Arhiva oznaka: M. Koić

Nikola Banić i M. Koić: NOMEN EST OMEN

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 14.6.2017. (pdf)

U nekoliko prethodnih članaka jasno je naglašavano kako su kod mnogih navodnih srpskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac navedena relativno kratka imena očeva za koja se ima razloga sumnjati da su izmišljena. Takva imena očeva u vokativu često imaju samo četiri slova pri čemu je zadnje slovo „o“, tzv. XXXO, primjerice Božo, Jovo, Lazo, Simo itd. Na temelju tih i drugih opažanja dobivenih analizom imena žrtava i njihovih očeva koja se javljaju u mrežnom jasenovačkom popisu može se pokazati postojanje određenih nepravilnosti te kako ih koristiti u otkrivanju lažnih žrtava. Da bi se promatrale neke osnovne statistike imena od 1880. do 1943. godine relevantne za temu članka, dovoljno je uzeti sam mrežni jasenovački popis koji navodi desetke tisuća takvih imena. Ako se za neku godinu od 1880. do 1943. gleda prosječna duljina muških imena za navodne jasenovačke žrtve određenih nacionalnosti rođene te godine te ako se istovremeno usporedi i prosječna duljina imena oca žrtve za slučaj kad je ime oca poznato, onda se mogu nacrtati grafovi prikazani na slikama od 1 do 6. Dodatno treba napomenuti da je za neku godinu vrijednost krivulje za očeve žrtava možda praktičnije uspoređivati s vrijednosti krivulje za žrtve za oko dvadeset i pet godina starosne razlike odnosno za onoliko raniju godinu koliko se pretpostavlja da su očevi bili prosječno stari u vrijeme rođenja promatranih žrtava.

Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.
Slika 1. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške srpske žrtve.

Što se tiče grafa na slici 1 za navodne srpske žrtve, ono što je odmah uočljivo je da je prosječna duljina imena očeva uvijek kraća od prosječne duljine imena navodnih muških žrtava. Izražena anomalija za 1943. godinu se javlja zbog relativno malog broja osoba s navedenim imenom oca za tu godinu.

Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.
Slika 2. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške hrvatske žrtve.

Za Hrvate (slika 2) je trend pada prosječne duljine imena očeva žrtve vidljiv od Prvog svjetskog rata. Kod imena žrtava pad krivulje je strmiji od 1924. godine tj. od rođenih oko 17/18 godina prije Drugog svjetskog rata. Kad se gleda samo duljina imena kod Hrvata s jasenovačkog popisa, znatno više anomalija je kod krivulje očeva žrtava. Jedno grupiranje anomalija je sredinom 1880-tih i 1890-ih godina gdje spadaju grupe 50- i 60-godišnjaka za vrijeme Drugog svjetskog rata, a to bi trebali biti očevi dvadesetgodišnjaka i tridesetgodišnjaka tj. potencijalnih vojnika. To indicira da su njihova imena izmišljana. U krivulji je to okarakterizirano čudnim sinusoidama visokih amplituda promjene unutar 2 godine. Ističe se grupa anomalija za „dječje godine“ od 1931. do 1943. gdje su velike oscilacije duljine imena.

Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.
Slika 3. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške muslimanske žrtve.

Muslimanske krivulje su slične hrvatskima (slika 3). Vrlo slične anomalije kao i kod Hrvata su između 1886. i 1893. godine, ali ima i jedna izražena anomalija s prijelaza stoljeća. To bi se moglo protumačiti kao posljedicu izmišljanja godina rođenja. Na primjeru Rešada Bešlagića, poznatog izvođača sevdalinki koji je na mrežnom jasenovačkom popisu označen kao musliman i koji je opisan u jednom od prethodnih članaka, vidi se da to ne bi bilo ništa novo. Ako su se izmišljale godine rođenja, nema razloga da se ne bi izmišljala i imena, naročito očeva i to prema potrebi više nego obično pa time i neopreznije. I ovdje su izrazite anomalije za dječje godine od 1930. godine pa nadalje.

Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.
Slika 4. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške židovske žrtve.

