Arhiva oznaka: mediji

PORTAL NOVOSTI OBJAVIO NETOČNE NAVODE O RADU NAŠE UDRUGE

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ u kojemu je iznio netočne navode o radu naše udruge. Stoga je uredništvu spomenutog portala upućeno reagiranje sljedećeg sadržaja:


Poštovani,

U skladu sa člankom 40. Zakona o medijima, molimo Vas da u Vašemu glasilu objavite ispravak netočne informacije.

Dana 7. listopada o. g.  autor Hrvoje Šimičević objavio je tekst pod naslovom „Ministarstvo branitelja NDH“ (https://www.portalnovosti.com/ministarstvo-branitelja-ndh) u kojemu navodi sljedeće: „Zahvaljujući financijskoj potpori Medvedova ministarstva, Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat izdala je knjigu i pokrila troškove promocije na kojoj je u travnju ove godine član udruge i suautor knjige Stjepan Štimac ustvrdio da su ‘sve jame koje su pune Hrvata i dalje pune, dok niti jedna koje su Hrvati navodno napunili Srbima ni najmanje ne svjedoči u korist službene priče, odnosno nema kostura’.“

Nije nam poznato odakle spomenutom autoru ovakvi podaci, no ono što nam jest poznato je to da se autor Hrvoje Šimičević nikada nije obratio Hrvatskoj družbi povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i zatražio točne informacije, kako mu nalaže novinarska etika. Za razliku od pojedinih udruga i glasila, Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ ne financira se iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Troškove naših aktivnosti snosimo samostalno, iz vlastitog džepa ili prodajom naših izdanja. Naši članovi, pa tako i ovdje prozvani Stjepan Štimac, su volonteri.

U ljeto 2017. godine naša udruga se prijavila na natječaj Ministarstva hrvatskih branitelja o stradalnicima Drugoga svjetskog rata. Naš projekt dobio je potporu spomenutog Ministarstva koje je sufinanciralo tisak knjige „Vrgorska krajina, Makarsko primorje i Neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije“ u iznosu od 30.000 kn. S obzirom da je ukupan trošak tiska iznosio gotovo 50.000 kn, ostatak iznosa smo podmirili samostalno. Osim toga, naša udruga financirala je troškove naših promocija zbog čega je navod autora Hrvoja Šimičevića da je HDP „Dr. Rudolf Horvat“ pokrila troškove promocije spomenute knjige zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva hrvatskih branitelja, notorna laž koja se veoma lako može demantirati brojnim dokazima.

Na kraju, nejasno nam je što to ponajviše muči autora Hrvoja Šimičevića: činjenica da je Ministarstvo hrvatskih branitelja sufinanciralo tiskanje knjige čiji je koautor Stjepan Štimac hrvatski branitelj i ratni vojni invalid ili činjenica da su u spomenutoj knjizi objavljeni autentični arhivski dokumenti jugoslavenske provenijencije s popisima SVIH ŽRTAVA Drugoga svjetskog rata na spomenutom području bez obzira na ideološku ili drugu opredijeljenost, uključujući osobe ubijene od strane svih zaraćenih strana u tom sukobu, one koji su skončali u logorima kao i one ubijene ili proganjane nakon završetka Drugog svjetskog rata. Moguće da je Vašim autorima takav pristup nepoznat, moguće da žrtve dijelite prema „zaslužnima“ i „bezvrijednima“, ovisno o njihovoj nacionalnost, vjeri ili političkim uvjerenjima, no takav pristup nema mjesta u civiliziranom svijetu kojemu pripada Republika Hrvatska niti svjetskoj historiografiji u kojoj su svoje mjesto pronašli pojedini radovi članova naše udruge.

Od Vas očekujemo objavu ovog reagiranja uz ispriku radi lažnog navoda. U suprotnom ćete biti prijavljeni nadležnim državnim institucijama koje su vas u prošlosti velikodušno financirale.

mr.sc. Blanka Matković

predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“

UTAJIVAČI POREZA NA PORTALU INDEX DOTAKNULI DNO – POVIJESNA ISTRAŽIVANJA PROGLASILI EKSTREMIZMOM

Od novinara bi se očekivalo da privuku pažnju javnosti objektivnim i pravodobnim izvješćivanjem, no portal Index uspio je to – kriminalom.  Osnivač portala i njegova suradnica pravomoćno su osuđeni za utaju poreza, a jedan zatvorski dan su, kakve li ironije, odlučili zamijeniti radom za opće dobro.

Jučer je Index dotakao novo dno. Dana 30. kolovoza novinar (kukavički potpisan samo inicijalima G.D.) je objavio tekst pod naslovom “Hrvatska Wikipedija je dotaknula samo dno novim člankom o Jasenovcu“. U tom uratku G.D. lažno navodi: “većina referenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Wikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruge Željke Markić Narod.hr, Hrvatski tjednik i Maxporta.”

