Od novinara bi se očekivalo da privuku pažnju javnosti objektivnim i pravodobnim izvješćivanjem, no portal Index uspio je to – kriminalom. Osnivač portala i njegova suradnica pravomoćno su osuđeni za utaju poreza, a jedan zatvorski dan su, kakve li ironije, odlučili zamijeniti radom za opće dobro.
Jučer je Index dotakao novo dno. Dana 30. kolovoza novinar (kukavički potpisan samo inicijalima G.D.) je objavio tekst pod naslovom “Hrvatska Wikipedija je dotaknula samo dno novim člankom o Jasenovcu“. U tom uratku G.D. lažno navodi: “većinareferenci na koje se poziva u članku o Jasenovcu na hrvatskoj Wikipediji su iz ekstremno desnih medija, kao što su portal udruge Željke Markić Narod.hr, Hrvatski tjednik i Maxporta.”
U samom tekstu na Wikipediji zabilježeno je 67 bilješki. Među njima je i tridesetak izvora koji se teško mogu pripisati medijima koje navodi G.D., pa se tako autor “spornog” teksta poziva i i na R. Bulatovića, S. Goldsteina, M. Riffera, N. Mataušić, portal Lupiga, službenu stranicu JUSP Jasenovac i mnoge druge.
U nastavu svog pamfleta G. D. piše da se tekst na Wikipediji “poziva se i na revizionističku povjesničarku Blanku Matković koja je poznata po svojim ekstremističkim stavovima”, ne spominjući pritom koautora znanstvenog rada o poslijeratnom logoru Jasenovac Stipu Pilića. Novinar naravno ne objašnjava o kakvim se “ekstremističkim stavovima” radi, pa čak se niti ne trudi demantirati barem jedan navod iz spomenutog znanstvenog rada. Novinar također ne iznosi podatak da je rad Blanke Matković i Stipe Pilić o kojemu je riječ objavljen kao izvorni znanstveni rad u izdanju HAZU-a te da je prošao rigorozan recenzentski postupak. Ključni navodi iz toga rada također su korišteni u disertaciji Blanke Matković koja je obranjena na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick, trenutno 37. najbolje rangirani Odsjek za povijest na svijetu, i to pred komisijom u kojoj zasigurno nije bilo “Hrvata s ekstremističkim stavovima”. Disertacija je objavljena u listopadu 2017. u Sjedinjenim Američkim Državama u nakladi Brown Walker Pressa. Osim toga, G.D. također uopće ne spominje autore koji se u bilješkama spominju s daleko većim brojem radova o Jasenovcu.
Na samome kraju svoga teksta, G.D. naziva Romana Leljka “slovenačkim“, a ne slovenskim istraživačem. Tom rečenicom je ustvari otkrio gdje se krije njegova najveća bol.
Hrvatska družba povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” za primila je e-mail prof. dr. sc. Marijana Šunjića kojim je zatražena objava ispravka jednog navoda u tekstu Nikole Banića i M. Koića. U tekstu koji je pod naslovom “Jasenovačko omalovažavanje Vukovara” objavljen u Hrvatskom tjedniku 1. prosinca 2016. (a naknadno je objavljen i na naoj web stranici) autori navode sljedeće: “Konrad Fink rođen ocu Aleksandru i majci Alojziji u Preseci 1906. godine nije ubijen od ustaša u Staroj Gradiški u ćelijama smrti 1942. godine, već je umro u Zagrebu 1947. godine. I Konrad Fink je također nađen i obrađen od istraživača s projekta Dotrščina.”
U spomenutom tekstu ne navodi se izvor iz kojega je preuzet podataka o smrti 1947. godine. Prema navodima g. Šunjića, Konrad Fink je bio otac njegove supruge i doista je ubijen u Staroj Gradiški, navodno 9. srpnja 1942. Autorima Nikoli Baniću i M. Koiću HDP “Dr. Rudolf Horvat” je stavila na raspolaganje velik dio naše dokumentacije o Jasenovcu kojom su se autori slobodno služili, no udruga ni na koji način ne može utjecati na metodologiju rada i rezultate predstavljene javnosti spomenutog dvojca, pa se stoga ne možemo smatrati odgovornima za bilo kakve pogreške. U ovom trenutku naša udruga ne raspolaže dodatnim izvorima kojima bi se upotpunili podaci o Konradu Finku, odnosno točnom mjestu i vremenu njegove smrti.
