Arhiva oznaka: mediji

GOSTOVANJE BLANKE MATKOVIĆ U EMISIJI “DUH RATNIKA”

EMISIJA: “DUH RATNIKA” 16. 10. 2017. u 21,00 sati
TEMA: Promocija knjige „Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Narodne milicije (1944.-1957.) – Likvidacije i progoni“ – uvodna emisija
GOST EMISIJE: mr. sc Blanka M. Matkovic – autorica knjige
UREDNIK i VODITELJ: Dražen Šemovčan Šeki
Braniteljski Radio RH možete slušati na slijedećim linkovima:
http://www.braniteljski-radio.com/
http://www.braniteljski-radio.com/hr/
http://cp.eu2.fastcast4u.com:2199/start/branitel
http://branitel.fastcast4u.com/
http://tunein.com/radio/Braniteljski-Radio-RH-s243075/
Braniteljski radio RH

PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO DRUGI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

PRVI DIO INTERVJUA

Donosimo drugi dio razgovora s Blankom Matković, a uoči skorašnje promocije knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću.

IN: Otkud je potekla ideja za knjigu “Imotska krajina u dokumentima OZN-e, UDB-e i Nar. milicije 1944.-57., Likvidacije i progoni”? Koja je  posebnost ove knjige?

Riječ je o knjizi od oko tisuću stranica dokumenata o svim selima Imotske krajine od 1944. do kraja 1950-ih godina. Dokumenti koje objavljujemo u ovoj knjizi prikupljeni su između 2006. i 2011. uglavnom u Državnom arhivu u Splitu, a jedan manji dio u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. U toj kolekciji prikupljenih dokumenata naročitu vrijednosti imaju oni iz fonda Sekretarijata za unutrašnje poslove (SUP) za Dalmaciju i u fondu Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP-a SRH. Dakle riječ je o dokumentima Ozne i Udbe, a većina nikada ranije nije objavljena. Među njima se nalaze razni popisi likvidiranih, nestalih, suđenih, zatočenih, „narodnih neprijatelja“, „ratnih zločinaca“, iseljenika u prijeratnoj i poslijeratnoj emigraciji, osoba na izdržavanju kazne i osoba kojima je bilo oduzimano državljanstvo.

Upravo zbog toga smo došli na ideju da objedinimo sve te ključne dokumente na jednom mjestu i u tom kontekstu smo pokrenuli naš mini-projekt pod naslovom Biokovsko-neretvanski kraj u Drugom svjetskom ratu i poraću na kojemu zajednički radimo ja i studentica povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu Magdalena Vuković koja je rodom iz Studenaca. Rad na ovom projektu rezultirat će sa tri obimnije knjige. Prva je upravo ova knjiga o Imotskoj krajini za koju su podaci najpotpuniji. Ustvari, za to područje prikupljeno je toliko mnogo dokumenata da smo u ovoj zbirci prisiljeni objaviti najuži izbor najvažnijih dokumenata za razumijevanje povijesti Imotske krajine u spomenutom razdoblju. Zato ova zbirka dokumenata predstavlja značajan doprinos istraživanju suvremene povijesti Imotske krajine, a brojni dokumenti, objavljeni u ovoj knjizi, po prvi puta otkrivaju stvarnu sudbinu mnogih Imoćana koji su do objavljivanja ove zbirke bili tek „nestali na Križnom putu“. Stoga se nadamo da će ova knjiga pomoći naročito obiteljima stradalnika kojima preko 70 godina nije bilo dozvoljeno znati istinu o njihovima bližnjima iako je ta istina bila zapisana nadohvat ruke – u lokalnoj Ozni i Udbi.

Druga knjiga će se odnositi na Vrgorsku krajinu, Makarsko primorje i neretvanski kraj, a treća, koja je u planu za 2019. godinu, bit će veliki žrtvoslov za sva 4 područja. Žrtvoslov za imotski kraj već postoji, no našim istraživanjima ustanovili smo da su podaci u ranijoj literaturi nepotpuni, a u pojedinim slučajevima i netočni. Dokumenti kojima mi raspolažemo otkrivaju nove podatke o ubijenima, nestalima i proganjanima. Zato je naš cilj novim žrtvoslovom prezentirati te podatke i nadopuniti ranije žrtvoslove.

IN: Jeste li dobili kakvu potporu za tisak ove knjige, i od koga?