U samom tekstu na Wikipediji zabilježeno je 67 bilješki. Među njima je i tridesetak izvora koji se teško mogu pripisati medijima koje navodi G.D., pa se tako autor “spornog” teksta poziva i i na R. Bulatovića, S. Goldsteina, M. Riffera, N. Mataušić, portal Lupiga, službenu stranicu JUSP Jasenovac i mnoge druge.

U nastavu svog pamfleta G. D. piše da se tekst na Wikipediji “poziva se i na revizionističku povjesničarku Blanku Matković koja je poznata po svojim ekstremističkim stavovima”, ne spominjući pritom koautora znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac Stipu Pilića. Novinar naravno ne objašnjava o kakvim se “ekstremističkim stavovima” radi, pa čak se niti ne trudi demantirati barem jedan navod iz spomenutog znanstvenog rada.  Novinar također ne iznosi podatak da je rad Blanke Matković i Stipe Pilić o kojemu je riječ objavljen kao izvorni znanstveni rad u izdanju HAZU-a te da je prošao rigorozan recenzentski postupak.  Ključni navodi iz toga rada također su korišteni u disertaciji Blanke Matković koja je obranjena na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick, trenutno 37. najbolje rangirani Odsjek za povijest na svijetu, i to pred komisijom u kojoj zasigurno nije bilo “Hrvata s ekstremističkim stavovima”. Disertacija je objavljena u listopadu 2017. u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Pressa. Osim toga, G.D. također uopće ne spominje autore koji se u bilješkama spominju s daleko većim brojem radova o Jasenovcu.

Na samome kraju svoga teksta, G.D. naziva Romana Leljka “slovenačkim“, a ne slovenskim istraživačem.  Tom rečenicom je ustvari otkrio gdje se krije njegova najveća bol.

KAMENJAR: “NIJEDAN POVJESNIČAR SE NIJE DOHVATIO TEME PARTIZANSKIH LOGORA”

U tekstu pod naslovom “Gdje su nestali ‘ubijeni’ iz prvog ustaškog logora Danica?“, koji je objavljen jučer na portalu Kamenjar, autor Mladen Pavković navodi sljedeće: “Zanimljivo je da se još ni jedan povjesničar nije dohvatio teme – partizanskih logora. Zar oni nisu postojali u vrijeme II. svjetskog rata? Partizani, odnosno tzv. antifašisti otvarali su logore i nakon 1945., od kojih su neki bili gori i od najznačajnijih fašističkih logora! O tome se uglavnom šuti, ili se marginalizira. Zašto?”

Nije nam poznato je li g. Pavković prespavao posljednjih 28 godina, ali rado ćemo mu ustupiti na čitanje neki od brojnih naslova na ovu temu iz naše privatne knjižnice. Upravo su o takvim logorima objavljeni brojni dokumentima u svim izdanjima HDP “Dr. Rudolf Horvat”, no moguće je da g. Pavković nas ne smatra povjesničarima.

 

SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE DOBILA NASTAVAK – OPARA POZIVA POVJESNIČARE DA ISTRAŽUJU, A ISTOVREMENO IGNORIRA POZIVE NA PROMOCIJE NJIHOVIH KNJIGA

Jučer smo objavili reagiranje naše udruga na sramotan istup splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je naveo da o stradalnicima logora Gripe u Splitu ne znamo – ništa. Izjava Andre Krstulovića Opare je notorna neistina. U proljeće prošle godine naša udruga je objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj su po prvi put objavljeni nepotpuni popisi logoraša splitskih logora, kao i brojni drugi dokumenti o stradanju Hrvata na splitskom području. Također je objavljen i nepotpuni popis likvidiranih logoraša s Gripa koji je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Predstavljanju tog izdanja u Splitu 3. svibnja 2018. bila je nazočna današnja zamjenica splitskog gradonačelnika Jelena Hrgović, pa se stoga može zaključiti da među osobama bliskima gradonačelniku postoji barem jedna koja o ovoj problematici zna daleko više, a to svakako nije ništa.

Gradonačelnikovu sramotnu izjavu prenio je i portal Dalmacija Danas, no iz tog detaljnijeg teksta doznajemo da je Opara pozvao znanstvene djelatnike i povjesničare “da osvijetle prošlost, bez čega nećemo doći do prave istine”. Podsjetit ćemo stoga da smo u proteklu godinu dana uredu splitskog gradonačelnika poslali pozivnica za dva nova izdanja koja smo u međuvremenu objavili, a odgovor nikada nismo dobili.

Svojim istupom Opara želi uvjeriti birače da se o stradanju Hrvata u splitskim logorima ne zna ništa, a krivnju za to naravno svaljuje na povjesničare, dakle iste one koji objavljuju knjige o temi o kojoj on ne zna ništa i iste one čije pozivnice na predstavljanja uporno ignoriraju on i njegovi zamjenici. Svojim sramotnim istupom Opara je uvrijedio sve stradalnike diljem Hrvatske čiji su članovi obitelji nakon listopada 1944. bili zatočeni na splitskim Gripama, kao i sve vrijedne ljude koji posljednjih desetljeća marljivo istražuju te događaje. I to bez ikakve plaće, za razliku od njega i njegovih zamjenika.

