Arhiva oznaka: Za dom spremni

NEDAVNU OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU M.P.THOMPSONU HRVATI SU DOČEKALI KAO POBJEDU IAKO SE NITKO NIJE ZAPITAO OVO: SMIJU LI HRVATI PJEVATI „HIMNU HOS-a“?

Autor: Blanka Matković

Početkom lipnja o.g. Hrvati su na društvenim mrežama i portalima s oduševljenjem dočekali oslobađajuću presudu Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske Marku Perkoviću Thompsonu. Prema navodima njegovog odvjetnika Davorina Karačića na njegovom Facebook zidu (3.6.2020.) „na sjednici se, između ostalog, pod toč. 4. dnevnog reda, odlučivalo i o nedorečenosti i različitom tumačenju pravne norme u odnosu na primjenu čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada se činjenični opis prekršaja odnosi na izvođenje pjesme „Bojna Čavoglave“, u izvođenju autora u izvornom obliku koja sadrži izričaj ‘Za dom spremni’, posebice u kontekstu načela zakonitosti, kao i ujednačenosti sudske prakse s obzirom na stajalište izraženo u usporedivom predmetu“. Hrvati su presudu pozdravili kao veliku pobjedu preskočivši onaj dio iz kojega proizlazi da je riječ o presudi kojom se jednoj osobi u određenom kontekstu dozvoljava pjevati jednu pjesmu, a ne presudi kojom bi se Hrvatima dozvolilo da pozdravljaju svojim pozdravom barem podjednako slobodno koliko to u njihovoj državi čine sa svojim pozdravom ljudi koji se kite obilježjima koja su u hrvatskom domu ostavljala za sobom palež, pljačku i mrtve. U svom narednom osvrtu na ovu presudu objavljenom 6.6.2020., g. Karačić je naveo da „u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je izgovaranje izraza Za Dom Spremni bilo s namjerom dovođenja u vezu s ustaškim režimom i obilježjima“ nadodavši da je „bitan kontekst“. U slučaju ove presude, čini se da je taj kontekst bio jedna osoba i jedna određena situacija. G. Karačić je odradio profesionalno svoj posao jer je za svog klijenta izvojevao pobjedu, no upitno je kakvu korist od toga ima hrvatski narod i hrvatska povijest u situaciji u kojoj se svaki građanin koji nije za jugoslavenski nego hrvatski dom spreman mora zapitati hoće li sutra završiti na sudu, plaćati kazne zadnjim kunama koje su mu ostale u novčaniku te eventualno završiti pod kakvom ovrhom. Pravno gledajući, kontekst je sve. Povijesno gledajući, Istina je više. Upravo iz tog razloga pravo i pravda nisu isto, a u ovom kontekstu pravde još nema. Kako bi je i moglo biti ako „crvena nit“ koju su nekoć tražili istaknuti jugoslavenski komunisti nikada nije ni prekinuta, a kroz najnoviju hrvatsku povijest se očitovala kroz likvidacije pravaša i imaginarne martićevce po cesti, davanje legitimiteta velikosrpskoj politici u Bosni i Hercegovini, aboliciju četnika u Hrvatskoj i konstantno miniranje pokušaja da se o lustracijskom zakonu barem raspravlja pa sve to najnovijih progona zbog spremnosti za „pogrešni“ dom?

Nastavi čitati NEDAVNU OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU M.P.THOMPSONU HRVATI SU DOČEKALI KAO POBJEDU IAKO SE NITKO NIJE ZAPITAO OVO: SMIJU LI HRVATI PJEVATI „HIMNU HOS-a“?

KAKO SIJEŠ TAKO ĆEŠ I ŽETI

Prije 5 godina i 3 mjeseca uputili smo hrvatskim institucijama prvi dopis u vezi netočnih navoda na web stranici JUSP Jasenovac i statusa poslijeratnog logora Jasenovac. U tom razdoblju obratili smo se bivšem ministru (ne)kulture Berislavu Šipušu, bivšem ministru (ne)kulture Zlatku Hasanbegoviću, aktualnoj ministrici (ne)kulture Nini Obuljen Koržinek, veleposlanstvu RH u Washingtonu i bivšoj predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović. Sadržaj tih obraćanja nalazi se ovdje: http://croatiarediviva.com/2018/01/13/tri-godine-vodimo-bitku-s-hrvatskim-institucijama-istinu-jasenovcu/. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Umjesto toga, dobili smo pljuvanje i  baniranje na desnim portalima jer smo Istinu stavili ispred svetih političkih krava. Nikad nam se nije obratili niti jedna hrvatska udruga, počevši od onih razvikanijih poput Matice hrvatske i HU Benedikt koja je bila voljna podržati naše zahtjeve. Hrvati su izabrali šutnju!