O zaprimljenom zahtjevu za ispravak obavijestit ćemo i uredništvo Hrvatskog tjednika.
Između 17. travnja i 9. svibnja o.g. u 11 hrvatskih gradova i općina je održano predstavljanje naših izdanja “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni” i “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni”. Na ovim promocijama predsjednica udruge i supriređivačica izdanja Blanka Matković je održala opširnije izlaganje o komunističkim zločinima i velikosrpskim mitovima od 1941. do danas koje je u dva dijela objavljeno u Hrvatskom tjedniku. Prvi dio izlaganja možete pročitati na ovoj poveznici, a drugi dio ovdje. Treći dio izlaganja, koji nije objavljen u Hrvatskom tjedniku, odnosio se na izdanja koja su na ovim događajima predstavljena.
Dana 17. svibnja portal Dnevno.hr je objavio tekst pod naslovom „KUKAVIČLUK i hrvatska ŠUTNJA dolaze na naplatu, SRBIJANSKE LAŽI o pola milijuna ubijenih u JASENOVCU postaju istina!“ autora Damira Kramarića. U uvodnik spomenutog teksta autor navodi sljedeće: „Zamolili smo za razgovor i povjesničarku Blanku Matković, koja se bavila upravo Jasenovcem, posebice događajima u logoru nakon Drugog svjetskog rata te koja je ranije u više navrata, zajedno s kolegom Stipom Pilićem, isticala da su u arhivima pronašli dokumente koji nedvosmileno potvrđuju da je i nakon svibnja 1945. u Jasenovcu bio logor u kojega su komunističke vlasti zatvarali građane, no ni ona do objavljivanja ovog teksta nije odgovorila na naš upit.“
Do ovog trenutka na moj osobni e-mail ili e-mail adresu Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ nije stigao niti jedan e-mail sa zahtjevom za intervju navedenog novinara Damira Kramarića. Također nije poslan niti jedan takav upit putem Facebook stranice naše udruge. S obirom da g. Kramarić nije moj Facebook kontakt, njegov upit nije se pojavio ni među mojim osobnim porukama. Iz tog razloga, jutros su pregledani zahtjevi za kontakt na mom osobnom Facebooku gdje je pronađena poruka g. Kramarića poslana u ponedjeljak 14. svibnja. U toj poruci g. Kramarić je naveo da bi zamolio za komentar te da radi na portalu Promise.hr, iako povremeno piše i na portalu Dnevno.hr. Zahtjev za intervju uopće nije naveden kao ni podatak da bi intervju bio objavljen na portalu Dnevno.hr. Ovakvo postupanje je suprotno dobroj novinarskoj praksi.
Također želim istaknuti da je dosadašnja suradnja s tabloidom Dnevno.hr bila izuzetno nezadovoljavajuća i frustrirajuća. Spomenuti portal koristi svaku priliku bombastičnim naslovima izvučenima iz konteksta, sugovornike staviti u izuzetno tešku poziciju u kojoj su izloženi neprimjerenim napadima i pritiscima onog dijela javnosti koji ne čita dalje od takvih naslova. Osim toga, upravo je tjednik 7Dnevno, koji je nekoć imao istog urednika kao i portal Dnevno.hr, 5. svibnja prošle godine objavilo moj falsificirani intervju pod naslovom „Bruna Esih i Roman Leljak nisu otkrili ni Hudu jamu ni Kočevski rog“. O ovom falsifikatu doznala sam 7. svibnja 2017. i istog dana objavila demantij zajedno s originalnim intervjuom u kojemu nije bilo izjava koje je 7Dnevno objavilo u naslovu i uvodniku tog teksta uz pojedina pitanja koja su također bila promijenjena bez moga znanja. Time je uredništvo teško prekršilo novinarsku etiku i moja ljudska prava iskoristivši moj znanstveni rad i ime za političke obračune uoči lokalnih izbora koji sa mnom i mojim radom nemaju nikakve veze. Do ovog trenutka uredništvo tog lista kao ni novinarka Franciska Jurak koja je intervju potpisala, iako joj ga ja uopće nisam dala niti s njome ikada imala bilo kakav kontakt, nisu se ispričali za ovakvu podvalu. Štoviše, unatoč činjenici da je dana 3. lipnja 2017. 7Dnevno objavilo demantij po mom punomoćeniku Davorinu Karačiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog ovog falsificiranog intervjua već punu godinu dana trpim pritiske, opstrukcije i podvale iz određenih političkih krugova kojima smo meta moj znanstveni rad i ja osobno.
