Arhiva oznaka: Domovinski rat

JASENOVAČKI SRBI: “RAZMIŠLJAMO O NAPUŠTANJU DOMOVA JER NAS NAŠA VOJSKA PLJAČKA”

(Kamenjar, Narod, HrSvijet)

Na jučerašnjem domjenku Srpskog narodnog vijeća Vladimir Božović, izaslanik srpskog premjera Aleksandra Vučića,  zatražio je za Srbe u Hrvatskoj  ostvarivanje svih prava po europskim standardima istaknuo je da Srbija ima ulogu faktora stabilnosti u regiji. “Tragičnu i strašnu prošlost ne možemo promijeniti niti je zaboraviti, ali na osnovu povijesnih činjenica, humanosti, zajedničkih europskih vrijednosti moramo i možemo mijenjati sadašnjost i budućnost”,  kazao je izaslanik srbijanskog premijera.

Božović se naravno osvrnuo i na Jasenovac naglasivši da “narod s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši ne smije i neće ni pred kim pognuti glavu, već će uspravljena čela i pogleda, istinom, pravdom i ljubavlju gledati naprijed u bolju budućnost” uz poruku svim Srbima da će ih “matična država Srbija” braniti svim raspoloživim sredstvima kada budu ugroženi.

Božovićeva retorika podsjeća na onu s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, no ono što Srbi u Hrvatskoj nisu znali 1989., 1990. ili 1991. doznali su 1992. Pa pogledajmo onda na koji je način “matična država Srbija” branila “ugroženi narod” i to baš onaj s jasenovačkim cvijetom na srcu i duši.

DOKUMENT KOJI JE ZAPRIMILO “MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE” 1992. (pdf) Nastavi čitati JASENOVAČKI SRBI: “RAZMIŠLJAMO O NAPUŠTANJU DOMOVA JER NAS NAŠA VOJSKA PLJAČKA”

REAGIRANJE NA NAŠ TEKST O POKOLJIMA U VOĆINU

Ovim putem se zahvaljujemo gospođi koja nam se obratila povodom teksta našeg člana Drage Štokića o pokoljima u Voćinu 1991. izjavivši slijedeće:

Pročitala članak, sjećamo se  nekih dijelova jer mi je to u blizini u Slavoniji, zato su nas čuvali naši hos-ovci dan i noć na punktovima, a za to vrijeme moj buraz je bio zarobljen od braće u Beogradu? Užasno mi je toga se i sjetiti. Ali proživljavam to opet čitajući ovaj tekst. Hvala, Btb

Drago nam je što našim radom podsjećamo hrvatski narod na pojedine, katkad i zaboravljene epizode iz naše novije povijesti, te također nastojimo odati počast svima onima koji su žrtvovali svoje živote za boljitak Hrvatske. Također pozivamo naše čitatelje da nam se obrate putem emaila (info@croatiarediviva.com) sa svojim sugestijama i komentarima. Unaprijed zahvaljujemo!

VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

Piše: Drago Štokić

Ove godine navršava se 25 godina od strašnog zločina nad civilima u Voćinu i okolici koji su počinili četnički banditi 13. prosinca 1991. godine.

Prije nekoliko dana napokon je podignuta optužnica protiv 29 okrivljenika zbog počinjenja ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te kaznenog djela uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika. Kako prenosi portal Dnevnik.hr, optužnicom se okrivljenicima stavlja na teret da su od sredine srpnja do sredine prosinca 1991. godine u mjestima Voćin, Hum Krasković i okolici, prvookrivljeni Borivoje Radosavljević (komandant štaba TO Podravska Slatina), drugookrivljeni Rajko Bojčić (zapovjednik vojnog štaba u Voćinu),  trećeokrivljeni Borivoj Lukić (zapovjednik „Zvečevskog odreda“), četvrtookrivljeni Z. M., petookrivljeni M. E., šestookrivljeni M. C., sedmookrivljeni M. S. i osmookrivljeni LJ. N. kao zapovjednici paravojnih formacija pobunjenog srpskog stanovništva naređivali ostalim okrivljenicima, sebi podređenim pripadnicima srpskih paravojnih formacija, da nezakonito uhićuju civile pripadnike hrvatske nacionalnosti, uzimaju ih kao taoce, pljačkaju civilno stanovništvo, surovo i bestijalno zlostavljaju, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike te ruše kuće i gospodarske objekte stanovnika hrvatske nacionalnosti, kao i sakralne objekte.

