Arhiva oznaka: pravaštvo

PREDSTAVLJANJA KNJIGE “IMOTSKA KRAJINA U DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE”

U posljednjih desetak dana održano je ukupno pet promocija knjige “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” priređivačice Blanke Matković i to u Imotskom, Podstrani, Zagrebu, Kaštel Lukšiću i Dugopolju. Uz ovu knjigu predstavljeno je i naše prethodno izdanje “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije”. Promocije su bile izuzetno dobro posjećene pa se ovim putem zahvaljujemo svima koji su došli, a naročito članovima Hrvatske stranke prava koji su pomogli organizaciju ovih predstavljanja. U organizaciji promocije u Kaštelima također je sudjelovala braniteljska udruga “Stina pradidova”. Medijski pokrovitelj promocija bio je Braniteljski radio RH koji je izravno prenosio promociju u Zagrebu zahvaljujući čemu je o našem radu informiran velik broj Hrvata u domovini i iseljeništvu koji nisu mogli prisustvovati ovim predstavljanjima. Tim putem također je probijena medijska blokada jer osim rijetkih portala (Hercegovina.info, Narod.hr, Kastela.org, Zdrug.hr) i Hrvatskog tjednika (pdf), svi ostali mediji, uključujući i navodno “desne” portale, poput na primjer Sloboda.hr, bojkotirali su ova predstavljanja iako su o njima na vrijeme bili obaviješteni. Maxportal objavio je najavu promocija, no unatoč činjenici da je glavni urednik tog portala Marko Marković prisustvovao predstavljanju u Zagrebu, do ovog trenutka taj portal još uvijek nije objavio niti jednog jedinog slova o tom događaju.

Predstavljanje u Podstrani
Predstavljanje u Podstrani

Zbog neodgodivih obveza ovim promocijama nije mogao prisustvovati saborski zastupnik general Željko Glasnović koji nam se obratio putem emaila i zamolio da nazočnima pročitamo njegovu poruku koju objavljujemo u cijelosti:

Hrvatska danas likuje nad čovjekom koji se probudi svako jutro s ponovljenim napadom amnezije. U tom kulturnom mraku Blanka Matković je najsvjetlija točka, ona je glogov kolac za današnje agitpropovce i kriptokomuniste koji još drže Hrvatski narod u povijesnom mraku. Danas žrtve komunističkog terora ne samo da se prešućuju nego se kriminaliziraju. Ministarstvo kulture velikodušno pomaže falsifikatorima naše povijesti i tako surađuje s velikosrpskim imperijalistima i jugo nacionalistima. Srbija do dan danas ne poštuje niti jedan međunarodni dogovor o povratu arhive iz Beograda.

Nije dovoljno kupiti Blankinu knjigu, moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu. Komunistički sustav ubijao je temeljne, etičke i moralne norme na prostorima gdje je vladao. Dostojevski je usporedio ljudsku dušu s Arenom u kojoj se vodi vječna borba između Boga i sotone za prevlast. Sotona je slatkorječiv ali najveća mana mu je ta da ne može izgovoriti istinu. Istina se ne nalazi samo u knjizi Blanke Matković nego i na stranicama njezine udruge CROATIA REDIVIVA. Suprotstavite se daljnjoj falsifikaciji našoj povijesti. Ja vas pozdravljam s hrvatskim pozdravima Bog i Hrvati, ZDS i svi uz Krista protiv komunista.

 S poštovanjem,

 ŽELJKO GLASNOVIĆ

Predstavljanje u Imotskom
Predstavljanje u Imotskom

Na predstavljanju knjige u Imotskom govorili su dr. sc. Zlatko Begonja, profesor povijesti Dragutin Koštro, a prezentaciju su održale Blanka Matković i Magdalena Vuković. Na drugom predstavljanju u Podstrani, Blanki i Magdaleni pridružio se član naše udruge Ivan Andabak, magistar povijesti, a na trećem predstavljanju u Zagrebu, osim Blanke i Magdalene, govorili su mr. sc. Ivan Kozlica i profesor povijesti Stipo Pilić. U Kaštelima i Dugopolju ponovno nam se pridružio Dragutin Koštro, a Jure Soldić pročitao je govor odsutnog Ivana Andabaka (Kaštela i Dugopolje) te održao Magdalenin dio prezentacije u Dugopolju. Ovim putem zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u predstavljanju naših izdanja, a na našoj web stranici objavljujemo govor Ivana Andabaka i prezentaciju Blanke Matković i Magdalene Vuković.

Predstavljanje u Kaštelima
Predstavljanje u Kaštelima

GOVOR ČLANA HRVATSKE DRUŽBE POVJESNIČARA “DR. RUDOLF HORVAT” I GRADSKOG VIJEĆNIKA GRADA SOLINA MAGISTRA POVIJESTI IVANA ANDABAKA

Prvo ću vas sve pozdraviti večeras i zahvaliti vam na dolasku. Često se može čuti kako nema potrebe baviti se temama Drugog svjetskog rata i poraća jer je to već viđena tema u kojoj nema ništa novo. Historiografija kao povijesna znanost mora se konstantno promišljati tko, kako, kada i zašto. Ovo se posebno odnosi na tematiku Drugog svjetskog rata jer su Hrvati kao narod strahovito bili pogođeni svim onim lošim stvarima koje nosi svaki rat. Osim toga, naša je historiografija bila predugo opterećena ideološkom premisom unutar druge Jugoslavije koje nije trpjela drugo mišljenje i drugo viđenje nego je, kao što je i svojstveno komunističkim dikaturama, čuvala i njegovala ideala pravednog društava koje je tobože stvoreno na narodim težnjama. Nakon uspostave moderne i suverene države, Republike Hrvatske, to tzv idealno društvo zasnivano na bratstvu i jedinstvu počinje otkrivati svoju mračnu stranu.. Dekonstrukcija mita o narodnoj republici svih naroda i narodnosti je nešto što mi kao povjesničari moramo izvesti do kraja, jer bez toga, bez raščlambe toga mita ni moderna i demokratska država, Hrvatska, ne može krenuti naprijed jer će uvijek biti opterećena prošlošću. Ta ista maglovita, nepotpuna prošlost će služiti onima kojima je u cilju imati narod u svađi, dok će kriomice provoditi štetnu politiku na račun vlastitog naroda za vlastiti probitak.

Ovaj zadnji dio netko bih mogao protumačiti kao politički govor, ali on u svojoj biti to nije. On je reakcija na spomenutu tematiku Drugog svjetskog rata i poraća u smislu nepotpune prošlosti. Skrivana, nepotpuna prošlost, zatiranje sjećanja na svoje mrtve je metoda kojom su komunisti održavali Jugoslaviju 45 godina na životu. Skrivali su istinu o samim počecima i temeljima te države, države ponikle na kostima neistomišljenika, na kostima ljudi koji su drugačije razmišljali, koji su nosili drugačije uniforme.

Naš prostor, prostor Dalmacije je posebno zanimljiv iz tog aspekta. Ovdje se treba posebno zahvaliti kolegici Blanki te svima onima koji su pridonijeli nastanku ove dvije knjige koje nam daju uvid u događanja i okolnosti dalmatinskog kraja u razdoblju 1944.-1962. te rasvjetljavaju mnogih nepoznanica koje su bile dosada samo poznate onima koji su na direktan ili indirektan način sudjelovali u represivnom aparatu bivše države. Inače Dalmacija je nepravedno zapostavljena u historiografskom smislu Drugog svjetskog rata i poraća te je zbog toga i ovaj rad još značajniji. Nažalost nema mnogo autora koji su se bavili problematikom komunističkih zločina nad Hrvatima na prostoru Dalmacije. Stoga su ova djela od iznimnog značaja zbog daljnjeg istraživanja ove problematike. Posebnost ovih djela leži u činjenici kako su glavna izvorišna vrela bili upravo dokumenti koje su sastavljale službe bivše države od KNOJa, OZNe do UDBe. Tu se nalaze i dosada javnosti nepoznati dokumenti tzv narodnih milicija koje po prvi puta izlaze na svijetlo dana te daju neiscrpno vrelo novim saznanjima toga doba. Uvidom u te dokumente otkriva se slika komunističkog sistema koji se volio nazivati narodnim dok je u isto vrijeme činio represalije i likvidacije nad istim tim narodom. Pod krinkom antifašizma provođene su revolucionarne boljševičke metode ranije viđene u Rusiji koje su dotakle, nažalost na negativan način, sve aspekte društva, od kulture do svih slojeva društva. Sve ono što je svojstveno komunističkim režimima vidljivo je u njihovim dokumentima koji su na neki sebi svojstven način postali i smrtna presuda idealiziranom komunističkom sistemu.

