Arhiva oznaka: Drugi svjetski rat

ZAHTJEV HDP DR. RUDOLF HORVAT MINISTARSTVU KULTURE RH

Ministarstvu kulture RH danas smo poslali dopis Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat povodom naših znanstvenih istraživanja i objavljenih rezultata koji su u protekle dvije godine privukli veću pažnju javnosti.

Iako je ovaj dopis naslovljen na Ministarstvo kulture RH, od svih nadležnih institucija RH očekujemo zaštitu slobode znanstvenog istraživanja (u skladu s člankom 69. Ustava RH) te  uvažavanje znanstvenih rezultata koje su naši članovi postigli radeći na istraživačkim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu. Veći dio naših radova objavljen je u akademskim časopisima te recenziran i verificiran od strane domaćih i stranih stručnjaka. Manji dio objavljen je u tiskovinama, ali uz navođenje svih izvora i poštujući znanstvenu metodologiju rada.

Cilj našeg znanstvenog i javnog djelovanja je istraživanje dosada skrivenih detalja iz suvremene hrvatske povijesti te pravodobno i istinito informiranje domaće i strane javnosti o tim događajima.

Osim Ministarstva kulture, ovaj dopis poslan je Ministarstvu znanosti, Vladi RH, svim klubovima zastupnika u Hrvatskom saboru, saborskim odborima (Odbor za ljudska prava, Odbor za obrazovanje, znanosti i kulturu, Odbor za ratne veterane),  Uredu Predsjednice RH,  Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Matici hrvatskoj,  Hrvatskoj matici iseljenika,  Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, Hrvatskom institutu za povijest, Spomen-području Jasenovac, pojedinim političkim strankama i udrugama te medijima (HrSvijet.net, MaxPortal.hr, Sloboda.hr, Narod.hr, hkv.hr, Kamenjar.com, Dnevno.hr, Dragovoljac.com,  Hrvatsko slovo, Braniteljski-portal.hr, Hrvatski tjednik, Fenix magazin, The Croatian Herald).

Ovim putem molimo medije koji su ovaj dopis zaprimili da ga objave, a Ministarstvo kulture i ostale nadležne institucije da se o njemu očituju.

Nastavi čitati ZAHTJEV HDP DR. RUDOLF HORVAT MINISTARSTVU KULTURE RH

FENIX MAGAZIN: POSLJEDNJI NASTAVAK PRVOG ZAJEDNIČKOG INTERVJUA ČLANOVA UO NAŠE UDRUGE

U izdanju hrvatsko-njemačkog mjesečnika Fenix magazin za studeni objavljen je treći dio prvog zajedničkog intervjua članova Upravnog odbora naše udruge kojeg možete pročitati ovdje. U razgovoru su sudjelovali Blanka Matković, Peter Anthony Ercegovac i Nikola Banić.

Prvi dio ovog intervjua možete pročitati ovdje, a drugi na ovoj poveznici.

Zahvaljujemo uredništvu Fenix magazina na suradnji.

OLUJA 2 – NOVI HRVATSKI NARODNI PREPOROD

Hrvatski tjednik, 15.12.2016.
Hrvatski tjednik, 15.12.2016.

U prošlom broju Hrvatskog tjednika član našeg Upravnog odbora Nikola Banić i njegov koautor M. Koić objavili su tekst pod naslovom „Zatišje pred oluju“. Ovaj tekst privukao je veću pažnju čitateljstva iako je malo tko shvatio da je ustvari riječ o Oluji. Pa neka Oluja 2 otpočne…

Ovim putem zahvaljujemo uredništvu Hrvatskog tjednika na suradnji i objavi ovog iznimno važnog feljtona pod naslovom “Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću?” koji potpisuju Blanka Matković, M. Koić i Nikola Banić. Prvi nastavak bit će objavljen i na našoj web stranici u nedjelju, 18. prosinca 2016.

Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU

Ilija Prodanović rođen ocu Bogdanu i majci Stani u Klakaru Gornjem 1941. godine navodno je ubijen 1942. godine od ustaša kao jednogodišnja beba kako navodi mrežni jasenovački popis javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP). To je laž budući da je umro pet dana prije svojeg 69. rođendana u bolnici „Dr. Stjepan Benčević“ u Slavonskom Brodu 2010. godine. Ovo nije slučajna pogreška jer dosad je objavljeno preko tisuću poimeničnih slučajeva „slučajnih pogrešaka“ lažnih jasenovačkih žrtava s mrežnog popisa koje još uvijek nisu ispravljene. Lažne žrtve se mogu pronaći na vrlo mnogo mjesta, a spomenuti Ilija Prodanović samo je jedan primjer do kojeg se došlo na temelju osobnih dokumenata uz pomoć drugih ljudi kojima ovom prilikom hvala.