Prosječna duljina imena Židova cijelo vrijeme vrlo malo oscilira oko iste vrijednosti (slika 4). Vidljiva je ista karakteristika kao i kod Roma da se zadržava ista distanca između duljine imena žrtava i duljine imena očeva. Jedna od karakteristika krivulja imena navodnih židovskih žrtava i njihovih očeva je da za razdoblje od 1927. do 1939. godine tj. za djecu imena očeva postaju dulja od imena djece.

Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.
Slika 5. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju navodne muške romske žrtve.

Romske krivulje općenito sliče srpskima, ali ima i nekih elemenata kao kod Hrvata i muslimana (kraj 19. stoljeća i 1943. godina), ali i jedan specifični dio vezan za razdoblje Prvog svjetskog rata (tridesetgodišnjaci) (slika 5). Krivulja žrtava i krivulja njihovih očeva većinu vremena drže istu distancu između trenda svake od tih krivulja.

Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.
Slika 6. Prosječne duljine imena osobe i njezina oca za godinu rođenja osobe ako se gledaju sve navodne muške žrtve.

Graf za sve navodne muške žrtve najsličniji je grafu za Srbe i to zbog broja podataka odnosno zastupljenosti Srba u mrežnom jasenovačkom popisu (slika 6). Ističu se anomalije krivulje žrtava za 1890. i 1900. godinu, znači desetljeće i stoljeće pa se može pretpostaviti da je ovdje prisutno i izmišljanje godina rođenja. Posljedično to znači kreiranje papirnatih žrtava, uključivši i imena očeva.

Što se tiče razdioba duljina srpskih imena za navodne žrtve i njihove očeve za pojedine godine rođenja, korištenjem odgovarajućih neparametarskih statističkih testova utvrđeno je da za 42 od 64 promatrane godine te duljine nisu iz iste razdiobe uz 95-postotnu pouzdanost. To je preko 65% promatranih godina, ali ako se gledaju samo promatrane žrtve rođene tih izdvojenih godina, to je preko 71% osoba. Za promatrane Hrvate ovi postoci iznose oko 14% i 21%, za Muslimane oko 2% i 4%, za Židove oko 8% i 7%, za Rome oko 22% i 32%, a za sve promatrane kategorije oko 64% i 73%. Ukratko, statistički gledano postoji opravdana sumnja da su imena očeva izmišljana pa se postavlja pitanje radi li se na popisu o stvarnim osobama.

Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu navodi se da je Milan Prečanica rođen ocu Koji 1933. godine u Gornjoj Bačugi ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942. godine. Međutim, niti uz mnogo truda nije bilo moguće u selu od stotinjak kuća pronaći podatke za osobu takve kombinacije imena, prezimena i lokacije. Postoji doduše nekoliko Milana Prečanica iz Gornje Bačuge, ali za one rođene 1933. godine pronađeni su podaci samo za jednoga kojemu se otac zove Lazar (Lazo) i koji je umro 1996. godine u bolnici. Znači moguće da je ovdje ime oca namjerno zamijenjeno kako bi se onemogućilo otkrivanje lažne žrtve.

Na sličan način se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je Stevo Mašić rođen ocu Jovi 1938. godine u Dišniku ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Opet je pronađeno više osoba koje se zovu Stevo Mašić i koje su rođene u Dišniku u kojem su Hrvati većina stanovništva, ali za 1938. godinu pronađeni su podaci samo za Stevu Mašića kojem se otac zove Đuro i koji je umro je 1992. godine. Je li i ovdje u pitanju izmišljanje ili samo već čuvena jasenovačka slučajnost?