Knjiga Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNe i UDBe vrlo nam jasno daju uvid u karakter i model djelovanja komunističkog sistema. Grad Split tokom godina rata brojao je oko 40 000 stanovnika od kojih je 12 000 sudjelovalo u NOB. I kao takav grad koji je dao ogroman broj boraca nije ostao pošteđen od strane komunista. Prije samog zauzimanja grada napravljene su liste nepoćudnih ili potencijalnih narodnih neprijatelja. Tome ide u prilog i tvrdnja kako je odmah po zauzimanju grada uhićeno 300ak tzv državnih neprijatelja. Sve to bilo bi nemoguće bez prethodne pripreme vojno političkih odjeljenja partizanskih jedinica i posebnih jedinica kojima je bio zadatak likvidacija svih onih koji su smatrani narodnim neprijateljima. Vrlo brzo po zauzimanju Splita kreću likvidacije, otimačina, pljačka itd. Na prostoru tvrđave Gripe organizira se logor za zarobljene ustaše, domobrane, Nijemce, civile i ostale. Brojke koje je kolegica Matković navela u knjizi su samo brojke koje su se našle unutar dokumenata službi komunističkog sistema i kao takve ne predstavljaju konačnu brojku, koja bi u konačnici mogla biti i veća u vidu likvidacija. Tako recimo od 115 pronađenih likvidiranih osoba samo su 4 na spisku zarobljenih na prostoru tvrđave Gripe. Zanimljivo bi bilo i napomenuti kako su se likvidacije odvijale jednim dijelom stihijski u vidu možebitne osvete, ali i organizirano, sistemski, što je posebno zastrašujuće jer se time ocrtava karatkter komunističkog pokreta koji u svojoj biti po tome i nije različit od fašizma i nacizma. Prijeki sudovi su imali malo značajki s normalnim poimanjem sudova. Oni su postojali samo kako bi ispunili formu ili normu neke sudbene vlasti dok su zapravo služili samo kao potvrda sigurne likvidacije. Ovo je posebno došlo do izražaja na prostoru Imotske krajine gdje je na tzv sudovima utvrđeno kako nema dokaza protiv okrivljenika, ali zbog tobože traženja naroda okrivljenik ili okrivljenica se osuđuju na smrt.

S ovim bih završio i prepustio riječ svojim kolegicama koje su mukotrpnim i predanim radom ostvarile ova značajna djela koja struci uvelike otvaraju vrata, ali i postavljaju daljnja pitanja vezana za prešućivane i zanemarivane žrtve komunističkih zločina.

Povijest nas uči da oni koji svoje mačeve prekuju u plugove obično završe orući za one koji su sačuvali mačeve.

Predstavljanje u Zagrebu
Predstavljanje u Zagrebu

PREZENTACIJA STUDENTICE POVIJESTI MAGDALENE VUKOVIĆ I AUTORICE MR. SC. BLANKE MATKOVIĆ

SLIDE 1

Dobra večer svima,

Večeras će sa mnom izlagati polaznica treće godine studija povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu Magdalena Vuković. Magdalena je najmlađa članica naše udruge, a na ovom izdanju sudjelovala je u pripremi i prijepisu dokumenata te izradi kazala. Unatoč svojoj životnoj dobi, pokazala se kao iznimno vrijedna, savjesna i odgovorna suradnica zbog čega je naša ekipa posebno ponosna da je Magdalena pristala odvojiti svo svoje slobodno vrijeme i sudjelovati u našem radu. Ovo je Magdalenin prvi istraživački projekt, prva knjiga i ujedno prvi javni nastupi pa zato molim da je pozdravite pljeskom.

Često nas pitaju zbog čega gubimo svoje vrijeme na neke davne teme i pokušavaju nas uvjeriti da bismo se trebali okrenuti budućnosti. Tako govore oni koji ne žele da pamtimo događaje koji su obilježili našu povijest, naše sudbine, ali i utjecali na našu sadašnjost te nas doveli u situaciju u kojoj se danas nalazimo. Takvima odgovaramo ovim citatom:

SLIDE 2

„U povijesti, bez dvojbe, nema sanjarija, nego ima ljudi koji narodima podmeću sanjarije za povijest. To je najpogibeljniji nauk; narod koji ga se drži, mora zaglaviti. Prava domaća povijest daje narodu najčvršću polugu za velike čine.“

Ove rečenice ispisao je u svom djelu „Bi li k slavstvu ili ka hrvatstvu“ Otac domovine i osnivač Stranke prava Dr. Ante Starčević koji je ovom izjavom upozorio na značaj povjesnice u životu jednog naroda, ali i na opasnosti koje prijete onima koji umjesto povijesne istine bivaju izloženi lažima i manipulacijama, odnosno, kako je Starčević kazao, sanjarijama. Situacija je to u kojoj se hrvatski narod nalazi već desetljećima u kojima su se partijske dogme nametnule kao jedina „ispravna povijest“ i onemogućila bilo kakva objektivna znanstvena istraživanja.

Povijesna istina je uvijek samo jedna jedina, no veoma često su potrebna desetljeća ili stoljeća da se otkrije što ona doista jest. U tome i jest smisao revizije i povijesnog revizionizma, dakle konstantno traganje za novim znanjem kojim će se dopuniti postojeće spoznaje ili čak ih potpuno promijeniti. U protekle 72 godine hrvatski narod bio je lišen prava na istinu i na reviziju serviranih mu „istina“, a borba za istinsku slobodu istraživanja i reviziju kojima bi se raskrinkale partijske dogme i ustanovila što cjelovitija istina još je u povojima. Svi oni koji staju na stranu demokratskih sloboda i znanstvene objektivnosti bivaju izloženi prijetnjama, vrijeđanjima i pritiscima općenito s ciljem da ih se zauvijek ušutka i onemogući povijesno istraživanje ničim uvjetovano, oslobođeno od političkih i partijskih manipulacija, površnih novinarskih zamagljivanja, beskorisnih uličnih prepucavanja, ali i od „historiografskih tekstova od po službenoj dužnosti određenih i dobro plaćenih „(h)istoričara“. Upravo je takav rad i samo gola istina osnovni cilj mog rada i udruge čiji sam suosnivač. U ožujku 2008. kolega Stipo Pilić i ja osnovali smo Hrvatsku družbu povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ koja je nakladnik dvije knjige koje večeras predstavljamo i koja novim projektima i izdanjima uskoro slavi desetu godišnjicu svoga rada.

SLIDE 3

Našu udrugu nazvali smo po znamenitom hrvatskom povjesničaru Rudolfu Horvatu, autoru knjige „Hrvatska na mučilištu“ koja je objavljena 1942. i u kojoj Horvat progovara o velikosrpskoj represiji nad Hrvatima u Kraljevini Jugoslaviji. Zbog svog rada u ljeto 1945. Horvat je izveden pred komunistički Sud za zaštitu nacionalne časti koji mu je oduzeo građanska i politička prava na deset godina, a ostao je i bez profesorske mirovine koju više nikada nije primio. Njegova djela se nisu smjela slobodno koristiti. Bio je znanstvenik koji je doista žrtvovao sve za povijesnu istinu i ljubav prema svojoj Domovini. Za života je sustavno bio omalovažavan i onemogućavan u radu iako je bio jako plodan istraživač i pisac. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske povijesti i kroz popularizaciju znanosti borio se za obnovu hrvatske državnosti. Sve ono što je Horvat bio također predstavlja ono što smo mi nazivom naše udruge željeli istaknuti kao naše ciljeve.

SLIDE 4

Stoga je u članku 12. Statuta naše udruge istaknuto da je Družba zasnovana na hrvatskom domoljublju, međusobnom poštovanju, čestitošću i ljubavi prema povijesnoj Istini te da su iskrenost, požrtvovnost i odanost prema Hrvatskoj Domovini i njezinoj povjesnici dužnost svakog člana. Upravo je iz tog razloga ova knjiga napisana u spomen na Mirka Gudelja „Ćurde“ iz Zmijavaca, ujaka mog oca, koji je kao časnik Poglavnikovog tjelesnog sdruga likvidiran u Sloveniji u svibnju 1945. te sve njegove supatnike. Datum današnjeg predstavljanja također nije izabran slučajno jer upravo se danas (napomena: prva promocija knjige održana je u Imotskom 11. listopada) navršava 146. godina od okončanja Rakovičkog ustanka i ubojstva istaknutih članova Stranke prava Eugena Kvaternika, Vjekoslava Bacha i Ante Rakijaša. Svi oni izgubili su svoje živote da, kako je to govorio Ante Starčević, „ispune svoje držanstvo“. Držanstvo, odnosno dužnost, članova naše udruge uključuje istraživanje „kontroverznih” tema iz suvremene hrvatske povijest odnosno onih koje su iz političkih i ideoloških razloga dosada bile kontaminirane zahvaljujući 45-godišnjoj komunističkoj vladavini i različitim opstrukcijama ka uspostavi istinske hrvatske državnosti kojima svjedočimo u posljednjih 27 godina.

SLIDE 5

Među takvim „kontroverznim“ i „kontaminiranim“ temama je i tema dvije knjige koje večeras predstavljamo. Knjigu „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ predstavili smo u svibnju ove godine u Splitu, Sinju i Dicmu. Drugu knjigu – „Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“ – po prvi put predstavljamo javnosti.