Istraživali smo i povijest pozdrava “Za dom spremni” o čemu više ovdje http://croatiarediviva.com/2017/10/01/domovinu-spremni-pobijediti-umrijeti-pisalo-americkom-odlikovanju-iz-1814-godine/ , http://croatiarediviva.com/2017/08/27/rod-dom-spremni-zivot-dati-mrijeti-nekim-inacicama-nije-ustaski-pozdrav-hrvatska-djeca-recitirala-ga-1921-godine/http://croatiarediviva.com/2017/08/13/starohrvatski-pozdrav-dom/. Obraćali smo se i tzv. Vijeću za suočavanje s prošlošću o čemu više ovdje: http://croatiarediviva.com/2017/08/27/otvoreno-pismo-vijecu-suocavanje-s-prosloscu/. Uputili smo i dopise svim saborskim klubovima zastupnika. Slali smo emailove na brojne adrese udruga tražeći podršku, među njima i udrugama HOS-a. Nikada nismo dobili niti jedan odgovor. Hrvati su izabrali šutnju!

Pripremili smo i nekoliko radova o lustraciji: http://croatiarediviva.com/lustracija/. U vezi te teme smo uputili dopis na preko 50 adresa hrvatskih organizacija diljem svijeta. Nitko nam nikada nije odgovorio. Pojedini Hrvati iz Australije naknadno su nam poručili da ih ne zanima što mi imamo za reći jer smo, za razliku od g. Leljka i g. Vukića, mi Hrvati pa stoga “nemate kredibilitet”. Hrvati su još jednom izabrali šutnju!

Udruge od braniteljskih pa do navodno super-hrvatskih su nas uredno ignorirale. U međuvremenu su nas “desni” mediji marginalizirali, a naše radove pripisivali onim istraživačima koji su im bili poželjniji jer nisu previše “talasali”. Na Facebook stranicama Hrvatske stranke prava smo banirani jer smo se drznuli reći da je predsjednik HSP Split 1991. bio Jozo Radanović: http://croatiarediviva.com/2020/03/01/priopcenje-hdp-dr-rudolf-horvat/. U posljednjih pet godina ljudi su nas nazivali marginalcima koji nisu pravi povjesničari i koje predvodi “koza s autizmom”.

Osim pojedinaca koji su nas podupirali i pojedinih manjih lokalnih udruga koje su nam pomogle u pripremi pojedinih promocija, niti jedna hrvatska udruga ili institucija nije javno stala uz naša priopćenja i zahtjeve osim nezavisnog saborskog zastupnika general Željka Glasnovića.

Jučer su Hrvati doznali da se o Jasenovcu nema više što raspravljati te da bi spomen-ploča poginulim hosovcima trebala završiti na smetlištu. Čitav dan Hrvati su kukali na Facebooku i portalima zbog okrutne sudbine koja ih je zatekla. No, je li vas doista zateklo? Nije da niste znali. Nije da nije bilo “marginalaca i koze s autizmom” koji se za vas nisu borili 15 godina otkako su počeli sa svojim radom i proveli zadnji 5 godina upozoravajući vas.  Birali ste gurati glavu u pijesak jer je bilo jednostavnije praviti se da se ništa bitno ne događa ili je eventualno bilo lagodnije voditi bojeve na Facebooku. Sami birate sebi vlast. Sami birate koje ćete udruge podržati. Sami birate koje ćete portale čitati i donirati. Rođeni ste sa slobodno voljom i prokletstvom izbora. Birali ste krivo. Zašto onda sada plačete?