Prema dostupnim izvorima nitko od okrivljenika se ne nalazi u Hrvatskoj pa će im se svima suditi u odsustvu. Nastavi čitati VOĆIN – 25 godina od srpskog zločina nad hrvatskim civilima

DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

Piše: dr. sc. Roman Malarić

Europska zajednica (EZ) je tijekom jugoslavenske krize (krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća) nastojala na razne načine utjecati na događaje u bivšoj Jugoslaviji.

U to vrijeme ona je predstavljala zajednicu od  12 država koje su iako ujedinjene radi postizanja stanovitih zajedničkih ciljeva imale i svaka svoje vlastite interese što se u velikoj mjeri odražavalo i na ukupno djelovanje te asocijacije koje je katkada ili bilo slabo koordinirano ili je kasnilo za događajima na terenu.

U prvo je vrijeme EZ (kao i druge relevantne međunarodne institucije, organizacije, pa i velike sile) podržavala opstanak Jugoslavije uz demokratizaciju političkih odnosa. Vidljivo je to, među ostalim i po Deklaraciji o budućim odnosima Jugoslavije i Europske zajednice iz prosinca 1990. godine prema kojoj je u budućnosti bio predviđen i ulazak Jugoslavije u Europsku zajednicu, a takvo stajalište je potvrđeno i u posebnoj Deklaraciji  Europske zajednice iz ožujka 1991. godine u kojoj je navedeno da najbolje izglede za ulazak u Europsku zajednicu ima Jugoslavija, ali samo „ujedinjena i demokratska“. Ovo stajalište potvrđeno je i prigodom dolaska izaslanstva EZ-a u Beograd u svibnju 1991. godine, kada je naglašeno „da raspad Jugoslavije ne bi bio rješenje za njezine političke i privredne probleme“.

Međutim, zauzimanje ovakvog stava i donošenje deklaracija u kojima se govorilo o potrebi očuvanja Jugoslavije nisu spriječili agresiju JNA na Sloveniju i kasnije na Hrvatsku, niti utjecali na spremnost ovih republika da proglase neovisnost.  Jedna od bitnih stvari koju tadašnja EZ, pa i cjelokupna međunarodna  javnost nisu razumjevali, sastojala se u činjenici da je Jugoslavija bila nesposobna demokratizirati se – ponajprije zbog jakih unitarističkih tendencija Srbije i JNA, što je ujedno bio i temeljni uzrok nesporazuma u tadašnjoj SFRJ. Nastavi čitati DJELOVANJE EZ U JUGOSLAVENSKOJ KRIZI: Hrvatski ured pri Promatračkoj misiji EZ 1991-92 – Sjećanja sudionika

29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU

Piše: dr. sc. Peter Anthony Ercegovac

(English version)

Tito. Četiri slova. Da! Tko bi ikada pomislio da četiri slova mogu simbolizirati toliko mnogo za jednu zajednicu.  Da bi samo četiri slova mogla postati simbol represije i pokoravanja za jedan narod. Ova četiri slova bila su postavljena na brdu iznad grada ne bi li se narod konstantno podsjećalo tko je gazda. Uklanjanje ta četiri slova poslat  će jasnu poruku onima koji su ona slova iznad grada i postavili da su njihov šef i njegovo nasljeđe mrtvi. Uklanjanje natpisa TITO na brdu Marjan u Splitu 29. studenog 1991. i to usred rata bio je znak da je situacija zauvijek promijenjena. Ova četiri slova koja su trebala predstavljati spomenik za vječnost tog su kasnojesenog mediteranskog dana uklonjena u svega 10 minuta. U tih 10 minuta pripadnici 9. bojne HOS-a su bušilicama jednostavno uklonili vijke koji su ta slova pridržavali za njihove temelje i posljednji trag Titovog fizičkog prisustva je nestao. Predvođen njihovim legendarnim zapovjednikom i predsjednikom splitske podružnice Hrvatske stranke prava (HSP) pokojnim Jozom Radanovićem taj čin demonstrirao je narodu da su Jugoslavija i komunizam stvar prošlosti. Barem je on tako mislio…