Poučena ovakvim iskustvom, bilo kakav intervju za 7Dnevno ili portal Dnevno.hr ne bih ni dala, iako bih novinaru pristojno odgovorila na upit kojega u ovom slučaju nije niti bilo, a od svibnja prošle godine surađujem isključivo s predstavnicima onih medija koji su se u prethodnom razdoblju pokazali kao ljudi od struke koji poštuju svoga sugovornika. Promoviranje istine o hrvatskoj povijesti moguće je samo kroz one medije kojima je cilj objektivno informiranje javnosti.
Krajem travnja u Hrvatskom tjedniku je objavljen i odgovor člana naše udruge Stipe Pilića u kojemu on ističe da ga Kasapovićkin politikanski uradak podsjeća na elaborate Ozne, Udbe i SDS-a na koje svakodnevno nalazi u arhivskom radu. Odgovor Stipe Pilića objavljen je i na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća, a možete ga pročitati na ovoj poveznici.
Antun Mateš, Hrvatski tjednik, 17.5.2018.
Dana 10. svibnja u Hrvatskom tjedniku je objavljeno i reagiranje dr. Matka Marušića koji je naglasio da se “čitava intelektualna Hrvatska mora zgroziti nad onim što radi Mirjana Kasapović”. “Mirjana Kasapović ne ide za znanstvenom istinom, nego za zabranom istraživanja. Ona se boji istine. Na dokaze ona odgovara denuncijacijama i starim lažima koje navodi kao istinu”, navodi Marušić zaključivši da je Kasapovićkin članak tek “slabo prikriveno etiketiranje ljudi koji su bolji, učeniji i pošteniji od nje”. Odgovor Matka Marušića možete pročitati na ovoj poveznici.
Na Mirjanu Kasapović osvrnuo se i Vjekoslav Magaš u tekstu koji je pod naslovom “Industrija izdaje ili veleizdaja na državnim jaslama” objavljen u Hrvatskom tjedniku 17. svibnja o.g.
“Blanka Matković i Stipo Pilić maestralno su dekonstruirali (ne)znanstveni, paraznanstveni i parazitski habitus jedne zastarjele i islužene partijske propagandistice, dr. Mirjane Kasapović. Demontažom njezine polupismene i lažne akademske poze učinili su tek dio posla. No teško će objasniti izvore i ishodišta njezine nakaradne i apatridske političke orijentacije. Zašto iskusna profesorica, cjeloživotno uhljebljena na Fakultetu političkih znanosti, gospođa kojoj je ovo društvo sve dalo – debelo preko mjere njezinih zasluga – zašto svoj mizerni intelektualni potencijal upreže u korist tuđinskog interesa. Zašto tako strasno mrzi vlastiti narod (ili narod u kojem živi), domovinu i državu. Koji je benefit takva sramotnoga protudomovinskog i antidržavnog postupanja? Osim suludoga ohrabrivanja neprijatelja i budućih agresora.
Od svih neistina, od svih pseudoznanstvenih zloća i budalaština “partijske profesorice” u njezinu pamfletu, koji nam donosi Politička misao, skandaloznija je jedino činjenica: ta gospođa radi u ustanovi i objavljuje u časopisu koje ovaj narod mukotrpno plaća.”
Kompletan tekst g. Magaša možete pročitati u najnovijem broju Hrvatskog tjednika.
Tijekom prošlog tjedna članovi naše udruge su boravili u Slavoniji gdje su održali dva predavanja – u Osijeku 4. svibnja i u Slavonskom Brodu 5. svibnja.
Blanka Matković i Željko Glasnović u Hrvatskom saboru 3.5.2018.
Na proputovanju prema Osijeku, zaustavili smo se u Zagrebu gdje smo bili pozvani u Sabor od strane nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića kojemu se ovim putem zahvaljujemo na velikoj podršci koju nam je pružao do sada i koju će nam pružati u budućnosti. Podsjećamo da je 25. travnja g. Glasnović održao govor u kojemu je u sabornici po prvi put bilo riječi o radu naše udruge i dosadašnjim znanstvenim rezultatima naših članova.