PREDAVANJA ČLANOVA NAŠE UDRUGE U SLAVONIJI I POSJETI LOKACIJAMA STRADANJA HRVATSKOG NARODA KROZ 20. STOLJEĆE

Tijekom prošlog tjedna članovi naše udruge su boravili u Slavoniji gdje su održali dva predavanja –  u Osijeku 4. svibnja i u Slavonskom Brodu 5. svibnja.

Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.
Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.

Na proputovanju prema Osijeku, zaustavili smo se u Zagrebu gdje smo bili pozvani  u Sabor od strane nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića kojemu se ovim putem zahvaljujemo na velikoj podršci koju nam je pružao do sada i koju će nam pružati u budućnosti. Podsjećamo da je 25. travnja g. Glasnović održao govor u kojemu je u sabornici po prvi put bilo riječi o radu naše udruge i dosadašnjim znanstvenim rezultatima naših članova.

https://www.youtube.com/watch?v=qHJ8kAfQbEc

Dana 4. svibnja posjetili smo Nuštar gdje nas je ugostio g. Mirko Adžaga, nuštarski branitelj i autor knjige “Vatrene ulice – četiri dana”. G. Adžaga nas je upoznao s radom udruge ljubitelja i sakupljača starina Banovac i pokazao nam impresivnu zbirku srednjovjekovnog prstenja.

Istog dana smo posjetili i Vukovar gdje smo se susreli s nagrađivanom hrvatskom književnicom Tanjom Belobrajdić te obišli Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Spomen dom Ovčara.

Blanka Matković i Borislav Barišić, predsjednik SUDHOS-a
Blanka Matković i Borislav Barišić, predsjednik SUDHOS-a

Prilikom posjeta Čepinu susreli smo se s predsjednikom SUDHOS-a Borislavom Barišićem koji nas je velikodušno dočekao i podržao naš rad. Između ostalog, razgovarali smo i o pozdravu “Za dom spremni” oko kojega smo se u potpunosti složili. Prilikom razgovora o tzv. Vijeću za suočavanju s prošlošću došli smo do spoznaje da su pojedini članovi Vijeća uvjeravali g. Barišića da je pozdrav “Za dom spremni” postojao isključivo za vrijeme NDH. Bilo je to prilično razočaravajuće s obzirom na činjenicu da je u kolovozu 2017. naša udruga uputila Vijeću otvoreno pismo te smo svim članovima Vijeća e-mailom dostavili dokaze da je taj pozdrav zabilježen i 1921. kada su na školskoj priredbi hrvatska djeca recitirala “Za rod i dom spremni život dati…”. Osim toga, u Hrvatskom tjedniku smo objavili opširan tekst o latinskom prijevodu istog pozdrava kojim se već stotinama godina služe različite vojske, a zabilježen je i na američkom odlikovanju iz 1814. godine.

U večernjim satima 4. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković održali su predavanja u Knjižari Nova u Osijeku i tom prilikom pred 30-tak posjetitelja predstavili naša dosadašnja izdanja. Naš domaćin bio je g. Ivica Vuletić kojemu se ovim putem zahvaljujemo na organizaciji ovog događaja i ustupanju prostorija knjižare. “Glas Slavonije” popratio je ovu promociju novinskim tekstom, a Blanka Matković je dala izjavu za Slavonsku TV.

U subotu 5. svibnja posjetili smo rodnu kuću Antuna Gustava Matoša u Tovarniku gdje nas je ugostio g. Željko Anić, predsjednik Društva A. G. Matoša.

U popodnevnim satima 5. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković su pred 50-tak posjetitelja održali  predavanje u Domu HVIDR-e u Slavonskom Brodu, a pridružio im se i magistar povijesti David Magdić, također član HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Zahvaljujemo se našem domaćinu g. Mati Pudiću i brodskoj HVIDR-i koja je organizirala ovaj događaj te pozvala novinarku s lokalne radio postaje kojoj je Blanka Matković dala kraći intervju.

U nedjelju 6. svibnja članovi udruge su posjetili spomenik žrtvama komunističkog i četničkog terora u Bilaju nedaleko Gospića.

Također smo obišli nedavno otkriveni spomenik Vila Velebita u Svetom Roku.

Na samom kraju našeg putovanja posjetili smo crkvu svetog Mihovila u Lovincu ispred koje se nalaze zvona s nekadašnje rimokatoličke crkve koja je srušena u Domovinskom ratu.