Možda bi ovaj događaj na mnogo načina postao najznačajniji čin prkosa u Splitu orkestriran od strane HSP-a ne samo u odnosu prema komunističkom diktatoru Maršalu Titu, već i poruka svima ostalim da će se prkositi i njegovoj ostavštini. Tog dana Radanović je izjavio za Slobodnu Dalmaciju da se radi „o simboličnom činu rušenja imena osobe koja je stvorila tu jugo-četničku armadu koja sada žari i pali po Hrvatskoj.“ „I današnja je vlast nastavak toga režima, pa je ovo samo simbolično obračunavanje s komunizmom i neoboljševizmom u crvenom i orjunaškom[i] gradu“, zaključio je Radanović.[ii] Nastavi čitati 29.11.1991.: DAN KADA JE TITO „POSPREMLJEN“ NA SPLITSKOM MARJANU

15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO

Piše: mr. sc. Blanka Matković

15. studenog 1991. dočekala sam u splitskom Varošu, jednom od „odabranih ciljeva“ načičkanim starim trošnim kamenim kućama, gdje sam tada stanovala sa svojim roditeljima. Tog jutra sa ostalim susjedima potražili smo zaklon u prizemnoj sobi kuće na adresi Radmilovićeva 62 jer je do najbližeg skloništa bilo nemoguće doći. Velik dio projektila pogodio je Plinarsku i druge ulice u neposrednom susjedstvu, no najveći dio nije eksplodirao.

Ovaj tekst posvećujem poginulim pomorcima „Jadrolinije“ Dinku Marasu i Juri Klapiću koje je napad zatekao u teretnom prostoru trajekta „Vladimir Nazor“ u splitskoj luci, te svim sugrađanima i sugrađankama koji su izravno i neizravno sudjelovali u obrani Hrvatske.

 „Napad na Split – Preokret u ratu na moru: Jadran više neće trpjeti blokade“, naslov je teksta objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 16. studenog 1991., dan nakon napada na grad Split. Bile su to proročanske riječi jer bojevi u Splitskom i Korčulanskom kanalu ( 15. i 16. studenog 1991.)  predstavljali su velike pobjede tada još mlade Hrvatske ratne mornarice (HRM) nad znatno nadmoćnijom Jugoslavenskom ratnom mornaricom (JRM). Ovim pobjedama HRM je deblokirala sve hrvatske luke, osim Dubrovnika, i uspostavila normalne komunikacije na moru, a JRM je bila prisiljena povući se iz unutrašnjih morskih voda Republike Hrvatske u njena posljednja uporišta na otocima Visu i Lastovu odakle njeni brodovi više nisu isplovljavali radi bojnih djelovanja i odakle su se konačno povukli u svibnju 1992. Osjećaji ponosa i sreće koje smo tada osjetili nažalost nisu potrajali. 18. studenog pao je grad Vukovar, a istog i narednog dana  (19. studenog) okupirana su ravnokotarska sela Škabrnja i Nadin gdje su srpski teroristi masakrirali velik broj mještana.