Ova knjiga bit će tiskana na 1025 stranica s tvrdim uvezom, pa su troškovi tiska izuzetno visoki. Stoga smo se na više adresa obratili za pomoć. Financijsku potporu tražili smo od Splitsko-dalmatinske županije, svih imotskih općina, grada Imotskog, Imotskog dekanata i svih imotskih župa, Splitsko-makarske nadbiskupije, a dopis smo uputili i Gradu Splitu na email adrese Andre Krstulovića Opare i Jelene Hrgović. Dopisi upućeni Splitsko-dalmatinskoj županiji, odnosno dožupanu Anti Šošiću i pročelniku Tomislavu Đonliću ostali su bez njihovog odgovora, kao i oni upućeni dužnosnicima grada Splita.

Iz ureda gradonačelnika Ivana Budalića zaprimili smo email dana 18. kolovoza kojim je odbijena naša zamolba. No, dana 22. kolovoza održana je sjednica Gradskog vijeća na kojoj su svi vijećnici podržali naš zahtjev, a najveću potporu nam je pružio g. Nediljko Škeva, imotski vijećnik iz redova Hrvatske stranke prava. Stoga se ovom prilikom zahvaljujemo njemu, g. Ivici Kukavici i g. Ranku Topiću na podršci. Nakon spomenute sjednice, grad Imotski nam je uplatio tisuću kuna za tisak ove knjige. Osim toga, donacije su nam uplatili Franjevački samostan Imotski, Župa Presvetog Srca Isusova (Krstatice), Župa sv. Petra ap. (Cista Provo), Splitsko-makarska nadbiskupija, Općina Zmijavci i Općina Šestanovac. Zahvaljujući spomenutim institucijama i Katoličkoj crkvi, uspjeli smo prikupiti ukupno 10 000 kn, a ostatak iznosa donirali su privatni donatori bez čije financijske pomoći ne bismo bili u mogućnosti tiskati ovu vrijednu knjigu. Također zahvaljujemo HSP-u Podbablje čiji su nam članovi pružili potporu na području te općine.

IN: Gdje će knjiga biti predstavljena? Gdje će se moći nabaviti i po kojoj cijeni?

Knjigu ćemo predstaviti na promociji u Imotskom (kino dvorana) 11. listopada u 19 sati. Druga promocija će se održati 12. listopada u Podstrani (Trg dr. Franje Tuđmana 1, zgrada Općine), također u 19 sati. Posljednja jesenska promocija održat će u Zagrebu (Tribina grada Zagreba, Kaptol 27) 17. listopada u 18.30. Promociju u Podstrani organizira Hrvatska stranka prava, a organizator one u Imotskom je naša udruga uz potporu HSP Imotski. U travnju ćemo promovirati našu knjigu o Vrgorskoj krajini, Makarskom primorju i neretvanskom prostoru u dokumentima Ozne i Udbe i to u Makarskoj, Metkoviću i Vrgorcu. U svibnju ćemo naša izdanja predstaviti u Osijeku, Vinkovcima i Vukovaru.

Knjigu „Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije“ koja na 630 stranica donosi brojne dokumente o zarobljenima, nestalima i ubijenima na području od Muća pa sve do Vrgorca uz naglasak na prostor od Splita do Sinja, moguće je nabaviti u našoj udruzi po cijeni od 150 kuna iako je redovna cijena te knjige 200 kuna. Knjigu o Imotskoj krajini, koja je znatno veća od prethodne knjige, moguće je rezervirati već sada ili kupiti na promocijama po cijeni od 200 kuna, a redovna cijena će biti 300 kuna. Zbog ograničenih financijskih sredstava kojima raspolažemo, naša izdanja tiskamo u nakladi od 500 primjeraka. Nije nam cilj u teškoj gospodarskoj situaciji ljudima naplaćivati knjige po nekakvim astronomskim cijenama i doista nastojimo da ove cijene budu što niže i dovoljno za pokrivanje troškova koje naša udruga ima. Kupnjom jedne knjige također se financira tisak one sljedeće.

IN: Vaše veze s Imotskom krajinom nisu samo “arhivske” prirode?!

