Arhiva oznaka: samostalno istraživanje

PREDSTAVLJAMO KOAUTORE NOVOG IZDANJA (2): BLANKA MATKOVIĆ

Krajem ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” objavljuje novo izdanje na oko tisuću stranica pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” priređivača Blanke Matković i Ranka Topića. Predstavljanja ove knjige održat će se prema prethodno objavljenom rasporedu.

Mr. sc. Blanka Matković  polaznica je četvrte godine doktorskog studija političkih znanosti i međunarodnih studija na University of Warwick, Velika Britanija, gdje je prethodno završila poslijediplomski studij iz povijesti (MPhil stupanj) obranivši disertaciju pod naslovom Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens at the End and After the Second World War (1944 1945), koja je objavljena u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Press pod naslovom Croatia and Slovenia at the End and After the Second World War (1944 1945): Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime. Tema njezine doktorske disertacije je uloga hrvatskih branitelja u poslijeratnoj Hrvatskoj i njihova reintegracija u civilno društvo s fokusom na branitelje s područja istočne Slavonije, zapadne Slavonije i sjeverne Dalmacije. Također je završila program Conflict transformation and social justice na Queen’s University of Belfast, te jednogodišnji program Counselling skills na University of Warwick. U Hrvatskoj je prethodno diplomirala povijest i novinarstvo te magistrirala međunarodne odnose i nacionalnu sigurnost.

Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.
Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.

Na raznim istraživačkim projektima u Hrvatskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu sustavno radi već 14 godina, a istraživala je u svim arhivima u Republici Hrvatskoj, većini arhiva u Republici Sloveniji, Nacionalnom arhivu u Londonu te u pojedinim muzejima u Hrvatskoj i Sloveniji.  Od 2008. do 2011., zajedno s članom udruge Stipom Pilićem, profesorom povijesti, radila je na istraživačkom projektu o ratnim zločinima počinjenim nad hrvatskim građanima u posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata i u prvom poslijeratnom razdoblju, koji je za potrebe Državnog odvjetništva RH organizirao Hrvatski državni arhiv (HDA). Rezultati tih istraživanja objedinjeni su u 11 veoma opširnih elaborata, bazi podataka u Accessu, te zasebnim izvješćima za Ministarstvo kulture, PU Zagrebačku i DORH. O zločinima počinjenima na Kočevskom rogu svjedočila je na Županijskom sudu u Zagrebu u istražnom postupku protiv optuženog Sime Dubajića.

Blanka Matković na predavanju u Oakvilleu, Kanada (ožujak 2018.)

Autorica je i koautorica većeg broja znanstvenih radova i knjiga iz hrvatske povijesti Drugog svjetskog rata i poraća, s posebnim osvrtom na komunističke zločine počinjene nad Hrvatima između 1941. i 1948. godine. S temama iz novije hrvatske povijesti sudjelovala je na znanstvenim konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu, a izlagala je i hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj i Kanadi. Suosnivačica je Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u kojoj trenutno obnaša dužnost predsjednice.

Također je veoma aktivna u studentskom i akademskom životu na University of Warwick i Warwick Students Union. Trenutno obnaša dužnost glavne urednice dva Warwickova bloga – PhD Life i The Study Blog, a velika je obožavateljica Warwickovog službenog campus mačka Rolfa o kojemu redovito objavljuje na Twitteru.

PREDSTAVLJAMO KOAUTORE NOVOG IZDANJA (1): RANKO TOPIĆ

Krajem ožujka Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” objavljuje novo izdanje na oko tisuću stranica pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” priređivača Blanke Matković i Ranka Topića. Predstavljanja ove knjige održat će se prema prethodno objavljenom rasporedu.