No i pregledom javno dostupnih podataka moguće je pronaći lažne žrtve. Primjerice, u jednom od prethodnih članaka već je pokazano da je mnogo podataka moguće pronaći na mrežnim tražilicama gradskih grobalja. Jedan od dosad neobjavljenih takvih primjera je Moise Danon rođen ocu Sabetaju i majci Raheli u Sarajevu 1913. godine, a umro 1969. godine. Dio ovih podataka moguće je pronaći i na mrežnoj tražilici grobova u Zagrebu, ali usprkos tome mrežni jasenovački popis navodi da je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Slične podatke uz fotografije nadgrobnih spomenika moguće je pronaći i na stranici https://billiongraves.com/grave/Moise-Danon/18476448#/. Na slici groba u kojem je pokopan Moise Danon vidi se da su u njemu pokopani još neki ljudi koji se spominju na mrežnom jasenovačkom popisu.   Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: ZATIŠJE PRED OLUJU

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara

Na 16. obljetnicu pada junačkog grada Vukovara u ruke srpskih i jugoslavenskih agresora 18. studenog 2007. godine u Zagrebu je umrla Nada Sonnenschein rođena ocu Oskaru i majci Josipi u Požegi 1923. godine. Međutim, mrežni jasenovački popis Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) prema podacima komunističkog popisa iz 1964. godine podudarnim s istraživanjima iz projekta Dotrščina iz prve polovice 1980-ih u zadnjem desetljeću prije propasti komunističkog režima i „potvrđenim“ istraživanjima Melite Švob objavljenima u nezavisnoj Hrvatskoj 2004. godine u knjizi o Židovima izdanoj u suradnji s Istraživačkim i dokumentacijskim centrom „Cendo“ navodi da je Nada Sonnenschein s potpuno istim osobnim podacima ubijena 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, a jedina dvojba u podacima je radi li se o Židovki ili Hrvatici. I što sad? To vjerojatno nije slučajna pogreška, već jedna od mnogih jasenovačkih laži jer slučajne pogreške se ispravljaju, a u lažima se ustraje. Osim podudaranja datuma pada Vukovara i pravog datuma smrti Nade Sonnenschein, postoje i druge veze između Jasenovca i Vukovara i to propagandne. Mit o hrvatskoj genocidnosti za vrijeme komunističkog režima propale Jugoslavije bio je temeljen na preuveličavanju ustaških, a preneseno hrvatskih zločina što je posebice vidljivo na mitu o 700.000 ubijenih Srba samo u Jasenovcu. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačko omalovažavanje Vukovara

Nikola Banić i M. Koić: Umjetnost umnažanja

Već je u više navrata pokazano da su mnogi zapisi o osobama u mrežnom jasenovačkom popisu lažni u smislu da se odnose na osobe koje nisu stradale u Jasenovcu. Neki od tih zapisa lažni su u smislu da su osobe stradale na nekom drugom mjestu, a ne u Jasenovcu ili su preživjele rat, neki su lažni u smislu da su osobe izmišljene te da nisu postojale, a neki su lažni u smislu da predstavljaju umnožene zapise koji već postoje na popisu. Umnožene se može podijeliti na klonove s potpuno identičnim kopiranim podacima i dvojnike s dijelom promijenjenim osobnim i ostalim identifikacijskim podacima u odnosu na izvornike. Jedan od najznačajnijih takvih primjera o kojem je već pisano je Pavao Löw, partizanski major koji je pod promijenjenim imenom Pavle Levković bio jedan od članova Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača. On je preživio rat, ali je ipak dva puta upisan na popis – jednom kao Pavao Löw, a drugi put kao Pavao Läw pri čemu su svi ostali podaci jednaki. Pavao Löw naravno nije jedini slučaj jasenovačkog umnažanja žrtava. Cilj ovog članka je na konkretnim primjerima pokazati raznolikost umjetnosti umnažanja jasenovačkih žrtava.

Nastavi čitati Nikola Banić i M. Koić: Umjetnost umnažanja

“Ekskluzivni” dokumenti Romana Leljka koji to ipak nisu

Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.
Naslovnica elaborata o celjskim grobištima s datumom prosinac 2009.

Potkraj rujna MaxPortal objavio je navodno ekskluzivni dokument s popisom Hrvata likvidiranih na celjskom području kojeg je navodno pronašao Roman Leljak. Spomenuti dokument čuva se u Arhivu Republike Slovenije, fond AS-1931, Republiški sekretariat za notranje zadeve SRS, Mikrofilmovi – serija U, a pronašli su ga tijekom istraživanja u slovenskim arhivima Stipo Pilić i Blanka Matković 2009. godine. Kopija dokumenta priložena je elaboratu koji je pod naslovom “Grobišta (Republika Slovenija): Celje-Laško-Sevnica-Krško-Brežice” na ukupno 328 stranica (uz brojne dodatne priloge i dokumente u zasebnim mapama) pripremila Blanka Matković u suradnji sa Stipom Pilićem i to kao prilog broj 1 na stranicama 110 i 111 navedenog elaborata. U prosincu 2009. elaborat je predan Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu i Državnom odvjetništvu RH. Dakle, kopija “ekskluzivnog” dokumenta već je punih 7 godina na raspolaganju hrvatskim vlastima zajedno s mnoštvom drugih, dosad neobjavljenih dokumenata o stradanju Hrvata na području Slovenije koje smo iste godine dostavili DORH-u.

