Naša knjiga o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću napreduje, a obiluje podacima koji će možda nekim obiteljima omogućiti kakvu takvu spoznaju o sudbini njihovih rođaka. Pozivamo još jednom sve one koji financijski mogu pomoći tisak ove knjige da nam se obrate putem emaila info@croatiarediviva.com i to ne radi nas nego radi OBITELJI koje čekaju ISTINU, ZNANOSTI koja čeka REVIZIJU i ZLOČINACA koji čekaju LUSTRACIJU. Unaprijed zahvaljujemo!
U najnovijem broju Hrvatskog tjednika objavljen je tekst članica Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” Izide Pavić i Blanke Matković pod naslovom “27 godina čekamo Zakon o lustraciji“. Tekst ćemo objaviti na našoj web stranici u nedjelju, 9. srpnja.
Nisu pročitali ni jedan dokaz, ali su zaključili da su logor Jasenovac uništile nakon 1956. godine – ustaše!
Objavljeno u Hrvatskom tjedniku 29.6.2017. (pdf)
(Prenio portal Kamenjar)
U utorak, 7. lipnja 2017. u prostorijama Srpskoga nacionalnog vijeća (SNV), nekadašnje propagandne utvrde Lazara Bačića, krenuo je novi udar nekih novih snaga na „revizioniste“. U skladu s rado korištenim pojmovima ondje udruženih propagandista, njima će vjerojatno odgovarati nazvati ih „antirevizionistima“. Ne događa se to slučajno, nego povezano sa slaganjem nove „hrvatske“ vlade. A budući da su propagandisti dio te vlade, nije čudno što je to što propagiraju toj novoj vladi i, još važnije, što poručuju onima zbog kojih su se sastali i održali svoju terevenku. Oni to čine sa slaganjem svake hrvatske vlade do sada i to im je očito misija. Treba nekako tražiti novac, barem prividno zaraditi ga i opravdati hrvatskoj sirotinji trošenje toga novca.
Tribinu je vodio provjereni „hrvatski domoljub“ Saša Kosanović, završeni srednjoškolac i dokazani „ekspert“ za sva znanstvena pitanja. Predstavljači knjige bili su predsjednica Upravnog vijeća JUSP Jasenovac dr. sc. Nataša Mataušić, provjereni novinar još provjerenijega Novog lista, navodno i povjesničar, Tihomir Ponoš i nova snaga iz Srbije, stanoviti povjesničar i nostalgičar Milan Radanović. Sastale se delije nasred zemlje Croatiae. Predstavljanju svoje knjige nije nazočio autor Đorđe Mihovilović, za što predstavljači nisu imali suvislo opravdanje. Izvješće o tribini može se vidjeti na poveznici: http://www.portalnovosti.com/istina-u-758-slika, a tijek cijele tribine: https://www.youtube.com/watch?v=pc_wJ2vllKU-. Nastavi čitati Blanka Matković i Stipo Pilić: Sastale se delije nasred zemlje Croatiae
Gradonačelnik grada Rijeke Vojko Obersnel demonstrirao bi silu nad članovima naše udruge i to radi korištenja arhivskog gradiva i aplikacija Google Earth i Google Maps. U posljednjem broju Hrvatskog tjednika na naslovnoj stranici objavljen je zemljovid s pregledom grobišta Drugog svjetskog rata i poraća koji je izradio naš član Miljenko Klarić i to na temelju baze podataka koju su nekoć davno i to tijekom rada na projektu Hrvatskog državnog arhiva i Državnog odvjetništva o komunističkim zločinima nad hrvatskim građanima izradili Blanka Matković i Stipo Pilić. Uneseni podaci temelje se na dokumentaciji nekadašnje saborske komisije koja je tijekom 1990-ih radila na prikupljanju podataka o grobištima i žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, a danas se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu. To znači da demokratski izabrani gradonačelnik, odnosno javni dužnosnik u Republici Hrvatskoj, poziva na represiju protiv znanstvenika koji se služe arhivskim gradivom koje je u zakonu definirano kao kulturno blago Republike Hrvatske te podatke iz tog gradiva prezentiraju u aplikaciji koja je besplatno dostupna na Internetu. Žalosno je to što podjednako tako g. Obersnel ne bi “hapsio” drugove koji su nakon Drugog svjetskog rata srušili riječku sinagogu.
Objavio portal Croative, Dnevno, Dragovoljac i Priznajem
Podupiratelj našeg rada g. Ilija NIkolić iz Vinkovaca (rodom iz Imotske krajine) koji izrađuje izvorne hrvatske suvenire obavijestio nas je da će onim donatorima koji će većim iznosima poduprijeti tisak knjige o Imotskoj krajini u Drugom svjetskom ratu i poraću u znak zahvalnosti pokloniti izvornu hrvatsku klupu. Ovim putem zahvaljujemo g. Nikoliću i zainteresirane čitatelje upućujemo da posjete njegovu Facebook stranicu Izvorni hrvatski suveniri.