Ranko Topić je rođen 1972. u Imotskom gdje je 1990. završio četverogodišnju srednju školu, smjer strojarski tehničar. U jesen 1991. se priključio obrani Hrvatske kao pripadnik 9. bojne “Rafael Vitez Boban” Hrvatskih oružanih snaga (HOS). Invalid je Domovinskog rata nakon stradavanja na južnom bojištu 1992. godine. Upisao je Pravni fakultet u Splitu koji uslijed spleta životnih okolnosti nije završio. Kao županijski vijećnik Splitsko-dalmatinske županije i gradski vijećnik Grada Imotskog trudio se doprinijeti poboljšanju kvalitete života stanovnika Imotske krajine. Organizirao je brojne humanitarne akcije pomažući siromašnima i potrebitima.

Intenzivno se počeo baviti povijesnim istraživanjima Drugog svjetskog rata i poraća prije tri godine kao član HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Sudjelovao je u organizaciji predstavljanja dviju zbirki dokumenata (Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni i Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1942.-1965.), Likvidacije i progoni) koja su 2017. i 2018. održana diljem Hrvatske. Koautor je knjige Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.).

Također je predsjednik imotskog ogranka Dragovoljačko-braniteljske udruge “Stina pradidova”  koja se bavi promicanjem temeljnih vrijednosti Domovinskog rata, zaštitom prava dragovoljaca – branitelja, kao i njihovih obitelji, zaštitom okoliša i prirode, te promicanjem održivog razvoja RH, organiziranjem i priređivanjem koncerata, izložbi i drugih oblika djelovanja i okupljanja hrvatskih državljana s ciljem obogaćivanja i unapređenja kulturno umjetničkog i zabavnog života, te njegovanjem povijesnih i tradicionalnih vrijednosti iz područja kulture i hrvatske povijesti.

RASPORED PROMOCIJA KNJIGE “ZLOČINI JUGOSLAVENSKE ARMIJE I KOMUNISTIČKA REPRESIJA U LICI I GRADU GOSPIĆU 1945. GODINE: DOKUMENTI, SVJEDOČANSTVA I GROBIŠTA (1944.-1998.)” PRIREĐIVAČA BLANKE MATKOVIĆ I RANKA TOPIĆA

Krajem ožujka iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“. Riječ je o zbirci arhivskih dokumenata pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koja na oko tisuću stranica donosi mnoštvo dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju hrvatskog stanovništva na području čitave Ličko-senjske županije te djelomično Gorskog Kotara u posljednjim tjednima i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dokumenti su prikupljeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Gospiću i Državnom arhivu u Karlovcu, a priređivači zbirke su mr.sc. Blanka Matković, predsjednica udruge i doktorandica na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, te Ranko Topić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik 9. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ i hrvatski ratni vojni invalid.

Knjiga će biti predstavljena između 26.3. i 17.4.2019. na 21 promociji diljem Hrvatske, uključujući 8 promocija na području Ličko-senjske županije. U prvom tjednu promocija, predstavljanja knjige će se održati prema sljedećem rasporedu:

26.3. GOSPIĆ, Kino “Korzo”, 19 h

27.3. UDBINA, Crkva hrvatskih mučenika, 18.30 h (nakon mise)

28.3. LOVINAC, Kulturno-informativni centar Lovinac, 17 h

28.3. LIČKI OSIK, Pastoralni centar, 19 h

29.3. KAŠTELA, Dvorac Vitturi, 19 h, organizator: Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova

Nakon toga promocije će biti održane prema sljedećem rasporedu uz napomenu da se promocije 2.4. i 11.4. još uvijek dogovaraju:

1.4. Vinkovci

3.4. Sl. Brod

4.4. Požega

5.4. Osijek

6.4. Đakovo

9.4. Sisak

10.4. Zagreb

12.4. Korenica

13.4. Otočac (17 h)

13.4. Brinje (19 h)

14.4. Slunj

15.4. Kastav

16.4. Senj

17.4. Rijeka

Redovna cijena knjige će biti 300 kn, a promotivna 200 kn (predbilježbe i predstavljanja). Svoj primjerak možete rezervirati na info@croatiarediviva.com.

Veselimo se vašem dolasku!