Dokument možete pogledati ovdje.

NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačka znanstvena ANTIFAntastika

LEVIJATAN

Pavao LöwNa mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Pavao Löw, rođen 1910. godine u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša u logoru Jasenovac, ali autori popisa nisu napisali godinu smrti jer je nema niti u izvornim podacima. Pavao Löw je jedna od navodnih žrtava kojima kao izvor podataka nije naveden potpuno diskreditirani fantomski komunistički popis žrtava iz 1964. godine. U ovom slučaju radi se o podacima koje je prikupila istraživačica Melita Švob u knjizi objavljenoj u Zagrebu 2004. godine. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu se ne slučajno nalazi i Pavao Läw, rođen 1910. u Zagrebu, otac Alfred, prema navedenim podacima ubijen od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U napomeni je kao izvor podataka za Pavla Läwa naveden komunistički popis iz 1964. godine. Dva Pavla, Läw i Löw, prema podacima iz dvaju različitih izvora imaju oca istog imena, iz istog su grada, stradali su u istom logoru na isti način, jedina razlika su dva različita njemačka preglasa. Znači ista osoba je upisana dva puta i to ne zbog šlampavosti ili nepažnje, jer se količina svih navedenih, a i još nenavedenih „pogrešaka“ u jasenovačkom popisu ne može objasniti samo neznanjem i nesposobnošću, već tu mora biti uključena i zloba, a sve s namjerom da se što više umnoži broj navodnih žrtava u nedostatku pravih kako bi se i dalje održavale komunističke laži.

Suđenje Dinku ŠakićuNa suđenju Dinku Šakiću, jednom od zapovjednika logora Jasenovac, u optužnici se u iskazu svjedoka Tibora Lovrenčića spominje bijeg dvojice Židova iz logora Jasenovac u jesen 1943. godine pri čemu je spomenuto da je jedan od bjegunaca bio nogometaš Lew. Na mrežnoj stranici http://www.reprezentacija.rs/index.php/home/1235 nalaze se podaci o Pavlu Löwu tj. Pavlu Levakoviću, nekadašnjem igraču nogometne reprezentacije Kraljevine Jugoslavije iz 1930-ih godina. Na toj mrežnoj stranici nalazi se dosta opširan životopis pa se tako može saznati da je prema tim podacima Pavao Löw/Pavle Levaković rođen u Zagrebu 1910. godine, a umro je 01.01.1986. u Dubrovniku. Igrajući za HŠK Concordia iz Zagreba osvojio je dva prvenstva tadašnje Jugoslavije, a 1933. godine je tri puta nastupio za državnu reprezentaciju. Krajem lipnja 1941. godine odveden je u logor Slano na Pagu, a zatim u Jasenovac iz kojega je pobjegao u rujnu 1943. godine. Ti podaci podudarni su u nekim detaljima s iskazom svjedoka sa suđenja Dinku Šakiću. Na istoj srpskoj mrežnoj stranici navodi se da su mu u logorima Jasenovac i Stara Gradiška stradali otac Alfred, majka Malvina i sestra Elza. Pavao Löw je nakon Drugog svjetskog rata promijenio ime u Pavle Levaković. Preselio se u Beograd i kratko vrijeme bio je čelnik nogometnog kluba komunističke vojske FK Partizan. Kao major tzv. JNA radio je u poslijeratnoj „Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača“ pa je dobrim dijelom „zaslužan“ za članke o lažnim jasenovačkim žrtvama. Usponi i padovi poslijeratne karijere Pavla Löwa/Pavla Levakovića vremenski su podudarni s karijerom i sudbinom Aleksandra Rankovića, jugoslavenskog komunističkog Himmlera, pa čak i u detalju da su obojica zbog zdravstvenih razloga „preseljeni“ u Dubrovnik gdje su dočekali kraj životnog puta. Pavao Löw/Pavle Levaković nije bio nepoznata osoba u Kraljevini Jugoslaviji, a niti kasnije za vrijeme Titova komunističkog režima. To znači da se za njega uz malo truda moralo znati, premda nije bio ni blizu nogometnom umijeću i ostalim ljudskim kvalitetama legendarnog Ice Hitreca, vjerojatno najboljeg hrvatskog predratnog nogometaša koji je iznenada umro u 36. godini života poratne 1946. godine u Zagrebu, u vrijeme crvenih levijatana kada su stotine tisuća Hrvata iznenada umirale, a drugi mijenjali kapute, stanove, imena i povijest.