Ovim putem također zahvaljujemo svim hrvatskim braniteljima koji su podržali naš dosadašnji rad i nazočili ovim predstavljanjima te svima koji su nam na ovome putovanju ugostili.

Osvrt na Dokument Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima

Nedavno je objavljen Dokument Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, koji sadrži 33 stranice zajedničkih smjernica te 4 izdvojena mišljenja, koji je razložio povijesni slijed političkih događaja i ideologija na području Hrvatske od 1918. do danas. Dokument  Vijeća dočekan je s velikim zanimanjem u javnosti i mnogi novinari, javni djelatnici i građani dali su u tisku i na Internetu svoje interpretacije pojedinih stavova Vijeća. Sva ta mišljenja predstavljaju doprinos sagledavanju problema i u daljnjim raspravama potrebno ih je uzeti u obzir.

Potrebno je istaknuti kako odabir članova vijeća nije bio transparentan, te je mnoge građane podsjetio na vremena u kojima su se stvarale komisije. Stoga bi u budućim raspravama trebalo uključiti i predstavnike braniteljskih udruga, kao i druge hrvatske povjesničare koji se bave Drugim svjetskim ratom. Nastavi čitati Osvrt na Dokument Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima

NOVA PARTIJSKA KOMISIJA ISPISUJE HRVATSKU POVIJEST

Sutra, 28. veljače, hrvatski narod obilježava 122. godišnjicu smrti oca Domovine dr. Ante Starčevića. Istog dana partijska komisija, poznatija pod nazivom Vijeće za suočavanje s prošlošću, završit će svoju jednogodišnju misiju i priopćiti nam svoj naputak za dobro i trezveno življenje. Vijeće je osnovano u veljači prošle godine kao odgovor premijera Andreja Plenkovića, dakle diplomata koji je 2010. godine bio na sprovodu navodne jasenovačke žrtve Stanka Nicka, na “talasanja” naroda koji se u to vrijeme počeo buniti protiv velikosrpskih napada na spomen-ploču poginulim pripadnicima HOS-a, postavljenu u Jasenovcu krajem 2016. godine. Radi pacificiranja kritične mase koja se stvarala u to vrijeme, premijer se odlučio na mudar potez prebacivanja vrućeg krumpira Vijeću čiji je mandat biti jedna godina. Dovoljno je to vremena da se zaliječe stare rane, da barem dio naroda zaboravi, da se ljudi zaokupe nekim novim problemima, a dio da se iseli. Danas je kritična masa vjerojatno znatno manja nego prije godinu dana zbog čega je Vijeće spremno da u javnost izađe s partijskim pamfletom. U to vrijeme javljali su se i neki drugi koji su podržavali ideju Efraima Zuroffa o osnivanju nekakve međunarodne komisije koja bi dirigirala hrvatskom poviješću. Usprotivili smo se takvim idejama bez obzira na to iz kojih krugova one dolazile (vidi poveznicu) i zbog toga su nas kritizirali mnogi kojima smo dirnuli u njihove mesije. Također smo uputili otvoreno pismo spomenutom Vijeću. Njegov sadržaj podjednako je i aktualan danas kad hrvatski narod još jednom stenje pod velikosrpskom i komunističkom čizmom. Zbog toga je važno prisjetiti se sadržaja tog pisma:


Poštovani članovi Vijeća,

Početkom ove godine javno smo upozorili na opasnu ideju o politički oktroiranim „komisijama“ koje bi ZAUVIJEK skinule s dnevnog reda određena povijesna pitanja jer iz takvog pristupa proizlazi zaključak da je Republika Hrvatska toliko disfunkcionalna država da su nam gubernatori potrebni čak i u onome što bi trebala biti znanost, a ne politikanstvo. Stoga smo istaknuli da je jedino načelo na kojemu počiva znanost „sine ira et studio“ (bez srdžbe i naklonjenosti) koje podrazumijeva objektivan pristup znanstvenim istraživanjima. U ovakvom pristupu, na kojemu se također temelje istraživanja na najboljim svjetskim sveučilištima i drugim znanstvenim institucijama, znanost ne poznaje nacionalnost, političku pripadnost ili putovnicu već samo i isključivo etiku u istraživanju. Ovakav pristup također podrazumijeva da niti jedno pitanje u znanosti nije niti može biti ZAUVIJEK skinuto s dnevnog reda jer sve znanstvene teze konstantno se podvrgavaju novim testiranjima i nadopunjavaju rezultatima novih znanstvenih istraživanja. Pristup u kojemu jedna komisija od nekoliko ljudi zauvijek zaključuje jedno znanstveno pitanje nije u duhu najbolje znanstvene prakse već je daleko sličniji praksi totalitarnih režima u kojima se političke odluke sustavno nameću kao odgovori na nepolitička pitanja poput onih znanstvenih.