SRAMOTNA IZJAVA ANDRE KRSTULOVIĆA OPARE

Povodom dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, mediji su prenijeli izjavu splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare koji je poručio: “Tu su fašisti gušili i uništavali one koji su bili za slobodu i protiv fašizma. Nakon njih dolazi Narodno-oslobodilačka vojska i ovdje su od listopada 1944. godine krenuli krici i pucnjava i toga se sjećaju ljudi koji su živjeli ovdje. Oko 350 ljudi ovdje je noć pojela. I što mi znamo o njima – ništa“.

Netočno je da o ljudima koji su bili zatvoreni u logoru Gripe i odande nestali ne znamo ništa jer upravo je Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” u svibnju 2017. objavila knjigu “Split i srednja Dalmacija u dokumentima Ozne i Udbe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” u kojoj je po prvi put objavljen nepotpuni popis zarobljenika koji su nakon listopada 1944. bili zatočeni u tom splitskom logoru. Osim toga, u knjigu je uvršen u nepotpuni popis logoraša s Gripa koji su likvidirani, a isti popis je prethodno objavljen u nekim drugim zbornicima. Također smo objavili mnoštvo drugih dokumenata o stradanju građana na širem splitskom području.

Moguće je da Andro Krstulović Opara nikada nije čuo o ovoj knjizi i spomenutim dokumentima iako je na prvom predstavljanju navedene knjige u Splitu bila nazočna njegova trenutna zamjenica Jelena Hrgović koja ga je s lakoćom mogla uputiti u ovu problemtiku. Podsjetit ćemo i na to da je naša udruga u listopadu 2017. objavila zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Imotske krajine u koju je također uvršen popis Imoćana koji su bili zatočeni u splitskom logoru knjigu, ali i popisi zatočenika u drugim logorima na području Splitsko-dalmatinske županije. U travnju ove godine objavili smo zbirku dokumenata o stradanju stanovnika Vrgorske krajine, Makarskog primorja i neretvanskog kraja, također s popisima logoraša i likvidiranih. Promocije ovih izdanja organizirane su diljem Hrvatske, a naša udruga je poslala pozivnicu i uredu splitskog gradonačelnika iz kojega nikada nije stigao nikakav odgovor.

Uzevši u obzir dugogodišnji rad istraživača koji su objavili brojne tekstove i knjige o stradanju Hrvata na području srednje Dalmacije, posebno Splita, uključujući i rad članova naše udruge koji su u Državnom arhivu u Splitu pregledali kompletno gradivo iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća, izjava Andre Krstulovića Opare odražava elementarno neznanje osobe koja bi po definiciji trebala zastupati interese svih građana Splita, ali i svih obitelji čiji su bližnji stradali u splitskim logorima i drugim lokacijama.

DAN SJEĆANJA NA ŽRTVE TOTALITARNIH REŽIMA

Danas obilježavamo spomen na žrtve totalitarnih režima, a žrtve jugoslavenskog totalitarnog režima su i svi građani Hrvatske koji su u Domovinskom ratu ubijeni, ranjeni, mučeni i proganjani.

Svake godine redovito svjedočimo medijskom zagađivanju današnjeg spomen-dana. Tako je prije četiri dana Robert Bajruši objavio članak pod naslovom “Hrvatski desničari ne shvaćaju da Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima ne uključuje sjećanje na ubijene ustaše.

U ovom tekstu Bajruši priznaje da se “viđenje komunizma razlikuje u različitim zemljama, pa tako ne postoji ni konsenzus odnosi li se spomendan i na pripadnike kvislinških postrojbi koji su bili žrtve represije na kraju Drugog svjetskog rata”, no dalje navodi da se “u stvarnosti, Dan sjećanja se – kako je zamišljen – ne odnosi na one koje zastupaju hrvatski desničari – na pripadnike kvislinških postrojbi, koji su bili žrtve represije na završetku Drugoga svjetskog rata“. Svoj stav objašnjava nezgrapnom rečenicom “jer za Rezoluciju o europskoj savjesti i totalitarizmu, koja bi kao žrtve predstavila ustaše, četnike ili pripadnike latvijskog ili estonskog SS-a, nikada ne bi glasali socijalisti i liberali u Europskom parlamentu, a oni jesu podržali Rezoluciju“. Bajruši svojim navodima teži promijeniti čitav smisao Ženevskih konvencija prema kojima likvidacije nenaoružanih ljudi, bez obzira o njihovom vojnom statusu, ipak jest zločin što po definiciji njih čini žrtvama.