Dana 4. svibnja posjetili smo Nuštar gdje nas je ugostio g. Mirko Adžaga, nuštarski branitelj i autor knjige “Vatrene ulice – četiri dana”. G. Adžaga nas je upoznao s radom udruge ljubitelja i sakupljača starina Banovac i pokazao nam impresivnu zbirku srednjovjekovnog prstenja.
Istog dana smo posjetili i Vukovar gdje smo se susreli s nagrađivanom hrvatskom književnicom Tanjom Belobrajdić te obišli Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata i Spomen dom Ovčara.
Blanka Matković i Borislav Barišić, predsjednik SUDHOS-a
Prilikom posjeta Čepinu susreli smo se s predsjednikom SUDHOS-a Borislavom Barišićem koji nas je velikodušno dočekao i podržao naš rad. Između ostalog, razgovarali smo i o pozdravu “Za dom spremni” oko kojega smo se u potpunosti složili. Prilikom razgovora o tzv. Vijeću za suočavanju s prošlošću došli smo do spoznaje da su pojedini članovi Vijeća uvjeravali g. Barišića da je pozdrav “Za dom spremni” postojao isključivo za vrijeme NDH. Bilo je to prilično razočaravajuće s obzirom na činjenicu da je u kolovozu 2017. naša udruga uputila Vijeću otvoreno pismo te smo svim članovima Vijeća e-mailom dostavili dokaze da je taj pozdrav zabilježen i 1921. kada su na školskoj priredbi hrvatska djeca recitirala “Za rod i dom spremni život dati…”. Osim toga, u Hrvatskom tjedniku smo objavili opširan tekst o latinskom prijevodu istog pozdrava kojim se već stotinama godina služe različite vojske, a zabilježen je i na američkom odlikovanju iz 1814. godine.
U večernjim satima 4. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković održali su predavanja u Knjižari Nova u Osijeku i tom prilikom pred 30-tak posjetitelja predstavili naša dosadašnja izdanja. Naš domaćin bio je g. Ivica Vuletić kojemu se ovim putem zahvaljujemo na organizaciji ovog događaja i ustupanju prostorija knjižare. “Glas Slavonije” popratio je ovu promociju novinskim tekstom, a Blanka Matković je dala izjavu za Slavonsku TV.
U subotu 5. svibnja posjetili smo rodnu kuću Antuna Gustava Matoša u Tovarniku gdje nas je ugostio g. Željko Anić, predsjednik Društva A. G. Matoša.
U popodnevnim satima 5. svibnja članovi udruge Stjepan Štimac i Blanka Matković su pred 50-tak posjetitelja održali predavanje u Domu HVIDR-e u Slavonskom Brodu, a pridružio im se i magistar povijesti David Magdić, također član HDP “Dr. Rudolf Horvat”. Zahvaljujemo se našem domaćinu g. Mati Pudiću i brodskoj HVIDR-i koja je organizirala ovaj događaj te pozvala novinarku s lokalne radio postaje kojoj je Blanka Matković dala kraći intervju.
U nedjelju 6. svibnja članovi udruge su posjetili spomenik žrtvama komunističkog i četničkog terora u Bilaju nedaleko Gospića.
Također smo obišli nedavno otkriveni spomenik Vila Velebita u Svetom Roku.
Na samom kraju našeg putovanja posjetili smo crkvu svetog Mihovila uLovincu ispred koje se nalaze zvona s nekadašnje rimokatoličke crkve koja je srušena u Domovinskom ratu.
Ovim putem također zahvaljujemo svim hrvatskim braniteljima koji su podržali naš dosadašnji rad i nazočili ovim predstavljanjima te svima koji su nam na ovome putovanju ugostili.
Na današnji dan prije 23 godine započela je vojno-redarstvena operacija Hrvatske vojske i specijalne policije RH kojom su oslobođeni okupirani teritoriji zapadne Slavonije, a u kojoj su kao hrvatski branitelji sudjelovali pojedini članovi naše udruge i članovi njihovih obitelji.