Početkom godine također je bilo upitno što je ustvari cilj novoosnovanog Vijeća. Još u siječnju premijer Andrej Plenković istaknuo je da Hrvatska mora „jasno osuditi režim između 1941. i 1945 godine, dakle ustaški režim tijekom kojeg su počinjeni brojni zločini, ali isto tako na trezven način analizirati sve ono što se dogodilo nakon 1945. godine“.  Iz ovog proizlazi da se razdobljem od 1941. do 1945. nije ni potrebno baviti jer je o njemu već sve rečeno „na trezven način“ i pod budnim okom Udbe. Već u ovoj najavi bilo je jasno da hrvatska povijesti iz tog razdoblja neće biti tretirana kao ona poratna koja će ipak biti podvrgnuta nekakvom promišljanju. U praksi ovo znači likvidaciju znanosti jer režim je odlučio da daljnja istraživanja ratnog razdoblja nisu ni potrebna iako je upravo taj dio naše povijesti pisan po partijskim napucima i od 1945. naovamo kontinuirano kontaminiran. Što će se događati s novootkrivenim dokazima u budućnosti? Bit će skriveni? Što se događati sa znanstvenicima koji ih objave? Doživjet će sudbinu istaknutog talijanskog znanstvenika Giordana Bruna? Što će se dogoditi s dokumentima jugoslavenske provenijencije o poslijeratnom logoru Jasenovac ako političko povjerenstvo donese presudu da takav logor nikada nije postojao? I na kraju, čemu osnivanje povjerenstva čiji je osnivač premijer Andrej Plenković već donio zaključak o rezultatima rada povjerenstva koje u tom trenutku još nije bilo osnovano?

Tek potkraj lipnja ove godine, dakle četiri mjeseca nakon osnivanja, Vijeće je objavilo svoje prvo priopćenje kojim je utvrđen osnovni cilj Vijeća, a taj je „praksu netolerancije zamijeniti s jednim konstruktivnim dijalogom”, odnosno “tolerantnim dijalogom”. Nakon toga – muk i to unatoč činjenici da ovo Vijeće mora završiti svoj rad do ožujka 2018. Rok od godinu dana za navodno „zatvaranje“ čitavih povijesnih poglavlja u najmanju je ruku neozbiljna, pa se stoga jedino možemo nadati da su članovi Vijeća čitavo ljeto proveli u hrvatskim arhivima i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici marljivo izučavajući dokumente koji bi im pomogli dati odgovore na pojedina pitanja.

No, ono što pouzdano znamo i što se može zaključiti na temelju razgovora s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem (Večernji list, 26.8.2017.) jest to da se od ovog Vijeća očekuju zaključci o temama koje će imati dalekosežne posljedice na Domovinski rat i hrvatske branitelje. Pritom prvenstveno mislimo na spomen-ploču poginulim pripadnicima HOS-a postavljenu u Jasenovcu 2016. zbog koje se pripadnici HOS-a i njihove udruge već deset mjeseci nalaze pod stalnim pritiscima, a zbog isticanja njihovog službenog obilježja i pozdrava uhićuju se, maltretiraju i procesuiraju brojni hrvatski građani. Politički pritisak na HOS dodatno je pojačala Radnička fronta koja je zbog postavljanja spomen-ploče u Jasenovcu kazneno prijavila Udrugu dragovoljaca HOS-a grada Zagreba i udruga Documenta svojim otvorenim pismom Vladi i Saboru RH. Ovakva postupanja ne predstavljaju samo pokušaj kriminalizacije Domovinskog rata i barem jednog dijela hrvatskih branitelja nego i napad na temeljne elemente hrvatskog nacionalnog identiteta i bića. Podsjećamo još jednom da je, prema riječima članova Vijeća, cilj Vijeća „tolerantni dijalog“, a na masovan progon hrvatskih građana, posebno onih kojima možete zahvaliti postojanje vaših radnih mjesta i funkcija.