Bajruši, ali i brojni drugi “hrvatski” mediji i političari mogli bi štošta naučiti iz primjera nekih drugih zemalja koje su nakon dugogodišnjih sukoba pristupile drugačijem shvaćanju pojma “žrtve”, poput Sjeverne Irske u kojoj se bez razlike komemoriraju sve žrtve sjevernoirskog sukoba, a brojne organizacije pomažu preživjelim žrtvama tog sukoba ne pitajući pritom za političke stavova ili pripadnost nekadašnjim paravojnim organizacijama.

Ovakvim pristupom u hrvatskom društvu mainstream mediji pokazuju slijepu odanost bivšem totalitarnom sustavu u kojemu je status “žrtve” definirala ideološka opredijeljenost, a ne istinsko stradanje i patnja. Time se svakoj žrtvi odriče njezina ljudskost i ona se pretvara o najobičnijeg pijuna na političkoj šahovskoj ploči. Žrtva se dehumanizira čime joj se negiraju osnovna ljudska prava. Nimalo iznenađujuće od strane onih interesnih skupina u hrvatskom društvu koje su nekoć propagirale uništavanje grobova, a danas, zaogrnuti lažnim plaštom demokracije i navodne brige za ljudska prava, ljude još uvijek dijele na podobne i one koji za njih ljudi uopće nisu.

DEMANTIJ NAVODA NA PORTALU DNEVNO.HR

Dana 17. svibnja portal Dnevno.hr je objavio tekst pod naslovom „KUKAVIČLUK i hrvatska ŠUTNJA dolaze na naplatu, SRBIJANSKE LAŽI o pola milijuna ubijenih u JASENOVCU postaju istina!autora Damira Kramarića. U uvodnik spomenutog teksta autor navodi sljedeće: „Zamolili smo za razgovor i povjesničarku Blanku Matković, koja se bavila upravo Jasenovcem, posebice događajima u logoru nakon Drugog svjetskog rata te koja je ranije u više navrata, zajedno s kolegom Stipom Pilićem, isticala da su u arhivima pronašli dokumente koji nedvosmileno potvrđuju da je i nakon svibnja 1945. u Jasenovcu bio logor u kojega su komunističke vlasti zatvarali građane, no ni ona do objavljivanja ovog teksta nije odgovorila na naš upit.“

Do ovog trenutka na moj osobni e-mail ili e-mail adresu Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ nije stigao niti jedan e-mail sa zahtjevom za intervju navedenog novinara Damira Kramarića. Također nije poslan niti jedan takav upit putem Facebook stranice naše udruge. S obirom da g. Kramarić nije moj Facebook kontakt, njegov upit nije se pojavio ni među mojim osobnim porukama. Iz tog razloga, jutros su pregledani zahtjevi za kontakt na mom osobnom Facebooku gdje je pronađena poruka g. Kramarića poslana u ponedjeljak 14. svibnja. U toj poruci g. Kramarić je naveo da bi zamolio za komentar te da radi na portalu Promise.hr, iako povremeno piše i na portalu Dnevno.hr. Zahtjev za intervju uopće nije naveden kao ni podatak da bi intervju bio objavljen na portalu Dnevno.hr. Ovakvo postupanje je suprotno dobroj novinarskoj praksi.

Također želim istaknuti da je dosadašnja suradnja s tabloidom Dnevno.hr bila izuzetno nezadovoljavajuća i frustrirajuća. Spomenuti portal koristi svaku priliku bombastičnim naslovima izvučenima iz konteksta, sugovornike staviti u izuzetno tešku poziciju u kojoj su izloženi neprimjerenim napadima i pritiscima onog dijela javnosti koji ne čita dalje od takvih naslova. Osim toga, upravo je tjednik 7Dnevno, koji je nekoć imao istog urednika kao i portal Dnevno.hr, 5. svibnja prošle godine objavilo moj falsificirani intervju pod naslovom „Bruna Esih i Roman Leljak nisu otkrili ni Hudu jamu ni Kočevski rog“. O ovom falsifikatu doznala sam 7. svibnja 2017. i istog dana objavila demantij zajedno s originalnim intervjuom u kojemu nije bilo izjava koje je 7Dnevno objavilo u naslovu i uvodniku tog teksta uz pojedina pitanja koja su također bila promijenjena bez moga znanja. Time je uredništvo teško prekršilo novinarsku etiku i moja ljudska prava iskoristivši moj znanstveni rad i ime za političke obračune uoči lokalnih izbora koji sa mnom i mojim radom nemaju nikakve veze. Do ovog trenutka uredništvo tog lista kao ni novinarka Franciska Jurak koja je intervju potpisala, iako joj ga ja uopće nisam dala niti s njome ikada imala bilo kakav kontakt, nisu se ispričali za ovakvu podvalu. Štoviše, unatoč činjenici da je dana 3. lipnja 2017. 7Dnevno objavilo demantij po mom punomoćeniku Davorinu Karačiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog ovog falsificiranog intervjua već punu godinu dana trpim pritiske, opstrukcije i podvale iz određenih političkih krugova kojima smo meta moj znanstveni rad i ja osobno.