Ako su kraća imena srpskih žrtava zaista neka vrsta znamena, onda bi se moglo reći da su sastavljači popisa ostali kratki s konkretnim podacima pa su ih počeli izmišljati. Međutim, čim se podaci izmišljaju, to se vrlo često može otkriti statističkim metodama kao što je učinjeno i ovdje. Ono što je nakon dobivanja ovih rezultata bitno naglasiti je da je kumulativna količina manipulacija godinama rođenja i imenima kako navodnih žrtava, tako i njihovih još navodnijih očeva takvih razmjera da je pri traženju podudaranja potrebno koristiti manje striktne filtre ili kombinaciju više filtara. Naime, budući da su ti podaci očito često izmišljani, ne mogu se u potpunosti podudarati s ispravnim podacima o stvarnim ljudima koji su postojali i koji potencijalno uopće nisu umrli u Jasenovcu. Vrijeme koje radi protiv jasenovačkih laži će pokazati koliko je lažnih žrtava dodano na popis na ovdje opisan način.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 1.6.2017. (pdf)

Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova. Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece i mit o ubijenim Romima. U jednom od prošlih tekstova pokazano je da broj romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve procjene broja stradalih Roma[1] te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio Roma, a ne i primjerice na tzv. Bijele cigane.[2] Osim brojnih publikacija izdanih za vrijeme komunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz 2003. godine u izdanju Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac.[3] Dragoje Lukić nije kreator mita o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se prema smjernicama koje se pripisuju novom memorandumu stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.[4] Podaci Lengel-Krizman i Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali sa značajnim razlikama koje će biti pokazane u tekstu. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: O izvorima jasenovačkih mitova

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 18.5.2017. (pdf)

Brojke jasenovačkih žrtava oduvijek su bile prijeporne. Njima se za vrijeme komunističkog režima bez ikakve znanstvene podloge i dokaza licitiralo do nevjerojatnih razmjera. To naročito dolazi do izražaja kad se radi o romskim žrtvama. Usporedbom podataka iz teksta Ive Banca „Jasenovac nije mit“ iz 2007. godine i preglednih podataka o broju žrtvama po kategorijama s mrežne stranice Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac mogu se dobiti vrlo zanimljivi rezultati. Treba napomenuti da primjerice Banac navodi da je ukupno 80.022 žrtava,[1] a zbroj navedenih po nacionalnim kategorija je 80.947 tj. za 925 više od navedenog. To pokazuje koliko su uvjerljivi ti podatci. Ukupni broj žrtava naveden u tablici na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac je 83.145,[2] ali taj broj je prije zadnjih promjena u veljači 2017. već bio 83.747, a od tada je narastao na 83.837. Iz usporedbe je vidljivo da je broj žrtava u navedenom razdoblju povećan za 3.123 prema međustanju tj. 3.815 prema trenutnom stanju. Pri tome istovremeno je broj Roma više nego udvostručen (+8.428), broj Hrvata smanjen je za trećinu (-2.064), a znatno je smanjen broj „ostalih“ (-6.328). Broj Srba neznatno je smanjen (-52). Povećanje broja Roma jednako je zbroju smanjenja broja Hrvata i kategorije „ostalih“. Razlika je zanemarivih 0.4%. To znači da je dio Hrvata i skoro 90% „ostalih“ administrativnom alkemijom pretvoren u Rome. Iz ovog primjera vidi se da su sve kategorije, pa tako i „narodnost“, u jasenovačkom popisu vrlo promjenjive – već prema potrebi. To ukazuje na pojavu koja se može opisati teleološkim pojmom analogije urara tj. na inteligentni dizajn, premda bi u ovom slučaju bilo prigodnije reći da se radi o neinteligentnom dizajnu kod kojeg se jedni podaci alkemičarski pretvaraju u druge. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAČKA ALKEMIJA

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 4.5.2017. (pdf)

Mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac je masovna prevara značajnih razmjera čije su posljedice politička propaganda i nerazumno trošenje državnog novca čime se itekako potkopava i onemogućuje ostvarenje navodnog cilja spomen-područja da očuva uspomenu na žrtve. Za sve ove navode izneseno je i više nego dovoljno dokaza, a u nastavku teksta bit će dan kratki pregled nekih od njih koji su objavljeni u posljednjih godinu dana, ali koje je dobro ponoviti i sažeti.