NAJAVA PRVIH PROMOCIJA KNJIGE “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” PRIREĐIVAČA BLANKE MATKOVIĆ I RANKA TOPIĆA

Krajem ožujka iz tiska izlazi novo izdanje Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“. Riječ je o zbirci arhivskih dokumenata pod naslovom “Zločini Jugoslavenske armije i komunistička represija u Lici i gradu Gospiću 1945. godine: Dokumenti, svjedočanstva i grobišta (1944.-1998.)” koja na oko tisuću stranica donosi mnoštvo dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju hrvatskog stanovništva na području čitave Ličko-senjske županije te djelomično Gorskog Kotara u posljednjim tjednima i neposredno nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Dokumenti su prikupljeni u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, Državnom arhivu u Gospiću i Državnom arhivu u Karlovcu, a priređivači zbirke su mr.sc. Blanka Matković, predsjednica udruge i doktorandica na Sveučilištu Warwick u Velikoj Britaniji, te Ranko Topić, dragovoljac Domovinskog rata, nekadašnji pripadnik 9. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ i hrvatski ratni vojni invalid.

Knjiga će biti predstavljena između 26.3. i 18.4.2019. na 18 promocija diljem Hrvatske, uključujući 7 promocija na području Ličko-senjske županije. U prvom tjednu promocija, predstavljanja knjige će se održati prema sljedećem rasporedu:

26.3. GOSPIĆ, Kino “Korzo”, 19 h

27.3. UDBINA, Crkva hrvatskih mučenika, 18.30 h (nakon mise)

28.3. LOVINAC, Kulturno-informativni centar Lovinac, 17 h

28.3. LIČKI OSIK, Pastoralni centar, 19 h

29.3. KAŠTELA, Dvorac Vitturi, 19 h, organizator: Dragovoljačko-braniteljska udruga „Stina pradidova

Raspored ostalih promocija s popisom suorganizatora objavit ćemo naknadno. Redovna cijena knjige će biti 300 kn, a promotivna 200 kn (predbilježbe i predstavljanja). Svoj primjerak možete rezervirati na info@croatiarediviva.com.

Veselimo se vašem dolasku!

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“ UZ NAJAVU PREDAVANJA

Dana 29. listopada o.g. nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović održao je u Saboru govor u kojemu se osvrnuo na obrazovni sustav u Hrvatskoj. Tom prilikom g. Glasnović je istaknuo sljedeće:

„Zašto su neki znanstveni radovi blokirani u mainstream medijima? Ne samo na toj razini, već i u osnovnim, srednjim školama i na fakultetima. Držim knjigu mlade gospođe Blanke Matković koja je oslijepila od istraživanja 1300 stranica“, napomenuvši da je riječ o posljednjem izdanju naše udruge „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni“.

Povodom ovog istupa pojavili su se upiti pojedinih komentatora na portalima o zdravstvenom stanju predsjednice HDP „Dr. Rudolf Horvat“ Blanke Matković zbog čega u cijelosti prenosimo njezin odgovor:

„Rođena sam kao slabovidna osoba te mi je dijagnosticiran teži oblik ambliopije koja u mojoj dječjoj dobi, odnosno u bivšoj državi, nikada nije bila liječena jer su liječnici zaključili da ću za nekoliko godina ionako biti slijepa. Takve se prognoze ipak nisu ostvarile, no s obzirom da je postotak vida na mom desnom oku bio malen, od mog najranijeg djetinjstva moje lijevo oko radi sav posao zbog čega vid na tom oku konstantno slabi. Posljedica toga su drugi zdravstveni problemi, ali i poteškoće u radu koje rezultiraju brojnim tipfelerima i drugim nesvjesnim propustima zbog čega moje radove po njihovom završetku čita nekoliko ljudi i upozorava me na detalje koje treba popraviti, a koje moje oči ne mogu uočiti.