Poučena ovakvim iskustvom, bilo kakav intervju za 7Dnevno ili portal Dnevno.hr ne bih ni dala, iako bih novinaru pristojno odgovorila na upit kojega u ovom slučaju nije niti bilo, a od svibnja prošle godine surađujem isključivo s predstavnicima onih medija koji su se u prethodnom razdoblju pokazali kao ljudi od struke koji poštuju svoga sugovornika. Promoviranje istine o hrvatskoj povijesti moguće je samo kroz one medije kojima je cilj objektivno informiranje javnosti.

Blanka Matković

Predsjednica HDP „Dr. Rudolf Horvat“

STIPO PILIĆ I MATKO MARUŠIĆ ODGOVORILI MIRJANI KASAPOVIĆ

Sredinom travnja o.g. u Hrvatskom tjedniku je objavljen odgovor predsjednice naše udruge Blanke Matković na stavove i zaključke Mirjane Kasapović, izrečene u radu pod naslovom „Genocid u NDH: Umanjivanje,  banaliziranje i poricanje zločina“ koji je u ožujku ove godine objavljen u časopisu “Politička misao”.

Krajem travnja u Hrvatskom tjedniku je objavljen i odgovor člana naše udruge Stipe Pilića u kojemu on ističe da ga Kasapovićkin politikanski uradak podsjeća na elaborate Ozne, Udbe i SDS-a na koje svakodnevno nalazi u arhivskom radu. Odgovor Stipe Pilića  objavljen je i na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, a možete ga pročitati na ovoj poveznici.

Antun Mateš, Hrvatski tjednik, 17.5.2018.
Antun Mateš, Hrvatski tjednik, 17.5.2018.

Dana 10. svibnja u Hrvatskom tjedniku je objavljeno i reagiranje dr. Matka Marušića koji je naglasio da se “čitava intelektualna Hrvatska mora zgroziti nad onim što radi Mirjana Kasapović”. “Mirjana Kasapović ne ide za znanstvenom istinom, nego za zabranom istraživanja. Ona se boji istine. Na dokaze ona odgovara denuncijacijama i starim lažima koje navodi kao istinu”, navodi Marušić zaključivši da je Kasapovićkin članak tek “slabo prikriveno etiketiranje ljudi koji su bolji, učeniji i pošteniji od nje”. Odgovor Matka Marušića možete pročitati na ovoj poveznici.

Na Mirjanu Kasapović osvrnuo se i Vjekoslav Magaš u tekstu koji je pod naslovom “Industrija izdaje ili veleizdaja na državnim jaslama” objavljen u Hrvatskom tjedniku 17. svibnja o.g.

“Blanka Matković i Stipo Pilić maestralno su dekonstruirali (ne)znanstveni, paraznanstveni i parazitski habitus jedne zastarjele i islužene partijske propagandistice, dr. Mirjane Kasapović. Demontažom njezine polupismene i lažne akademske poze učinili su tek dio posla. No teško će objasniti izvore i ishodišta njezine nakaradne i apatridske političke orijentacije. Zašto iskusna profesorica, cjeloživotno uhljebljena na Fakultetu političkih znanosti, gospođa kojoj je ovo društvo sve dalo – debelo preko mjere njezinih zasluga – zašto svoj mizerni intelektualni potencijal upreže u korist tuđinskog interesa. Zašto tako strasno mrzi vlastiti narod (ili narod u kojem živi), domovinu i državu. Koji je benefit takva sramotnoga protudomovinskog i antidržavnog postupanja? Osim suludoga ohrabrivanja neprijatelja i budućih agresora.

Od svih neistina, od svih pseudoznanstvenih zloća i budalaština “partijske profesorice” u njezinu pamfletu, koji nam donosi Politička misao, skandaloznija je jedino činjenica: ta gospođa radi u ustanovi i objavljuje u časopisu koje ovaj narod mukotrpno plaća.”

Kompletan tekst g. Magaša možete pročitati u najnovijem broju Hrvatskog tjednika.

PRIOPĆENJE HDP „DR. RUDOLF HORVAT“: „BUJICU“ JOŠ JEDNOM ODNIJELA CENZURA

Dana 23. travnja o.g. u emisiji „Bujica“ na Z1 televiziji gostovao je suosnivač Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i profesor povijesti Stipo Pilić, široj javnosti poznat po izvornom znanstvenom radu o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je u koautorstvu s mojom malenkošću objavio u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru krajem 2014. godine.

U ovoj emisiji kolega Stipo Pilić osvrnuo se i na dopise koji su po objavi našega rada bili poslani pojedinim državnim institucijama. Dana 15. siječnja 2015. uputila sam prvi takav dopis tadašnjoj ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić i tadašnjem ministru kulture Berislavu Šipušu. Naknadno sam isti dopis uputila uredu predsjednice RH i drugim državnim institucijama te ga poslala u još nekoliko navrata jer od spomenutih institucija nije bilo odgovora.

Početkom 2016. godine osobno sam uputila novi dopis tadašnjem ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, mom nekadašnjem studentskom kolegi i dugogodišnjem poznaniku. Odgovora ni tada nije bilo, a nekoliko tjedana kasnije iz medija smo doznali da je Slavko Goldstein, kako je to osobno izjavio, bio primljen na razgovor kod spomenutog ministra tijekom kojega mu je Hasanbegović navodno obećao da „ideoloških promjena“ u JUSP Jasenovac neće biti. G. Hasanbegović nikada nije demantirao Goldsteinove navode zbog čega Goldsteinovu izjavu zasad uzimamo kao točnu. U više navrata smo isticali neprimjerenost takvih izjava, a posebice obećanja jednog ministra, koji je u navodno demokratskom društvu u kojemu je sloboda istraživanja i govorenja zajamčena brojnim zakonskim aktima, jednom običnom građaninu, dakle Slavku Goldsteinu, OBEĆAO da nekakvih „ideoloških promjena“ neće biti. Stoga se s pravom pitamo koji su to točno ideološki stavovi koje zastupa takva vlast, takvo ministarstvo, takav ministar i takva javna institucija – Spomen-područje Jasenovac. Zastrašujuća je činjenica da ovakvo obećanje u praksi znači potpunu likvidaciju znanosti zahvaljujući kojoj Spomen-područje Jasenovac još uvijek ustraje u tvrdnji da poslijeratni logor Jasenovac nikada nije postojao te uporno krivotvori popis navodnih jasenovačkih žrtava unatoč svim dokazima koje je naša udruga predstavila javnosti posljednjih godina. Obećanje bilo kojega političara da nekakvih „ideoloških promjena“ neće biti u praksi znači održavanje statusa quo koji je zacementiran u bivšoj državi u kojoj je upravo jasenovački mit postao glavnom batinom po hrvatskim glavama.

E-mailove sam nastavila slati na više adresa tijekom 2016., a novi dopis je u ime udruge upućen Ministarstvu kulture u prosincu iste godine. Do dana današnjeg odgovora nema, a jedini „politički“ odgovor koji su članovi naše udruge ikada zaprimili bio je usmeni odgovor Zlatka Hasanbegovića, tada bivšeg ministra kulture. U svibnju 2017. na tribini HU Benedikt u Zagrebu, na upit Stipe Pilića o dokumentima kojima smo dokazali postojanje poslijeratnog logora Jasenovac i stradanje hrvatskih zarobljenika na tom području, Hasanbegović je odgovorio da je riječ o našoj – interpretaciji, te time ostao dosljedan obećanju Slavku Goldsteinu da sveti gral neće biti diran. Time je Hasanbegović još jednom eliminirao znanost te usput pljunuo na patnje hrvatskih vojnika i civila koji su u poslijeratnom logoru Jasenovac bili ubijani, mučeni i ispitivani. Osobno me takav stav nije iznenadio jer je riječ bila o povjesničaru koji nas je, u godinama prije političkog angažmana, više puta susreo u Hrvatskom državnom arhivu gdje me često pitao o dokumentima na kojima sam radila. Pokazivala sam mu dokumente Ozne i drugih partijskih organa, objašnjavala mu podatke o stradanju hrvatskog naroda na koje smo kolega Pilić i ja nailazili, govorila mu da gradiva ima previše za dvoje ljudi te da nam treba pomoć još kojega povjesničara. Povjesničar Hasanbegović nije nam pomogao. Umjesto toga, često me znao potapšati po ramenu, reći „samo ti radi“ i otići u kafić. Ovakvom postupanju svjedočio je i kolega Stipo Pilić s kojim sam zajednički istraživala u vrijeme dok to nitko drugi nije činio, a još manje „čačkao“ po „opasnim“ temama. Stoga upravo mi imamo moralno pravo izreći istinu o ponašanju bivšeg ministra, a oni koji po nama žele pljunuti, dobit će to pravo tek onda kada za rad koji godinama volonterski prezentiramo hrvatskoj javnosti podnesu podjednaku žrtvu.