Prvi članak o Jasenovcu nakon pokušaja prošlogodišnje jasenovačke komemoracije bio je o poznatim osobama na mrežnom jasenovačkom popisu. Pod poznatim osobama se misli na osobe koje su bile dovoljno utjecajne u svojim djelatnostima da su dospjele u enciklopedije, leksikone ili druge lako dostupne izvore podataka. Neke od tih pronađenih osoba su zaista stradale u Drugom svjetskom ratu, ali na drugim mjestima, dok su neke rat i preživjele. Osim što se time samo dalje pokazao apsurd cijelog sastavljanja popisa navodnih žrtava na temelju komunističkih popisa i knjiga, vidjelo se da autorima popisa naizgled uopće nije bilo stalo do ljudskih sudbina, već su bez nekih jasnih znanstvenih kriterija stavljali na popis bilo kakve podatke koje su uspjeli pronaći samo da bi se popis povećao i stvarali mitovi. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Pregled još jedne godine jasenovačke masovne prevare

PREDSTAVNIK NAŠE UDRUGE STIPO PILIĆ S GENERALOM ŽELJKOM GLASNOVIĆEM POSJETIO JASENOVAC

U ponedjeljak, 1. svibnja 2017. g., na blagdan Svetog Josipa Radnika, zaštitnika Hrvatske, održana je svečana komemoracija za sve žrtve logora Jasenovac stradale od partizanskih i komunističkih zločinaca nakon 1945. godine.

General Željko Glasnović, Zorica Gregurić, Mirna Sunić Žakman, Tomislav Sunić, Ivan Pandža, Stipo Pilić i ostali uzvanici
General Željko Glasnović, Zorica Gregurić, Mirna Sunić Žakman, Tomislav Sunić, Ivan Pandža, Stipo Pilić i ostali uzvanici

Na komemoraciji su, uz saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića, sudjelovali predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Zorica Gregurić, politička zatvorenica i zatočenica komunističkih kazamatâ Mirna Sunić Žakman, pisac i politolog, bivši politički emigrant i profesor na sveučilištima u Santa Barbari i Los Angelesu, dr. Tomislav Sunić, predsjednik Zdruga državotvornih snaga BiH Željko Koroman, predstavnici Hrvatske čiste stranke prava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bivši predsjednik HVIDR-e Grada Zagreba Ivan Pandža, predstavnik i suosnivač Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” povjesničar Stipo Pilić te drugi uzvanici.

General Željko Glasnović, Stipo Pilić i ostali uzvanici
General Željko Glasnović, Stipo Pilić i ostali uzvanici

Za sve nevino stradale žrtve izrečena je molitva, položeno cvijeće i zapaljene svijeće te je, uz prigodno slovo i umjetnički recital, odana počast svim na ovome mjestu ubijenim Hrvatima, Nijemcima, Romima, Židovima i Srbima. Na prostoru Spomen područja Jasenovac član udruge Stipo Pilić pročitao je našu izjavu za javnost te predočio kopije arhivskih dokumenata koji dokazuju postojanje poslijeratnog logora Jasenovac.

Stipo Pilić čita izjavu za javnost HDP "Dr. Rudolf Horvat"
Stipo Pilić čita izjavu za javnost HDP “Dr. Rudolf Horvat”

Kod spomen ploče, koja je u središtu Jasenovca podignuta pripadnicima HOS-a koji su dali svoje živote u obrani domovine tijekom Domovinskoga rata, položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće u njihovu čast.

Svi uzvanici su nakon komemoracije pribivali svečanoj misi koja je koncelebrirana u Župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jasenovcu.

Zorica Gregurić, general Željko Glasnović i Stipo Pilić na misi u Jasenovcu
Zorica Gregurić, general Željko Glasnović i Stipo Pilić na misi u Jasenovcu

Nastavi čitati PREDSTAVNIK NAŠE UDRUGE STIPO PILIĆ S GENERALOM ŽELJKOM GLASNOVIĆEM POSJETIO JASENOVAC

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAC – “CIGANSKI LOGOR”

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 27.4.2017. (pdf)