S odlaskom na studij povijesti na Filozofski fakultet u Zagrebu 1994. te zbog stalnog učenja, vid na mom lijevom oku drastično se nastavio pogoršavati, čemu je kasnije pridonio dugogodišnji istraživački rad u arhivima te općenito dugotrajni rad za računalom, koji su mi liječnici najstrože zabranili. U proljeće ove godine, upravo u vrijeme kada smo predstavljali spomenutu knjigu, liječnici su ustanovili da je došlo do naglog pogoršanja vida na mom desnom oku zbog čega je moj rad posljednjih mjeseci znatno otežan. S obzirom na kompleksnu situaciju i drugačiju dijagnozu na oba oka, u ovom trenutku više ne pomažu ni naočale s dioptrijom koju su liječnici propisali za lijevo oko te moja dijagnoza zasad ostaje neriješiv problem za trenutna medicinska dostignuća. Istovremeno se na nekoliko sveučilišta diljem svijeta provode istraživanja kojima se nastoji ustanoviti kako pomoći osobama s dijagnozom poput moje. Među takvim sveučilištima je bilo i Sveučilište u Nottinghamu na kojemu sam prije nekoliko godina sudjelovala kao ljudski pokusni kunić. Rezultati istraživanja su obećavali, ali je istraživanje prekinuto radi nedostatka financijskih sredstava. Kasnije su istraživanja nastavljena i na nekim drugim sveučilištima, poput na primjer Sveučilišta McGill u Kanadi. Dakle, u ovom trenutku ja nisam slijepa, nego jo[ uvijek slabovidna, a moj dugogodišnji rad uzeo je danak koji će za posljedicu imati sljepoću ukoliko prije toga nova istraživanja ne rezultiraju terapijom kojom će se zaustaviti propadanje vida kod osoba s mojom dijagnozom.

Ipak, moj stav je da različiti oblici invaliditeta nisu ključni za privatni i profesionalni razvoj bilo koje osobe. Ono što je daleko važnije istaknuti je stav društva, naročito vladajućih struktura i obrazovnih institucija, prema osobama s invaliditetom. Kao slabovidna i također autistična osoba završila sam osnovnu školu, gimnaziju i fakultet te stekla tri sveučilišne diplome bivajući prepuštena sama sebi i bez ikakve potpore obrazovnih institucija koje nisu imale mogućnosti ili želje da mare za osobe poput mene. U to doba, 1980-ih i 1990-ih, ovakvi poput mene veoma su često bili na marginama društva, oni kojima su se drugi – „zdravi“ – rugali i fizički zlostavljali ne razmišljajući o tome da sutra i oni mogu postati članovima naše zajednice. U mom slučaju potpora je često izostajala u najkritičnijim trenucima. Tako sam na studiju povijesti bila prisiljena diplomirati kod mentorice koju nisam sama izabrala i to zato jer je profesor kod kojega sam htjela diplomirati bio – prezauzet. Mentorica mi je zadala temu koja me nije zanimala, a kada se dotična profesorica razboljela i nije mogla obnašati svoje mentorske dužnosti, Odsjek za povijest nije učinio ništa da mi se omogući završetak studija kod drugog mentora. Tako sam još jednom, kao autistična osoba suočena s temom koja me nije zanimala i bez ključne faze u mentoriranju autističnih učenika i studenata – davanje jasnih uputa za manje i točno specificirane zadaće, bila prepuštena sama sebi, ne znajući što mi je uopće činiti te bez ikakve nade da me kao slabovidnog studenta bilo tko uputi na eventualne propuste. Ovakva nebriga sustava odrazila se na moje ocjene i cjelokupan napredak koji su kasnije utjecali na samo preživljavanje. Obrazovanje ljudi poput mene ovisilo je o rijetkim trenucima podrške pojedinaca u obrazovnom sustavu koji su ČOVJEKA stavljali ispred komoditeta te o potpori obitelji i najbližih prijatelja.

