način ispoljili svoje protufašističko raspoloženje“.[1] Prema tom izvoru u Jasenovac su radi likvidacije preseljeni „svi Cigani sa područja “NDH”, (…)“. Dalje se navode detalji i preciziraju se brojke deportiranih Roma od ožujka do kraja 1942. godine. Navodi se da su ustaše: „pokupili po cijeloj tzv. NDH sve Cigane i Ciganke, na broju oko 40.000 te ih dopremili u Jasenovac“. Nedvojbeno se navodi: „Tako su ustaše likvidirali kroz nekoliko mjeseci sve Cigane i Ciganke, mlado i staro“. Nakon što se tvrdi da su svi ubijeni lakonski se navodi da se spasilo: „ (…) vrlo malo Cigana (…)“. Nije navedeno koliko je to malo, ali kasnije se objašnjava da niti oni nisu preživjeli jer: „(…) ustaše su ih početkom 1945. sve pobili, (…)“. Prema zapisniku iskaza Jakoba Danona, jednog od agilnijih svjedoka o događajima u Jasenovcu, danog ubrzo nakon kraja Drugog svjetskog rata pred komunističkom tzv. Zemaljskom komisijom spominje se: „Ukupno likvidirani 20.000 Cigana.“ , a zatim se u nadopuni izjave malo dalje u istom tekstu s više detalja navodi za 5.000 do 10.000 tj. za 25% do 50% uvećan broj žrtava navodno stradalih u samo dva mjeseca: „(…) u junu i julu iste godine pobijeni oko 25.00030.000 Cigana“.[2] Jefto Šašić u Predgovoru prve Miletićeve knjige o Jasenovcu citira M. Ivekovića: „Ne znam koliko je u Jasenovcu u svemu pobijeno Cigana. Dok sam ja tamo bio (M. I. do početka septembra 1942) najmanje 30.000“.[3] Dakle 30 do 40 tisuća je gotovo standardna brojka žrtava prema komunističkim interpretacijama i to je brojka koja znatno nadmašuje procijenjeni broj Roma u NDH. U Milišinoj knjizi izdanoj već 1945. precizno se navodi: „(…) 40.000 Cigana i Ciganki našlo je u paklu Jasenovcu svoju smrt.“[4] U Bergerovoj knjizi izdanoj dvadesetak godina nakon rata navodi se još veća brojka od „Četrdesetipethiljada cigana (…) stradalih u Jasenovcu“.[5] Apsolutni maksimum broja romskih žrtava navodi se u iskazu Dušana Ćuluma prema kojem: „Računa se da je pobijeno 80—100.000 Cigana“.[6] To je brojka koja 4 do 5 puta premašuje procjenu broja Roma koji su živjeli na teritoriju NDH početkom rata i znatno je viša od ukupnog broja Roma na teritoriju cijele predratne Jugoslavije. Prema nekim procjenama u Drugom svjetskom ratu stradalo je između 220.000 i 500.000 Roma[7] pa kad bi se ozbiljno shvaćale komunističke procjene broja stradalih to bi značilo da je svaki drugi ili bar svaki peti Rom na svijetu ubijen od ustaša. To pokazuje koliko su realne komunističke procjene broja žrtava. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAC – “CIGANSKI LOGOR”

BLANKA MATKOVIĆ: SUSTAVNO POSRTANJE “HRVATSKE” DIPLOMACIJE U JASENOVCU

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 20.4.2017. (pdf)

Prošlo je više od 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata, no pitanje Jasenovca podjednako je aktualno kao i svih ovih desetljeća u kojima je ta tema sustavno opterećivana ideologijom i politikanstvom onih koji od nje doslovno žive. U siječnju ove godine Hrvatska je proslavila 25. obljetnicu svog međunarodnog priznanja, no upravo je jedan događaj koji je uslijedio nedugo nakon toga pokazao da smo od istinske samostalnosti, slobode i nezavisnosti tisuću godina daleko. 27. siječnja na web stranici američkog muzeja i instituta Smithsonian objavljen je člana novinarke Erin Blakemore pod naslovom „Zašto su hrvatski Židovi bojkotirali ovogodišnji Dan sjećanja na Holokaust“. Taj članak obilovao je brojnim netočnim informacijma, a počevši od one da je Kolinda Grabar Kitarović – muško. Osim toga, u tom je članku navedeno da u Hrvatskoj „raste neonacizam“, da su u Jasenovcu ubijeni deseci tisuća Židova (iako je službena brojka JUSP jasenovac 13 116 Židova) te da je u Jasenovcu ubijeno 99 000 Židova, Srba, Roma i drugih nekatolika iako je na službenoj stranici JUSP Jasenovac navedena službena brojka od 83 145, među njima i 4 255 Hrvata i pripadnika drugih “katoličkih” manjina. Iz toga se može zaključiti kako je auktorica zlonamjerno pokušala prikazati Jasenovac kao mjesto u kojem su katolici ubijali nekatolike, a takav se njezin pristup, u najboljem slučaju, može opisati kao vjerski diskriminirajući. Blakemore je čak krivotvorila podatke iz posljednjeg popisa stanovništva iz 2011. Naša udruga, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ uputila je 6. veljače uredništvu časopisa Smithsonian reagiranje sa zahtjevom da ono bude objavljeno. Uredništvo tog časopisa kontaktirao je na naš zahtjev i američki odvjetnik hrvatskog podrijetla, ujedno i član naše udruge. Uredništvo Smithsoniana objavilo je 10. veljače dva ispravka u tekstu, među kojima i onaj vezan uz spol predsjednice RH, no ignoriralo je ostale netočne podatke o Jasenovcu na koje smo ih upozorili. 23. veljače Cynthia Williams iz Smithsoniana obavijestila nas je emailom da “Smithsonian podržava rad u prepravljenom obliku” implicirajući time da naše reagiranje neće biti objavljeno. Nakon toga naša udrua kontaktirala je Ured predsjednice Republike, Ministarstvo vanjskih poslova i hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu i dostavila im sadržaj našeg dopisa, kao i odgovor koji smo primili. Do dana današnjeg nitko od navedenih nije odgovorio niti reagirao na očito blaćenje hrvatske države u državi s kojom navodno imamo prijateljske odnose. U ovakvim slučajevima ne zabrinjava odnosno minornih novinara koji doduše dobivaju prostor za pljuvanje po Hrvatskoj u jednoj veoma uglednoj američkoj instituciji koliko zabrinjava nebriga hrvatske diplomacije o ugledi i časti ove države i svih njenih građana. Nastavi čitati BLANKA MATKOVIĆ: SUSTAVNO POSRTANJE “HRVATSKE” DIPLOMACIJE U JASENOVCU