Također zahvaljujemo svim donatorima čijim donacijama je do ovog trenutka prikupljeno oko 30 % potrebnih sredstava, kao i donatoru koji je obećao veću donaciju s kojom će se potrebni iznos popeti na 70 %. Prikupljanje donacija nastavljamo do kraja rujna, a u slučaju da bude prikupljen veći iznos od onog potrebnog za tisak ove knjige, razlika će biti sačuvana za tisak naše naredne knjige o Vrgorskoj krajini, Makarskom primorju i neretvanskom području u istom razdoblju koja je također u pripremi. Na našoj web stranici uskoro će biti objavljen žiro račun naše udruge.
Još jednom zahvaljujemo svima koji su do ovog trenutka pomogli naš rad, a posebno g. Nikoliću koji je svojim darom želio potaknuti druge osobe da pomognu tisak ove knjige.
Objavio portal Dragovoljac
Svake godine 22. lipnja obilježava se stradanje hrvatskih građana koji su likvidirani kod jame Jazovka na Žumberku u svibnju i lipnju 1945. Prilikom speleoloških istraživanja u toj su jame pronađeni predmeti koji su pripadali ranjenicima i medicinskom osoblju zbog čega se pretpostavlja da su ondje likvidirani pripadnici Hrvatskih oružanih snaga odvedeni iz zagrebačkih bolnica nakon “oslobođenja”. O tim događajima ostalo je zabilježeno svjedočanstvo Branka Mulića, nekadašnjeg pripadnika KNOJ-a. U Državnom arhivu u Zagrebu također su sačuvani brojni dokumenti zagrebačkih bolnica s popisima odvedenih ranjenika. Iako ta dokumentacija nije kompletna, čak i fragmentarno sačuvano arhivsko gradivo otkriva razmjere zločina koji je počinjen nad teško ranjenim i u pojedinim slučajevima nepokretnim osobama. Ovi podaci objavljeni su u izvornom znanstvenom radu Blanke Matković koji je pod naslovom “Odvođenja i likvidacije ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz zagrebačkih bolnica u svibnju i lipnju 1945. kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Zagrebu” objavljen 2011. u Arhivskom vjesniku. Rad je dostupan na ovoj poveznici.
Na tribini u dvorani Srpskog privrednog društva “Privrednik” Saša Kosanović, Nataša Mataušić, Tihomir Ponoš i Milan Radanović izrekli su niz netočnih podataka o Jasenovcu nakon Drugog svjetskog rata, a demantiraju ih brojni arhivski dokumenti dostupni u hrvatskim arhivima. Osim toga, srpski “istoričar” Milan Radanović pripisao je Stipi Piliću i Blanki Matković zaključak istraživačice Ljubice Štefan kojeg oni spominju u osvrtu na raniju literaturu o poslijeratnom logoru Jasenovac i to uredno navodeći bilješku prema kojoj je jasno da je riječ o zaključku te autorice. Na temelju takvog “razmišljanja” Radanović zaključuje da su Pilić i Matković – rasisti! Argumentiran odgovor sa svim izvorima dotičnim osobama slijedi… No, ne očekujemo i argumentiranu raspravu sa spomenutim osobama jer jedino što znaju je pljuvati iza leđa kada oni koje pljuju nisu nazočni te izmišljati, falsificirati i negirati zločine nad hrvatskim narodom.
Proljeće 1945. na našim prostorima obilježile su tzv. završne operacije za oslobođenje Jugoslavije okončane predajom Hrvatskih oružanih snaga (HOS) u Austriji sredinom svibnja. Rat je završio sedam dana kasnije, pisao je nakon rata Milan Basta, tadašnji politički komesar 51. vojvođanske divizije u sastavu Treće armije, koji je aktivno sudjelovao u navedenim događajima. Jugoslavenski primjer nije bio izolirani slučaj. Iako je većina zapovjednika postrojbi Wehrmachta položila oružje u skladu s naredbama generala Jodla i generala Keitela o bezuvjetnoj predaji od 7. i 8. svibnja 1945., dio postrojbi pod zapovjedništvom feldmaršala Ferdinanda Schörnea nastavio se boriti sve do 11. i 12. svibnja. Slijedećeg dana predale su se i preostale njemačke postrojbe u Čehoslovačkoj. Garnizon na otoku Alderney u kanalu La Manche predao se 16. svibnja, a manja skupina njemačkih vojnika izgubila je radio vezu te ostala izolirana na norveškom otoku Svalbard sve do rujna 1945. Uvriježeno je mišljenje da je posljednja velika bitka Drugog svjetskog rata u Europi tzv. Gruzijski ustanak na nizozemskom otoku Texel koji je rezultirao ogromnim gubicima na obje strane te je okončan 20. svibnja 1945. dolaskom kanadskih vojnih postrojbi. Slabije je poznata činjenica da je posljednja bitka na europskom tlu ustvari bila bitka za Odžak, gradić smješten u sjevernoj Bosni. Štoviše, jedini pisani trag u široj javnosti o borbama kod Odžaka, zabilježen između 1945. i 1990. u Jugoslaviji, jest tekst beogradskog časopisa NIN koji u broju od 1. lipnja 1975. navodi da je „u trenucima kada je u Berlinu Hitler već potegao pištolj da ubije Evu Braun, u času kada su naše trupe ulazile u oslobođeni Zagreb, a bataljoni Korpusa narodne odbrane Jugoslavije energično se obračunavali sa ostacima četničkih i ustaških snaga širom zemlje, na ušću Bosne u Savu tek su počele da se rasplamsavaju prave bitke. Ovde je tek počinjao rat, s mnogo poginulih na obema stranama. Trajat će sve do 25. maja 1945. godine – čitavih šesnaest dana posle završetka Drugog svetskog rata. Borbe vođene od 16. do 18. aprila bile su žestoke, uz stalne juriše na ustaška utvrđenja. Iako su u njima s partizanske strane sudelovale jedinice navikle samo na pobede – 25. srpska divizija i 27. divizija, očajnički otpor ustaša bio je veoma uporan“.