U obrazovnom sustavu po prvi put sam evidentirana kao osoba s invaliditetom sa svim svojim pravima 2012. po dolasku na Sveučilište Warwick u Velikoj Britaniji, gdje je organizirana izuzetna potpora osobama s različitim oblicima invaliditeta koje zahvaljujući takvom pristupu mogu znatno napredovati te doprinositi znanosti i društvu u kojemu žive. U knjižnici za nas postoje zasebne prostorije u kojima možemo raditi na računalima opremljenima sa softwareom koji olakšava učenje slabovidnim osobama, većim ekranima i tipkovnicama, te, ukoliko je potrebno, uz pomoć asistenata u nastavi. No, za razliku od Hrvatske u kojoj se ljudi poput nas još uvijek doživljavaju kao problem i teret, u akademskoj zajednici u kojoj ja živim posljednjih 6 godina, uključeni smo u sve oblike sveučilišnog života, od volontiranja na campusu do aktivizma u studentskim društvima. Unatoč mojoj slabovidnosti, na našem campusu ja sam jedan od asistenata u nastavi pa tako, koristeći se svojim znanjima, iskustvom i nekim autističnim karakteristikama, pomažem studente s drugačijim oblicima invaliditeta. Također aktivno surađujem s brojnim zaposlenicima na sveučilištu pomažući pritom razvoj novih inicijativa namjenjenih studentima s invaliditetom i promovirajući njihov izvanredan doprinos unatoč tzv. nedostatcima. Moje je uvjerenje da je jedini „nedostatak“ (eng. disability) pogrešan stav popraćen neznanjem i nerazumijevanjem kakav sam ja iskusila u obrazovnom sustavu i na sveučilištu u Hrvatskoj. Zaključit ću stoga s porukom koju odrasli autisti diljem svijeta redovito šalju svojim kritičarima: „Mi nismo ovdje da razmišljamo u granicama zadanog; mi smo ovdje da vas naučimo da granica nema.“

Na kraju želim istaknuti da Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ okuplja veći broj članova s različitim oblicima invaliditeta, a u nekoliko navrata smo financijski pomogli druge udruge koje pomažu osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Želja nam je da naš rad ne bude samo na korist hrvatske historiografije nego hrvatskog društva općenito, a naročito onih kojima je to najpotrebnije. S obzirom da se početkom prosinca svake godine obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom, HDP „Dr. Rudolf Horvat“ će sredinom prosinca u Splitu održati predavanje tijekom kojega ćemo prodavati knjigu koju je u Saboru spomenuo nezavisni saborski zastupnik Željko Glasnović. Prihod od prodaje knjige bit će doniran Udruzi Sindrom Down iz Splita koja će, zajedno s udrugama „Stina pradidova“ iz Kaštela i „Stina pradidova“ iz Imotskog, biti suorganizator ovog događaja. Točan datum održavanja predavanja s ostalim detaljima ćemo objaviti naknadno.

Ovom prilikom također želim pozvati naše čitatelje i podržavatelje našeg rada da financijski pomognu slične udruge ukoliko su u mogućnosti te tako barem u predbožićno vrijeme razveselite one kojima su teži oblici invaliditeta obilježili njihove živote i živote njihovih obitelji. Unaprijed zahvaljujem!

Blanka Matković

PORTAL NOVOSTI OBJAVIO NETOČNE NAVODE O RADU NAŠE UDRUGE

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ u kojemu je iznio netočne navode o radu naše udruge. Stoga je uredništvu spomenutog portala upućeno reagiranje sljedećeg sadržaja:


Poštovani,

U skladu sa člankom 40. Zakona o medijima, molimo Vas da u Vašemu glasilu objavite ispravak netočne informacije.

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ (https://www.portalnovosti.com/ministarstvo-branitelja-ndh) u kojemu navodi sljedeće: „Zahvaljujući financijskoj potpori Medvedova ministarstva, Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat izdala je knjigu i pokrila troškove promocije na kojoj je u travnju ove godine član udruge i suautor knjige Stjepan Štimac ustvrdio da su ‘sve jame koje su pune Hrvata i dalje pune, dok niti jedna koje su Hrvati navodno napunili Srbima ni najmanje ne svjedoči u korist službene priče, odnosno nema kostura’.“

Nije nam poznato odakle spomenutom autoru ovakvi podaci, no ono što nam jest poznato je to da se autor Hrvoje Šimičević nikada nije obratio Hrvatskoj družbi povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i zatražio točne informacije, kako mu nalaže novinarska etika. Za razliku od pojedinih udruga i glasila, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ ne financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Troškove naših aktivnosti snosimo samostalno, iz vlastitog džepa ili prodajom naših izdanja. Naši članovi, pa tako i ovdje prozvani Stjepan Štimac, su volonteri.