Dokumenti predstavljeni u ove dvije zbirke dokumenata rezultat su dugogodišnjeg samostalnog istraživanja suvremene povijesti Dalmacije započetog još 2006. godine u sklopu mog samostalnog istraživačkog projekta “Hrvatska povijest 1941.-1948.”.

Svi dokumenti, koje smo objavili u prvoj knjizi na oko 630 stranica, odnose se na sigurnosnu situaciju u Splitu i srednjo-dalmatinskom području te zarobljeničke logore uspostavljene nakon 26. listopada 1944. kada je tzv. Narodnooslobodilačka vojska (NOV) zauzela grad Split. Unatoč nedostatku dokumenata, naročito kompletnijih popisa likvidiranih, dostupni dokumenti barem donekle otkrivaju razmjere komunističkih zločina počinjenih na čitavom području naše županije, dosad nepoznate podatke o logorima i zatvorima u srednjoj Dalmaciji, ali i neke slabije poznate detalje iz moderne hrvatske povijesti poput uloge njemačkih zarobljenika u poratnoj obnovi i industrijalizaciji Dalmacije.

SLIDE 6

Prilikom prethodnih predstavljanja te knjige posebno smo istaknuli jedan dokument. Riječ je o političko-obavještajnom izvješću za grad Split koje je Opunomoćstvo OZN-e za splitsko područje dostavilo OZN-i za Oblast VIII. korpusa 13. prosinca 1944. Dokument je to koji u mnogim svojim rečenicama ponajprije svjedoči o životu tzv. „malih, običnih“ ljudi u poratnom društvu u kojemu se bilo potrebno suočiti sa stvarnošću koja često nije bila onakva kakvoj su se barem neki od njih nadali. Ovaj dokument jednostavnim jezikom svjedoči o kalkulantima koji su po završetku borbi u Dalmaciji zauzeli političke i druge važne položaje, o bogatima koji se za sebe uvijek pobrinu, o onima na vrhu hranidbenog lanca i onima drugima koji su samo topovsko meso, o nepotizmu, lopovluku i financijskim malverzacijama, o oportunistima, karijeristima, podobnim uhljebima i ratnim profiterima, o miješanju politike u struku i o narodu koji se osjeća izdan i prevaren jer ga nitko ništa ne pita. U pojedinim rečenicama iz ovog dokumenta prepoznat ćemo dio vlastite stvarnosti, pa ću ih stoga sada pročitati u originalu, dakle jezikom kojim je taj dokument pisan.

„Često se od naših simpatizera i aktivista čuje: ‘Nema smisla za ništa se zalagati ni žrtvovati, danas opet na položajima sjede ljudi koji za NOP nisu ni prstom makli, bili skutonoše okupatora, a mi koji smo davali sve, o nama se ni ne vodi računa. Ima ih koji su dva dana prije oslobodjena otišli u partizane, išli na Vis, pa su danas stavili kapu i zapovjedaju, a do prekjučer su bili svakakvi…

Naročito mnogo kritike postoji u pogledu namještenja mnogih ljudi u Oblasnom NOO… Često se čuje ovako da ljudi govore: ‘Glavno ti je imati prijatelja pa se ne boj, gore je nego za vrijeme Jugoslavije i sl.’ … Mnogo se kritike čuje u pogledu mobilizacije. Narod veli da i tu vlada protekcija. Dok se bolesni šalju na front, dotle zdravi i jaki ostaju po kancelarijama.

Mnogo kritike je, naročito sa strane roditelja naših boraca, u pogledu odjeće. Ovi govore: ‘Ovdje u Splitu svak ima odijelo, kaput, vojničke cipele itd., dok naši na čukama se smrzavaju i slabo su odjeveni, trebalo bi ovima u Splitu svima skinuti kapute i poslati ih borcima neka se obuku, a ovi mogu nositi i svoja civilna odijela’.

Takodjer se mnogo govori i o tome kako Odbori već prije naprave listu lica koja treba da udju u Odbor Fronte, a da narod pri tom nema nikakve udjela u biranje, već da se ovi postavljaju odozgo.“

Svrha ovih izdvojenih dijelova iz spomenutog dokumenta nije usporediti ratove nego istaknuti nečasne radnje s kojima su se u okolnostima prividnog mira i novog političkog uređenja iznenada morali nositi svi oni koji nisu imali novac, moć i „veze“. Bili su to ljudi poput većine među nama – razočarani, prevareni i katkad izgubljeni. Ovaj dokument govori nam da čak niti narod tzv. „partizanskog“ grada Splita nije olako prihvaćao nove okolnosti. Mnogi među njima aktivno su podržavali tzv. Narodnooslobodilački pokret, no unatoč tome kritički su promišljali te su nastojali iskazati svoje nezadovoljstvo nepravdom koja ih je okruživala trudeći se u nasilnom poratnom okruženju preživjeti kao – čovjek. Ovaj dokument govori nam ponešto i o povijesnoj ostavštini koju smo naslijedili i koju, unatoč vojnoj pobjedi u Domovinskom ratu, još uvijek nismo odbacili zbog čega je naše društvo još uvijek zatrovano komunizmom, neoboljševizmom i orjunaštvom. Otac domovine Ante Starčević istaknuo je da „koga nose tuđe noge, neka se ne čudi, ako padne“. Zato je temeljna misao vodilja našeg rada ta da samo onaj kojeg uvijek nose vlastite noge, koji promišlja, uči i ne zaboravlja svoju povijest, u svim okolnostima može doista ostati – Čovjek.

SLIDE 7

Druga knjiga koju večeras predstavljamo na oko tisuću stranica donosi dokumente o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 1950-ih godina, ali i pojedine detalje o političkoj situaciji te gospodarstvu i kulturi između dva svjetska rata i tijekom Drugog svjetskog rata koji nikada ranije nisu objavljeni, a u vrijeme svog nastanka bili su označeni kao „strogo povjerljivi“ dokumenti.

Okosnicu ove zbirke dokumenata čine elaborati Narodne milicije iz 1956. i 1957. godine i to za svako selo Imotske krajine zasebno te za tri stanična područja – Imotski, Zagvozd i Cista Provo.  U prvom dijelu knjige, uz elaborate su dodani popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala Ozna, odnosno Udba, i to za svako selo pojedinačno, osim za ona naselja za koja popisi nisu nađeni ili sačuvani.

SLIDE 8

U drugom dijelu zbirke nalaze se razni popisi, veoma često bez datuma i pečata zbog čega ih je nemoguće precizno datirati i zaključiti tko ih je točno sastavljao. Ti dokumenti uključuju popise likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo. O svim ovim dokumentima opširnije će govoriti Magdalena Vuković kojoj sada dajem riječ.

SLIDE 9

Kao što je Blanka rekla, ja ću vam sada ukratko predstaviti neke dokumente ove knjige. Prvi dio knjige čine elaborati Narodne milicije pripremljeni u drugoj polovici 50-ih godina prošlog stoljeća koji se sastoje od tri dijela, a na primjeru sela Lovreća prikazat ću vam konstrukciju prema kojoj su rađeni. Prvi dio, koji započinje geografskim opisom sela, prikazuje stanje u Lovreću neposredno prije II. svjetskog rata. Opisana je demografska slika Lovreća, politička aktivnost stanovništva te gospodarska situacija sela. Tako se u elaboratu navodi da „Na području sela Lovreća živi oko 4.500 stanovnika, svi su po narodnosti hrvati, a po vjeroispovjesti katolici, dok drugih nacionalnosti i vjeroispovjesti ne postoji. U srednjo-evropske zemlje povremeno odlazi oko 80 lica koja se bave korparenjem – sitnom trgovinom. U selu postoje tri godišnje crkvene slave i to: 1.I. Nova Godina, 19.III. sv. Josip i 26.XII. sv. Stipan. Za vrijeme bivše Jugoslavije u selu su postojale dvije političke stranke i to: HSS-a i JNS-a. Političkoj HSS-a pripadalo je oko 80 % stanovnika /članovi su mogli biti samo onaj tko je imao pravo glasa/. Ostalih političkih partija nije bilo.“

SLIDE 10

Drugi dio elaborata pruža podatke o Lovreću za vrijeme rata, o sudjelovanju stanovništva u hrvatskoj vojsci ili, što je rijeđi slučaj, u NOV-i Jugoslavije, potom podatke o rukovoditeljima političkih stranaka te aktivnosti župnika i klera za vrijeme rata. U selu je u toku rata bilo ustaša 137, agenata 14, policajaca 6, žandara 3, pripadnika SS-trupa i drugih Njemačkih divizija 10, špijuna 14, domobrana 70, a njihova imena nalaze se u prilozima ovog elaborata. Nadalje se navodi da je „Iz sela u NOV u toku 1942 godine išlo 14 dobrovoljaca, a u 1944 godini mobilizirano je oko 45 osoba. Također je bio i jedan mali broj ljudi koji su pomagali NOP, ali to više povremeno. A aktivnih suradnika NOP osim porodica koji su dali borce – partizanskih obitelji nije bilo.“

I posljednji, treći dio elaborata prikazuje nam poslijeratnu situaciju u Lovreću, odnos stanovništva te župnika prema Narodnoj vlasti te uspoređuje stanje u selu prije i poslije rata, odnosno za vrijeme Prve i za vrijeme Druge Jugoslavije. Ovdje ću navesti dio iz tog elaborata koji ponajbolje ilustrira odnos režima prema narodu i svećenstvu: U Lovreću je sada župnik Vuković fra Paulin i njegovo neprijateljsko dijelovanje svakodnevno se više osijeća. Na bazi vjeroispovjesti okuplja narod oko sebe i pojedinaca podriva – ogovara narodnu vlast, partijsku organizaciju i druge društvene organizacije. Koristi njihove slabosti i time narod odvraća od istih. Komuniste naziva hereticima i preporučuje vijernicima, da ih obraćaju /tzv. apostolat/. Takovim svojim radom doneklen polučuje uspjeha, jer do sada je nekoliko članova SK klonulo pred tom duhovnom silom, pa su krstili dijecu ili obavljali druge vijerske obrede. Naročito je aktivan u okupljanju školske dijece na vjeronauk.