Prilikom osvajanja ovoga dijela Posavine postrojbe 25. srpske divizije u suradnji s domaćim komunistima vršili su masovne likvidacije i strijeljanja uglavnom hrvatskog civilnog stanovništva i zarobljenika. Veći se dio hrvatskih bojovnika i civilnog stanovništva povukao na lijevu obalu Bosne u Podvučjak gdje su civili prihvaćeni i smješteni, a dio hrvatskih bojovnika koji nije nastavio daljnje povlačenje prema Zagrebu raspoređen na linije obrane tog prostora.
Unatoč nedostatku dokumenata, može se zaključiti da je završna bitka za Odžak, koja je započela 3. svibnja 1945., s povremenim zatišjima, najvjerojatnije okončana 27. ili 28. svibnja, a u nju su uključeni zrakoplovstvo i tenkovi. Dio branitelja se uspio izvući u proboju iako je njihova daljnja sudbina nepoznata, dio se povukao u šumu, a dio je zarobljen i zatočen u logore i zatvore odakle je odveden na likvidaciju. Podvučjak je pao gotovo dva tjedna nakon predaje Hrvatskih oružanih snaga kod Bleiburga, a mnogi detalji završne bitke Drugog svjetskog rata na europskom tlu ostaju obavijeni velom tajne.
Opširnije o borbama za Odžak i stradanju hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini možete pročitati u znanstvenom radu Stipe Pilića i Blanke Matković koji je 2012. objavljen u časopisu Bosna Franciscana Franjevačke teologije u Sarajevu (pdf).
(Objavio portal Dragovoljac)
U nedavno predstavljenoj knjizi Blanke Matković “Split i Srednja Dalmacija u dokumentima OZNe i UDBe (1944.-1962.), Zarobljenički logori i likvidacije” po prvi put je objavljena kompletna presuda Frani Tenti, Frani Bettiniju i drugima pripadnicima Hrvatskog oslobodilačkog pokreta koji su 10. travnja 1947. na Marjanu skinuli jugoslavensku zastavu i podigli hrvatska barjak te organizirali druge akcije okarakterizirane u to vrijeme kao “protunarodni rad”. Kraći dijelovi presude bili su objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji 31. svibnja 1947. Ovom knjigom Blanka je također podržala inicijativu udruge Urbana desnica da se jedna ulica u Splitu dodijeli upravo Frani Tenti. Promociju knjige popratio je i Hrvatski tjednik u kojemu su također objavljeni i ključni podaci iz ove presude. Tekst iz Hrvatskog tjednika možete pročitati na ovoj poveznici, a na našoj web stranici presudu Tenti i drugima objavljujemo u cijelosti sa svim pravopisnim i drugim pogreškama.
Na današnji dan obilježavamo 72 godine otkako su hrvatski vojnici i civili izručeni britanskoj vojsci kod Bleiburga. Do tog trenutka hrvatska kolona koja se povlačila bila je više puta napada i presječena na većem broju lokacija, kao na primjer kod Hude Luknje i kod Celja, a brojni hrvatski zarobljenici već su bili ubijeni ili su se nalazili u logorima. Još uvijek nije utvrđen točan broj ovih žrtava, a britanske procjene o 200 000 vojnika i 500 000 civila na povlačenju zasad ostaju samo – procjene. Stoga još jednom želimo istaknuti važnost sustavnih povijesnih istraživanja temeljenih na brojnim arhivskim dokumentima koji su sačuvani i dostupni te na materijalnim i drugim dokazima.
Kretanje kolona Križnog puta iz južne Austrije kroz Sloveniju te prikaz lokacija grobišta i logora možete pogledati na karti koju je izradio naš član Miljenko Klarić.
https://www.youtube.com/watch?v=jduL9KK5aHs