U ljeto 2017. godine naša udruga se prijavila na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja o stradalnicima Drugoga svjetskog rata. Naš projekt dobio je potporu spomenutog Ministarstva koje je sufinanciralo tisak knjige „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i Neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije“ u iznosu od 30.000 kn. S obzirom da je ukupan trošak tiska iznosio gotovo 50.000 kn, ostatak iznosa smo podmirili samostalno. Osim toga, naša udruga financirala je troškove naših promocija zbog čega je navod autora Hrvoja Šimičevića da je HDP „Dr. Rudolf Horvat“ pokrila troškove promocije spomenute knjige zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva hrvatskih branitelja, notorna laž koja se veoma lako može demantirati brojnim dokazima.

Na kraju, nejasno nam je što to ponajviše muči autora Hrvoja Šimičevića: činjenica da je Ministarstvo hrvatskih branitelja sufinanciralo tiskanje knjige čiji je koautor Stjepan Štimac hrvatski branitelj i ratni vojni invalid ili činjenica da su u spomenutoj knjizi objavljeni autentični arhivski dokumenti jugoslavenske provenijencije s popisima SVIH ŽRTAVA Drugoga svjetskog rata na spomenutom području bez obzira na ideološku ili drugu opredijeljenost, uključujući osobe ubijene od strane svih zaraćenih strana u tom sukobu, one koji su skončali u logorima kao i one ubijene ili proganjane nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moguće da je Vašim autorima takav pristup nepoznat, moguće da žrtve dijelite prema „zaslužnima“ i „bezvrijednima“, ovisno o njihovoj nacionalnost, vjeri ili političkim uvjerenjima, no takav pristup nema mjesta u civiliziranom svijetu kojemu pripada Republika Hrvatska niti svjetskoj historiografiji u kojoj su svoje mjesto pronašli pojedini radovi članova naše udruge.

Od Vas očekujemo objavu ovog reagiranja uz ispriku radi lažnog navoda. U suprotnom ćete biti prijavljeni nadležnim državnim institucijama koje su vas u prošlosti velikodušno financirale.

mr.sc. Blanka Matković

predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“

UTAJIVAČI POREZA NA PORTALU INDEX DOTAKNULI DNO – POVIJESNA ISTRAŽIVANJA PROGLASILI EKSTREMIZMOM

Od novinara bi se očekivalo da privuku pažnju javnosti objektivnim i pravodobnim izvješćivanjem, no portal Index uspio je to – kriminalom.  Osnivač portala i njegova suradnica pravomoćno su osuđeni za utaju poreza, a jedan zatvorski dan su, kakve li ironije, odlučili zamijeniti radom za opće dobro.

Jučer je Index dotakao novo dno. Dana 30. kolovoza novinar (kukavički potpisan samo inicijalima G.D.) je objavio tekst pod naslovom “Hrvatska Wikipedija je dotaknula samo dno novim člankom o Jasenovcu“. U tom uratku G.D. lažno navodi: “većina referenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Wikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruge Željke Markić Narod.hr, Hrvatski tjednik i Maxporta.”

U samom tekstu na Wikipediji zabilježeno je 67 bilješki. Među njima je i tridesetak izvora koji se teško mogu pripisati medijima koje navodi G.D., pa se tako autor “spornog” teksta poziva i i na R. Bulatovića, S. Goldsteina, M. Riffera, N. Mataušić, portal Lupiga, službenu stranicu JUSP Jasenovac i mnoge druge.