SLIDE 11

Uz svaki se elaborat nalaze i prilozi koji donose niz podataka o stanovništvu određenog sela. Tako primjerice uz elaborat za Lovreć u prilogu imamo među ostalim popis prijeratnih i poslijeratnih emigranata, popis ustaša, domobrana, ustaških i okupatorskih špijuna, zatim popis suđenih za krivična djela protiv naroda i države i dr.

SLIDE 12

Treba napomenuti da su u knjizi uz sve elaborate Narodne milicije slagani po selima slični dodatni popisi Ozne iz 1945. i 1946. odnosno Udbe iz 1947. godine, ali samo za ona naselja za koja su takvi popisi nađeni. Za Lovreć su pronađena 4 takva popisa: popis tzv. narodnih neprijatelja, popis političkih emigranata te dva popisa nestalih osoba iz Lovreća, jedan datiran u rujan 1945. g., a drugi u svibanj 1946. godine.

SLIDE 13

Sada prelazimo na drugi dio knjige koji se sastoji od raznih popisa Ozne i Udbe, kao što su primjerice popisi likvidiranih, nestalih, osuđenih, zatočenih, proganjanih, potom popisi tzv. narodnih neprijatelja, emigranata i mnogi drugi.

Ove ću vam dokumente predstaviti u 4 kratke skupine. U prvoj skupini nalaze se dva dokumenta vezana za selo Aržano. Aržano je mjesto u kojem se dogodila prva masovna likvidacija zarobljenih hrvatskih vojnika o čemu svjedoči dokument broj 79. On naime govori kako je 28. svibnja 1944. ubijeno više od 200 zarobljenih hrvatskih vojnika, a istom prilikom zarobljeno ih je još 130 od kojih su kasnije svi osim četvorice likvidirani. U dokumentu 80 okružni komitet KP Hrvatske biokovsko-neretvanski obavještava političkog komesara Grupe južnodalmatinskih partizanskih odreda da među narodom kruže glasine kako se na Aržanu zajedno bore partizani i četnici koji su sve zarobljene hrvatske vojnike mučili, poubijali i bacili u jame.

SLIDE 14

Slijedi skupina dokumenata s popisima tzv. narodnih neprijatelja. Takvi su narodni neprijatelji bilježeni u crne knjige, a o tome svjedoče sljedeći dokumenti. Dokument broj 81, datiran u kolovoz 1944., zapravo je dopis upućen Kotarskom NOO Imotski o dostavljanju crnih knjiga iz tri imotske općine koje je potrebno ispuniti, a koje će, kako u tom dopisu piše, „poslužiti vrlo dobro pri sastavljanju knjige narodnih neprijatelja“. Tu su i dva dokumenta pisana rukopisom nepoznatog datuma 87 i 88 od kojih prvi donosi popis kamišara biokovsko-neretvanskog područja, a drugi, koji se sastoji od više od 30 stranica, donosi popis ustaša i domobrana s imotskog područja upisanih po naseljima.

SLIDE 15

Treću skupinu čine dokumenti s popisima likvidiranih. Tako dokument 90 donosi popis likvidiranih Imoćana s njihovim osobnim podatcima, kao i podatcima o njihovoj likvidaciji što možete vidjeti na prikazanom slajdu. Dokument 113 nastao je u Kninu krajem ožujka 1947. i u njemu je ispisana smrtna presuda Imoćanima Luki Galovu, Mariji Šuto, Anti Olujiću i Ani Šuto zbog pomaganja križarskim organizacijama i sudjelovanja u istima s ciljem rušenja jugoslavenske države. Osuđeni su na kaznu smrti streljanjem. Evo dio teksta iz njihove presude: „Prilikom donošanja odluke o kazni sud je imao pred očima da su djela svih optuženih naročito teške naravi, da im je cilj bio nasilno rušenje postojećeg državnog uredjenja u FNRJ i da su optuženi svojim djelima, stvarajući i pomažući naoružane bande odnosno stupajući u iste, ometali javni poredak, stvarali teškoće u radu organa narodnih vlasti i pri organizaciji zadrugarstva, odvraćali narod od saradnje sa narodnim vlastima i vršili pljačke i druge zločine. Kako nijednom od optuženih sud nije mogao da uvaži nikakovu olakšavajuću okolnost sud je obzirom na težinu počinjenih djela i stepen krivične odgovornosti i društvene opasnosti počinioca izrekao smrtnu kaznu kao jedinu pravednu koja će omogućiti da se novo društvo zauvjek oslobodi ovakovih teških zločinaca.“

SLIDE 16

Dokument 118 nastao je u Imotskom te donosi popis likvidiranih na kotaru Imotski nakon tzv. oslobođenja do 1948. g. kada je dokument nastao. U tom popisu nalaze se i imena likvidiranih iz prethodnog dokumenta:

ŠUTO ANA žena Stjepana i majke Ljubičić Mande, rodjena 1921. godine u Runoviću, kotar Imotski. Streljana kao jatak bande od UDB-e Imotski 16. II. 1947. godine.

ŠUTO MARIJA žena Stjepana i majke Milas Mare, rodjena 8.IX.1919. godine u Podbablju, kotar Imotski, Hrvatica, domaćica. Streljana kao pomagač bande 16. II. 1947. godine.

Također, ovoj skupini pripada i dokument 129 nepoznatog datuma koji donosi kratki popis s podatcima o likvidiranim i traženim Imoćanima.

SLIDE 17

Posljednju skupinu koju ću vam predstaviti čine dokumenti koji svjedoče o progonima Imoćana. Dokumenti 115, 116 i 117 nepoznatog su datuma. Prvi od njih donosi popis 101 osuđene osobe s Imotskog područja s njihovim osobnim podatcima. Drugi dokument donosi popis Imoćana koje je uhitila Ozna i osudila na vremenske kazne, a treći donosi popis osuđenih osoba s imotskog područja koji su kazne izdržavali u logorima. Jedan od onih čije je ime pronađeno u dva ova dokumenta jest Trogrlić Ante Nikolin i majke Antičević Mare rođen 28. siječnja 1928. u Studencima koji je osuđen od Vojnog Suda i zatvoren u logoru zbog sudjelovanja u ustašama.

SLIDE 18

Slijedi dokument 121 nastao u Splitu u kolovozu 1950. g. On sadrži popis tzv. antinarodnih elemenata kotara Imotski s gotovo 1000 upisanih imena, a među njih nisu upisivani samo oni koji su izravno sudjelovali u ratu već i njihova rodbina.

SLIDE 19

Posljednja dva dokumenta 130 i 131 također su nepoznatog datuma. Prvi je popis tzv. negativnih elemenata, s osobnim podatcima navedenih osoba. Upisani su po naseljima boravka, najviše ih je iz Imotskog, ali ima ih i iz drugih naselja. Posljednji je dokument s popisom osoba uvedenih u III. kategoriju Udbe uhapšenih i osuđenih. Osobe navedene u ovom dokumentu također su razvrstane po naseljima, a uz njihova imena nalaze se i podatci o mjestu i datumu rođenja, imenu oca, razlozima njihovog uvođenja u ovu kategoriju i sl., naravno ako su takvi podatci poznati.  

Ovo su samo neki ukratko predstavljeni dokumenti ove knjige, a na vama je da njih i sve ostale detaljnije proučite kako bi uspomena na naše preminule ostala zauvijek s nama.