Na temelju iznesenoga je vidljivo da djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP) velikim dijelom i u nedostatku stvarnih žrtava na popis slijepo stavljaju koga god stignu. Izgleda da im je već sama činjenica da je netko bio u Jasenovcu dovoljna da odmah zaključe da je tamo i ubijen. Slučaj Pavla Läwa/Löwa/Levakovića i kako god da se još zvao je vrlo znakovit jer je kao poslijeratni major i čovjek od velikog povjerenja vrhuške obavještajnog miljea komunističkog režima i sam sudjelovao u izradi popisa žrtava Drugog svjetskog rata, a njegovo ime se dva puta nalazi na tom popisu. To nije slučajno i možemo zamisliti da je možda iskoristio promjenu imena da vlastito odbačeno ime stavi na popis jasenovačkih žrtava. Druga pojava njegovog imena na jasenovačkom popisu jednim dijelom je vezana uz „sposobnosti“ istraživačice Melite Švob. Jasenovački popis mora se temeljiti na znanstvenim principima pomoću kojih se anuliraju nesposobnost, neznanje i unutarnji demoni istraživača, a to je posao autora popisa. Je li sve ovo opet dokaz krajnje nesposobnosti autora popisa? Što god da je, samo dodatno pokazuje krajnju nevjerodostojnost cijelog jasenovačkog popisa. Nastavi čitati NIKOLA BANIĆ I M. KOIĆ: Jasenovačka znanstvena ANTIFAntastika

STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

(objavili portal Kamenjar i Obiteljska stranka)

Na javnim tribinama sloboda je nedopuštena

U utorak 25. listopada 2016. u 18 sati je održana javna tribina u dvorani srpskog privrednog društva „Privrednik“, zdanju Lazara i Jovana Bačića iz Jasenovca, s gore navedenim naslovom, kojoj je organizator bilo Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba, a gosti teolog i novinar Drago Pilsel i povjesničar Dragan Markovina, dok je tribinu vodio novinar Saša Kosanović. Zanimljivo da S. Kosanović nije mogao naći nikoga iz svoje narodnosne zajednice tko bi o tome imao što reći, pa se „jadan“ morao osloniti na „Khuenove“ Hrvate. Budući se tema ticala i suautorskog rada kolegice mr. sc. Blanke Matković i mene, nazočio sam tribini i pokušao doći do riječi jer su sudionici na tribini nekritički, ideološki, propagandistički i bez ikakvog znanstvenog utemeljenja na tribini blatili naš znanstveni rad o poslijeratnom zarobljeničkom logoru Jasenovac. Tako je navedeni trojac prekršio osnovna demokratska i znanstvena načela u kojima riječ treba reći i druga, napadana strana. Tribinu su naprasno i nasilno prekinuli, tobože jer su oni „ugroženi“ u „svetom hramu Privrednika“. Ovdje ću dati nešto dulji svoj osvrt na cijelu tribinu s posebnim naglaskom na one dijelove u kojima se govori o našem radu o poslijeratnom Jasenovcu, ali i o ostalim dijelovima koji govore o pristupu i metodologiji sudionika tribine, ali i društvenom kontekstu. Nastavi čitati STIPO PILIĆ: Reagiranje na tribinu „Jasenovac, negiranje genocida i uloga katoličke crkve u novom valu revizionizma“

PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA: ODGOVOR SLAVKU GOLDSTEINU

ciceronU travnju ove godine Stipo Pilić i Blanka Matković objavili su poduži odgovor (download) na niz neistina iznesenih u knjizi-pamfletu Slavka Goldsteina objavljenom pod naslovom “Jasenovac – tragika, mitomanija, istina” (2016.). Do dana današnjeg Slavko Goldstein nije odgovorio na niti jedan naš navod, kao što u svome pamfletu nije uspio osporiti niti jedan dokument na kojemu se temelji naš izvorni znanstveni rad “Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novim arhivskim izvorima” objavljen u prosincu 2014. u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. O tom znanstvenom radu govorio je član uredništva Radova dr. sc. Zlatko Begonja čije izlaganje možete pročitati ovdje, a tonski zapis poslušati na našoj stranici.

Umjesto odgovora kojemu smo se nadali Goldstein je nastavio svoj klevetnički pohod po srpskim medijima, posebice u tjedniku “Danas“, u kojemu je objavljen i njegov najnoviji intervju.

Radi što potpunijeg obavještavanja javnosti još jednom objavljujemo naše priopćenje iz travnja 2016. na koje strpljivo očekujemo Goldsteinov odgovor.

Nastavi čitati PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA: ODGOVOR SLAVKU GOLDSTEINU