U nastavu svog pamfleta G. D. piše da se tekst na Wikipediji “poziva se i na revizionističku povjesničarku Blanku Matković koja je poznata po svojim ekstremističkim stavovima”, ne spominjući pritom koautora znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac Stipu Pilića. Novinar naravno ne objašnjava o kakvim se “ekstremističkim stavovima” radi, pa čak se niti ne trudi demantirati barem jedan navod iz spomenutog znanstvenog rada.  Novinar također ne iznosi podatak da je rad Blanke Matković i Stipe Pilić o kojemu je riječ objavljen kao izvorni znanstveni rad u izdanju HAZU-a te da je prošao rigorozan recenzentski postupak.  Ključni navodi iz toga rada također su korišteni u disertaciji Blanke Matković koja je obranjena na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick, trenutno 37. najbolje rangirani Odsjek za povijest na svijetu, i to pred komisijom u kojoj zasigurno nije bilo “Hrvata s ekstremističkim stavovima”. Disertacija je objavljena u listopadu 2017. u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Pressa. Osim toga, G.D. također uopće ne spominje autore koji se u bilješkama spominju s daleko većim brojem radova o Jasenovcu.

Na samome kraju svoga teksta, G.D. naziva Romana Leljka “slovenačkim“, a ne slovenskim istraživačem.  Tom rečenicom je ustvari otkrio gdje se krije njegova najveća bol.

KAMENJAR: “NIJEDAN POVJESNIČAR SE NIJE DOHVATIO TEME PARTIZANSKIH LOGORA”

U tekstu pod naslovom “Gdje su nestali ‘ubijeni’ iz prvog ustaškog logora Danica?“, koji je objavljen jučer na portalu Kamenjar, autor Mladen Pavković navodi sljedeće: “Zanimljivo je da se još ni jedan povjesničar nije dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira. Zašto?”

Nije nam poznato je li g. Pavković prespavao posljednjih 28 godina, ali rado ćemo mu ustupiti na čitanje neki od brojnih naslova na ovu temu iz naše privatne knjižnice. Upravo su o takvim logorima objavljeni brojni dokumentima u svim izdanjima HDP “Dr. Rudolf Horvat”, no moguće je da g. Pavković nas ne smatra povjesničarima.

 

TRAKAVICA “OPARA NA GRIPAMA” DOBILA NASTAVAK

Na jučerašnje i današnje reagiranje naše udruge, emailom nam se obratila zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović izjavivši:

“Poštovani,

neugodno smo iznenađeni i pogođeni Vašom reakcijom na jučerašnje obilježavanje Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima gdje su bili predstavnici Grada Splita i Županije splitsko-dalmatinske koji su položili cvijeće i zapalili svijeće ispred Tvrđave Gripe.
Pretpostavljam da se Vaše očitovanje u e-mailovima koje ste nam poslali odnosi na šture medijske navode o istome i moguće pogrešne interpretacije događaja, a ne na sudjelovanje u istom programu, zbog čega držim da je moguće da je došlo do nesporazuma.

Naime, na inicijativu splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare po prvi put je inicijativom jednog gradonačelnika Splita odabrano mjesto Tvrđave Gripe za spomen mjesto upravo zbog toga što je gradonačelniku poznato da je riječ o mjestu na kojem su se zbili strašni zločini, o čemu se informirao kroz teško dostupnu literaturu (…)

Na njegovu inicijativu bit će upućen i prijedlog Gradskom vijeću da se ovaj spomendan uvrsti u službeni kalendar Grada Splita.

Vezano za donje navode kojima se obraćate i meni osobno moram Vam reći kako sam s dubokim poštovanjem prošle godine pristupila sudjelovanju u događaju koji spominjete (…)

Kao profesionalac koji zna što znači ozbiljan rad, osobito u znanstvenom smislu, kao i napori koji su potrebni da se adekvatno obrade teme i publiciraju knjige, poštujem rad svih koji ulažu trud da se osvijetli istina. Među tim ljudima prepoznala sam i današnjeg gradonačelnika (…), a mislila sam da mogu i Vas svrstati u tražitelje istine. Nadam se da je ovo samo nesporazum te Vas ovim putem u duhu tražitelja istine pozdravljam s punim imenom i prezimenom i akademskom titulom.”