Već prvog dana hrvatske snage došle su nadomak Okučana i oslobodile Jasenovac. Upravo je ondje 2017. godine održana komemoracija za hrvatske zatočenike Titovog poslijeratnog logora Jasenovac čiju žrtvu “službena” politika i Spomen područje Jasenovac još uvijek ne priznaju. Na toj komemoraciji su, uz nezavisnog saborskog zastupnika generala Željka Glasnovića, sudjelovali predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Zorica Gregurić, politička zatvorenica i zatočenica komunističkih kazamatâ Mirna Sunić Žakman, pisac i politolog, bivši politički emigrant i profesor na sveučilištima u Santa Barbari i Los Angelesu, dr. Tomislav Sunić, predsjednik Zdruga državotvornih snaga BiH Željko Koroman, predstavnici Hrvatske čiste stranke prava iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, bivši predsjednik HVIDR-e Grada Zagreba Ivan Pandža, predstavnik i suosnivač Hrvatske družbe povjesničara “Dr. Rudolf Horvat” povjesničar Stipo Pilić te drugi uzvanici.
Kod spomen ploče, koja je u središtu Jasenovca podignuta pripadnicima HOS-a koji su dali svoje živote u obrani domovine tijekom Domovinskoga rata, tada položeno je cvijeće i zapaljene su svijeće u njihovu čast.
Za sve nevino stradale žrtve izrečena je molitva, položeno cvijeće i zapaljene svijeće te je, uz prigodno slovo i umjetnički recital, odana počast svim na ovome mjestu ubijenim Hrvatima, Nijemcima, Romima, Židovima i Srbima. Na prostoru Spomen područja Jasenovac član udruge Stipo Pilić pročitao je našu izjavu za javnost te predočio kopije arhivskih dokumenata koji dokazuju postojanje poslijeratnog logora Jasenovac nakon 2. svibnja 1945. kada su to područje zauzele postrojbe Jugoslavenske armije.
Svi uzvanici su nakon komemoracije pribivali svečanoj misi koja je koncelebrirana u Župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jasenovcu.
Na naš dugogodišnji rad na razotkrivanju istine o ratnom i poslijeratnom logoru Jasenovac osvrnuo se saborski zastupnik Željko Glasnović u svom govoru od 25. travnja o.g. G. Glasnović također je prisustvovao predstavljanju knjige “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” koja je održana 18. travnja o.g. u Zagrebu.
Naša prošlogodišnja izjava za javnost podjednako je aktualna zbog čega ćemo na nju podsjetiti naše čitatelje:
Izjava za javnost HDP “Dr. Rudolf Horvat”
Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ na čelu s predsjednicom mr. sc. Blankom Matković i svim članovima i podupirateljima udruge radi i zalaže se za što potpunije i točnije iznošenje svih činjenica o logoru Jasenovac u Drugom svjetskom ratu i poraću. Logor Jasenovac bio je tijekom Drugog svjetskog rata sabirni i radni logor, te tranzitni logor iz kojeg su se pojedinci i skupine slali u logore Trećeg Reicha. U našem radu ne isključujemo istraživanje likvidacija u ovom logoru, ali je potrebno naglasiti da „službene“ brojke, osobito one koje kao nameće JUSP Jasenovac, uspješno demantiraju arhivski dokumentima, iskazi svjedoka i arheološko-antropološko istraživanja. Član Upravnog odbora naše udruge dr. sc. Nikola Banić i njegov suradnik dr. sc. M. Koić nedvojbeno su utvrdili da JUSP Jasenovac na svoje popise stavlja kao stradalnike već potvrđene žrtve logora Auschwitz i drugih logora izvan NDH-a čime ih lažno predstavlja kao žrtve stradale u logor Jasenovac. Spomenuta hrvatska institucija time osporava žrtve logora Trećeg Reicha, a samim time i holokaust, netočno pripisujući izvršenje likvidacija Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i hrvatskom narodu. G. Banić i g. Koić također su dokazali kako JUSP Jasenovac ne prihvaća ni rezultate istraživanja izraelskog memorijalnog centra Yad Vashem te ignorira rezultate njihovih istraživanja i popisa, postavljajući se tako značajnijom ustanovom od Yad Vashema. Osim toga, g. Banić i g. Koić dokazali su da JUSP Jasenovac izmišlja žrtve, potencijalno falsificira izvore, vrijeđa Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH i hrvatsku znanstvenu zajednicu, a u nekim slučajevima i predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Potrebno je istaknuti i to da JUSP Jasenovac osporava postojanje poslijeratnog zarobljeničkog logora Jasenovac, iako do sada otkriveni dokumenti jugoslavenske provenijencije otkrivaju podatke o nekoliko logora koji su činili sustav logora u i oko Jasenovca, povezanim s logorom odnosno zatvorom Stara Gradiška kao središnjim i zapovjednim logorom najmanje do 1948., a moguće i kasnije. Ovim činom JUSP Jasenovac, odnosno institucija financirana od strane poreznih obveznika RH, sustavno negira komunističke zločine počinjene nad hrvatskim zarobljenicima i uhićenicima u prvim poslijeratnim godinama te se već dvije i po godine oglušava na sve naše zahtjeve da podatke na svojoj službenoj web stranici uskladi s najnovijim znanstvenim otkrićima čime nastavlja obmanjivati domaću i inozemnu javnost. Naša udruga nastavit će se zalagati za sustavno istraživanje ratnog i poslijeratnog logora Jasenovac kao i slobodu znanstvenog istraživanja i povijesne revizije na temelju novih pisanih i materijalnih dokaza.