Od jeseni 2007. pa sve do mog odlaska na doktorat u inozemstvo u jesen 2012., kolega Stipo Pilić i ja smo uglavnom samostalno, te djelomično u okviru istraživačkog projekta Hrvatskog državnog arhiva, istraživali u svim arhivima u Hrvatskoj i Sloveniji. Troškove našeg istraživanja plaćali smo ponajviše iz vlastitog džepa žrtvujući obrok da bismo mogli platiti prijevoz ili kopiranje dokumenata, vrijeme koje smo mogli provesti s obitelji ili prijateljima, pa čak i vlastito zdravlje. Putovali smo i po mećavama i ledu te po tropskim žegama u starom automobilu bez klima uređaja. Ustajali smo u 4 ujutro da bismo u arhivu bili u 8 sati i radili čitav dan, veoma često bez jela. Po završetku rada u arhivu često smo obilazili područje na kojemu smo se zatekli, obilazili stara groblja, prikupljali podatke te razgovarali sa svjedocima i sudionicima povijesnih događaja. U Zagreb smo se vraćali u ponoć, odspavali 4 sata i u zoru opet krenuli na put. Tako smo radili godinama pa ću ponoviti – s nama nije bilo niti jednog novog idola, političara i raznoraznih Facebook jurišnika koji su se posljednjih dana obrušili na kolegu Pilića i to zato jer se usudio javno izreći istinu koju sam ja izrekla nebrojeno puta i nastavit ću je ponavljati do smrti jednostavno zato jer je ta istina naš dug prema hrvatskim stradalnicima poslijeratnog logora Jasenovac i Križnog puta općenito.

Gostujući u emisiji „Bujica“, kolega Pilić pokušao je u više navrata doći do riječi i izreći zastrašujuću istinu o postupanju jednog političara. U tome je grubo i neprofesionalno prekidan od strane voditelja Velimira Bujanca koji je vlastitom gostu, kojega je pozvao u emisiju, mahao papirima pred nosom i na samom kraju emisije istaknuo sljedeće: „Ovo s Hasanbegovićem ću provjeriti. To vam zamjeram što ste rekli. Znate da kod mene ne možete govoriti protiv Hasanbegovića. Nema tu demokracije.“ Bujanec je u pravu. Nema tu demokracije. U hrvatskom medijskom prostoru vlada jednoumlje koje se po ničemu ne razlikuje od onoga u Jugoslaviji u kojoj bi jedan uspješan znanstvenik, poput kolege Pilića, također bio eliminiran ako bi se drznuo dirnuti u svetu kravu Tita. Štoviše, Bujančeva izjava da će navode kolege Pilića „provjeriti“ je uvredljiva za samog gosta kojemu se očito ne vjeruje unatoč svim njegovim referencama. Osim toga, tko je to Bujanec da provjerava navode jednog znanstvenika koje podupire toliki broj dokaza, a o čemu je postojao čak i video zapis iz svibnja 2017. godine kada je tribina na kojoj je Pilić postavio pitanje Hasanbegoviću emitirana na većem broju portala? I na kraju, čemu poziv gostu kojega se u emisiji uživo diskvalificira jer očito ne pleše kako nečija partija svira i usudi se reći istinu? Radi javnog poniženja i poruke ostalima kojima bi palo na pamet uraditi nešto slično? Uostalom, o odnosu medija koji uporno zataškavaju ili drugim oblicima rugla izvrgavaju članove naše udruge progovorio je prije nekoliko dana u hrvatskom Saboru nezavisni zastupnik general Željko Glasnović.

Dok smo čekali znanstvene provjere „akademika“ – voditelja Bujanca, na društvenim mrežama i portalima svjedočili smo novim napadima na kolegu Stipu Pilića, uglavnom od strane osoba zaljubljenih u pojedine političare kojima je, za razliku od Pilića, vrhunac hrabrosti izreći svoje mišljenje anonimno ili barem krijući se negdje za tipkovnicom. Tako je čitateljica portala Narod oh_commeallye_faithful navela o Piliću: „Što mu je trebalo prozivati Hasanbegovića, gdje mu je mudrost.“ Engleski filozof, matematičar i povjesničar Bertrand Arthur William Russell istaknuo je da je pobjeda nad strahom početak mudrosti. Dojam je da je Pilić pokazao vlastitu mudrost u trenutku kada je u emisiji uživo i pred izuzetno pristranim voditeljom demonstrirao odsustvo ikakvog straha, što je daleko više od onoga što možemo očekivati od osobe koja se usudi reći svoje mišljenje samo onda kada nitko ne zna tko je i što je. Dotična nije propustila još jednom pljunuti na Pilića istaknuvši da je „zbrkan i dosadan“, no promakla joj je činjenica da se u svega 23 minute, koliko je imao na raspolaganju (uključivo s komentarima voditelja), Pilić ipak uspio dotaknuti većeg broja izuzetno važnih tema iz suvremene hrvatske povijesti i politike pokazavši dokumente kojima je potkrijepio svoje navode i sve to unatoč činjenici da je veoma često bio prekidan od strane voditelja zbog čega nije uspijevao dovršiti svoje rečenice. Uredništvo portala Narod nije reagiralo na ove napade na kolegu Pilića iako je u prošlosti baniralo čitatelje za mnogo nedužnije izjave.