Znanstveno i objektivno argumentirani stav o pozdrav „Za dom – spremni“ veoma je jednostavan, no prvo želimo podsjetiti na još jednu važnu činjenicu. U svom razgovoru ministar Bošnjaković pozvao se na „tezu“ (neobična je to riječ jer teza je nešto što se znanstveno mora dokazati) saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da spomen-ploča sa službenim pozdravom HOS-a u Jasenovcu „može vrijeđati ljude koji su ondje stradali zbog rasne i nacionalne pripadnosti.“ Kao što smo to više puta dosada učinili u našim dopisima Ministarstvu kulture, JUSP Jasenovac, Vladi RH, Sabor RH, Uredu predsjednice RH i mnogim drugim hrvatskim institucijama, na temelju rezultata dugogodišnjeg znanstvenog istraživanja u svim hrvatskom arhivima i na terenu sa sigurnošću možemo istaknuti da do ovog trenutka nisu provedena objektivna znanstvena istraživanjimatemeljem kojih bi se ustanovila istina o događanjima u ratnom logoru Jasenovac, kao ni broj žrtava i razlozi njihovog stradanja. Ono što je o tom logoru poznato je niz komunističkih konstrukcija s kojima se hrvatski narod počeo blatiti već u prvoj godini Drugog svjetskog rata 1941./1942. zahvaljujući čemu je nastao mit kojim je hrvatskom narodu nametnut osjećaj kolektivne krivnje ne bi li se time skršio otpor komunističkoj represiji, a zatim i velikosrpskoj agresiji na našu domovinu. U posljednje dvije godine članovi naše udruge i njihovi suradnici čitavim nizom tekstova dokazali su da su podaci o žrtvama ratnog logora Jasenovac masovno falsificirani, a za to do danas nitko nije odgovorao. Štoviše, bivša ravnateljica Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić kojoj smo u više navrata bezuspješno pisali danas sjedi među vama, članovima Vijeća. Osim toga, bez odgovora su ostali i naši dopis kojima smo tražili ispravljanje netočnih navoda JUSP Jasenovac o postojanju poslijeratnog logora Jasenovac o čemu smo prije skoro tri godine objavili izvorni znanstveni rad u jednom od časopisa HAZU, dakle institucije čiji je predsjednik ujedno i predsjednik ovog Vijeća. U tom logoru stradali su oni koji su bili za hrvatski dom spremni, a do ovog trenutka njihovo mjesto stradanja ničim nije obilježeno niti je njihovo stradanje službeno priznato od strane demokratske Republike Hrvatske u kojoj se navodno štuje pravo na život, ali i pravo na privatnost i obitelj. U presudi Europskog suda za ljudska prava u slučaju Girard protiv Francuske iz 2011. godine Sud je zauzeo stav da članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima obuhvaća i pravo na grob, odnosno pravo obitelji da pokopa svoje najmilije o čemu se može pročitati na ovoj poveznici: https://strasbourgobservers.com/2011/10/06/the-right-to-bury-one%E2%80%99s-relatives/. Ovo pravo još je uvijek zanijekano tisućama hrvatskih obitelji čiji su članovi nestali u Drugom svjetskom ratu i poraću. To uključuje i one čiji se posmrtni ostatci nalaze na području Jasenovca gdje su ubijani jer su bili ili Hrvati ili jednostavno protivnici komunističke ideologije.