Dana 23. travnja o.g. u emisiji „Bujica“ na Z1 televiziji gostovao je suosnivač Hrvatske družbe povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“ i profesor povijesti Stipo Pilić, široj javnosti poznat po izvornom znanstvenom radu o poslijeratnom logoru Jasenovac koji je u koautorstvu s mojom malenkošću objavio u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru krajem 2014. godine.
U ovoj emisiji kolega Stipo Pilić osvrnuo se i na dopise koji su po objavi našega rada bili poslani pojedinim državnim institucijama. Dana 15. siječnja 2015. uputila sam prvi takav dopis tadašnjoj ravnateljici Spomen-područja Jasenovac Nataši Jovičić i tadašnjem ministru kulture Berislavu Šipušu. Naknadno sam isti dopis uputila uredu predsjednice RH i drugim državnim institucijama te ga poslala u još nekoliko navrata jer od spomenutih institucija nije bilo odgovora.
Sinoć je u Gradskom kulturnom središtu u Metkoviću pred 30-tak posjetitelja održano predstavljanje naših izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“ o kojima je opširnije govorila Blanka Matković. O promociji je izvijestio portal Like Metković na kojemu je novinar Ivo Mišur istaknuo sljedeće:
“Knjiga će uvelike olakšati istraživanje poratnih zbivanja na predmetnim područjima. Kompletiranjem istraživanja te iscrpljivanjem svih dostupnih izvora moglo bi se rasvijetliti razdoblje koje je u jugoslavenskom javnom diskursu bilo prešućivano. Dugogodišnja šutnja stvorila je određenu mističnost oko samih događanja te brojnosti ubijenih, a kod obitelji poginulih potisnutu ogorčenost.
Cilj autora zasigurno nisu daljnje podjele. Knjiga bi trebala doprinijeti nacionalnoj katarzi (pročišćenju), a tragična sudbina poginulih bi se trebala prestati koristiti u dnevnopolitičke svrhe. Možemo se nadati da će nas učiteljica života (Historia) naučiti lekciju te nas spriječiti da se međusobno mrzimo, nekoć u ime ideologija, a danas stranki.”
Sljedeća predstavljanja ovih izdanja održat će se:
4.5., 19 h, Osijek, Knjižara Nova, Trg Ante Starčevića 4
5.5., 17 h, Sl. Brod, Dom HVIDR-e, Stjepana Marjanovića 2
Sinoć je u dvorani Arte u Makarskoj pred 60-tak posjetitelja održano predstavljanje naših izdanja “Vrgorska krajina, Makarsko primorje i neretvanski kraj u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1965.), Likvidacije i progoni” i “Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.), Likvidacije i progoni“. O ovim knjigama opširnije je govorila Blanka Matković, a voditelj je bio g. Ante Škrabić, predsjednik Matice hrvatske – podružnica Makarska.
Sljedeće predstavljanje ovih izdanja održat će se 26.4. u Metkoviću (Gradsko kulturno središte, 19 h). Veselimo se vašem dolasku!
Dobrodošli na web stranicu Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat
