Slika govori više od tisuću riječi. Da je ovo 1945. dobili bismo metak i jamu. Na veliku žalost druga Pilsela, upravo su jugoslavenski dokumenti oni koji dokazuju postojanje poslijeratnog logora Jasenovac, a među njima su i dokumenti Udbe. A zahvaljujući drugu Pilselu, doznali smo da je Udba imala neuostaške stavove. Na još veću žalost druga Pilsela, drug Goldstein nije sahranio nas, no to ne isključuje mogućnost da je sahranio nekog drugog.
(Objavio portal Kamenjar)
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavljen je tekst autora Drage Pilsela pod naslovom “Konačni dokazi obmane: U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora“. Spomenuti tekst predstavlja još jedan pokušaj propagiranja partijskih dogmi kakvima se hrvatsko društvo trovalo u posljednje 72 godine. U ovom tekstu još je jednom istaknut čitav niz neistina koje su članovi naše udruge uspješno demantirali svojim znanstvenim radom i predočenim dokazima, posebno arhivskim dokumentima iz Državnog arhiva u Sisku i Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu koji su u više navrata objavljivani u hrvatskim medijima. Unatoč tome, i nakon dvije i po godine upornog kontaktiranja JUSP Jasenovac i Ministarstva kulture pod vodstvom tri različita ministra (Berislav Šipuš, Zlatko Hasanbegović, Nina Obuljen Koržinek) od strane članova naše udruge, ove institucije ostaju nijeme na sve znanstvene dokaze te nastavljaju propagirati laž koja je danas predočena i čitateljima Jutarnjeg lista. Na našoj web stranici objavljujemo naš današnji email Dragi Pilselu napisan na razini koju zaslužuje (vrtićki uzrast) uz napomenu da je dana 29. listopada 2016. dotičnom već dostavljena kompletna analiza knjige na koju se u današnjem tekstu poziva sa svim potrebnim dokazima. Stoga ne može reći: “nisam znao”.
“Poštovani” “g.” Pilsel,
U današnjem broju Jutarnjeg lista objavili ste pogrešne informacije kojima se grubo krše autorska prava članova naše udruge, odnosno znanstvenika koji su objavili izvorni znanstveni rad o poslijeratnom logoru Jasenovac koji vi iz nekog nepoznatog razloga stavljate na dušu nekim drugim ljudima koji s tim radom nikakve veze nemaju. Ovaj potez također predstavlja grubo kršenje novinarske etike.
Osim toga, “iznenađujuće” je da se jedan novinar vašeg kalibra nije udostojio pregledati sve dokaze o spomenutoj tematici, pa tako i one pisane koji se čuvaju u Državnom arhivu u Sisku i Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Umjesto toga citirali ste završenog srednjoškolca S. Goldsteina koji ni nakon 13 i po mjeseci nije odgovorio na analizu svih netočnih navoda u njegovoj knjizi koju su pripremili naši članovi-znanstvenici (u privitku). Štoviše, kod navedene osobe zavladao je muk, a teret laži preuzeli ste vi na svoja nejaka pleća. Naslov teksta bio vam je tako bombastičan da smo se nadali najmanje Pulitzeru. Umjesto toga dobili smo pamfletić dostojan “Modre laste”. Doista nam je žao posječenih stabala, a začuđujuće je da je vama kao osviještenom ljevičaru toliko malo stalo do ekologije.
Znamo da dugo skrivana istina boli, ali ne brinite. Za nekoliko desetljeća priviknut ćete se i na nju jer drugog izbora nemate. Mi nikud ne idemo.
Bilježimo se s našim borbenim pozdravom: “Drugovi ne mogu sakriti koliko mi možemo naći!”.
mr. sc. Blanka Matković
predsjednica HDP “Dr. Rudolf Horvat”
(Objavio portal Dragovoljac)
U nedavno predstavljenoj knjizi Blanke Matković “Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNe i UDBe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” po prvi put je objavljena kompletna presuda Frani Tenti, Frani Bettiniju i drugima pripadnicima Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji su 10. travnja 1947. na Marjanu skinuli jugoslavensku zastavu i podigli hrvatska barjak te organizirali druge akcije okarakterizirane u to vrijeme kao “protunarodni rad”. Kraći dijelovi presude bili su objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji 31. svibnja 1947. Ovom knjigom Blanka je također podržala inicijativu udruge Urbana desnica da se jedna ulica u Splitu dodijeli upravo Frani Tenti. Promociju knjige popratio je i Hrvatski tjednik u kojemu su također objavljeni i ključni podaci iz ove presude. Tekst iz Hrvatskog tjednika možete pročitati na ovoj poveznici, a na našoj web stranici presudu Tenti i drugima objavljujemo u cijelosti sa svim pravopisnim i drugim pogreškama.
Dana 16. travnja o. g. predsjednica HDP “Dr. Rudolf Horvat” poslala je odgovore na pitanja novinarki Heleni Krmpotić. Odgovori na pitanja proslijeđeni su političkom tjedniku 7Dnevno koji je u broju 179 od 5. svibnja 2017. objavio odgovore i njih nadopunio izmišljenim izjavama, uključujući i one o ljudima koje Blanka Matković uopće nije spomenula. Politički tjednik 7Dnevno bit će prijavljen nadležnim institucijama, a od glavnog urednika Viktora Kodrića zatraženo je da smjesta objavi sve ispravke. Na našoj web stranici objavljujemo odgovore Blanke Matković, a izmišljeni intervju kojeg je u 7Dnevno objavila novinarka Franciska Jurak možete pogledati ovdje. Originalni intervju, odnosno odgovori poslani novinarki Heleni Krmpotić, dostupan je ovdje. Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” ograđuje se od podmetanja medija koji na sve moguće načine nastoje opstruirati i uništiti rad članova naše udruge.
Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 4.5.2017. (pdf)
Mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac je masovna prevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnog novca čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnog cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve. Za sve ove navode izneseno je i više nego dovoljno dokaza, a u nastavku teksta bit će dan kratki pregled nekih od njih koji su objavljeni u posljednjih godinu dana, ali koje je dobro ponoviti i sažeti.
Prvi članak o Jasenovcu nakon pokušaja prošlogodišnje jasenovačke komemoracije bio je o poznatim osobama na mrežnom jasenovačkom popisu. Pod poznatim osobama se misli na osobe koje su bile dovoljno utjecajne u svojim djelatnostima da su dospjele u enciklopedije, leksikone ili druge lako dostupne izvore podataka. Neke od tih pronađenih osoba su zaista stradale u Drugom svjetskom ratu, ali na drugim mjestima, dok su neke rat i preživjele. Osim što se time samo dalje pokazao apsurd cijelog sastavljanja popisa navodnih žrtava na temelju komunističkih popisa i knjiga, vidjelo se da autorima popisa naizgled uopće nije bilo stalo do ljudskih sudbina, već su bez nekih jasnih znanstvenih kriterija stavljali na popis bilo kakve podatke koje su uspjeli pronaći samo da bi se popis povećao i stvarali mitovi. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare
Slobodna Dalmacija nije se usudila objaviti najavu promocije knjige jer je takva bila direktiva iz Zagreba. Toga se ni Sjeverna Koreja ne bi posramila. Izgleda da sloboda misli postoji jedino na sinjskoj Ferati i na tome im čestitamo i zahvaljujemo. Feratin članak o sinoćnjoj promociji u Sinju možete pročitati ovdje. Odgajajmo buntovnike, a ne ovce.
Danas je svjetski dan slobode medija. Zato nam je zadovoljstvo istaknuti da je upravo u današnjem broju Slobodne Dalmacije trebala biti objavljena najava promocije knjige Blanke Matković što unatoč obećanjima novinara NIJE napravljeno. Ovakvim postupkom Slobodna Dalmacija i brojni drugi mediji dokazuju našu tvrdnju da se u Hrvatskoj tzv. sloboda medija sustavno zlorabi, da se mediji ponašanju kao navijači, a ne izvjestitelji, te da se ideološki opredjeljuju uz orjunaške stranke. Zahvaljujemo Slobodnoj Dalmaciji na demonstraciji “sile”!
Na web stranici Dnevno.hr objavljen je intervju s članom Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikolom Banićem u kojemu on govori o svom radu na istraživanju manipulacija brojevima i imenima jasenovačkih žrtava. Iz intervjua izdvajamo Nikolin odgovor na pitanje o zlouporabi Jasenovca u političke svrhe:
“Jasenovac se koristio i još se uvijek koristi u političke svrhe. Jedan od zgodnih primjera je svjedočanstvo Ljerke Perišin, supruge hrvatskog ratnog pilota Rudolfa Perišina. Naime, 1991. godine, u vojarni „27. jul“ gdje je radila, bila je pozvana s ostalim zaposlenicima na „stručno usavršavanje“, na kojem se prikazivao dvosatni film o Jasenovcu, pri čemu su, kako svjedoči, neki gledatelji počeli psovati Hrvate i ustaše. I danas u Srbiji postoje službena glasila pojedinih ministarstava koja i dalje propagiraju ideju o 700.000 žrtava Jasenovca. Time se možda želi amnestirati Srbe kao agresore u Domovinskom ratu, možda se želi raspirivati mržnja, skupljati politički bodovi, odvraćati od stvarnih problema, itd. Našim člancima možemo doprijeti do određenih slojeva društva, pa čak i do nekih političara, ali kako se čini, kod većine političara ne postoji želja ili volja da se problem Jasenovca riješi na pravilan i znanstven način. Primjerice, iz pouzdanih izvora znamo da je predsjednik Vlade, Andrej Plenković, bio izravno obaviješten da je 2011. godine bio na pogrebu čovjeka kojeg se danas još uvijek navodi kao dječju jasenovačku žrtvu. Riječ je o Stanku Nicku, poznatom hrvatskom diplomatu. Ipak, izgleda da je od uklanjanja takvih sramotnih izjava, možda važnije da se broj navodnih žrtava Jasenovca ne smanjuje, baš naprotiv.”
Ostaje doduše nejasno zbog čega je voditeljica člana naše udruge pogrešno predstavila kao “kolegu s portala Narod.hr”…