Moj otac je rođeni Imoćanin, a prema sačuvanim povijesnim izvorima, moji Matkovići bili bi oni s područja Medovog Doca. Moja baka je djevojački bila Gudelj „Ćurdo“ i rođena je u Zmijavcima, a njezina majka prezivala se Ćapin. U kući njezinog oca Petra Ćapina, dakle mog šukundjeda, u zaseoku Znaori u Hršćevanima osnovana je krajem 19. stoljeća prva škola u Podbablju. Sestra moje bake bila je udana za Stjepana Ujevića, domobrana koji je u svibnju 1944. zarobljen kod Aržana, ubijen i bačen u Markovića jamu kod sela Podi. O tom zločinu odličnu knjigu je napisao mr. sc. Ivan Kozlica, jedan od recenzenata moje knjige. Jedan brat moje bake bio je oružnik u NDH i njegovo ime nalazi se na popisu „antinarodnih elemenata“ u ovoj knjizi. Drugi njezin brat je bio pripadnik Poglavnikovog tjelesnog sdruga i nalazi se na popisu ustaša iz Zmijavaca. On je navodno posljednji put viđen živ u Dravogradu u svibnju 1945., no prema podacima u dokumentima koje predstavljamo u ovoj knjizi, moguće je da je zarobljen i odveden u logor u Mariboru odakle mu se gubi trag. Grobišta na tom području mogla bi biti posljednja počivališta većeg broja Imoćana čije podatke objavljujemo u ovoj knjizi. Nažalost, u Hrvatskoj i Sloveniji posmrtni ostatci iz masovnih grobnica godinama stoje u vrećama i zatim se pokapaju u zajedničke grobnice, a DNK analiza se ne provodi čime se obiteljima uskraćuje mogućnost da svoje mrtve dostojno pokopaju. Naša udruga već je javno upozorila da je prema odluci Europskog suda za ljudska prava iz 2011. pravo na grob sastavni dio prava na privatni život koje je definirano člankom 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. No, malo to vrijedi kad političke volje nema.

IN: Knjiga Vam je važna i iz osobnih razloga?!

Ova knjiga važna je meni i mom ocu iz osobnih razloga, a put koji smo morali prijeći da bi knjiga nastala bio je doista težak i na njemu je postojala velika cijena koju smo morali platiti. No, meni je to nevažno jer bilo kakva naša muka ne može se usporediti s onim s čime su se u svojim posljednjim trenucima morali suočiti naši rođaci i njihovi suborci i supatnici i to zato jer su u svojoj vlastitoj domovini bili za dom spremni. Poruka koju naša udruga želi poslati svim obiteljima stradalnika je ta da još uvijek nije kasno da doznamo istinu o našim najmilijima. Moja druga baka bila je dijete kada joj je 1944. majka odvedena u njemački logor. Nije bila nizašto kriva, a njezin muž, moj pradjed, nije podržavao partizane, smatrao se Hrvatom i katolikom te je odbijao bilo kakvo približavanje komunizmu. No, unatoč tome ona je odvedena od strane njemačkih vojnika, vjerojatno radi odmazde. Nakon rata on je tražio, ali nikada nije pronašao bilo kakav trag. Umro je ne znajući istinu. Nakon puno traganja, mi, njegovi potomci, pronašli smo jedan trag i na temelju te sitne nade, tragali smo dalje sve dok upis o njenoj smrti nismo pronašli u matičnoj knjizi. Bilo je to u kolovozu 2014., točno 70 godina nakon njezine smrti. U jugoslavenskim povijesnim dokumentima postoji zapis o njenom odvođenju u logoru, ali ne i bilješka da se odande nije vratila živa. Nikada nigdje nije evidentirana kao ratna žrtva. Režim je znao gdje je i kada umrla, ali mom pradjedu i njegovoj djeci to nitko nikada nije rekao. Možda je i to bila kazna jer nije bio politički podoban, no naš rad dokazuje da čak ni u takvim okolnostima za istinu nikada nije kasno. Stoga ovim putem pozivamo sve Imoćane da u što većem broju prisustvuju promociji ove knjige jer ona je pisana za njih i njihove obitelji. Unaprijed se zahvaljujemo svima koji će nazočiti promociji, a poseban pozdrav upućujemo onima bez čije pomoći tiskanje ove knjige ne bi bio moguć.

IN: Hvala Vam lijepa na razgovoru za IN i puno uspjeha Vama i Udruzi u daljnjem radu. (zg)