Osim toga, napadi na Pilića su nastavljeni i na Facebook stranici Velimira Bujanca na kojoj su zabilježeni komentari osobe „Ljubice“ koja se javila s profila pod imenom Tomislav Pupić. Dotična je Pilića pogrdno nazvala „starim“ i kukavički ga „uputila“ da mu „nije bilo potrebno prozivanje g. Hasanbegovića“. Oglasio se i Franjo Podravski istaknuvši da „Stari nije čist i vukao je na krivu stranu“ uz drugi komentar da je „Stari imao u glavi za metu časnog gospodina Hasanbegovića i bio je to pucanj u ništa“ u čemu ga je podržala spomenuta „Ljubica“. Za razliku od ovih obožavatelja lika i djela Josipa Broza Tita, pardon Zlatka Hasanbegovića, Pilić je ipak bio dovoljno „čist“ da vuče na stranu istine. Ostavljam pravo Franji, Ljubici i drugim jurišnicima na vlastito mišljenje da je strana istine za takve poput njih – kriva, no također uzimam sebi za pravo da istaknem da je jednoumlje koje takve osobe zastupaju pucanj u pravdu, pa i samu znanost. Naravno, administrator stranice nije se očitovao o ovakvim neumjesnim komentarima jer oni služe onome što je bila namjera emisije – diskvalifikacija jednog znanstvenika i hrvatskog branitelja te eliminacija zdravog razuma.

Ušutkavanje jednog građanina koji javno iznosi svoje iskustvo s bilo kojom osobom koja se kruhom naroda hrani pa samim time narodu mora račune polagati, karakteristično je za totalitarne režime i medije koji svoju moć koriste da bi kontrolirali javno mnijenje, a samim tim i potencijalne promjene u jednom društvu. S obzirom da je Zlatko Hasanbegović našao vremena na sastanak primiti običnog građanina i nekadašnjeg poručnika Jugoslavenske armije Slavka Goldsteina, time alibi kojim je voditelj Velimir Bujanec pristrano i neprofesionalno pokušao obraniti omiljenog prijatelja o „zatrpanosti poslom“ pada u vodu. U trenutku kada je kolega Stipo Pilić istaknuo da je kao nastavnik povijesti u osnovnoj školi uvijek nalazio vremena za svakog učenika, Bujanec je odgovorio da „ne možemo uspoređivati ministarstvo i školu“. Nažalost, bio je u pravu jer doista je teško uspoređivati uhljebničke državne institucije i osobe koje bez ikakvog osjećaja odgovornosti, ali s povećom dozom bahatosti, odbijaju kontakte s građanima, s 10-godišnjacima koji za nenapisanu školsku zadaću bivaju kažnjeni jedinicom ili ukorom. No, dok hrvatski narod ne počne kritički razmišljati i one koje svojim mukotrpno stečenim novcem hrani ne počne za neobavljeni posao kažnjavati jedinicom, boljoj budućnosti u kojoj će Hrvatska doista biti Hrvatom ne možemo se nadati!

Mr.sc. Blanka Matković

Predsjednica Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“

 

NEPRIMJEREN ODNOS POJEDINIH MEDIJA PREMA ČLANOVIMA NAŠE UDRUGE

U više navrata smo pisali o odnosu pojedinih medija prema našoj udruzi i brojnim članovima udruge koji su banirani na nekim portalima na kojima ne mogu odgovoriti na klevete drugih korisnika. Među takvima je i portal Narod koji je večeras uklonio niz objava drugih korisnika i to u trenutku kada su shvatili vlastitu pogrešku i neutemeljenu optužbu o našem širenju dezinformacija.

Desetak dana prije početka promocija našeg najnovijeg izdanja uputili smo dopis većem broju medija s rasporedom promocija. Rijetki su bili oni koji su taj dopis objavili, a pojedini portali su to uradili sa zakašnjenjem. Tako je portal Narod objavio dopis u jutarnjim satima 18. travnja iako je prva promocija održana u Splitu dan ranije, dakle 17. travnja. Te večeri pojedini posjetitelji pitali su supriređivačicu zbirke Blanku Matković o razlozima zbog kojih portal Narod nije objavio najavu promocija na što je ona odgovorila da je dopis tom portalu, kao i brojnim drugim medijima doista bio poslan. Prije dva dana jedan čitatelj portala Narod obratio se uredništvu s upitom zbog čega nije bilo najave, a uredništvo je istaknulo da je najava promocija objavljena 18. travnja te da Blanka Matković širi dezinformacije. Tijekom današnjeg dana drugi čitatelj tog portala naveo je da je bio na promociji u Splitu i da je autorici doista postavio pitanje o tome zbog čega Narod nije objavio najavu promociju, što je u tom trenutku bila točna informacija. Isti čitatelj podsjetio je uredništvo da je prva promocija održana dan prije objave. Umjesto isprike našoj udruzi, uredništvo portala Narod uklonilo je sve komentare vezane uz “sporni” upit o čemu svjedoče sačuvane fotografije. Čini se da se istina ne smije znati!