Toliko od mene, a sada riječ prepuštam Blanki koja će dovršiti ovo predstavljanje…

 

Dokumenti koje je Magdalena prezentirala, kao i ostali dokumenti u ovoj knjizi tek su veoma mali dio dokumenata prikupljenih za  imotsko područje iako predstavljaju značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine. Brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj Ozni i Udbi. U hrvatskoj javnosti često se može čuti mantra o „otvaranju arhiva“ ili „nedostupnosti arhiva“ i to ponajviše od onih koji u arhivima nikada nisu ni bili. Dokumenti predstavljeni u našim izdanjima dokazuju da u hrvatskim arhivima postoji obilje dokumenata za čije je pronalaženje i pregledavanje potreban dugogodišnji rad,  a u našem slučaju riječ je o potpuno volonterskom radu. Ključni dokumenti objavljeni u ove dvije knjige pronađeni su u u fondu Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju koji se čuva u Državnom arhivu u Splitu i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U razdoblju kada smo intenzivno radili na ovom gradivu, dakle od 2006. do 2011., pristup ovom gradivu bio je donekle otežan. Zato bih među onima koji su u nas vjerovali i pomogli nam posebno izdvojila profesora na splitskom Filozofskom fakultetu i bivšeg ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva dr. sc. Stjepana Ćosića te bivšu ravnateljicu Državnog arhiva u Splitu dr. sc. Natašu Bajić – Žarko. Bez njihove potpore ove dvije knjige možda nikada ne bi bile objavljene, a pristup gradivu Narodne milicije, koje je okosnica ovih knjiga, u splitskom arhivu bio bi posebno težak, naročito uzevši u obzir da mi je tadašnji arhivist, a kasnije novi ravnatelj Državnog arhiva u Splitu Vladimir Sabolić nekoliko puta istaknuo da mi on nikada ne bi dozvolio uvid u to gradivo. Zašto je tome bilo tako svjedoči jedna zaboravljena epizoda iz jeseni 1991. (slide 20-21)

SLIDE 20

SLIDE 21

SLIDE 22

Upravo ovakva iskustva kakvo je bilo moje s bivšim direktorom Muzeja narodne revolucije su jedan od razloga zbog koji se naša udruga zalaže za lustraciju starih komunističkih kadrova na svim društvenim razinama te znanstvenu reviziju koja se temelji na novim znanstvenim dokazima i kritičkom promišljanju. To je osnovni preduvjet za neophodnu katarzu čitavog hrvatskog društva, te novog hrvatskog preporoda i buđenja nacionalne svijesti koju raznorazni zlouporabitelji medijskog i drugog javnog prostora pokušavaju na sve načine ugušiti. Unatoč činjenici da su iza nas godine mukotrpnog rada, pred nama je mnogo tema koje je tek potrebno načeti i povijesna istina za koju se tek treba izboriti. Naš dosadašnji rad uglavnom smo sami financirali, no unatoč tome članovi naše udruge postigli su zapažene rezultate u istraživanju moderne hrvatske povijesti te sudjelovali u objavljivanju dvadesetak knjiga, 50-tak znanstvenih radova i većeg broja feljtona i novinskih tekstova.  Među tim radovima posebno bismo izdvojili one o zločinima 8. dalmatinskog korpusa, odnosno pripadajućih brigada, i to u Dalmaciji, Lici, Hercegovini i Sloveniji, posebno Kočevskom rogu, zatim radove o likvidacijama ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga u Zagrebu i okolici u svibnju i lipnju 1945., posljednjim borbama za Travnik i Odžak, likvidaciji Vojka Krstulovića, poslijeratnom logoru Jasenovac čije smo postojanje na temelju arhivskih dokumenata dokazali, novinske tekstove o brojnim manipulacijama i lažima Spomen područja Jasenovac te analizu suđenja Dinku Šakiću u kojoj smo dokazali da su njegova optužnica i presuda bili najobičniji politički igrokazi. Osim toga redovito reagiramo na iskrivljavanja suvremene hrvatske povijesti u Hrvatskoj i inozemstvu, naročito ona na koja tzv. hrvatska diplomacija ostaje nijema čime doprinosi narušavanju časti i ugleda hrvatskog naroda i države. U posljednje dvije godine uputili smo veći broj dopisa Ministarstvu kulture, Ministarstvu vanjskih poslova, Vladi RH, Uredu predsjednice RH, znanstvenim i kulturnim institucijama RH, udrugama i političkim strankama, a odgovor koji redovito stiže je isti – šutnja.  Na našoj web stranici također objavljujemo tekstove o Domovinskom ratu, redovito nadopunjavamo prikaz hrvatskih grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća u čitavoj bivšoj Jugoslaviji izrađen u Google Maps, a u izradi je i baza podataka sa svim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća.

SLIDE 23

Detaljniji podaci o našem radu i najnovijim znanstvenim spoznajama mogu se pročitati na našoj službenoj web stranici www.croatiarediviva.com. Naša web stranica nazvana je po poznatom historiografskom djelu baruna Pavla Rittera Vitezovića „Oživjela Hrvatska“ kojeg je hrvatski povjesničar Ferdo Šišić opisao kao znanstveni rad i patriotski istup. Ritter Vitezović također je autor spjeva „Odiljenje sigetsko“ iz 1684. u kojemu je prvi put zabilježen pozdrav „Za dom“. Nedavno smo objavili veći broj novinskih tekstova iz razdoblja od 1868. do 1939. u kojima se u različitim oblicima pojavljuje taj pozdrav. Također smo objavili novinski tekst iz 1921. o školskoj priredbi na kojoj su hrvatska djeca recitirala „za brata ginuli su uvijek Hrvati, za rod i dom spremni život dati!“ Ovaj tekst objavljen je na većem broju portala. Također smo ga proslijedili tzv. Vijeću za suočavanje s prošlošću i brojnim državnim institucijama te smo se usprotivili svima onima koji niječu spominjanje tog pozdrava prije Drugog svjetskog rata i svojim neznanjem, nemarom ili jednostavno bezobrazlukom doprinose kriminalizaciji Domovinskog rata, a  napose HOS-a. Naš je zaključak da je hrvatskom narodu nakon sedam desetljeća komunističke močvare potreban novi hrvatski preporod kojim će se oživjeti hrvatska povijesna znanosti, ali i hrvatsko društvo. No, to neće biti moguće s onima kojima mentalni čipovi ne dozvoljavaju da misle slobodno nego pristaju na psihološki zatvor kojeg im je nametnula Komunistička partija i njezini nasljednici. Ovakva zadaća koju smo na sebe preuzeli moguća je jedino s onima koji jesu za dom najspremniji.

SLIDE 24

U posljednjih deset godina rijetki su bili oni koji su našim ciljevima i zalaganju pružili bilo kakvu pomoć pa stoga većinu rezultata koje smo postigli i u koje se sami možete uvjeriti na našoj web stranici dugujemo uglavnom vlastitoj upornosti, dišpetu i ludosti. Potpora državnih institucija nije uopće postojala, iako su nam u pojedinim situacijama pomogle jedinice lokalne samouprave pri čemu posebno želimo istaknuti Općinu Dugopolje i Općinu Šestanovac. Osim već spomenutih dr. sc. Stjepana Ćosića i dr. sc. Nataše Bajić – Žarko, potrebno je spomenuti i pojedine hrvatske iseljenike u Australiji, Kanadi, SAD, Švicarskoj, Njemačkoj i Italiji te brojne pojedince u Hrvatskoj koji su svojim nesebičnim zalaganjem i donacijama omogućili tiskanje knjige o Imotskoj krajini. Nažalost, i u ovom slučaju potpora državnih institucija gotovo je u potpunosti izostala. Tako su tisak ove knjige manjim iznosima pomogli Grad Imotski i Općina Zmijavci, dok od drugih općina na imotskom području nismo dobili odgovor. Našu zamolbu ignorirali su također Grad Split i Splitsko-dalmatinska županija. Na samom kraju želimo zahvaliti na podršci g. Ivici Kukavici, gradonačelniku grada Gospića i predsjedniku Hrvatske stranke prava g. Karlu Starčeviću,  članovima Hrvatske stranke prava u Imotskom i Podbablju, posebno g. Ranku Topiću, g. Nediljku Škevi, g. Marku Jonjiću i g. Ivanu Lozi, zatim članovima podružnice HSP-a u Podstrani, posebno Gordani Božiković i Hrvoju Jurčeviću, podružnicama HSP-a u Kaštelima i Dugopolju, posebno Anti Komljenu, Juri Soldiću i Ivici Radoševiću, predsjedniku HSP-a Splitsko-dalmatinske županije Ivici Vladavi, tajniku HSP-a Splitsko-dalmatinske županije Grgi Jelaviću-Mitroviću, tajniku zagrebačke podružnice HSP-a Alenu Bašiću, Braniteljskom radiju RH koji je izravno prenosio promociju u Zagrebu te svima ostalima koje ovdje nismo poimenično naveli.

Ante Starčević je istaknuo da „uspjeh stoji najviše od volje naroda“ jer „bez čitanja, bez razmišljanja, bez pamćenja ne može biti znanja ni napretka“. Stoga će sav naš trud biti uzaludan ne budete li vi, koji ste večeras odvojili svoje vrijeme da prisustvujete ovoj promociji, čitali, razmišljali, pamtili i prenosili ovo znanje budućim generacijama s konačnim ciljem uspostave istinske hrvatske samostalnosti i državnosti. U ime Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ Magdalena i ja zahvaljujemo vam se na pažnji.


