Piše: Jure Soldić mag.theol.
Večer prije 18.11.2017. po tradiciji u našem mjestu Kaštel Sućurcu slavili smo sv. Misu a nakon sv. Mise smo imali procesiju uz paljenje svijeća u znak sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Katolički skauti (7. i 8. razred osnovne škole, većinom djeca hrvatskih branitelja koja nemaju obavezu dolaska na vjeronauk nego dolaze iz ljubavi prema Kristu i Njegovoj Crkvi) me ujutro tog dana na moju sugestiju da dođu u crnoj odjeći pitaju : “Zašto je bitno da dođemo u crnoj odjeći”? Odgovor je bio:”Tužni su ovo dani, ali i ponosni”!
Crninu nosimo jer tugujemo za našim stradalim sunarodnjacima, ali i zbog ponosne domovinske vojske koja je u crnim odorama krvarila za našu slobodu kroz godine i desetljeća prošlog stoljeća.
Tužni smo i ponosni bili i ove godine u Škabrnji na obljetnici četničkog masakra 18.11.1991. kada je na strašan način stradalo 86 ljudi samo zato što su bili Hrvati. Iz svih djelova Hrvatske a i šire došlo je prema procjeni režimsko-regionalnih medija između 10 i 15000 ljudi što će reći da nas je bilo barem 30% više – dosad najveći broj u škabrnjskoj koloni sjećanja.
Kolona je krenula u 10:15 iz zapadnog ulaza u mjesto te je protegnuvši se cijelom Ulicom 18.studenog.1991. došla do spomen obilježja masovne grobnice gdje su se uz molitvu palile svijeće. Slijedila je sv. Misa, prigodni kulturno – umjetnički program te je potom kolona sjećanja završila molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod središnjeg križa i spomen obilježja kod mjesnog groblja.
Za primijetiti je kako ovaj put za razliku od dosadašnjih ovakvih obilježavanja nije bilo u koloni oznaka HDZ-a, dok su uz oznake ostalih udruga iz Domovinskog rata dominirale zastave, majice, kape i ostala obilježja HOS-a sa pozdravom “Za dom spremni”! Možda je razlog tome što se autentičnost ipak više isplati na duge staze?!
Na današnji dan s tugom se prisjećamo svih stradalnika Vukovara, Škabrnje i Nadina (18. i 19. studeni 1991.) . No, za razliku od mnogih portala, tiskovina i udruga koje će današnji dan obilježiti spomenom na tadašnje gubitke, mi ćemo im odati počast tekstom o pobjedi, požrtvovnosti i hrabrosti. Rad je ovo o mjestu za kojeg mnogi među nama nikada ne bi čuli da ono nije postalo jednim od simbola otpora u Domovinskom ratu. Maleno naselje u slavonskoj ravnici protiv moćne armade – izgledi za pobjedu možda 1 naprema milijun. Ovo je priča o Nuštru kroz koji su mnogi hitali u obranu Vukovara. Mnogi među njima nikada se nisu vratili. Nakon pada Vukovara mnogi su pronašli spas upravo u Nuštru probivši srpski obruč. Neka ovaj tekst bude podsjetnik da je nemoguće ipak moguće.