Prema izvješću Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o zločinima u logoru Jasenovac ustaše su: „Primjenjujući u Hrvatskoj rasističku teoriju o čistoći rase i nacije, odlučili su da istrijebe sve Srbe, Židove, Cigane; odlučili su da istovremeno likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji način ispoljili svoje protufašističko raspoloženje“.[1] Prema tom izvoru u Jasenovac su radi likvidacije preseljeni „svi Cigani sa područja “NDH”, (…)“. Dalje se navode detalji i preciziraju se brojke deportiranih Roma od ožujka do kraja 1942. godine. Navodi se da su ustaše: „pokupili po cijeloj tzv. NDH sve Cigane i Ciganke, na broju oko 40.000 te ih dopremili u Jasenovac“. Nedvojbeno se navodi: „Tako su ustaše likvidirali kroz nekoliko mjeseci sve Cigane i Ciganke, mlado i staro“. Nakon što se tvrdi da su svi ubijeni lakonski se navodi da se spasilo: „ (…) vrlo malo Cigana (…)“. Nije navedeno koliko je to malo, ali kasnije se objašnjava da niti oni nisu preživjeli jer: „(…) ustaše su ih početkom 1945. sve pobili, (…)“. Prema zapisniku iskaza Jakoba Danona, jednog od agilnijih svjedoka o događajima u Jasenovcu, danog ubrzo nakon kraja Drugog svjetskog rata pred komunističkom tzv. Zemaljskom komisijom spominje se: „Ukupno likvidirani 20.000 Cigana.“ , a zatim se u nadopuni izjave malo dalje u istom tekstu s više detalja navodi za 5.000 do 10.000 tj. za 25% do 50% uvećan broj žrtava navodno stradalih u samo dva mjeseca: „(…) u junu i julu iste godine pobijeni oko 25.00030.000 Cigana“.[2] Jefto Šašić u Predgovoru prve Miletićeve knjige o Jasenovcu citira M. Ivekovića: „Ne znam koliko je u Jasenovcu u svemu pobijeno Cigana. Dok sam ja tamo bio (M. I. do početka septembra 1942) najmanje 30.000“.[3] Dakle 30 do 40 tisuća je gotovo standardna brojka žrtava prema komunističkim interpretacijama i to je brojka koja znatno nadmašuje procijenjeni broj Roma u NDH. U Milišinoj knjizi izdanoj već 1945. precizno se navodi: „(…) 40.000 Cigana i Ciganki našlo je u paklu Jasenovcu svoju smrt.“[4] U Bergerovoj knjizi izdanoj dvadesetak godina nakon rata navodi se još veća brojka od „Četrdesetipethiljada cigana (…) stradalih u Jasenovcu“.[5] Apsolutni maksimum broja romskih žrtava navodi se u iskazu Dušana Ćuluma prema kojem: „Računa se da je pobijeno 80—100.000 Cigana“.[6] To je brojka koja 4 do 5 puta premašuje procjenu broja Roma koji su živjeli na teritoriju NDH početkom rata i znatno je viša od ukupnog broja Roma na teritoriju cijele predratne Jugoslavije. Prema nekim procjenama u Drugom svjetskom ratu stradalo je između 220.000 i 500.000 Roma[7] pa kad bi se ozbiljno shvaćale komunističke procjene broja stradalih to bi značilo da je svaki drugi ili bar svaki peti Rom na svijetu ubijen od ustaša. To pokazuje koliko su realne komunističke procjene broja žrtava. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: JASENOVAC – “CIGANSKI LOGOR”

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Sukob ministarstava ili sukob činjenica i propagande: Tko je Miroslav Juhn?

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 20.4.2017. (pdf)