Vezani tekstovi:

Intervju s Blankom Matković na portalu Imotske novine, 2. dio

Intervju s Blankom Matković na portalu Imotske novine, 1. dio

Gostovanje Blanke Matković u emisiji “Duh ratnika”, Braniteljski radio

Imotska krajina u Drugom svjetskom ratu i poraću, Hrvatski tjednik

Intervju sa dr. sc. Zlatkom Begonjom

Predstavljanja knjige o Imotskoj krajini u Zagrebu, Kaštelima i Dugopolju

Predstavljanje knjige o Imotskoj krajini u Kaštelima

Predstavljanje knjige o Imotskoj krajini u Zagrebu

Predstavljanje knjige o Imotskoj krajini u Podstrani

Predstavljanje knjige o Imotskoj krajini u Imotskom

 

ODRŽANO PREDSTAVLJANJE KNJIGE “IMOTSKA KRAJINA U DOKUMENTIMA OZNE, UDBE I NARODNE MILICIJE” U IMOTSKOM

Sinoć je u kino dvorani u Imotskom održano prvo predstavljanje našeg najnovijeg izdanja “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” autorice Blanke Matković. Ovaj događaj privukao je veliku pažnju stanovnike Imotske krajine, a mnogi su doputovali i iz drugih dijelova Dalmacije te Zagreba.

Knjigu su predstavili sveučilišni profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru dr. sc. Zlatko Begonja, profesor povijest u imotskoj gimnaziji Dragutin Koštro, studentica povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu i suradnica na izdanju Magdalena Vuković te priređivačice ove zbirke dokumenata mr. sc. Blanka Matković.

U organizaciji ove promocije aktivno su sudjelovali članovi Hrvatske stranke prava Splitsko-dalmatinske županije, naročito HSP Imotski, kojima se ovim putem zahvaljujemo. Zbog neodgodivih obveza promociji nije mogao nazočiti saborski zastupnik general Željko Glasnović čiju je poruku nazočnima pročitala voditeljica programa Žana Topić:

“Hrvatska danas likuje nad čovjekom koji se probudi svako jutro s ponovljenim napadom amnezije. U tom kulturnom mraku Blanka Matković je najsvjetlija točka, ona je glogov kolac za današnje agitpropovce i kriptokomuniste koji još drže Hrvatski narod u povijesnom mraku. Danas žrtve komunističkog terora ne samo da se prešućuju nego se kriminaliziraju. Ministarstvo kulture velikodušno pomaže falsifikatorima naše povijesti i tako surađuje s velikosrpskim imperijalistima i jugo nacionalistima. Srbija do dan danas ne poštuje niti jedan međunarodni dogovor o povratu arhive iz Beograda.

Nije dovoljno kupiti Blankinu knjigu, moramo shvatit da smo svi sudionici u odlučnom boju za povijesnu istinu. Komunistički sustav ubijao je temeljne, etičke i moralne norme na prostorima gdje je vladao. Dostojevski je usporedio ljudsku dušu s Arenom u kojoj se vodi vječna borba između Boga i sotone za prevlast. Sotona je slatkorječiv ali najveća mana mu je ta da ne može izgovoriti istinu. Istina se ne nalazi samo u knjizi Blanke Matković nego i na stranicama njezine udruge CROATIA REDIVIVA. Suprotstavite se daljnjoj falsifikaciji našoj povijesti. Ja vas pozdravljam s hrvatskim pozdravima Bog i Hrvati, ZDS i svi uz Krista protiv komunista.

 S poštovanjem,

 ŽELJKO GLASNOVIĆ”

Zahvaljujemo svima koji su sinoć nazočili ovoj promociji te se veselimo večerašnjoj promociji u Podstrani te onoj u Zagrebu 17. listopada uz napomenu da će vjerojatno biti organizirana i promocija u Kaštelima o čemu ćemo pravovremeno obavijestiti javnost.

ANTE STARČEVIĆ: NAPUTAK ZA PRISTAŠE STRANKE PRAVA (1871.)

Na današnji dan prije 194 godine rodio se Otac domovine dr. Ante Starčević o čijem životu i radu možete pogledati kratki film ili pročitati knjižicu koju su povodom 121. godišnjice njegove smrti u veljači ove godine pripremili članovi naše udruge.

Ante Starčević nikada nije napisao stranački program, ali je svom narodu ostavio nešto daleko vrijednije – nauk za život – kojeg je sastavio 4. listopada 1870. Tih 30 točaka objavljeno je pod naslovom “Naputak za pristaše Stranke prava” u tjedniku “Hervatska” br. 27., str. 4, god. 1871. i u knjižici “Naputak za pristaše” koja je 1900. objavljena u Zagrebu. Nastavi čitati ANTE STARČEVIĆ: NAPUTAK ZA PRISTAŠE STRANKE PRAVA (1871.)

YOUTUBE KANAL HDP “DR. RUDOLF HORVAT”

Od danas je dostupan YouTube kanal naše udruge. Prvi postavljeni video zapis je kratki film koji smo pod naslovom “Starčevićev život u 5 minuta” objavili krajem veljače, a u čijoj pripremi su sudjelovali redatelj Vanja Vinković i njegov suradnik Karlo Marković. Podsjećamo da smo tom prilikom objavili i knjižicu o Anti Starčeviću koja je dostupna na ovoj poveznici.

 

PREDSTAVLJANJE KNJIGE “SPLIT I SREDNJA DALMACIJA U DOKUMENTIMA OZNE I UDBE (1944.-1962.)”

(Objavio portal Dragovoljac)

U organizaciji Kulturnog društva Trilj i Hrvatske družbe povjesničara ‘Dr. Rudolf Horvat’, u Splitu (3.5.), Sinju (4.5.) i Dicmu (5.5.) predstavljena je knjiga ‘Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNE i UDBE (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije’, autorice mr. sc. Blanke Matković.

Riječ je o knjizi koja donosi stotinjak dokumenata iz Državnog arhiva u Splitu i Hrvatskog državnog arhiva, od kojih se veći dio po prvi put objavljuje, a koji svjedoče o komunističkoj represiji i zločinima u Splitu i srednjodalmatinskom prostoru, posebice na području od Imotskog do Muća te od Sinja do Dicma i Dugopolja.

Don Josip Dukić, Blanka Matković i Ivan Kozlica na promociji u Splitu
Don Josip Dukić, Blanka Matković i Ivan Kozlica na promociji u Splitu

Uz Blanku Matković, knjigu su predstavili mr. sc. Ivan Kozlica i urednik izdanja dr. sc. don Josip Dukić. Don Josip Dukić istaknuo je kako je najveća vrijednost knjige u dokumentima nastalim od 1944. do 1962. godine, koje je autorica uspjela pronaći u raznim arhivima, a koje opisuju sve što se događalo poslije Drugog svjetskog rata. Ivan Kozlica je dodao kako je u nedostatku drugih vrsta lustracija, svaka ovakva knjiga svojevrsna lustracija.

Ovim putem zahvaljujemo svima koji su nazočili ovim promocijama te na bilo koji način podržali rad na ovoj knjizi. Knjigu također možete kupiti preko Hrvatskog tjednika, a zaradom nastojimo pokriti troškove tiska i organizacije promocija.

Promocija knjige u Sinju, Photo: Ferata.hr
Promocija knjige u Sinju, Photo: Ferata.hr

Većina medija, podržana od strane lokalnog HDZ-a, pa tako i HDZ-ovih udruga, uspješno su opstruirali sve naše pokušaje rušenja medijske blokade, a jedini medij koji je popratio ovu promociju bio je sinjski HIT Radio i portal Ferata na čemu im se posebno zahvaljujemo. G. Kozlica je s pravom istaknuo da je ovakva knjiga oblik lustracije, a ponašanje medija te spomenute partije HDZ i njezinih krakova najbolji je pokazatelj odakle lustracija treba početi. Od njih samih! Nastavi čitati PREDSTAVLJANJE KNJIGE “SPLIT I SREDNJA DALMACIJA U DOKUMENTIMA OZNE I UDBE (1944.-1962.)”

ALIJA ŠILJAK: MI ĆEMO POBIJEDITI JER – MI SMO SPREMNI!

(Objavio portal Dragovoljac)

Pripremila: Blanka Matković

Ako bismo danas postavili pitanje „Tko je bio Alija Šiljak?“, većina Hrvata, posebno onih mlađe dobi, vjerojatno ne bi znala odgovor na ovo pitanje. Kad bismo napomenuli da je riječ o osobi čije se ime neminovno povezuje s Domovinskim ratom, za mnoge bi jedini Alija kojeg bi se sjećali bio Alija Izetbegović. No, s osobnim imenim svaka sličnost između dvojice prestaje. „Zapamtite, ovo nije naš rat. Neka ga vode oni koji žele da ga vode. Mi ne želimo taj rat. Pomozite nam, dakle, zajedno s nama učinite sve da sačuvamo mirnu Bosnu.“, komentirao je 10. lipnja 1991. Alija Izetbegović oružanu agresiju Jugoslavenske armije i četničke paravojske na hrvatski narod.

Nastavi čitati ALIJA ŠILJAK: MI ĆEMO POBIJEDITI JER – MI SMO SPREMNI!

PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U BERNU (11.3.2017.)

(Objavili portali Garevac i Posavina)

Dana 11. ožujka o. g. u Hrvatskom katoličkom centru u Bernu održano je predavanje mr. sc. Blanke Matković kojemu je nazočio i predsjednik Nadzornog odbora naše udruge Drago Štokić. Narednog dana, 12. ožujka, održana su kraća izlaganja nakon mise u Bernu i Thunu s napomenom da je izlaganje u Langenthalu moralo biti otkazano zbog Blankine bolesti.

Koristimo ovu priliku još jednom zahvaliti  fra Gojku Zovku i g. Frani Vugdeliji koji su organizirali ova predavanja i pomogli rad naše udruge.  Također pozivamo sve one koji su nakon predavanja u Bernu i mise u Bernu i Thunu razgovarali s Blankom i zanimali se za rad naše udruge te ponudili suradnju i pomoć da nam se jave emailom na adresu udruge info@croatiarediviva.com ili Blankinu adresu B.Matkovic@warwick.ac.uk na čemu im unaprijed zahvaljujemo.

Osim na našoj web stranici, duže predavanje iz Berna možete pogledati u pdf formatu zajedno s prezentacijom u PowerPointu. Sažetak predavanja dostupan je ovdje te na portalima Garevac i Posavina. Članak o Blankinom i Draginom gostovanju u Bernu objavio je portal Moja domovina čiji je tekst prenio portal Dragovoljac. Nastavi čitati PREDAVANJE BLANKE MATKOVIĆ U BERNU (11.3.2017.)

ANTE STARČEVIĆ: ČIST POSAO NE BOJI SE SVJETLOSTI!

Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!

Silvije Strahimir Kranjčević

Grob Ante Starčevića u Šestinama
Grob Ante Starčevića u Šestinama

Sutra, 28. veljače, navršava se 121 godina od smrti dr. Ante Starčevića. Već za života nazivan je Ocem domovine i za mnoge među nama ostao je to do danas. Ante Starčević živio je u stoljeću koje je hrvatskom narodu podarilo nevjerojatan broj velikana u različitim područjima društvenog života koji su znatno pridonijeli kulturnom i političkom napretku našeg naroda. Stoljeće je to koje je ustvari završilo tek 1914. kada započinje Prvi svjetski rat, ujedno i završna etapa propasti Austro-Ugarske. Događaj je to koji je hrvatski narod uveo u mračno 20. stoljeće obilježeno velikosrpskom hegemonijom, komunističkim totalitarizmom i masovnim stradanjima. Nagovještaj onoga što će uslijediti dao je već 1907. u svom pismu Franu Galoviću znameniti hrvatski pjesnik i novelist Antun Gustav Matoš razočarano rekavši:

„…Mi rapidno padamo u svakom pogledu, političkom, materijalnom i kulturnom, pa bi se gotovo matematičkom točnošću dalo dokazati, da smo intelektualno i literarno prije 20 god. mnogo bolje stajali no danas. Naš narod je na ivici propasti i mi možemo još doživjeti, kako će ga vlastiti sinovi gurnuti u nedodjiju. I to sve samo zato, jer je Hrvat najveća hulja, najveći poltron i najveći rob u Europi, stideći se svoga imena i nemajući narodnog obraza i narodnog ponosa. Biti književnik, biti branilac takvog kukavnog naroda je mučno, gorko i Vi ste to već u svom početku iskusili. (…) Za taj užasni zanat treba neobično energije, a energije u siromašnim našim prilikama nema bez ideala. Taj ideal je politička i kulturna emancipacija Hrvatske i Vama služi na čast, što ste pristali uz jedina načela, koja pod današnjim prilikama može i smije akceptirati jedan pošten mlad Hrvat. Ostanite na velikom putu Starčevića, Kumičića i Kovačića! Ako i ne dospijemo do cilja, umrijet ćemo sa zadovoljstvom, da ne bijasmo kukavice, slavosrbi.“

Pad o kojemu je govorio Matoš – politički, materijalni i kulturni – ubrzan je nakon završetka Drugog svjetskog rata i nastavljen do danas. S Prvim svjetskim ratom nestalo je i izvorno pravaštvo. Nestala je dvostruka sjena – Beč i Pešta, no došlo je i do drastičnih političkih preokreta i demografskih promjena. Pravaštvo se pokušalo prilagoditi borbi protiv nove sjene, one beogradske, no borba, iako načelno slična, više nije bila ista. Godinu 1918. dočekali smo u uređenoj državi. Imali smo uhodane institucije i zakone, a ljudi su držali do riječi i morala. Propustili smo priliku da postanemo nezavisni i umjesto toga, odvojivši se od Zapada, postali smo plijen Istoka čime je poremećen prirodan tijek događaja te pomaknuta starovjekovna granica između Istoka i Zapada na Drini. Hrvatski narod istrgnut je iz svog prirodnog tisućgodišnjeg okruženja i gurnut na Balkan gdje se susreo s mentalitetom koji nam je isprva bio stran, no kasnije je uzeo maha. Mentalitet je to nereda, bezakonja i „javašluka“. U jugoslavenskoj državi hrvatski narod suočio se s progonima, šikaniranjem, raseljavanjem i brojnim drugim problemima koje su ostavile dubokog traga. Među njima je bio i znatan porast nepismenosti kojeg primjećujemo u arhivskom gradivu kojeg koristimo u radu na temama iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća. Posljednjih nekoliko generacija Hrvata nisu sudjelovale u realnoj politici ni u upravi, a oni posljednji koji u tome jesu imali iskustvo uglavnom su poubijani. Svakodnevno trpimo strahovite posljedice onoga što je prije 110 godina detektirao Matoš.

Upravo je iz svih ovih razloga potrebno podsjećati hrvatski narod na Starčevićev nauk. Činjenica da nas je Starčević učio životu i životnim vrijednostima ključna je za razumijevanje fleksibilnosti pravaštva u odnosu na vrijeme i prostor u kojemu se sad nalazimo. Iako se suočavamo s drugačijim izazovima u drugačijim okolnostima, ono što je pisao Ante Starčević podjednako je aktualno i danas. U stanje u kakvome se nalazimo doveli su nas oportunisti – Slavoserbi i mađarolci, oni koji su podložni svemu i okreću se kako im u određenom trenutku odgovara.

Stoga sutrašnji dan nećemo obilježiti samo ovim kratkim uvodnikom. U posljednjih nekoliko tjedana članovi naše udruge mukotrpno su radili na pripremi knjižice o životu i djelu Oca domovine, a tekstovi su popraćeni citatima, govorima, poezijom i slikarstvom iz tog razdoblja. Cilj ove knjižice (pdf) je istaknuti sve ono pozitivno što baštinimo iz tog vremena, sve ono što doista jesmo i sve ono čemu doista pripadamo. Knjižica je popraćena i petominutnim filmom u kojemu je korišten audio zapis kojeg su snimili Blanka Matković i Stipo Pilić u Spomen-domu dr. Ante Starčevića u Žitniku 4. srpnja 2008. te brojne fotografije. Ovom prilikom još jednom zahvaljujemo redatelju Vanji Vinkoviću i njegovom suradniku Karlu Markoviću koji su nesebično pomogli pripremu ovog kratkog filma.

U naš rad o Starčeviću uloženo je puno ljubavi i truda pa se nadamo da ćete našu knjižicu pročitati, ponešto naučiti i upamtiti te je proslijediti poznanicima i prijateljima jer Matoš je bio u pravu: za ovakav zanat potrebno je neobično mnogo energije koje u našim prilikama nema bez ideala, a ako i ne dospijemo do cilja, umrijet ćemo sa zadovoljstvom da ne bijasmo kukavice.

POVODOM 86. OBLJETNICE SMRTI MILANA PL. ŠUFFLAYA

MILAN pl. ŠUFFLAY – „plemeniti“ koji je oplemenio sebe kroz rad u povijesti i za povijest, zemlju Hrvatsku i Hrvate

Piše: Stipo Pilić, prof. povijesti

Kada je u ožujku 1933. u glasilu Naša gruda Vlado Singer pisao nekrolog Milanu Šufflayu povodom njegove 2. godišnjice smrti napisao je:

„Već nas je tada hvatao strah, da će i on proći kao što prođoše mnogi naši hrvatski velikani. Dan, mjesec, godinu, dvije se o njima govori, a onda postaju plijenom nemilosne zaboravi, žrtvom naše specifično hrvatske – zaista čudne, i nažalost previše uvriježene – ravnodušnosti prema našim pravim velikanima – velikanima duha.

Kako se u tom razlikujemo od ostalih naroda, čije biblioteke vrve od biografija brojnih života mnogih jakih ličnosti iz najbliže prošlosti. Mi sami ne znamo dovoljno procijeniti, koliko tom svojom praktičnom ravnodušnošću, svojom šutnjom o domaćim ličnostima, gubimo na uzorima, na poticaju i na općem podizanju duhovnog i duševnog niveaua u hrvatske inteligencije i u našega naroda.

Svaki pokušaj, da se u jednom kraćem osvrtu dade ma i najmršaviji prikaz ove ličnosti, čije je ime u znanstvenom svijetu poznato daleko izvan Hrvatske, mora se izjaloviti. A nije danas za to ni vrijeme. Tek zato da oživimo uspomenu na ovog našeg velikana i da se vidi da hrvatska mladost znade cijeniti velikane naše znanosti prikazat ćemo u kratkim crtama njegov rad i to ponajviše zato, jer je njegovo djelovanje vrlo malo poznato širim narodnim slojevima“ (Naša gruda, Zagreb, dne 1. ožujka 1933., god. I., br. 1., str. 3.).

Milan Šufflay
Milan Šufflay

Malo se toga u međuvremenu do danas u odnosu na Milana Šufflaya promijenilo.  Višedesetljetna šutnja gotovo je potpuno pod smeće svakakvih povijesnih djela, nedjela i neistina prekrila i sakrila tu pravu „enciklopediju znanja“, kakvih danas skoro da nema. A radi se o hrvatskom znanstveniku, istraživaču hrvatske i albanske povijesti i povijesti cijeloga Balkanskog poluotoka i naroda smještenih na njemu. Istodobno je riječ o političaru-pravašu,  koji je znao „sanjati“, ali i biti čvrsto na „javi“ te vidjeti važnost, značenje i snagu Stjepana Radića, ukazujući stalno na njegove ne samo pravaške korijene, nego i pravaško djelovanje kroz njegovu seljačku politiku. Kao povjesničar koji zna „sanjati“, Šufflay je i pisac koji zna snove i maštu pretočiti na papir do literarnog savršenstva, pretvarajući se od povjesničara u književnika. Njegov književni dar osobito se ističe u esejima koji su istovremeno i znanstveni i literarni i publicistički. U publicistici i novinarstvu on je stalno u tijeku, prati sav inozemni tisak, ali i sam piše na politička, društvena i gospodarska zbivanja i promjene koje se događaju. On je prije više od sto godina bio u potpunosti multidisciplinaran i svestran, a to je ono što se i danas traži od suvremenih povjesničara. Iz svega njegova rada proizlazi posebna filozofija, koja nije nikada zatvorena i ograničena, nego je dinamična i promjenjiva kako to nalaže vrijeme i promjene koje dolaze s njime. Puno je onih koji se takvima predstavljaju, ali nije mi poznat ni jedan koji se može mjeriti sa Šufflayom poslije njegove smrti. Bio je intelektualac par excelance, ali ta se njegova uzornost još ne prepoznaje u hrvatskim povijesnim i intelektualnim krugovima.

Iako se poslije nastanka suvremene hrvatske države Republike Hrvatske znatno povećao broj i količina radova o njemu, Šufflay je i danas nedovoljno poznat i hrvatskim povjesničarima, a da ne govorimo o intelektualcima. Uz to često ga se i dalje promatra kroz naočale „pravaštva“ i „frankovštine“ u negativnom smislu i podrugljivo. Šufflay to ni jednim svojim radom ne zaslužuje. Pisati o čovjeku tako širokih i velikih obzora, svestranih pogleda, ogromne erudicije, poliglotu i istovremeno običnoj i pristupačnoj osobi svakom hrvatskom čovjeku nije lako. To je tim teže što njegov opus i rad nije još u potpunosti obrađen i odrađen, a za nešto takvo bio bi potreban jedan ozbiljan timski projekt. Ipak, obljetnica i način njegova stradanja ne daju mogućnost uzmicanju i nastavak šutnje. Sjetiti se tog hrvatskog velikana barem jednom godišnje čast je i obveza. Vjerujem da ovaj relativno kratki članak može biti uvod u nešto takvo i to i jeste njegova nakana.

Nastavi čitati POVODOM 86. OBLJETNICE SMRTI MILANA PL. ŠUFFLAYA

MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ (INTERVJU): SVOJU POVIJEST PISAT ĆEMO MI

Ekskluzivno objavio Hrvatski tjednik 12. siječnja 2017. (pdf)

Reagiranje na intervju objavljeno u Hrvatskom tjedniku 26. siječnja 2017. (pdf)

(Prenio MaxPortal, Dragovoljac, Croative, HU Benedikt, HKV)

Fotografije koje objavljujemo su snimljene tijekom terenskih istraživanja Blanke Matković i Stipe Pilića između 2007. i 2010. u Hrvatskoj i Sloveniji. Nikada ranije nisu objavljivane i dio su privatnog foto albuma naše udruge. Sve fotografije nastale su slučajno i spontano jer poziranje nam nije jača strana, posebno ne na masovnim grobištima i stratištima. Ovim putem zahvaljujemo svim onim rijetkim pojedincima koji su svih ovih godina na različite načine podržavali naš rad i vjerovali u zajednički cilj, ali i svima onima koji nam se ovih dana javljaju. Naš dan će doći!

Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.
Blanka Matković i hrvatski istraživač iz Slovenije Dragutin Šafarić pred ulaskom u rudnik Barbarin rov u ljeto 2008.

Prošlo je osam godina od smrti Dinka Šakića, zapovjednika logora ili sabirnoga centra Jasenovac iz doba NDH. Sada ste se zajedno s kolegama pojavili radom na temu presude Dinku Šakiću i dokazujete da je osuđen bez ikakvoga krunskoga dokaza za potrebe politike, a ne zakona i pravde. Jeste li svih osam godina istraživali okolnosti suđenja i presude Dinku Šakiću i zašto ste se posvetili slučaju, ipak, samo jednoga čovjeka?

Istraživanjem Jasenovca sam se počela baviti prije gotovo 11 godina. Dinka Šakića sam upoznala u proljeće 2006. zbog istraživanja na jednom drugom istraživačkom projektu i on je tom prilikom izrazio želju da ga ponovo posjetim jer je primjetio da me zanimaju i neke druge teme koje se nisu ticale tog projekta. U to vrijeme boravio je u zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a kasnije je prebačen u zatvor poluotvorenog tipa u selu Bitoševje nedaleko Lepoglave. Nastavila sam ga posjećivati sve do 2008. kada mu se zdravstveno stanje pogoršalo i u ljeto te godine je umro. U tom razdoblju nastojala sam ga posjećivati što redovitije jer je bilo mnogo tema o kojima smo htjeli razgovarati, no između posjeta također smo se dopisivali pa mi je o mnogim stvarima tada slao i neke dodatne podatke i dokumente. Među njima su bili i sudski spisi s njegova suđenja, dakle optužnica, presuda i izjave svjedoka koje smo koristili u feljtonu objavljenom u Hrvatskom tjedniku.

U toj početnoj fazi mojih istraživanja bila sam sama, nezaposlena i bez potrebnih sredstava da odradim nekakvo značajnije istraživanje. Pomagao mi je jedino moj otac koji je zajedno sa mnom odrađivao terenski rad. Najviše vremena proveli smo u selima imotske i vrgorske krajine skupljajući podatke o raznim događajima iz Drugog svjetskog rata, ali i provjeravajući podatke o onima koji su navodno stradali u Jasenovcu. Potkraj 2007. u radu mi se pridružio kolega Stipo Pilić i u ožujku 2008. zajedno smo osnovali našu udrugu koja smo nazvali Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat. Time smo htjeli odati počast znamenitom hrvatskom povjesničaru Rudolfu Horvatu koji je početkom 20. stoljeća zbog svojih političkih stavova ostao bez posla. U to vrijeme Horvat se protivio politici bana Khuena Hedervaryja, a zatim i onoj hrvatsko-srpske koalicije te je drugovao sa Stjepanom Radićem s kojim je osnovao Hrvatsku pučku seljačku stranku. Svoja istraživanja financirao je sam, a nakon uspostave Kraljevine SHS umirovljen je zbog kritike jugoslavenskog grba. Nakon atentata na Stjepana Radića kod Horvata jača uvjerenje o potrebi stvaranja nezavisne hrvatske države. Po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske Horvat se reaktivira kao povjesničar i profesor te predaje na Domobranskoj akademiji i Zastavničkoj školi. 1942. imenovan je za saborskog zastupnika, a 1944. postao je redovnim profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. 1942. Horvat je objavio poznatu knjigu „Hrvatska na mučilištu“ u kojoj se osvrće na političku situaciju u Hrvatskoj u prvoj Jugoslaviji. Zbog svog rada u ljeto 1945. je izveden pred komunistički Sud za zaštitu nacionalne časti koji mu je oduzeo građanska i politička prava na deset godina, a ostao je i bez profesorske mirovine koju više nikada nije primio. Njegova djela se nisu smjela slobodno koristiti. Horvat je bio znanstvenik koji je doista žrtvovao sve za povijesnu istinu i ljubav prema svojoj Domovini. Za života je sustavno bio omalovažavan i onemogućavan u radu iako je bio jako plodan istraživač i pisac. Priredio je više serija izvornih dokumenata iz hrvatske povijesti i kroz popularizaciju znanosti borio se za obnovu hrvatske državnosti. Sve ono što je Horvat bio također predstavlja ono što smo mi nazivom naše udruge željeli istaknuti kao naše ciljeve. Nastavi čitati MR. SC. BLANKA MATKOVIĆ (INTERVJU): SVOJU POVIJEST PISAT ĆEMO MI