Drago nam je da je Jelena Hrgović sama potvrdila da je doista bila nazočna promociji splitske knjige koja je održana u Splitu u svibnju 2017. godine, no i dalje ostaje nejasno zbog čega o dokumentima koji su tada objavljeni njezin šef navodno ne zna ništa. Još je nejasniji navod Jelene Hrgović o navodno teško dostupnoj literaturi iz koje se njezin šef navodno informirao. Podsjetimo da je 9 primjeraka splitske knjige dostavljeno Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a primjerak se nalazi i u knjižnici Državnog arhiva u Splitu. Podsjetimo i na to da se u sveučilišnim i gradskim knjižnicama diljem Hrvatske mogu naći brojne knjige o stradanju Hrvata tijekom i neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata, pa tako i knjiga Mate ŠimundićaHrvatski smrtni put” u kojoj je autor također pisao o splitskim logorima i stradanju hrvatskog stanovništva na širem splitskom području. Čini se da je sva ta silna literatura teško dostupna jedino političkim elitama.

Jeleni Hrgović smo odgovorili dužim emailom u kojemu smo objasnili pozadinu nastanka splitske knjige te joj usput objasnili da oni (političke elite na državnoj sisi) nisu oni koji će određivati koga svrstavati među “tražitelje istine”, a posebno neće prozivati one koji godinama volontiraju i mukotrpno rade na istraživanju onih tema kojih se Jelena Hrgović i Andro Krstulović Opara sjete po potrebi.

Na kraju emaila predsjednica udruga Blanka Matković pozdravila je Jelenu Hrgović s podužim popisom svojih akademskih titula.

Ukratko, lagali bismo kad bismo rekli da smo neugodno iznenađeni glupošću hrvatskih političkih elita.

SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE DOBILA NASTAVAK – OPARA POZIVA POVJESNIČARE DA ISTRAŽUJU, A ISTOVREMENO IGNORIRA POZIVE NA PROMOCIJE NJIHOVIH KNJIGA

Jučer smo objavili reagiranje naše udruga na sramotan istup splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je naveo da o stradalnicima logora Gripe u Splitu ne znamo – ništa. Izjava Andre Krstulovića Opare je notorna neistina. U proljeće prošle godine naša udruga je objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj su po prvi put objavljeni nepotpuni popisi logoraša splitskih logora, kao i brojni drugi dokumenti o stradanju Hrvata na splitskom području. Također je objavljen i nepotpuni popis likvidiranih logoraša s Gripa koji je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Predstavljanju tog izdanja u Splitu 3. svibnja 2018. bila je nazočna današnja zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović, pa se stoga može zaključiti da među osobama bliskima gradonačelniku postoji barem jedna koja o ovoj problematici zna daleko više, a to svakako nije ništa.

Gradonačelnikovu sramotnu izjavu prenio je i portal Dalmacija Danas, no iz tog detaljnijeg teksta doznajemo da je Opara pozvao znanstvene djelatnike i povjesničare “da osvijetle prošlost, bez čega nećemo doći do prave istine”. Podsjetit ćemo stoga da smo u proteklu godinu dana uredu splitskog gradonačelnika poslali pozivnica za dva nova izdanja koja smo u međuvremenu objavili, a odgovor nikada nismo dobili.

Svojim istupom Opara želi uvjeriti birače da se o stradanju Hrvata u splitskim logorima ne zna ništa, a krivnju za to naravno svaljuje na povjesničare, dakle iste one koji objavljuju knjige o temi o kojoj on ne zna ništa i iste one čije pozivnice na predstavljanja uporno ignoriraju on i njegovi zamjenici. Svojim sramotnim istupom Opara je uvrijedio sve stradalnike diljem Hrvatske čiji su članovi obitelji nakon listopada 1944. bili zatočeni na splitskim Gripama, kao i sve vrijedne ljude koji posljednjih desetljeća marljivo istražuju te događaje. I to bez ikakve plaće, za razliku od njega i njegovih zamjenika.