Na kraju ćemo se osvrnuti i na pozdrav „Za dom – spremni“. O ovom pozdravu, kao i o samom Jasenovcu, šire se najobičnije laži i ničim utemeljena podmetanja s ciljem diskreditacije hrvatske borbe za nezavisnost i državnu cjelovitost. Tako pojedinci ističu da je riječ o „ustaškom“, a ne starohrvatskom pozdravu. Stoga treba reći da se starohrvatski pozdrav “Za dom” u različitim inačicama pojavljuje u zapisima od 1684. godine. Dokaze o tome možete pronaći jednostavnim pretraživanjem web stranica Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

  1. Pavao Ritter Vitezović, Odiljenje sigetsko, 1684. – „Za dom i za Boga“
  2. Bosiljak, 1868. – „Veselo moramo hrliti na bojište za dom, … treba da smo spremni, žrtvovati sve“
  3. Ivan Zajc, Nikola Šubić Zrinski, 1876. – „za dom, u boj“
  4. Neven, 1885., pjesma „Bratu“ – „za dom za rod, dok nam srce bije“
  5. Iskra, 1894., pjesma „U smrt Zvonimira Turka“ – „Doklen za dom tvoja duša u angjelskom koru moli“
  6. Virovitičan, 3.7.1921., tekst o dječjoj priredbi – „za rod i DOM SPREMNI život dati“
  7. Sveta Cecilija, 1927. – „Pjesmom za dom“
  8. Hrvatsko jedinstvo, 1939. – „Uz naš pozdrav: ZA DOM!“

Nema nikakve dvojbe da je doista riječ o starohrvatskom pozdrav na čije korištenje pravo imaju i nove hrvatske generacije. Nijekanje tog prava zbog činjenice da je službeni pozdrav u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio sličan („Za Poglavnika i dom spremni“) doveo bi u pitanje i mnoge druge stvari. Glavni grad NDH bio je Zagreb, država se zvala Hrvatska, narod se zvao Hrvatima, govorili su hrvatski jezik, djecu su nazivali istim osobnimimenima, Sabor se nazivao Saborom, novac se nazivao kunom te su postojale mnoge institucije koje postoje i danas.  Od kraja 1944. oružane snage nazivale su se „Hrvatske oružane snage“ čime ih samo jedna riječ razlikuje od Oružanih snaga Republike Hrvatske. Zatiranje bilo kojeg dijela hrvatskog nacionalnog identiteta radi njegovog postojanja, odnosno korištenja u ovoj ili onoj državi najobičnije je negiranje osnovnih ljudskih prava i sloboda hrvatskog naroda u cjelini, čak i gore od onog kojeg su Hrvati iskusili u Karađorđevićevoj Kraljevini SHS kada su, kako smo se uvjerili, hrvatska djeca slobodno recitirala da su „za rod i dom spremni“.

Od ovog Vijeća tražimo odbacivanje bilo kakve rasprave o hrvatskim nacionalni vrijednostima, a od cjelokupne hrvatske javnosti, posebno „intelektulne elite“ i akademske zajednice“, da podupre ovaj naš zahtjev te time pruži moralnu potporu hrvatskim braniteljima i svim istinskim domoljubima.

JURE SOLDIĆ: HOS NAŠ PONOS – U obrani Dubrovnika

Piše: Jure Soldić, mag.theol.

Ovogodišnja 25. obljetnica deblokade Dubrovnika i oslobođenja juga Hrvatske je bila krnja obljetnica. Naime, službeni protokol je zbog političke (ne)korektnosti jednostavno izbacio ikakav spomen na doprinos IX. bojne HOS-a obrani i oslobođenju Dubrovnika i juga Hrvatske. Dragovoljci pod znakom HOS-HSP-ZA DOM SPREMNI tako su opet po tko zna koji put grubo uvrijeđeni od odnarođenih političkih elita, koje svoje udobne živote mogu u velikoj mjeri zahvaliti upravo žrtvi HOS-ovaca.

HOS ispred katedrale
HOS ispred katedrale

Nastavi čitati JURE SOLDIĆ: HOS NAŠ PONOS – U obrani Dubrovnika

KOLONA SJEĆANJA ŠKABRNJA 18.11.2017.

Piše: Jure Soldić mag.theol.

Večer prije 18.11.2017. po tradiciji u našem mjestu Kaštel Sućurcu slavili smo sv. Misu a nakon sv. Mise smo imali procesiju uz paljenje svijeća u znak sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Katolički skauti (7. i 8. razred osnovne škole, većinom djeca hrvatskih branitelja koja nemaju obavezu dolaska na vjeronauk nego dolaze iz ljubavi prema Kristu i Njegovoj Crkvi) me ujutro tog dana na moju sugestiju da dođu u crnoj odjeći pitaju : “Zašto je bitno da dođemo u crnoj odjeći”? Odgovor je bio:”Tužni su ovo dani, ali i ponosni”!