Izvor: Imotske novine

DEMANTIJ TEKSTA OBJAVLJENOG U SLOBODNOJ DALMACIJI

Dana 9. rujna 2017. Slobodna Dalmacija objavila je intervju s Ivanom Vujčićem iz Imotskog. U ovom intervju navedeni su netočni podaci o radu naše udruge zbog čega smo dana 13. rujna uredništvu Slobodne Dalmacije uputili reagiranje. Glavni urednik Slobodne Dalmacije Jadran Kapor odbio je objaviti naše reagiranje s ispravcima netočnih navoda iako je to bio dužan uraditi u zakonskom roku od 30 dana koji istječe 8. listopada. Umjesto toga rečeno nam je da će na adresu naše udruge biti upućeno očitovanje uredništva koje do ovog trenutku još uvijek nismo primili. G. Kapor također nas je putem emaila obavijestio da će nas Slobodna Dalmaciji tužiti ukoliko na našoj web stranici objavimo naše reagiranje zbog čega smo se obratili odvjetniku. Intervjuirani Ivan Vujčić naknadno nas je obavijestio da će uputiti vlastiti demantij Slobodnoj Dalmaciji, no nije nam poznato je li tako uradio. Ovim putem demantiramo navode g. Vujčića izrečene u intervjuu objavljenom 9. rujna i obaviještavamo javnost da naša udruga nije nakladnik njegove knjige niti će članovi naše udruge na bilo koji drugi način sudjelovati u pripremi te knjige. Za potrebe tiskanja knjige g. Vujčića na žiro račun naše udruge uplaćene su dvije donacije u iznosima od 300 i 1000 kn, a obje su s našeg računa vraćane uplatiteljima. Radi nepoštivanja našeg statuta i članova udruge raskinuta je suradnja s Ivanom Vujčićem.

PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

U pripremi je knjiga o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću, autorice Blanke Matković. Ova dugo očekivana i pomno pripremana knjiga uskoro će imati i svoju imotsku promociju, a da biste joj što upućeniji svjedočili ovdje vam donosimo razgovor s autoricom Blankom Matković. Intervju smo, zbog važnosti teme i iscrpnih autoričinih odgovora, odlučili objaviti u dva dijela. Prvi pročitajte sada, a drugi za nekoliko dana, pred samu promociju knjige u Imotskom. Nastavi čitati PORTAL IMOTSKE NOVINE OBJAVIO PRVI DIO RAZGOVORA S BLANKOM MATKOVIĆ

FORUM.TM ODBIO OBJAVITI NAŠE REAGIRANJE I ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA

Dana 3. rujna o. g. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” uputila je dopis udruzi Dom kulture Zagreb, nakladniku portala Forum, zatraživši objavu našeg reagiranja na tekst Gorana Hutinca, objavljen 26. kolovoza, s ispravcima netočnih navoda u skladu sa člankom 40. Zakona o medijima. S obzirom da nismo dobili odgovor, dana 14. rujna uputili smo novi dopis na koji nam je odgovorio predsjednik spomenute udruge i glavni urednik navedenog portala Goran Borković koji je odbio objaviti naše reagiranje unatoč činjenici da su u spornom tekstu navedeni netočni podaci o radu članova naše udruge, a članovi naše udruge su oklevetani. Ovakvo ponašanje nije nas pretjerano začudilo s obzirom da znamo o kakvim se ljudima u navedenoj udruzi radi. Goran Borković radio je kao novinar Feral Tribuna, Novosti, Al Jazeere Balkan i Autografa. Podjednakim novinarskim vještinama istaknula se i dopredsjednica spomenute udruge Sandra Bartolović, također novinarka Novosti, Foruma i Autografa. Uglavnom, riječ je o jurišnicima iz tabora Pupovac – Pilsel – Dežulović pred kojima odbijamo saginjati glavu u vlastitoj Domovini čiji porezni obveznici nažalost financiraju sve navedene portale (Autograf – Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, Forum – Agencija za elektroničke medije, Novosti – Savjet za nacionalne manjine Vlade RH) koji unatoč tome ne poštuju zakone Republike Hrvatske i u svom javnom djelovanju pljuju po onima koji ih hrane. Takvih se ne bojimo i stoga naše reagiranje objavljujemo u cijelosti.

Hrvatska Hrvatom!

NADOPUNA:

Glavni urednik Foruma Goran Borković upravo javio da je spreman objaviti naš ispravak uz “korekcije”. Korekcija biti neće jer u našoj zemlji ne pristajemo na ucjene onih koji nas kleveću iako se našim kruhom hrane!


Poštovani!

Dana 26. kolovoza ove godine na Vašem portalu je objavljen tekst povjesničara dr. sc. Gorana Hutinca pod naslovom: REVIZIONISTIČKI PAMFLET IGORA VUKIĆA O KOZARAČKOJ DJECI (3) Sam naslov ukazuje da tekst nema nikakve veze s nama i našim radom, no jednom ili dvije rečenice na vulgaran i nepristojan način podsjetio je čitatelje i na nas i naš rad. To je razlog zašto Vam pišemo ovo pismo i tražimo njegovu objavu na Vašem portalu.