Na splitskom području JNA je raspolagala velikim vojnim snagama među kojima su bile i Zapovjedništvo JRM, Bataljun vojne policije-Dračevac, Ratna luka Lora s vojnom školom i pomorskom flotom, Vojna volnica, Vojnopomorska baza u Divuljama te niz skladišta s naoružanjem i opremom. Unatoč tome, Split je do studenog 1991. bio pošteđen žešćih napada. Do tog trenutka dalmatinski gospodarski kapaciteti uglavnom su prestali s proizvodnjom, kopnene komunikacije su bile presječene, plovni putovi pod nadzorom JRM, uvjeti života, naročito na otocima, bili su sve teži, a borbe su se već vodile na svim dalmatinskim bojištima. Nastavi čitati 15.11.1991.: RAZARAČ SPLIT JE DOŠAO, ALI NAŠ RADIO I DALJE SE ČUO

U KNINU ODRŽANA PREDSTAVA “BITKA ZA VUKOVAR-KAKO SMO BRANILI GRAD I HRVATSKU”

knin8. studenog 2016. u 18h u dvorani doma Hrvatske vojske grad Knin je ugostio junake domovinskog rata Damira Markuša i Damira Plavšića, žive legende, branitelje Vukovara, dragovoljce HOS-a sa njihovom braniteljskom glazbeno scenskom predstavom ˝Bitka za Vukovar – Kako smo branili grad i Hrvatsku˝ i izložbom ratnih fotografija dragovoljaca HOS-a. Tom prilikom predstavljene su i knjige  ˝58˝ HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca autora Damira Markuša i Bitka za Vukovar autora Damira Plavšića.

Uz preplitanje prikaza scena obrane Vukovara na video zidu, u predstavi su sudjelovali KUD ˝Kralj Zvonimir˝, DFA ˝Zvončići˝ i ˝Vitezovi kralja Zvonimira˝, HKD ˝Napredak˝ i Pjevačka skupina ˝Kininske golubice˝ te Ante Nadomir Tadić Šutra koji je čitao tekstove iz knjige Damira Markuša, kao i udruge naših branitelja HV i HVO koje okupljaju branitelje koji žive u našem gradu. Uz brojne posjetitelje, gradonačelnika N. Blaževića, dogradonačelnika S. Ivića i ostale gradske dužnosnike, predstavio je nazočio i dužupan Šibensko-kninske Županije Tomislav Vrdoljak koji je i sam branitelj kao i gradonačelnik. Posebna nam je čast što je predstavi prisustvovao i legendarni zapovjednik HOS-a g. Marko Skejo. Medijski je predstavu pratio Radio Knin, a snimanje je odradio Braniteljski portal. Na kraju predstave koja je odisala domoljubljem i ponosom na sve koji su svoje živote dali u obrani Domovine gradonačelnik g. Nikola Blažević zahvalio se dvojici junaka dolaskom u naš grad i naglasio važnost održavanja ovakvih događanja o braniteljima i Domovinskom ratu. Ponosni smo što i na taj način povezujemo našu povijest gradova-prijatelja Knina i Vukovara i svjedočimo istinu o našem hrvatskom narodu, našim braniteljima, našoj junačkoj obrani Domovine od srpsko-četničkih agresora i JNA. Nadam se da je ova predstava sve koji su je odgledali potaknula na ponovno promišljanje što je vodilo naše branitelje kada su ´91. odlazili sa malo naoružanja, ali velikog srca i sa krunicom oko vrata, braniti Hrvatsku. Kakva je to ljubav u kojoj su mnogi svoje živote položili na Oltar Domovine? Znaju li mnogi danas što znači biti domoljub, voljeti svoj narod i Domovinu, svoju obitelj i braniti je od svakog zla, svojom čašću, dostojanstvom i životom? Oni su znali, naši branitelji! Ponosni smo na sve koji su svoje živote dali kako bi mi danas živjeli u našoj voljenoj Hrvatskoj. Zauvijek su zapisani u slavnu povijest hrvatskog naroda. Vječna im hvala i slava!

Ponosna sam što sam bila dio tog događaja i što te divne ljude, branitelje, velikane domovinskog rata – Damira Markuša i Damira Plavšića – mogu zvati svojim prijateljima. Hvala Vam na svemu što je sinoćnji događaj učinilo veličanstvenim. Hvala Vam od srca.