Crninu nosimo jer tugujemo za našim stradalim sunarodnjacima, ali i zbog ponosne domovinske vojske koja je u crnim odorama krvarila za našu slobodu kroz godine i desetljeća prošlog stoljeća.

Tužni smo i ponosni bili i ove godine u Škabrnji na obljetnici četničkog masakra 18.11.1991. kada je na strašan način stradalo 86 ljudi samo zato što su bili Hrvati. Iz svih djelova Hrvatske a i šire došlo je prema procjeni režimsko-regionalnih medija između 10 i 15000 ljudi što će reći da nas je bilo barem 30% više – dosad najveći broj u škabrnjskoj koloni sjećanja.

Kolona je krenula u 10:15 iz zapadnog ulaza u mjesto te je protegnuvši se cijelom Ulicom 18.studenog.1991. došla do spomen obilježja masovne grobnice gdje su se uz molitvu palile svijeće. Slijedila je sv. Misa, prigodni kulturno – umjetnički program te je potom kolona sjećanja završila molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod središnjeg križa i spomen obilježja kod mjesnog groblja.

Za primijetiti je kako ovaj put za razliku od dosadašnjih ovakvih obilježavanja nije bilo u koloni oznaka HDZ-a, dok su uz oznake ostalih udruga iz Domovinskog rata dominirale zastave, majice, kape i ostala obilježja HOS-a sa pozdravom “Za dom spremni”! Možda je razlog tome što se autentičnost ipak više isplati na duge staze?!

VRHUNSKI TEKST INE VUKIĆ O NEOKOMUNISTIČKOJ REPRESIJI NAD DOMOVINSKIM HRVATIMA

Svim čitateljima preporučamo pročitati novi tekst Ine Vukić s osvrtom na jučerašnju “milicijsku” intervenciju protiv osoba koje su se na otvaranju spomenika poginulom pripadniku HOS-a Žarku Manjkasu – Crvenkapi pojavile sa zastavom te postrojbe. Ovim putem još jednom zahvaljujemo Ini Vukić na potpori koju nesebično pruža članovima naše udruge te njezinom upornom zalagnju da svijet upozna s neokomunističkom represijom kojoj su sustavno izloženi Hrvati u Domovini.

MILICIJA TRENIRA STROGOĆU

Ovakve “depeše” šalje policija u navodno demokratskoj RH u 21. stoljeću. Retorika podsjeća na dokumente Narodne milicije koje predstavljamo u knjizi o Imotskoj krajini, a u kojima su milicajci donosili zaključke o povijesnim i drugim znanstvenim pitanjima te automatski presuđivali “u ime naroda”.
11.10., 19 h, IMOTSKI
12.10., 19 h, PODSTRANA
17.10., 18.30 h, ZAGREB
Onaj koji ne uči iz povijesti ponavljat će iste greške u budućnosti!

„ZA DOM(OVINU) SPREMNI ILI POBIJEDITI ILI UMRIJETI“ PISALO JE NA AMERIČKOM ODLIKOVANJU IZ 1814. GODINE

Piše: Blanka Matković

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 28.9.2017. (pdf)

Povezani tekst – Otvoreno pismo

Drevna Sparta bila je najmoćnija peloponeska država čija se vojska smatrala najboljom u Grčkoj. Za razliku od drugih grčkih gradova – država, Sparta je imala profesionalnu vojsku, a vojna služba počinjala je već u sedmoj godini života. Spartaci su živjeli prema veoma strogim pravilima, a posebno su se ponosili odanošću prema domovini. Prije polaska u bitku, žene su im davale štitove govoreći: „S njim ili na njemu.“ Spartanci pobjednici vraćali su se sa svojim štitovima, a na štitovima su donosili svoje mrtve. Spartanci se nisu predavali niti uzmicali, pa je rezultat svake njihove bitke doista bio jednostavan: pobjeda ili smrt. Nastavi čitati „ZA DOM(OVINU) SPREMNI ILI POBIJEDITI ILI UMRIJETI“ PISALO JE NA AMERIČKOM ODLIKOVANJU IZ 1814. GODINE