Pozitivno je to da Hutinec upućuje Igora Vukića na naš rad u kojemu su korišteni izvorni arhivski dokumenti koji govore o ekshumacijama izvođenima na grobištima u Donjoj Gradini 1964. godine. No, to je i prilika Hutincu da „likvidira“ nas i naš rad, upravo izvješćem, radom i citiranjem drugih. Dajemo sporni dio teksta: Sam članak je, nevezano uz pitanje broja djece-žrtava jasenovačkog sustava logora, jedna od najnižih točaka do kojih se srozala suvremena hrvatska historiografija, i ne služi na čast ni uredništvu, ni recenzentima, niti instituciji pod čijim je okriljem objavljen, jer se u njemu prvo preuzimaju rasistički navodi istraživača iz 1964. po kojima “na osnovu boje kose i oblika dlake može se zaključiti da se radi o stanovništvu koje je nosilac svetle komponente, najverovatnije slovenskog porekla. Znači, tu nije bilo ni Jevreja ni Cigana”, a potom se tu dvojbenu tvrdnju koristi da se posmrtne ostatke bez ikakvih dokaza proglasi “vjerojatnije (…) Hrvatima (katolicima i muslimanima) i eventualno (…) Nijemcima.”

Bilo bi pošteno i u redu da dr. sc. G. Hutinec navede „instituciju“ koja je recenzirala i objavila članak, no on to u stilu 70-godišnjih prešućivanja njegovih učitelja i savjetnika namjerno i s razlogom ignorira. Riječ je o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU). Uostalom, što je HAZU prema Hutincu i „njegovima“ na Filozofskom fakultetu? Po svoj prilici jasno je odakle puše vjetar, ali vidjeti ćemo dokle i koga će otpuhati. Budući je slična teza već izrečena u lipnju ove godine na jednoj terevenki u dvorani Srpskog privrednog društva „Privrednik“, bilo bi u redu da Hutinec navede i citira čija je to teza umjesto da se pravi naivan i plagira. Ili se dr. Hutinec već ranije usuglasio s Milanom Radanović, sudionikom gore navedene tribine, na kojoj je upravo spomenuti Radanović to prvi rekao u drugačijem kontekstu? Kako bilo, dobro je saznati da su istraživači 1964. postavili svoju „rasističku“ metodologiju kada su na osnovi ljudskih materijalnih ostataka pokušali dati svoj prilog u traženju istine. Nisu pitali Hutinca i njegovo društvo za to! U tom kontekstu Hutinec navodi dio naše rečenice u kojem se pozivamo na literaturu istraživačice Ljubice Štefan i postavljamo pitanje zbog čega bi otkriveni ljudski ostaci automatski morali biti srpski, odnosno postoji li mogućnost da se radi o Hrvatima i Nijemcima. Sada su naše tvrdnje, odnosno citiranje drugih izvora i ranije literature, odjednom „dvojbene“, a nisu nedvojbene tvrdnje dr. Hutinca kojima on proglašava rasistima sve one istraživače, u ovom slučaju „jugoslavenske“ antropologe, koji pokušavaju na osnovu materijalnih ostataka predstaviti rezultate svojih istraživanja i to unatoč činjenici da sve žrtve o kojima je ovdje riječ pripadaju istoj rasi – bijeloj. Istraživači iz 1964. vjerojatno su trebali pitati dotičnu grupu što će istraživati i na koji će način svoje rezultate predočiti znanstvenoj i drugoj javnosti.

Iz gore navedenoga citata jasno je da Hutinec izvlači iz konteksta dijelove rečenica, što je dobro poznata metoda i stil. Naš mu je rad pretežak, pa je najlakše „likvidirati ga“ agitpropovskim parolama i konstrukcijama dogovorenim u dobro poznatim „znanstvenim krugovima“ na fakultetima na kojima se donose etički kodeksi koje nikome ne pada na pamet poštivati ih, a kamoli ih provoditi. Stoga nas je odlučio uklonuti s dnevnog reda dogovorenom sintagmom unutar toga kruga. Pri tome nije slučajno da je tu sintagmu izrekao mladi četnik ili početnik Radanović. Nepoznato je samo to na koji je način napuštao svoj dom u operaciji Bljesak  – kao traktorist ili u nekom drugom obliku. Više od dvadeset godina čekala ga je na Filozofskom fakultetu navedena ekipa da im on objasni kako i što raditi. Sada, udruženi s dobro poznatom „znanstvenom politikom“, idu prvo u likvidaciju našeg rada, potom ako zatreba i nas, a na meti je očito i HAZU, vjerojatno zato jer se više ne zove JAZU. Poslije toga sve će biti jasno i nema se tu što pitati. Sudbinu povijesne znanosti zapečatit će Hutinec i društvo i to je to.