S poštovanjem,

Vesna Ravlić

Napomena: Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat zahvaljuje gospođi Vesni Ravlić na ovom prilogu uz napomenu da 18. studenog, povodom 25. obljetnice grada Vukovara, objavljujemo rad našeg dopredsjednika Pere Ercegovca o HOS-u u Nuštru. Rad će biti objavljen na engleskom jeziku, a kasnije preveden na hrvatski.

TOMORROW JERUSALEM-Lawfare as a Means of Defining Military Doctrine in the 21st Century

Ante Gotovina, P.A. ErcegovacOni koji su ranije propustili pročitati odličan rad našeg člana dr. P. A. Ercegovca i njegovog koautora Marinka Tomašića pod naslovom “TOMORROW JERUSALEM: Lawfare as a Means of Defining Military Doctrine in the 21stCentury, IDF as an example to the CDF in the Wake of the ITFY in the Hague” o Domovinskom ratu i razdoblju nakon Domovinskog rata mogu skinuti kompletan rad na ovoj poveznici.

„BUŠIĆI“ – PONOS HRVATSKOGA NARODA

U vrijeme raspada SFRJ, Hrvati iz Bosne i Hercegovine našli su se  u vrlo teškom, gotovo bezizlaznom položaju. S jedne strane izloženi brutalnim udarima srpsko-crnogorskog agresora i „JNA“, a s druge suočeni s neshvatljivom reakcijom muslimanskog političkog vodstva i predsjednika SDA Alije Izetbegovića (koji su dugo smatrali pa čak i izjavljivali kako to nije njihov rat i ustrajavali na „neutralnosti“) bili su primorani samoorganizirati se za obranu.

I učinili su to na jedini mogući način: okupljajući dragovoljce koji su bili pripravni suprotstaviti se neusporedivo jačoj, tehnički opremljenijoj i brojnijoj vojnoj sili. No, da bi se uopće moglo započeti s pripremama za obranu, nužno je bilo najprije stvoriti političko-institucionalni okvir u kojemu bi se te i sve druge odluke donosile zakonito, a aktivnosti odvijale legitimno i u skladu s voljom naroda.

Krajem veljače 1992. godine, nekolicina pripadnika bojne  „Zrinski“ (elitne postrojbe Hrvatske vojske), dolazi na područje zapadne Hercegovine i već početkom ožujka iste godine pristupa se osnivanju bojne „Knez Branimir“ koja je predstavljala preteču „Bušića“.  Bila je ustrojena od ukupno 4 satnije (u Posušju, Širokom Brijegu, Uskoplju i Ljubuškom) i njome je zapovijedao Slavko Grubišić. Instruktori za obuku satnija bili su veterani bojne „Zrinski“, koji su za vrlo kratko vrijeme od običnih mladića – dragovoljaca uspjeli stvoriti discipliniranu i vrhunski obučenu postrojbu.

Već početkom travnja 1992. godine, širokobriješka satnija odlazi na borbenu zadaću obrane sela Kruševa (kod Mostara) i time započinje ratni put onih koji će se nešto kasnije nazvati „Bušići“.

Opširnije o ratnom putu ove postrojbe čitajte u tekstu kojeg potpisuje naš suradnik Zlatko Pinter.

Zahvaljujemo uredništvu portala Hrvatsko nebo koje je također objavilo ovaj rad. Tekst je također objavljen i na Braniteljskom portalu.

NAJAVE – VUKOVAR, ŠKABRNJA, SPLIT, NUŠTAR, VOĆIN (1991.)

Povodom 25. obljetnice hrvatske nezavisnosti i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske u nadolazećem razdoblju objavljujemo veći broj tekstova o Domovinskom ratu koje posvećujemo onima koji nisu dočekali slobodnu Hrvatsku.

Unaprijed zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u pripremi ovih radova te molimo sve zainteresirane za buduću suradnju da nam se jave.