Miroslav Juhn je bio predratni zagrebački novinar cionist i ljevičar rođen 15. srpnja 1897. godine u Podgoraču kod Našica i ubijen u logoru Jadovno kraj Gospića u kolovozu 1941. godine kao što navodi Hrvatski biografski leksikon o čemu je više moguće čitati na adresi http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8802. Ako se potraži njegov smrtni list, moguće je vidjeti da su mu se otac i majka zvali Mavro i Adela. Kao član zagrebačkog „Makabija“ uspješno se bavio mačevanjem. U Prvom svjetskom ratu Miroslav Juhn je zarobljen na istočnom bojištu, a kasnije je sudjelovao u komunističkom prevratu u Rusiji tj. u tzv. Listopadskoj revoluciji. Kako se dalje navodi u Hrvatskom biografskom leksikonu, „bio je član Jugoslavenske sekcije agitacije i propagande pri Ruskoj komunističkoj partiji (boljševika) u Moskvi, a vrativši se 1921. u Kraljevinu SHS, pristupio KPJ“. Nadalje, bio je član Hrvatskoga novinarskoga društva, pisao je u periodicima, objavljivao je različite rasprave, radio je na prijevodu Lenjinova „Agrarnog pitanja“, od 1937. godine razvijao je nakladničku djelatnost pri Agitpropu CK KPH, a od 1939. do 1940. godine sudjelovao je u organizaciji povratka španjolskih dobrovoljaca. Prema podacima iz srpskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ Miroslav Juhn je stradao 1941. godine u Zagrebu, a prema nekim drugim izvorima stradao je u logoru Jadovno 1941. godine i taj se podatak danas koristi i u Hrvatskom biografskom leksikonu. Na temelju svega navedenoga može se reći da je Miroslav Juhn za života bio poznata osoba. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Sukob ministarstava ili sukob činjenica i propagande: Tko je Miroslav Juhn?

Ispravak: Nova jasenovačka paradigma

U tekstu M. Koića i Nikole Banića pod naslovom “Nova jasenovačka paradigma” potkrala se pogreška u rečenici koja glasi:

“Jedan od tih izvora je izjava iz 2017. godine prema kojoj je Rogošić nestao 1943. godine, a sudbina mu je nepoznata.”

Riječ je ustvari o sudskom spisu iz 1957., sačuvanom u fondu Narodnog odbora Kotara Solin u Državnom arhivu u Splitu, u kojemu se navodi da je  Andrija Rogošić nestao u Zagrebu 1943., a ne o izjavi iz 2017. Do nadopune podataka o Andriji Rogošiću u bazi podataka JUSP Jasenovac došlo je ove godine i to nakon zaprimljenog dopisa kojim su toj ustanovi dostavljeni dodatni podaci s navedenim izvorima o toj osobi.

M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Nova jasenovačka paradigma

Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 6.4.2017. (pdf)

U novinama je nedavno objavljeno da je nakon iznenadnog odlaska dosadašnje ravnateljice N. Jovičić imenovan novi ravnatelj Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Radi se o dosadašnjem kustosu i v.d. ravnatelja I. Pejakoviću.[1] Prema novinskim napisima dužnost bi trebao preuzeti 1. travnja 2017. godine. Teško da bi se našao bolji datum za preuzimanje takve dužnosti od tzv. “prvog aprila“. Nova-stara ekipa već je krenula s promjenama. Ne sa suštinskim promjenama u načinu rada, već s promjenama podataka u mrežnom jasenovačkom popisu. Te promjene sudeći prema prvim potezima ne mogu se označiti kao poboljšanje. Naime, u utorak 28. ožujka 2017. godine dogodila se značajna promjena mrežnog jasenovačkog popisa tako da u prethodnoj inačici postoji 567 zapisa kojih nema u novoj, a u novoj inačici ima 654 zapisa kojih nema u prethodnoj. To znači da se popis relativno povećao za 87 novih navodnih žrtava. Uz spomenute nove žrtve brojnim postojećim žrtvama mijenjani su podaci koji uključuju napomene, ime, prezime, godine rođenja i smrti. Novim promjenama u mrežnom jasenovačkom popisu Jovani su postali Jovice, Mace su postale Marije, godine rođenja su se mijenjale za cijela desetljeća, događale su se zanimljive selidbe prilikom rađanja djece, mijenjale su se okolnosti i mjesta smrti, neki ljudi su nestajali, neki nastajali, bilo je svega i svačega samo ne bitnih promjena. Detaljni popis i analizu ovih promjena moguće je vrlo lako i relativno brzo učiniti uz malo pisanja programskog koda, ali zbog stotina uključenih zapisa rezultati su toliko opširni da će se u nastavku teksta opisati samo neki odabrani primjeri. Nastavi čitati M. KOIĆ I NIKOLA BANIĆ: Nova jasenovačka paradigma