Jasno nam je da su poslijeratni logori crna ili crvena krpa na sve one tisuće pisanija i prepisanija resavske škole koje su napisani i još se pišu po metodologiji jedine ispravne i svemoćne partije. Svi koji se usude pisati izvan te metodologije biti će likvidirani. Snaga i moć partije. Plivajući na čvrstim valovima metodologije te partije isti može reći njezinim rječnikom da je naš rad „dno hrvatske historiografije“. Takvim etiketiranjem, rasizmom istraživača iz 1964., pa prema tome i našim vlastitim, on je potvrdio da je dio visoke partijske škole koju danas u Republici Hrvatskoj vodi nezaobilazni Slavko Goldstein. Metoda i metodologija te škole je dosta jednostavna i lagana za naučiti, ali je moramo ponoviti dr. Hutincu i Vašim čitateljima: „etiketirati u javnosti (medijima), osuditi na sudovima (po mogućnosti partijskim ili što bliže partiji) i likvidirati“. Dodatna konstrukcija kako smo „dno hrvatske historiografije“ jasno upućuje da bi moglo slijediti da postanemo i „dno neke samo partiji poznate jame“ za koju nitko i nikada neće saznati jer partija, ipak je to poznato, radi do savršenstva konspiracijski.

Gospodine ili druže Hutinec, svojim istupom i pristupom Vi ste doista pokazali gdje je hrvatska historiografija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a to smo već otprije znali i mi i svi drugi slobodnomisleći ljudi. Potražite na internetu gdje se nalazi Zagrebačko sveučilište u svijetu i Europi! Za to ste prilično i podosta zaslužni i Vi i Vaši znanstveni dosezi i rad. I tako, stavljajući nas na dno hrvatske historiografije otkrili ste dno svoga rada i rada povjesničara i znanstvenika na Vašem fakultetu i Odsjeku za povijest. Za nešto više nema smisla jer da bi s Vama mogli polemizirati trebamo Vam biti ravni. Po Vašemu poimanju, mi smo na „dnu“, ali ostatak zemaljske kugle govori o tome da ste ondje Vi, Vaš fakultet i Sveučilište. Nastavite se baviti Vašim partijskim agitpropovskim metodama i metodologijama, a mi idemo prema dnima jama Vaše partije. Ako preživimo, čut ćete, jer ćemo Vam javiti što smo našli. Pa makar i to po sudu partije bilo rasističko.

Stipo Pilić, prof. povijesti

mr. sc. Blanka Matković

 

MILJENKO KLARIĆ IZRADIO GOOGLE KARTU ZLOČINA NAD HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Danas, 16. kolovoza 2017., navršavaju se 24 godine otkako su u mjestu Kiseljak pored Žepča ubijena  43 Hrvata vojnika i civila. Povodom tog događaja tajnik naše udruge Miljenko Klarić izradio je Google kartu zločina nad Hrvatima koje su na području Hercegovine i srednje Bosne izvršili pripadnici Armije BiH. Karta je objavljena na portalu Hrvatsko nebo, a možete je pogledati na ovoj poveznici.

Na temelju ove karte, suradnica portala Hrvatsko nebo gospođa Vedrana Spadoni Štefanić izradila je video koji možete pogledati na Youtube-u.

 

15 mu je godina tek: Mladi Imoćanin Ivan Vujčić priprema svoju prvu knjigu

Portal Dalmacija News objavio je intervju s najmlađim članom naše udruge imotskim gimnazijalcem Ivanom Vujčićem koji priprema svoju prvu knjigu o stradanju hrvatskog naroda 1945. i Imoćanima u tim turbulentim vremenima. Ivanova knjiga bit će tiskana u nakladi Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” i predstavljena javnosti u prosincu 2017. godine. U našem radu podupiremo posebno rad mlađih članova koji pokazuju veliku ljubav prema povijesnoj znanosti, pa zato pozdravljamo ovu priliku da javnosti predstavimo našeg najmlađeg člana.  Nastavi čitati 15 mu je godina tek: Mladi Imoćanin Ivan Vujčić priprema svoju prvu knjigu